Ekskluzivna, potresna ispovest Abdulaha Saše Tolića

[insider]

http://www.alo.rs//_customfiles/Image/slike/2009/10_okt/06/vesti/sasa-v.jpg


Oče, majko, hoću da se vratim!


Abdulaha Sašu Tolića (31), Čačanina koji je iz pravoslavlja prešao u islam, „Alo!“ je pronašao u Rožajama, gde redovno klanja u džamiji i tuguje zbog osuda na koje je naišao prevashodno u svojoj porodici.

Kaže da je, iako je promenio veru, ostao Srbin i da planira da na Lučindan ode da svojim roditeljima čestita krsnu slavu i pored toga što su oni toliko ljuti i uvređeni da su sa sinom prekinuli sve kontakte.

U malom crnogorskom gradiću, pretežno nastanjenom muslimanskim življem, Saša, koji je krajem avgusta ove godine postao Abdulah, trenutno je našao svoj mir. Izdržava se baveći se automehaničarskim zanatom kome ga je kod kuće naučio otac Branimir i ne propušta nijedan namaz, kako muslimani zovu molitvu. Na naše pitanje otkud islam u srcu jednog Čačanina, vraća se na trenutak kada ga je posle četvorogodišnje veze ostavila devojka koju je mnogo voleo. Taj trenutak je, kako se kasnije pokazalo, bio preloman u njegovom životu.
- Većina ljudi traži spas kad ga nađe neka muka. Tražio sam smirenje za dušu. Ujak me je vodio u manastire. Počeo sam da čitam Bibliju, ali ga u njoj nisam našao. Kod efendije Hasana iz Bijelog Polja, koji je porodični prijatelj, video sam Kuran i tražio da mi ga pozajmi. Kada sam ga čitao prvi put, nisam ništa razumeo. Na drugo čitanje sam ga razumeo i poverovao u svako slovo - priča Abdulah o počecima svoga preobraćanja u islam.
- Otkad sam „poverovao“, smirio sam se. Nisam više tugovao za njom. Poverovao sam da će mi bog dati neku drugu i bolju od nje. Ona je sada udata i ima dete - nastavlja svoju ispovest Saša, koji je „tri godine u roditeljskoj kući živeo kao musliman“.

- Otac i majka u prvom trenutku nisu previše pažnje obraćali na ovo, mislili su da će me proći. Kasnije su tvrdili da sam izmanipulisan i prisiljen, ali to nije tačno. Jednostavno, uvideo sam neke stvari koje su u islamu tačne, a u hrišćanstvu pogrešne, i to je jedini razlog. Ipak, ljude ne delim prema veri i naciji, već samo na dobre i loše - tvrdi Abdulah, koji želi da povrati dobre odnose i nastavi život sa svojim roditeljima u Čačku iako tamo nema džamije, a „namaz u džematu je 25-27 puta vredniji nego kad sam klanjam“.
Kaže da je, iako je promenio veru, ostao Srbin, samo je muslimanske veroispovesti. Najveći problem mu je ipak to što porodica ne želi da ga prihvati kao muslimana.
- Zovem ih telefonom. Danima zvoni, a niko se ne javlja. Ni na poruku preko mobilnog neće da odgovore - sa tugom konstatuje Tolić, koji se nada da će mu i ovaj tekst u „Alo!“ novinama pomoći da povrati ljubav svojih roditelja.


Majka Slavica
Vrati se, sine, ali se leči!

Sašin otac Branimir Tolić odbija svaki razgovor o postupku sina koji bi na ovim prostorima bio mnogo logičniji da se dogodio pre dva ili više vekova. Majka Slavica kaže da želi da im se sin vrati, ali ne kao musliman.
- Obezbedili smo mu stručnu pomoć koja će mu pomoći da se sabere i dođe sebi. Ako je prihvati, može da se vrati. Ovako ako dečko misli da dođe da nam čita Kuran iznad glave, to ne dolazi u obzir - ljutito kaže majka i priča svoju verziju Sašinog preobraćanja.
- Za sve je kriv nekakav hodža iz Bijelog Polja. To nije hodža već sam crni đavo, on ga je smantao, on drži njegovu svest zarobljenu. Iako Saša tvrdi da je sam spoznao istinu u Kuranu, to nije tačno, taj hodža ga je provlačio kroz nekakve kaiševe i sada je pod vlašću prisilnih misli koje mu je on nametnuo - tvrdi Slavica. Za pomoć su se, kaže, tri puta obraćali i duhovniku jednog manastira u okolini Čačka, ali im je on treći put rekao da nema svrhe da dolaze pošto je njihovog sina „đavo uzeo pod svoje“.
- Ovo ne možemo lako preživeti. Osramotio je celu porodicu. Šta god ga pitamo, odgovara citatima iz Kurana. Šalje nam takve poruke preko mobilnog. Taj hodža je crni mag, on mi je upropastio dete. Kako da ga primimo takvog u kuću, voleli bismo da dođe i prihvati pomoć stručnjaka - zaključuje Slavica.

