BIZMARK
09-18-2009, 00:53 AM
Svjetski Dan Kudsa
http://bosnian.irib.ir/images/pic/islam/26.06.88kuds.jpg
Već više od 60 godina, znači od vremena izraelske okupacije Palestine, stanovništvo palestinskog teritorija je svjedokom svakodnevnih zločina. Pored šest decenija okupacije i tortura, cionistički režim nije prekinuo sa svojim nehumanim potezima u odnosu na lokalno stanovništvo, dok je imao svesrdnu podršku međunarodne zajednice.
Posljednjih godina palestinska nacija posjeduje nešto veću podršku islamskih zemalja. Iranska nacija je i prije pobjede islamske revolucije podržavala palestinsku naciju. Ova podrška se svakodnevno povećavala, uporedo sa snaženjem revolucionarnog pokreta u zemlji, jačanja borbe protiv marionetskog Pahlevidskog režima u Iranu, pobjede islamske revolucije i formiranja Islamske Republike Iran. Mnogi smatraju da je pobjeda islamske revolucije u Iranu i formiranje Islamske Republike najsnažniji udarac izraelskom režimu, jer je došlo do promjene odnosa u regionu Bliskog istoka, ali i svijetu.
Tok događaja nakon pobjede islamske revolucije potvrđuje ovu teoriju. Imam Ruhullah Homeini, neka je mir na njega, osnivač i utemeljitelj Islamske Republike Iran, pozvao je ne samo iransku naciju na pružanje podrške palestinskm narodu, nego je to tražio od cijelog svijeta, trudeći se da izraensli režim predstavi kancerogenom ilegalnom tvorevinom u regionu, okupatorom koji svakodnevno narušava prava naroda na okupiranom teritoriju i susjednim zemljama. U procesu pružanja snažne podrške palestinskoj naciji, rahmetli imam Homeini je posljednji petak u muberak mjesecu ramazanu proglasio Svjetskim danom Kudsa, te je od svih muslimana svijeta, od svih građana naše planete tražio da ovaj petak obilježe u demonstracijama ili drugim manifestacijama u znak podrške palestinskom narodu. Pozitivan odgovor velikog broja naroda islamskih zemalja već tog prvog ramazana nakon pobjede islamske revolucije je omogućio formiranje Svjetskog dana Kudsa. Protekle su tri decenije od vremena formiranja ovog snažnog anticionističkog pokreta u svijetu i nastanka različitih međunarodnih ceremonija koje su se spontano formirale uporedo sa obilježavanjem Dana Kudsa i održavanjem mirnih demonstracija i mimohoda u većini svjetskih metropola. Ovaj pokret se jednostavno pretvorio u pokazatelja snažnog protivljenja izraelskom postojanju, njegovim zločinima i torturama nad palestinskom nacijom i regionalnim zemljama.
Prirodno je da je će svaki glas koji se podigne u znak podrške palestinskoj naciji ili protiv izraelskog režima probuditi bijes i gnjev zvaničnika u Tel Avivu i svjetskim centrima moći koji podržavaju izraelski režim i samim tim njegove zločine nad palestinskom nacijom. Ako bi sada prihvatili činjenicu da je izvorište tih antiizraelskih pokliča u svijetu u islamskom Iranu, zemlji koja se uvijek protivila bilo kakvom vidu agresije ili okupacije, izraelski režim i njegovi prijatelji će osjetiti još veće protivljenje, ali i strah. I upravo zbog toga, svake godine prije održavanja Svjetskog dana Kudsa, znači prije svakog posljednjeg petka u mubarek mjesecu ramazanu, izraelski režim počinje sa snaženjem bezbjedonosnih mjera na okupiranom palestinskom teritoriju, te istovremeno zatvara prilaze gradu Kudsu i ograničava dolazak palestinskog stanovništva u ovaj grad i obavljanje džuma namaza u Mesdžidul Aksi. Izrelski režim i njegovi pomagači vrlo dobro znaju da je obilježavanje Svjetskog dana Kudsa pokazatelj netrepeljivosti svjetskih slobodara prema izraelskoj tvorevini i ujedno znak snaženja podrške svjetskih naroda palestinskoj naciji, a posebno snaženje podrške islamskih zemalja čiji narodi ne mogu da podnose turturu nad svojom palestinskom braćom u vjeri. Zvaničnici u Tel Avivu znaju da obilježavanje ovoga dana znači i snaženje podrške idealima palestinske nacije, a to je potpuno oslobođenje njihove zemlje, povratak palestinskih izbjeglica na njihova ognjišta i proglašenje Kudsa prijestonicom palestinske države. Pored toga, postoje i drugi ideali o kojima se može govoriti nekom drugom prilikom.
