Poucne price

[Sukeyna]

Prica Abdul-Aziza

( preuzeto iz knjige:“Bosnjak u Afganistanu“,
autor: Zlatan Tvrtkovic Abdun-Nur )

Ispricao mi je svoju pricu koja je meni bila vrlo zanimljiva:
„Bio sam nista. Parce djubreta. Stidio sam se zivotinja zato sto...vidi...imao sam nekog. Nekog,...o.k... Imao sam zenu. Nismo bili vjencani, ali smo zivjeli kao muz i zena. Voljela me je , volio sam je. Tu noc izasao sam u lokal, s vrlo malo“somova“ u dzepu, da, kao i uvijek do tada, zaboravim dan u kojem se nista nije desilo, osim sto sam radio za malu lovu, i da na kraju zaboravim i noc nakon takvog dana. Muzika, ritam, djuskas, filing, face, i znas kako to vec ide... Primjetio sam da jedna brineta pilji u mene. Nema cekanja. Pozvao sam je da plese sa mnom. „ne mogu plesati s tobom, ocekujem drustvo ovdje.“ „Hej bejbi, pa sto onda piljis u mene? Volis se igrati s momcima? Volis a? Mislis da si neka faca?“
„Dodji do sebe, nisam ti rekla koga ocekujem“.„Mislis da se bojim i da...““Ocekujem tebe. Kapiras?“ „O hani, zao mi je sto...“ „Sjedi vec jednom“.
Zavrsili smo u ozbiljnoj vezi. Na neki nacin me je „pokupila“ s ulice i napravila covjeka od mene. Nasla mi je bolji posao, i preselio sam se kod nje da zivim. Prije nego sto smo se upoznali, ona je prosla sve i svasta, ali mi to nije smetalo. Zelio sam da zivimo zajedno, da ostanemo zajedno. Ona je bila razocarana u ljude, u ljubav, u zivot. Nikad mi nije rekla zasto je mene odabrala. Zajedno smo dzogirali, zajedno smo ubacivali zacine u jela koja smo ponekad zajednicki pripremali. Zajedno smo pricali s papagajem, gadjali smo se kokicama dok smo gledali TV. Ucio sam je da nekad sa mnom prica na moj nacin. Ukapirala je brzo. Pricali smo plesom. Samo ritam, pokreti, pogledi, bez rijeci. Preko muzike smo spajali duse. Ali lose drustvo koje sam napustio nije se moglo pomiriti s mojom srecom. Pronalazili su me cesto, zaustavljali na ulici, i govorili mi kako nigdje ne smijem maknuti bez njenog dopustenja. Govorili su mi kako sam u vezi sa skupom kucom, i kako sam nasao sebi muza. Nisam se tukao s njima jer su sve to govorili u sali. Jednom sam otisao s njima na pice da im pokusam objasniti neke stvari. Pice po pice... Vratio sam se kuci. Kad nesto krene naopako, los zavrsetak je stvar rutine. Pitala me je gdje sam bio i zasto sam pijan. Pretukao sam je. Nije mi oprostila. Isuvise dugo sam zivio na prljav nacin da bi jedna srecna veza puna ljubavi tako brzo iz mene ocistila svu prljavstinu. Znam neke ljude koji iste probleme imaju nakon sto su primili Islam. Oni pocnu klanjati, a onda zavrse u zatvorima zbog tuce, ubistava. Nekim ljudima treba vremena i za ljubav i za vjeru. Samo je jedan nacin da ih vrijeme saceka i pruzi im priliku da se ociste. Taj nacin je u izbjegavanju loseg drustva.
Trag koji je ostao nakon izgubljene ljubavi bio je uzasan. Kad bih vidio dvoje sretno zaljubljenih, gotovo bi se ugusio zbog toga sto ja ne mogu nju opet zagrliti. Kad bih vidio ljude da plesu, ludio bih i imao neodoljiv nagon da vristim. Probao sam s tekilom. Nije islo. Alkohol je samo proizvodio duple slike bola. Uzeo sam neku drogu. Vidio sam strasne slike.
Vidio sam njen osmijeh kako se pretvara u nesto zagonetno. Gleda u mene ,ali kao da se ne osmjehuje meni. Iz smijeha su ioznikle male ruke. Njene ruke. Masu mi, dok se njena glava udaljava od mene. Glava i ruke su iscezli. Ostale su samo usne preda mnom. Jak je zvuk, sve pisti, ne cujem nista. Citam s usana. Sporo se pomicu. Rekle su mi:“Nikad vise zajedno“.
Ni droga nije bila za mene. Naravno da sam znao da je bilo droga preko kojih bi se ufurao u ljepse slike, ali nisam smio. Pitao sam se sta je to sto ce mi pricinjavati radost od koje cu zaboravljati da sam nesretan. Pokusao sam bol ljubavi lijeciti seksualnim uzitkom. U pocetku to me je smirivalo i cinilo na kratko radosnim. Ali nisam se uspio osloboditi njenog lica. Vidim njene iskricave oci u danima kada smo bili sretni. Njen posljednji pogled koji pamtim koji je u meni s pravom gledao nakazu. One usne koje su rekle:“Nikad vise“. Kod drugih zena nisam primjecivao lica. Zelio sam samo seks s njima. Sve vise sam gubio i one posljednje rezerve nekakve zivotne energije. Prestao sam plesati i biti saljiv i zanimljiv u drustvu. Sve teze sam ostvarivao kontakte sa zenskim svijetom.Odlucio sam da posjecujem prostitutke. Ne znam kako to ide sa onima koje puno kostaju jer nisam imao novaca za njih. Isao sam onim jeftinim spodobama. Ima li iceg tuznijeg, praznijeg i bezosjecajnijeg od seksa sa prostitutkom. U svojoj nesreci, u nedostatku ljubavi, zbog izgubljene i upropastene ljubavi, zbog nepodnosljivog osjecaja da sam i sebi i njoj unistio srecu, dahtao sam kao pas pred tim mrvicama jadnog zadovoljstva koje pruzaju jadne prostitutke.Postao sam ovisnik o seksu jer sam u njemu uzivao sve manje i manje. Onome ko nije bio u ovakvoj situaciji moze zvucati primamljivo, i moze ga napaljivati broj bezlicnih zena koje bi postajale prekrizene crtice u njegovom zivotu.Ali u ovome nema nista drugo osim nesrece. Samo nesretni ljudi kroz seks s bilo kim traze smisao svog zivljenja. Ne smiruje covjeka goli seks. Covjeka smiruje zena. Naravno, seks se podrazumijeva jer on iza sebe ostavlja mir i svjezinu. Imas osjecaj kao da ti je tijelo presvuceno novom, komotnijom kozom. Osjecas titranje na licu nepoznatih grimasa koje se blago i zadovoljno osmjehuju. Ali ne smiruje covjeka seks, pa ni kada ga ima s pravom, voljenom zenom, jer i tada on smiruje samo nesto u covjeku, za neko kratko vrijeme. Covjeka smiruje zena za vrijeme koje se zove zivot.
Ostao sam bez novca i nisam mogao placati prostitutke. Poceo sam ponovo da se udvaram zenama. Koliko god da sam se trudio da budem nasmijan i zabavan, nisam uspijevao sakriti svoju rastresenost i sumanutu pojavu. Tu stvar zene odmah primjete kod muskarca, on im automatski postaje odbojan, i napustaju ga , jer one ne vole seksualno ugrozene tipove.
Zapao sam u krizu. Nisam mogao da „pokupim“ nikoga. Bio sam u takvom stanju da bi me odbila i najruznija zena na svijetu, jer niko nece jad i ocaj. Niko ti nece pruziti seks ako uvidi da ga trebas kao milostinju. Kriza u koju sam upao poremetila je moje odnose s ljudima. Svadjao sam se sa svima. Niko nije htio da mi posudi novac, koji bih ja, naravno, potrosio na prostitutke. Ostao sam i bez posla. Otisao sam od kuce. Nemam novaca, nemam prijatelja, nemam posla, nemam ljubavi, nemam seksa. Samo ocaj i ludilo, to je sve sto imam“