izvor: ALO (http://www.alo.rs/vesti/19977/Oce_majko_hocu_da_se_vratim)

[ul_8mart_br?]

Na vise mjesta u Kur'anu kao i u mnogo Hadisa je muslimanu jasno naznaceno da mora postovati, gledati i biti poslusan svojim roditeljima. Samo je Allahov hak ispred roditeljskog. Musliman moze i mora dakle odbiti roditelja samo ukoliko trazi od njega da istupi protiv Allahovih zapovjedi ili da pripisuje Allahu ortaka, tj sirk. Da nas Allah uputi na pravi put.

[diskutant08]

NOVA DESAVANJA U OVOM SLUCAJU

VRACAM SE U CACAK KAO ABDULAH ILI SASA

Saša Abdulah Tolić (31), koji je u Crnoj Gori primio islam, sprema se ovih dana da obiđe roditelje u rodnom Čačku ne bi li zajedno pronašli način da se izmire i da porodica, kao nekad, ponovo bude na okupu. Saša nam je potvrdio da se, posle teksta koji je juče objavljen u „Alo!“, čuo telefonom sa roditeljima i da su se dogovorili da dođe da ih poseti.

Otac i majka kojima je sin odbacivanjem pravoslavlja, kako sami kažu, naneo težak udarac, ne žele da ga u kuću prime kao muslimana, ali bi pokušali da mu nađu neki posao i stan u Čačku. Kako su za „Alo!“ rekli rođaci porodice Tolić, otac Tomislav je težak srčani bolesnik i njegovo zdravlje se još više pogoršalo posle svega što se dogodilo sa njegovim sinom. Majka Slavica takođe je na bolovanju i po ceo dan plače. Iako imaju i drugog sina i unučad, porodica je, kako kažu, u teškom stanju jer ne mogu da pretrpe bol i sramotu koja ih je snašla.
- Saša bi ovih dana trebalo da dođe kući. Roditelji su odlučili da ga odvedu kod jednog od poznatih teologa u Beograd koji će mu objasniti suštinu pravoslavlja i pokušati da ga vrati svojoj veri. Ako ni to ne uspe, onda će mu naći nekakav posao u Čačku, samo da se ne bi ponovo vraćao u Rožaje - u poverenju su nam rekli u komšiluku Tolićevih.
O Saši smo u komšiluku još čuli da je dobar i fin mladić, ali „zaljubljive prirode i meka srca“.

- Verovatno je zbog ljubavi do toga i došlo - kažu komšije podsećajući na Sašinu veliku ljubav Vesnu zbog koje je, kad ga je ostavila, kako nam je i sam priznao, počeo da traži sebe - prvo u pravoslavlju, a potom i u islamu.
Sašina majka Slavica ipak ne veruje da je za sve kriv njegov ljubavni brodolom već za sve što joj se sa sinom dešava krivi hodžu Hasana iz Bijelog Polja, koji je, po njenom mišljenju, „za dušu njenog sina“ bogato nagrađen od islamske zajednice. Prema njenim rečima, Saša je u poslednje vreme pao u sumnjivo društvo sklono raznim porocima, pa ga je devojka zbog toga i ostavila.
No posle svega što se Tolićima dešavalo, verujemo da se ovih dana njihova drama bliži srećnom kraju i da će Sašin povratak ponovo zbližiti ovu porodicu.