Naravno, protivno onome što se smatra, pojedine islamske i arapske vlade ipak nisu toliko zadovoljne obilježavanjem Svjetskog dana Kudsa, dok se u pojedinim gradovima ograničavaju ili čak zabranjuju održavanja sličnih manifestacija. Čak se može primijetiti da su pojedine vlade nezadovoljen time što je Islamska Republika Iran pokrenula ovu inicijativu i jedan dan u godini proglasila danom snažne podrške palestinskoj naciji. Pojedine arapske nacije smatraju palestinsko pitanje striktno problemom arapskog svijeta te stoga ne žele obraćati pažnju na inicijativu Teherana. Pa ipak, ako ove zemlje ipak žele podržati palestinsku naciju, pružiti joj adekvatnu podršku, potrebno je da svim snagama omogući i podrži sve pokrete na ispunjenju palestinskih ideala i formiranja njihove zemlje. Protivljenje pojedinih vlada, a posebno nekih arapskih, održavanju i obilježavanju Svjetskog dana Kudsa, može biti i iz drugih razloga, a jedan od njih je pokušaj normalizacije odnosa sa izraelskom stranom i pokušaj uspostavljanja nekog tolerantnog odnosa sa izraelskim okupatorom. Te arapske nacije, odnosno njihove vlade, smatraju da će davanjem određenih povlastica izraelskoj strani omogućiti njihovo dobrovoljno povlačenje sa okupiranog palestinskog teritorija, ili okupiranog teritorija susjednih zemalja. Oni smatraju da će njihovi dobrovoljni ustupci ponukati izraelsku stranu da prekine sa torturama i zločinima nad palestinskom nacijom.
Međutim, identitet i srž cionističkog okupatora i zlotvora je znatno drugačiji od onoga što oni smatraju, te pokazuje da nije spreman na poštivanje nijednog palestinskog prava, nego se različitim metodama bori protiv palestinskog naroda. Lideri cionističkog režima nisu spremni na izvršenje čak ni potpisanih sporazuma sa palestinskom stranom i međunarodnom zajednicom, posebno sporazuma i međunarodnih zakona, jer cionistička strana nije spremna prihvatiti formiranje jedne palestinske države, čak ni na ograničenom teritoriju, što je jedan od zaključaka Sporazuma iz Osla, gdje se izraelska strana obavezala da će omogućiti formiranje uvjeta za funkcioniranje nezavisne palestinske države. Pored toga, cionistički agresor nikada nije pristao na povratak miliona protjeranih Palestinaca, koji se nalaze širom svijeta, a posebno u susjednim zemljama. Čak šta više, izraelski režim se trudi da okupira što veći teritorij i da protjera palestinske građane sa tog područja.
Pogled i analiza dosijea izraelskih zločina nad Palestincima, posebno posljednju godinu dana, pokazuje da se ovaj režim putem dijaloga ili mirovnih inicijativa ne može privoliti na dobrovoljno povlačenje sa okupiranog teritorija, nego je to moguće ostvariti snažnim narodnim pokretima, poput obilježavanja Svjetskog dana Kudsa posljednjeg petka u mubarek mjesecu ramazanu. Ovo je jedan od metoda vršenja pritiska naroda svijeta na svoje vlade da učine više napora na ostvarenju prava palestinskog naroda.