Abdul-Azizovo lice se promijenilo. Izgledao je kao covjek koji se nikad nije nasmijao. Uzivio se u ono sto mi prica i odnekud je iza sebe pozvao na lice nemile grimase prozivljenog ocaja. Zar je to onaj covjek koji je uvijek do tada, kad god sam ga vidio, bio nasmijan? Zar je to onaj covjek koji mi je do maloprije prisao pun pozitivne energije i s nekoliko najobicnijih recenica popravio mi raspolozenje?
Mnogi placu mnogo vise i cesce nego sto to sami kod sebe vide, ili sto to drugi kod njih primjecuje, zato sto se plac skrivene nutrine ne manifestuje uvijek kroz suze, vec pocesto i kroz smijeh. Nastavio je pricati.

„Ostao sam sam u gradu koji ima nekoliko miliona ljudi. Ostao sam i bez novaca. Zaudarao sam na parkove i rupe po kojima sam spavao. Ugladao sam jednu zenu i poceo je pratiti. U pogodnom momentu sam je udario i oteo joj tasnu. Stavio sam je pod jaknu i otrcao. U novcaniku je bilo nekoliko stotki. Bio sam gladan, ali mi se nije zurilo s jelom. Htio sam prvo da prebirem po stvarima u tasni koje se odnose na zensku intimu. To je pocelo da me pali. Zadovoljan sam, dobro cu se najesti, a onda sav napaljen svratiti do neke „prodavacice ljubavi“. Prokletstvo, moracu se prvo negdje oprati i kupiti novu majicu. U tasni je bila i jedna knjiga.
Zapravo, to je bio Kur'an, Mushaf, samo sto ja tada, naravno, nisam znao sta je to. Pored arapskog teksta, za koji tada nisam imao pojma da je to arapsko pismo, bio je i tekst, zapravo prijevod znacenja na engleski. Na preskok sam listao stranice, i citao pojedine dijelove. To je moglo trajati, ne vise od pet minuta. Spopao me je neki neodredjen strah. Pitao sam se sta mi je? Odlucio sam se da sve vratim toj zeni. Njena adresa je bila u novcaniku, a od para koje sam zatekao platio sam taksi do njene kuce. Otvorila je vrata. Drzao sam tasnu u visini njene glave. Cim me je prepoznala, vrisnula je i izgubila se u nekoj od kucnih prostorija. Spustio sam tasnu na pod, a da bi joj bilo jasno zbog cega sam se vratio, izvadio sam iz nje Knjigu i stavio je povrh tasne. Pistolj mi je bio uperen u celo prije nego sto ustadoh. Ali, njen muz je brzo shvatio o cemu se radi. Spustio je pistolj i postavio mi samo jedno pitanje, zasto sam vratio tasnu. Znao je, ali je to htio da cuje iz mojih usta. Rekao sam da sam vratio iz nekog straha koji sam osjetio prelistavajuci Knjigu. Rekao sam da smatram da, mozda, treba imati postovanja prema onima koji citaju takve Knjige. On mi je rekao da nisam svjestan kakva je Bozija milost na meni. Uzvratio sam da je na meni samo nesreca..
Primili su me u kucu. Okupao sam se, promijenio odjecu-i najeo. Objasnio mi je da nije neciji imetak na ovom svijetu znak da li nekog Allah voli ili ne. Ustupili su mi prostor za stanovanje sa zasebnim ulazom. Davali su mi novac, pozivali me na veceru i pricali mi o islamu. Nekoliko puta sam ih pitao zasto to cine. Uvijek su odgovarali na isti nacin:“Zato sto Allah voli dobra dijela“. Preko tih mojih zemljaka, konvertita u Islam, i ja sam postao musliman.