[diskutant08]

Bog je odredio da umrem kao musliman (insallah o.p.) :)

Nijesam primio islam ni iz kakvih drugih razloga osim što tako vjerujem. Ostao sam Srbin, ali muhamedanske vjere, kaže Tolić
Planiram da na slavu, Svetog Luku, odem kod mojih roditelja u Čačak, iako oni ne odobravaju moj postupak. Uprkos tome, poći ću i reći: ''Pomaže Bog, neka je srećna slava'', kaže Saša- Abdulah Tolić (31) iz Čačka, koji trenutno živi u Rožajama, a koji je prošlog mjeseca prešao u islam, što baš nije obradovalo njegove najbliže.
On je mir i utočište u vjeri počeo da traži nakon raskida četvorogodišnje veze s djevojkom koju je mnogo volio.

–Raskinuli smo bez ikakvog razloga. Mnogo sam je volio i bio sam potresen zbog prekida. Počeo sam da obilazim crkve i manastire, svake nedjelje i praznika, i u njima tražio mir, a u miru istinu. To je bio početak svega što se kasnije dogodilo. Mislim da onaj ko nije bio vjernik u svojoj vjeri ne može povjerovati ni u tuđu. Pošto je sada moja vjera islam, ne može se reći da ne poštujem pravoslavlje i katolicizam, čak i budizam koji ne smatram monoteističkom religijom. Monoteističkim i komparativnim religijama smatram hrišćanstvo, islam i judizam, jer sve priznaju samo jednog Boga, kaže Tolić.
Po njegovim riječima, islam mu je u srcu već tri godine, koliko se on i osjeća kao musliman. Islamsku vjeru je zvanično primio 14. avgusta, a šest dana poslije toga počeo da posti svoj prvi Ramazan.
-Dok sam bio pravoslavac, proučavao sam Bibliju, međutim, naišao sam na kontradiktornosti koje mi nijesu bile sasvim jasne. Moji roditelji su bili prijatelji s Hasanom Bošnjakom, efendijom iz Bijelog Polja. Bog je odredio, tako pa sam jedno vrijeme, prije tri godine, radio u tom gradu kao automehaničar. U kući efendije Bošnjaka vidio sam Bibliju i Kuran i zamolio ga da mi posudi Kuran da pročitam, što je on drage volje učinio. Objasnio mi je da bi bilo dobro da se prvo okupam, pa da čitam, jer je to božja objava, kao i Biblija, prisjeća se Tolić.

Prilikom prvog čitanja Kurana, kako kaže, mnogo toga mu je bilo nerazumljivo, ali je prilikom drugog iščitavanja „razumio i povjerovao u svako slovo“.
-Kuran mi je objasnio neke stvari koje mi u Bibliji nijesu bile jasne i ta knjiga je dosta jednostavno napisana, jezikom razumljivim ljudima. Prije nego što sam proučio Kuran, četiri puta sam pročitao Bibliju, Stari i Novi zavjet, kaže Tolić.
Tolićevi roditelji nijesu s oduševljenjem prihvatili sinovljevu odluku.
-Potpuno ih razumijem. Oni ne znaju šta piše u Kuranu da bi mogli da me shvate. Kad sam pokušavao da im objasnim, nijesu htjeli da me slušaju. Oni smatraju da sam rođen u pravoslavnoj vjeri i da su mi svi preci vjerovali na taj način pa, po njima, nije u redu da ja promijenim vjeru. Ja ih apsolutno razumijem. Međutim, svaki čovjek ima pravo da vjeruje kako želi, Bog nam je dao to pravo. On je ujedno slao upute ljudima, ukazujući im šta je dobro, a šta zlo i kako treba da vjeruju, odnosno da znaju šta je halal, a šta haram, objašnjava Tolić.