Džamija Aksa je sveto mjesto, treće sveto mjesto u islamskoj kulturi i vjerovanju i ujedno prva kibla muslimana. Pa i pored toga, izraelski agresor svakodnevno pokušava što više narušiti njene fundamente u namjeri njenog uništenja, a sve pod izgovorom pronalaska i ponovne izgradnje Sulejmanovog Alejhiselam hrama. Prošle godine su povećane aktivnosti na rušenju dijelova podzemnih osnova džamije, dok se nastavljaju napori na izgradnji podzemnih tunela ispod džamije, pod izgovorom formiranja snažnog turističkog mjesta, ali protesti islamskih nacija protiv ovakvih izraelskih poteza nisu urodili plodom. Pored toga, izraelska strana raznoravnim vidovima «bezbjedonosnih» mjera i onemogućavanja dolaska domicilnog palestinskog stanovništva, posebno muslimana, ovom regionu, žele predstaviti sliku da je ovaj dio Palestine uvijek bio jevrejski, i na taj način žele provesti program jehudizacije Bejtul Mukaddesa.
Nastavljaju se i izgradnje dodatnih cionističkih kolonija u koje se smještaju doseljeni jevreji iz cijelog svijeta, a tom činu se protive i najveći svjetski pomagač izraelskog režima, Sjedinjene Američke Države. U vrijeme predsjedničkog mandata Benjamina Natanjahua su proširene aktivnosti na izgradnji dodatnih jevrejskih kolonija jer je njegova vlada izdala naredbu o rušenju palestinskih kuća, konfiskaciji njihovog zemljišta i pravljenju dodatnih stambenih jedinica za potrebe cionističkog okupatora. Cionisti Kuds žele predstaviti svojom prijestonicom, te stoga žele primorati sve Palestince da napuste ovaj grad kako bi na njihovo mjesto došli jevreji. Nastavljaju se i napori na promjeni izgleda ovog grada, posebno u kulturnom sektoru. Na taj način cionisti su počeli sa uništenje drevnih muslimanskih mezaristana u tom dijelu Palestine i gradnji parkova za potrebe jevrejskih stanovnika. Stoga vidimo da je Svjetski dan Kudsa jedna pozitivna inicijativa koja može učiniti mnogo toga na formiranju pozitivne svijesti kod svjetskog stanovništva i omogućiti jačanje anticionističkog pokreta u svijetu.
http://bosnian.irib.ir/images/pic/islam/26.06.88kuds.jpg
Već više od 60 godina, znači od vremena izraelske okupacije Palestine, stanovništvo palestinskog teritorija je svjedokom svakodnevnih zločina. Pored šest decenija okupacije i tortura, cionistički režim nije prekinuo sa svojim nehumanim potezima u odnosu na lokalno stanovništvo, dok je imao svesrdnu podršku međunarodne zajednice.
Posljednjih godina palestinska nacija posjeduje nešto veću podršku islamskih zemalja. Iranska nacija je i prije pobjede islamske revolucije podržavala palestinsku naciju. Ova podrška se svakodnevno povećavala, uporedo sa snaženjem revolucionarnog pokreta u zemlji, jačanja borbe protiv marionetskog Pahlevidskog režima u Iranu, pobjede islamske revolucije i formiranja Islamske Republike Iran. Mnogi smatraju da je pobjeda islamske revolucije u Iranu i formiranje Islamske Republike najsnažniji udarac izraelskom režimu, jer je došlo do promjene odnosa u regionu Bliskog istoka, ali i svijetu.
Tok događaja nakon pobjede islamske revolucije potvrđuje ovu teoriju. Imam Ruhullah Homeini, neka je mir na njega, osnivač i utemeljitelj Islamske Republike Iran, pozvao je ne samo iransku naciju na pružanje podrške palestinskm narodu, nego je to tražio od cijelog svijeta, trudeći se da izraensli režim predstavi kancerogenom ilegalnom tvorevinom u regionu, okupatorom koji svakodnevno narušava prava naroda na okupiranom teritoriju i susjednim zemljama. U procesu pružanja snažne podrške palestinskoj naciji, rahmetli imam Homeini je posljednji petak u muberak mjesecu ramazanu proglasio Svjetskim danom Kudsa, te je od svih muslimana svijeta, od svih građana naše planete tražio da ovaj petak obilježe u demonstracijama ili drugim manifestacijama u znak podrške palestinskom narodu. Pozitivan odgovor velikog broja naroda islamskih zemalja već tog prvog ramazana nakon pobjede islamske revolucije je omogućio formiranje Svjetskog dana Kudsa. Protekle su tri decenije od vremena formiranja ovog snažnog anticionističkog pokreta u svijetu i nastanka različitih međunarodnih ceremonija koje su se spontano formirale uporedo sa obilježavanjem Dana Kudsa i održavanjem mirnih demonstracija i mimohoda u većini svjetskih metropola. Ovaj pokret se jednostavno pretvorio u pokazatelja snažnog protivljenja izraelskom postojanju, njegovim zločinima i torturama nad palestinskom nacijom i regionalnim zemljama.