Nesrece koje te snadju, i patnje koje prozivljavas nekada postoje samo zato da bi te silom uputile u spas i srecu.“

( Abdul-Azizi je preselio u Afganistanu za vrijeme zracnih napada Sovjetske avijacije)

[Sukeyna]

Adijj ibn Hatim

Adijj ibn Hatim bio je vođa svog plemena i kršćanin. Kada su muslimani osvojili njegovo mjesto, on je pobjegao u Šam. Pošto u Šamu nije imao mira, odlučio je da da dođe u Medinu i da se sretne sa Muhammedom, a.s.
Došavši u Medinu ušao je u džamiju gdje je našao Poslanika, a.s., kako sjedi. Prišao mu je i rekao da je on Adijj, a Poslanik, a.s., odmah ga je uzeo za ruku i poveo svojoj kući. Na putu ih susrete neka žena i požali se Poslaniku na nešto, a on pusti Adijjevu ruku i sasluša tu ženu. Adijj je pomislio da ovo ne može biti kralj jer se oni ovako ne ponašaju, samo se poslanici mogu ovako ponašati. Nisu dugo išli a opet ih je zaustavio čovjek koji se žalio na siromaštvo. Naravno, i njemu je Poslanik, a.s, posvetio svoju pažnju. I tako su na tom kratkom putu nekoliko puta bili zaustavljani i Poslanik, a.s., svakome je udovoljio. Kada su došli u Poslanikov, a.s., skromni dom, Adijj je vidio da on ima samo jedan jastuk koji mu dade da sjedne na njega. Poslanik, a.s., upitao ga je zbog čega ne primi islam, a on mu je odgovorio da već ima svoju vjeru. Muhammed, a.s., rekao mu je da poznaje njegovu rukusijsku vjeru (kršćanska sekta koja je imala primjesa medžusija) i da zna što ga sprečava da primi islam: to što je vidio kako ga slijede slabi i siromašni. Tada ga je Muhammed, a.s., obavijestio da će doći vrijeme da će žena putovati iz Iraka do Mekke a da se nikoga neće bojati osim Allaha, te da će muslimani osvojiti Kisrino blago i da će doći vrijeme kada se neće naći siromah da mu se dadne sadaka. Adijj je slušao i pokušavao da zamisli ovo o čemu mu je Poslanik pričao. Zatim mu je Muhammed, a.s., pričao o ahiretu te ga na kraju upitao da li zna da postoji drugi bog osim Allaha, a Adijj na to nije imao reći ništa drugo osim izgovoriti riječi šehadeta i primiti islam.
Šta mislite da li je Adijj primio islam zato što su muslimani bili bogati i jaki, zato što su imali dobre kuće i sl.? Adij je primio islam pomno promatrajući Poslanikovo, a.s., ponašanje.
Adijj je doživio obistinjenje prva dva Poslanikova navješćenja, a treće se dogodilo za vrijeme halife Omera ibn Abdulaziza, r.a.

[Sukeyna]

Ahiretski uspjeh je važniji od dunjalučkog

Priča se da su u davna vremena mu'min - vjernik i kafir - nevjernik pošli da love ribu. Kada god bi nevjernik bacio mrežu u vodu spomenuo bi neka svoja božanstva i svaki put bi izvukao mnogo ribe. Vjernik je svaki put spominjao ime Allahovo, ali ne uhvati baš nijedne ribe. Tek pred sami zalaz sunca uhvati se u njegovu rnrežu jedna jedina riba, ali se i ona nekako izmigolji iz mreže i otplovi u vodu. Vjernik se vrati kući ne noseći baš ništa, a nevjernik se vrati noseći cijeli tovar ribe.
Melek, koji je bio zadužen da prati tog vjernika, se zbog njegovog slabog ulova prosto ožalostio, a kada se uzdigao na nebesa, Uzvišeni Allah mu pokaza mjesto u Džennetu koje je bilo pripremljeno za tog vjernika, pa Melek jako obradovan, reče:
- Tako mi Allaha! Ništa tom čovjeku neće nauditi šta god da ga zadesi na dunjaluku kada ga ova divota u Džennetu očekuje!
Onda je tom istom Meleku pokazano mjesto u Džehennemu koje je bilo određeno za onog nevjernika, pa kada je Melek to vidio on uzviknu:
- Allaha mi! Ništa mu neće koristiti sve ono što stekne na dunjaluku kada poslije toga mora da bude bačen u ovu strahotu!