Njegovu odluku da promijeni vjeru najbolje je prihvatio njegov brat.
-On nema ništa protiv toga, samo mu je krivo što više ne živim u Čačku. Ali, takvi su uslovi. Da sam živio u Njemačkoj, ili možda u Beogradu, sve bi bilo lakše, jer su ljudi tamo širih vidika i niko me ne bi ništa pitao, smatra Tolić.
On ističe da je u Rožajama prihvaćen lijepo i da su mu ljudi izašli u susret koliko su mogli. Ima dosta prijatelja i zarađuje od popravki mjenjača i diferencijala, a za taj posao u gradu nema konkurenciju.
-Planiram da živim u Rožajama, da radim i osnujem porodicu. Volio bih da ostanem sa svojima u dobrim odnosima. Moj život u Čačku nije moguć zbog toga što nemam uslove da praktikujem islam, ne zbog ljudi s kojima sam odrastao već zbog toga što tamo nema muslimana, ni džamija. Mogu ja da praktikujem islam i u svom stanu, ali je namaz u džematu vredniji 25 do 27 puta nego da samostalno klanjam, objašnjava Tolić.
Kako kaže, majka i ujak su ga srčano ubjeđivali da odustane od namjere da pređe u islam.
-Kad sam im prvi put saopštio svoje namjere, nijesu htjeli da me saslušaju. Trebalo je bar da čuju na osnovu čega sam donio takvu odluku. Smatram da mi je bog odredio da se rodim u pravoslavlju i da umrem kao musliman, smatra Tolić.
Najljepši trenutak u životu mu je, kaže, bio kada je primio islam, a najteži kada se, na neki način, rastao od svojih najdražih.
-Nijesam primio islam ni iz kakvih drugih razloga osim što tako vjerujem. Ostao sam Srbin, ali muhamedanske vjere. Međutim, još uvijek patim zbog roditelja. Želio bih da prihvate moju odluku, da dođu kod mene i, ako Bog da, vide moju djecu, svoje unučiće. Svakog čovjeka Bog dovodi u iskušenje da bi vidio kako će da postupi. Moji roditelji smatraju da sam ja za njih veliko iskušenje, dok ja vjerujem da sam veliko dobro, jer islam doživljavam kao ispravan put, kao i oni pravoslavlje. Da je Bog htio da svi ljudi budu u jednoj vjeri, bili bi... Najteži trenutak mi je bio kada sam otišao u Čačak dva dana nakon što sam primio islam. Iako sam imao planirao da mojima sve kažem kad odaberem najbolji trenutak, oni su sve već bili saznali preko interneta, što je bilo poražavajuće. Taj rastanak s njima mi je najteži momenat u životu, kaže Tolić.
Ipak, ne prestaje da vjeruje da će ga najbliži kad -tad prihvatiti...
-U poslednjih 20-ak dana često smo se viđali. Išao sam i na rođendan moje sinovice i smireno su me dočekali. S njima sam nedavno obišao i manastir Ostrog. Oni kao pravoslavci ne mogu da me prihvate u „novom izdanju“, a meni kao muslimanu je ljubav prema njima samo veća, veli Tolić.
Prelaskom u islam on je, kako kaže, mnogo izgubio, ali je još više dobio.
-Ne postoje vrijednosti koje vam mogu zamijeniti mir u duši. Ja sam ga našao i nadam se da će ubrzo i sve drugo doći na svoje mjesto. Pošto je na ovim prostorima bilo dosta ekstremizma, pozivam sve ljude da se manu toga i da krenu putem ljubavi, da je pronađu u sebi i nesebično podijele s drugima. To je moja najveća želja, zaključio je Saša-Abdulah Tolić.

V. Ratković

Poslije Alaha, roditelji najvažniji

Nakon prelaska u islam, Tolić je nekoliko puta obilazio roditelje i kaže da „nikad neće odustati od namjere da s porodicom ostane u dobrim odnosima“.
-Ne želim da ih nagovaram da prime islam, jer poštujem svačije uvjerenje, već samo želim da imamo dobre odnose. Poslije obaveze koju imam prema Alahu Dželešanu, prema islamu, najveća mi je obaveza prema roditeljima. Po Kuranu, moja dužnost je da prema njima budem dobar i da im pomognem u svakom pogledu, rekao je Tolić.

Djevojka ga ostavila

Završetak jedne višegodišnje velike ljubavi praktično je bio povod da Tolić počne da traži sebe, odgovore, istinu i vjeru što je, na kraju, prouzrokovalo njegov prelazak u islam. Ta promjena, međutim, donijela mu je prekid naredne veze.
-Moja poslednja veza je okončana kad sam odlučio da pređem u islam. Objasnio sam djevojci da sam u duši već tri godine musliman i da je moja javna promjena vjere samo formalni čin. Međutim, ona nije mogla da se pomiri s tim. Ostavila me je i nijesam patio. Ubijeđen sam da ću ubrzo naći neku koja će djeliti moja uvjerenja i s kojom ću provesti život, nada se Saša- Abdulah.


izvor:http://www.revijad.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=5&datum=2009-09-23&brojms=378&clanak=1107