Prirodno je da je će svaki glas koji se podigne u znak podrške palestinskoj naciji ili protiv izraelskog režima probuditi bijes i gnjev zvaničnika u Tel Avivu i svjetskim centrima moći koji podržavaju izraelski režim i samim tim njegove zločine nad palestinskom nacijom. Ako bi sada prihvatili činjenicu da je izvorište tih antiizraelskih pokliča u svijetu u islamskom Iranu, zemlji koja se uvijek protivila bilo kakvom vidu agresije ili okupacije, izraelski režim i njegovi prijatelji će osjetiti još veće protivljenje, ali i strah. I upravo zbog toga, svake godine prije održavanja Svjetskog dana Kudsa, znači prije svakog posljednjeg petka u mubarek mjesecu ramazanu, izraelski režim počinje sa snaženjem bezbjedonosnih mjera na okupiranom palestinskom teritoriju, te istovremeno zatvara prilaze gradu Kudsu i ograničava dolazak palestinskog stanovništva u ovaj grad i obavljanje džuma namaza u Mesdžidul Aksi. Izrelski režim i njegovi pomagači vrlo dobro znaju da je obilježavanje Svjetskog dana Kudsa pokazatelj netrepeljivosti svjetskih slobodara prema izraelskoj tvorevini i ujedno znak snaženja podrške svjetskih naroda palestinskoj naciji, a posebno snaženje podrške islamskih zemalja čiji narodi ne mogu da podnose turturu nad svojom palestinskom braćom u vjeri. Zvaničnici u Tel Avivu znaju da obilježavanje ovoga dana znači i snaženje podrške idealima palestinske nacije, a to je potpuno oslobođenje njihove zemlje, povratak palestinskih izbjeglica na njihova ognjišta i proglašenje Kudsa prijestonicom palestinske države. Pored toga, postoje i drugi ideali o kojima se može govoriti nekom drugom prilikom.
Naravno, protivno onome što se smatra, pojedine islamske i arapske vlade ipak nisu toliko zadovoljne obilježavanjem Svjetskog dana Kudsa, dok se u pojedinim gradovima ograničavaju ili čak zabranjuju održavanja sličnih manifestacija. Čak se može primijetiti da su pojedine vlade nezadovoljen time što je Islamska Republika Iran pokrenula ovu inicijativu i jedan dan u godini proglasila danom snažne podrške palestinskoj naciji. Pojedine arapske nacije smatraju palestinsko pitanje striktno problemom arapskog svijeta te stoga ne žele obraćati pažnju na inicijativu Teherana. Pa ipak, ako ove zemlje ipak žele podržati palestinsku naciju, pružiti joj adekvatnu podršku, potrebno je da svim snagama omogući i podrži sve pokrete na ispunjenju palestinskih ideala i formiranja njihove zemlje. Protivljenje pojedinih vlada, a posebno nekih arapskih, održavanju i obilježavanju Svjetskog dana Kudsa, može biti i iz drugih razloga, a jedan od njih je pokušaj normalizacije odnosa sa izraelskom stranom i pokušaj uspostavljanja nekog tolerantnog odnosa sa izraelskim okupatorom. Te arapske nacije, odnosno njihove vlade, smatraju da će davanjem određenih povlastica izraelskoj strani omogućiti njihovo dobrovoljno povlačenje sa okupiranog palestinskog teritorija, ili okupiranog teritorija susjednih zemalja. Oni smatraju da će njihovi dobrovoljni ustupci ponukati izraelsku stranu da prekine sa torturama i zločinima nad palestinskom nacijom.