[Sukeyna]

Ahmed ibn Hanbel

Jedne prilike Ahmeda ibn Hanbela, dok je bio na putu, zadesi vrijeme namaza. On skrenu u mesdzid pored puta kako bi klanjao u dzematu. Nakon namaza sjedio je u prvom saffu,a imam se okrenu i rece da ga istjeraju. Ahmed ibn Hanbel se iznenadi i upita za razlog sto ga izbacuju iz Allahove kuce,niko mu nije davao odgovor samo je imam ponavljao da ga istjeraju. On ne znajuci sta ce kaze:
" Ljudi ja sam Ahmed ibn Hanbel zasto me izbacujete."
Niko ga nije slusao, toliko su se ljudi trudili da ga izbace iz mesdzida da su ga uzeli za noge i izvukli pred vrata.

On tako sjedeci ispred mesdzida ugleda preko puta neku pekaru. Ustade i ode do pekare da zamoli vode. Kad je usao kod pekara, poselami se i zatraži vode. Nakon sto ga usluzi pekar ga upita za njegovo stanje. On mu isprica sta se desilo u mesdzidu i da ne zna razlog zbog kojeg je izbacen, ne govoreci mu da je on Ahmed ibn Hanbel.

On primjeti kako pekar stalno izgovara estagfirullah,pa ga upita za njegovo stanje, zasto stalno govori oprosti mi Allahu.Zatim mu pekar rece kako nema na sto da se pozali u zivotu, stalno slavi Allaha i trazi oprost od Njega, i rece:
" Za sto god sam digao ruke i uputio dovu Allahu subhaneh da mi da, Allah mi je dao. Sve sto poselim uputim dovu i Allah mi omoguci."
Ahmed ibn Hanbel se prijatno iznenadi, koja je blagodat rijeci "Oprosti mi Allahu!" ,pa ga ponovo upita:
"Zar nemas ni jednu zelju a da ti Allah nije udovoljio?"

A pekar odgovori:
"Imam, samo jednu zelju koju mi Allah nije omogucio,jednu dovu koja mi nije uslisana!"
Kaze Ahmed:
"Sta je to sto ti nije udovoljeno?"
A pekar rece:
"Allah mi je sve omogucio,sve sto sam pozelio dobio sam,ali stalno dovim Allahu za jednu stavr a nikako da mi uslisa."
"Sta je to?"nestrpljivo ce Ahmed.
"Vec dugo vremena imam zelju da vidim imama Ahmeda ibn Hanbela, a Allah mi je to uskratio!" ...
"Ja sam Ahmed ibn Hanbel!"

[Sukeyna]

AIDS

Bolna priča koju je mladić lično ispričao
Jednog turobnog dana, na pijac grada Haber na istoku
Saudijske Arabije, sjedio sam u jednom restoranu i pijuckao kahvu.
Dok sam čitao novine, primjetih djevojku lijepih očiju, privlačnog
tijela i koketnog hoda. Prolazila je ispred gledajući me strasnim
pogledom žednim moje ljepote, korpulentnosti i pedantnosti.
Ustao sam bez ikakvog osjećaja i krenuo za njom. Ušla je u jednu
prodavnicu. Nisam je mogao pratiti plašeći se ljudi iz obezbjeđenja
- a ne Allaha - da me Allah sačuva. Okrenula se licem prema meni
i bijelom, lijepom, nježnom i gracioznom rukom pokazala burmu
i narukvice. Bez ikakvog osjećaja sam ušao u prodavnicu. Ona
mi, učtivo, reče: „Molim vas, ako mogu dobiti vaš broj?“ Usmeno
sam ga izdiktirao, a ona zapisala u bilježnici koja će nam izazvati
probleme.
U posljednjim noćnim satima me je pozvala. Počeli smo
slatkorječivim i zadivljujućim govorom. Rekla je da je raspušćenica,
da ima veliki imetak i 31 godinu. Kada sam je vidio, pomislio sam
da je osamnaestogodišnjakinja.
Nakon čestih razgovora, počeli smo dogovarati susret. Na
početku smo se susretali u restoranima. Prilikom susreta, nisam je
mogao poljubiti ili joj bar cjelivati ruku. Moje vezivanje za nju se
povećalo. Govorio sam sebi: “Ona je čestita, nikoga prije mene nije
upoznala. Ja sam u njenim očima divan mladić, jer sam obdaren
ljepotom.’’
Jednog dana me je nazvala:
- Želim da dođeš zbog nečega veoma važnog.
- Ja sam pod tvojom naredbom, živote moj!
- Želim da se sretnemo u restoranu za sat.
- Dolazim, i u vatru ako treba.
Sreli smo se u restoranu i počeli razgovarati. Rekoh joj:
„Živote, šta želiš da učinim za tebe?“ U tom trenutku, iz torbe izvadi
avionsku kartu, prve klase, za Kairo koja je glasila na moje ime i
boravak od tri dana u hotelu od pet zvjezdica. Također je izvadila
i ovjeren ček od deset hiljada saudijskih rijala rekavši: „Želim da
odeš u Kairo sutra kao što stoji u karti, odsjedneš u tom hotelu i
sretneš se s jednim čovjekom, evo ti njegov broj telefona. On će
te povesti u jednu agenciju. Ti ćeš, u moje ime potpisati s njim
dogovor o odjeći koja dolazi iz Pariza. Ovaj papir ti je punomoćje.
Molim te da to uradiš.“
Uzeo sam ovlašćenje i krenuo istog trenutka. Kamo sreće da
nisam. Kada sam stigao, u četiri sata poslije podne, riješio sam se
malo odmoriti. U devet sati, sam uzeo telefonski imenik i potražio
broj koji mi je dala. Kamo sreće da ga nisam tražio! Možete li
pretpostaviti ko je bio na tom broju? Moja prijateljica! Rekao sam:
„Da?“, a ona: „Došla sam da ti bolje pojasnim stvari. Dragi, dođi u
taj i taj apartman.“ Istog trena sam otišao i zatekao je u prozirnoj i
izazovnoj odjeći. Ko god bi je vidio u takvoj odjeći, ne bi se mogao
kontrolirati, osim onoga koga Allah zaštiti. Zagrlila me je i počela
ljubiti i dodirivati. Zaboravio sam se i imao odnos s njom, počinio
sam blud. Produžio sam rezervaciju na deset dana i svo vrijeme
ostao s njom. Nakon toga smo se istim avionom vratili sjedeći
zajedno. Letjeli smo, a nismo bili svjesni da je Uzvišeni Allah
iznad nas. Izgubili smo osjećaj o Njegovom postojanju. Ovako smo
proveli punu godinu. Imali smo odnose u njenom stanu, ali je često
dolazila i u moj, skromni stan.
Jednog dana sam s bratom bio u Rijadu, prijestolnici Saudijske
Arabije. Allah je odredio - imali smo saobraćajnu nesreću. Brat je
iskrvario, a meni se nije dogodilo ništa, hvala Allahu. Imao sam
svega nekoliko neznatnih povreda. Ljudi su se okupili oko nas,
došla su ambulantna kola. Prebačeni smo u obližnju bolnicu. Brata