Međutim, identitet i srž cionističkog okupatora i zlotvora je znatno drugačiji od onoga što oni smatraju, te pokazuje da nije spreman na poštivanje nijednog palestinskog prava, nego se različitim metodama bori protiv palestinskog naroda. Lideri cionističkog režima nisu spremni na izvršenje čak ni potpisanih sporazuma sa palestinskom stranom i međunarodnom zajednicom, posebno sporazuma i međunarodnih zakona, jer cionistička strana nije spremna prihvatiti formiranje jedne palestinske države, čak ni na ograničenom teritoriju, što je jedan od zaključaka Sporazuma iz Osla, gdje se izraelska strana obavezala da će omogućiti formiranje uvjeta za funkcioniranje nezavisne palestinske države. Pored toga, cionistički agresor nikada nije pristao na povratak miliona protjeranih Palestinaca, koji se nalaze širom svijeta, a posebno u susjednim zemljama. Čak šta više, izraelski režim se trudi da okupira što veći teritorij i da protjera palestinske građane sa tog područja.
Pogled i analiza dosijea izraelskih zločina nad Palestincima, posebno posljednju godinu dana, pokazuje da se ovaj režim putem dijaloga ili mirovnih inicijativa ne može privoliti na dobrovoljno povlačenje sa okupiranog teritorija, nego je to moguće ostvariti snažnim narodnim pokretima, poput obilježavanja Svjetskog dana Kudsa posljednjeg petka u mubarek mjesecu ramazanu. Ovo je jedan od metoda vršenja pritiska naroda svijeta na svoje vlade da učine više napora na ostvarenju prava palestinskog naroda.
Džamija Aksa je sveto mjesto, treće sveto mjesto u islamskoj kulturi i vjerovanju i ujedno prva kibla muslimana. Pa i pored toga, izraelski agresor svakodnevno pokušava što više narušiti njene fundamente u namjeri njenog uništenja, a sve pod izgovorom pronalaska i ponovne izgradnje Sulejmanovog Alejhiselam hrama. Prošle godine su povećane aktivnosti na rušenju dijelova podzemnih osnova džamije, dok se nastavljaju napori na izgradnji podzemnih tunela ispod džamije, pod izgovorom formiranja snažnog turističkog mjesta, ali protesti islamskih nacija protiv ovakvih izraelskih poteza nisu urodili plodom. Pored toga, izraelska strana raznoravnim vidovima «bezbjedonosnih» mjera i onemogućavanja dolaska domicilnog palestinskog stanovništva, posebno muslimana, ovom regionu, žele predstaviti sliku da je ovaj dio Palestine uvijek bio jevrejski, i na taj način žele provesti program jehudizacije Bejtul Mukaddesa.
Nastavljaju se i izgradnje dodatnih cionističkih kolonija u koje se smještaju doseljeni jevreji iz cijelog svijeta, a tom činu se protive i najveći svjetski pomagač izraelskog režima, Sjedinjene Američke Države. U vrijeme predsjedničkog mandata Benjamina Natanjahua su proširene aktivnosti na izgradnji dodatnih jevrejskih kolonija jer je njegova vlada izdala naredbu o rušenju palestinskih kuća, konfiskaciji njihovog zemljišta i pravljenju dodatnih stambenih jedinica za potrebe cionističkog okupatora. Cionisti Kuds žele predstaviti svojom prijestonicom, te stoga žele primorati sve Palestince da napuste ovaj grad kako bi na njihovo mjesto došli jevreji. Nastavljaju se i napori na promjeni izgleda ovog grada, posebno u kulturnom sektoru. Na taj način cionisti su počeli sa uništenje drevnih muslimanskih mezaristana u tom dijelu Palestine i gradnji parkova za potrebe jevrejskih stanovnika. Stoga vidimo da je Svjetski dan Kudsa jedna pozitivna inicijativa koja može učiniti mnogo toga na formiranju pozitivne svijesti kod svjetskog stanovništva i omogućiti jačanje anticionističkog pokreta u svijetu.