su odmah uveli u operacionu salu. Doktor je tražio da mu dam krv,
jer smo istih krvnih grupa. Odgovorih da sam spreman. Odveli su
me do transfuzione sale i uzeli malu količinu zbog provjere. Bio
sam siguran u sebe. Ni na um mi nije padala žena s kojom sam
imao seksualne odnose. Nakon analize, uđe doktor tužnog lica. Ja
ga upitah:
- Doktore, šta se dogodilo mome bratu? Molim te, reci mi!
- Sinko, molim te da budeš čvrst vjernik u Allahovu
odredbu.
Ustao sam sa kreveta i uzviknuo:
- Je li brat umro, je li umro?
- Ne.
- Šta se, dogodilo?
- Tvoja krv je zaražena HIV-virusom.
To me je ošinulo poput munje. Kamo sreće da se zemlja
otvorila i progutala me. Kada mi je ovo doktor rekao, onesvijestio
sam se. Pošto sam malo došao sebi, upitah doktora:
- Jesam li stvarno bolestan od te neizlječive bolesti? Allahu,
od kada sam u takvom stanju?
- Još nisi bolestan, samo nosiš virus koji će bit u tebi cijelog
života.
Dva dana po nesreći, brat je preselio. To me je jako rastužilo.
Nije mi bio samo brat, već i iskreni prijatelj koji me je, od prvog
trenutka, savjetovao da se klonim ove žene, jer sam mu ispričao
za našu vezu. Deset dana nakon bratove smrti, pozvala me je
prijateljica i rekla:
- Dragi, gdje si ti? Prošlo je puno vremena...
- Šta želiš?
- Šta ti je?
- Poginuo mi je brat u saobraćajnoj nesreći i žalostan sam
zbog njega.
- Kada te mogu vidjeti?
- Više se nećemo viđati.
Otvoreno sam joj rekao da je volim, ali da se više nećemo
viđati, jer joj ne želim nanijeti zlo.
Upitala me je zbog čega, ispričah joj za virus.
Upitala me je da li sam imao odnos s drugim djevojkama,
što sam negirao. Opet me je upitala da li sam ikada primao krv od
nekoga, što sam odbacio. Tada reče:
- Znači, moja namjera se ostvarila!
- Kakva namjera, ženo?
- Želim se osvetiti svim muškarcima zato što su uzrok moje
bolesti. Vidjet će to! Ti si prvi, a ostali su na putu.
Zatim me je pljunula i spustila slušalicu. Rekao sam:
- Dovoljan nam je Allah i divan je On zaštitnik. Ti, ženo,
imaš sidu!
Ostale riječi ne želim spominjati kako vam ne bi povrijedio
osjećanja. Sada imam 32 godine i još se nisam oženio. U dvadeset
devetoj godini sam bio pred ženidbom i tada sam se razbolio od ove
bolesti. Majka i braća i dalje insistiraju da se ženim. Odbijam, jer
sam zarobljenik ove opake bolesti. Oni to ne znaju, a ja je ne želim
prenijeti na suprugu i djecu. Obzirom da sam najstariji, otac me je
želio oženiti, ali je umro i ne dočekavši ispunjenje želje. Čak mi i
kolege s posla stalno spočitavaju da se trebam ženiti.
Sada sam pod velikim duševnim umorom. Imam 55 kg, iako
sam prije bolesti imao 68. Sve to zbog duševnog stanja i opake
bolesti koja će mi prije ili poslije okončati život.
Iskreno sam se pokajao, klanjam namaze i napamet učim
Kur’an, iako je, možda, kasno.
Ovo pismo šaljem svim muslimanima, braći i sestrama, ne
bi li se klonili svega što srdi Allaha, kao što je nemoral i druge
zabranjene stvari. Šaljem svoj savjet internetom i novinama i kažem:
život je lijep i njegova slast je ljepota, ali je pokornost Allahu ljepša...
Nije slast u nekoliko minuta spolnog odnosa na nedozvoljen način,
koji uništavaju tvoj život i bacaju te u Džehennem i probleme koje
ja danas, i svaki dan, preživljavam.
Ovu priču sam napisao iz ljubavi prema vama i straha za vas
od prljavih bolesti. Želim da vas ova moja priča približi Allahu i
pojača vaše vjerovanje, pa da vas šejtan ne može zavesti.
Očekujem da ćete moliti Allaha za moje izlječenje. Molim
Ga da nagradi svakog ko pomogne širenju ove priče.

[Sukeyna]

AKBAR U MOLITVI

Mogulski car Akbar jednog je dana bio u šumi u lovu. Kad je došlo vrijeme za večernju molitvu, sišao je s konja, po zemlji je prostro svoju hasuru i kleknuo da se moli, kako to pobožni muslimani čine.
Upravo je u tom trenutku jedna seljakinja, uznemirena zbog nestanka svog muža koji je jutros otišao od kuće i još se nije vratio, žurno prošla pokraj, tjeskobno tražeći muža. Bila je toliko zaokupljena da nije ni opazila cara kako kleči, nogom je stupila na njega i, ne ispričavši se, žurno otišla u šumu.
Akbar se zbog tog prekida ljutio, ali kako je bio dobar musliman, držao se pravila da za vrijeme namaza ni s kim ne razgovara.
Upravo kad je završio molitvu, vratila se žena s mužem, sva radosna što ga je pronašla. Bila je iznenađena i prestrašena kad je ugledala cara i njegovu pratnju. Akbar je dao oduška svojoj ljutnji na nju i viknuo: "Protumači mi svoje nedolično ponašanje ili ćeš biti kažnjena!"
Žena je odjednom postala neustrašiva, gledala je cara u oči i rekla: "Vaše Veličanstvo, ja sam bila toliko zaokupljena mišlju na svog muža da vas uopće nisam opazila, i, kako vi kažete, da sam se spotakla o vas. Kad ste vi bili u namazu, bili ste zaokupIjeni Jednim koji je beskrajno vrjedniji od mog muža. Kako ste me mogli opaziti?"
Vladar je osramoćen šutio, i kasnije je povjerio svojim prijateljima da ga je jedna seljakinja, koja nije ni učenjak ni hodža, poučila molitvi.

[Sukeyna]

Ako istinu govori, uci ce u Dzennet

Cuveni ashab, Enes b.Malik, radijallahu anhu, prenosi:
Bilo nam je zabranjeno da bilo sta pitamo Allahovog Poslanika.Zbog toga nam se veoma svidjalo da slusamo kada bi neki pametan covjek iz pustinje dosao i postavio Poslaniku pitanje...
Jednog dana dodje jedan covjek iz pustinje, i to jedan veoma pametan covjek. Izasao je pred Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao:
-O, Muhammede, dosao nam je tvoj izaslanik i rekao, toboze, da ti tvrdis da te je Allah poslao kao Njegovog pejgambera. Je li to istina?
Rahmet svjetovima, sallallahu alejhi we sellem, mu odgovori:
-Da, istinu je rekao.Ja sam pejgamber kojeg vam je Allah poslao!
Covjek iz pustinje svoje tople oci uprije u Poslanika, s.a.v.s., i upita:
-U tom slucaju, ko je tvorac nebesa?
Gospodin univerzuma, s.a.v.s., mu odgovori:
-Allah!
-A ko je Zemlju stvorio?
-Allah!
-Ko je postavio ove planine i ko je stvorio sve sto je na njima?
-Allah!
-Ako je tako, u ime Allahove ljubavi, u ime Onoga sto je stvorio nebesa i Zemlju i sto je planine postavio, reci mi je li te Allah poslao?
-Da, poslao me je moj Gospodar!
-I jos nam je tvoj izaslanik rekao da je pet vakata namaza obaveza, je li tako?
-Istinu je rekao...
-U ime Allaha koji te je poslao, je li ti to Allah naredio?
-Da, On mi je naredio...
-Tvoj izaslanik nam je obznanio i da je davanje zekjata iz nasih imetaka obaveza...
-Istinu je rekao...
-U ime Allahove ljubavi, je li ti to Allah naredio?
-Da!
-Tvoj izaslanik nam je rekao, da je u jednom mjesecu u godini, u ramazanu, propisan post…
-Istinu je rekao!
_U ime Allahove ljubavi, Onoga koji te je poslao, je li ti to Allah naredio?
-Da!
-Tvoj izaslanik je rekao, da je propisan hadzdz kraj Ka’be onima koji su u mogucnosti da ga obave ...
-Istinu je rekao...
Beduin je pitao, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., davao mu je odgovore. Na kraju, covjek sav sretan rece:
-O, Allahov Poslanice, kunem se Allahom koji te je poslao sa istinskom vjerom, ja od ovih farzova necu raditi ni vise ni manje….
I zatim se odvoji od Poslanika, s.a.v.s.,.Kada on ode, Nebijji Muhterem se kao cvijet nasmijesi irece:
-Kunem se, ako je ovaj covjek rekao istinu, sigurno ce uci u Dzennet!

(Muslim)

[Sukeyna]

Hazreti Alija I njegov brat Akil u danima oskudice

Ibn ‘Asākir prenosi kako se jednom u danima oskudice ‘Akīl obrato bratu svome h.‘Alīji (dok je ovaj bio halifa) riječima:
''Muhtadž sam brate moj, podaj mi štogod od imetka!''
H.‘Alīja mu odgovori:
''Strpi se dok ne dođe vakat raspodjele svim muslimanima! Tad ćeš i ti dobiti svoj dio.''
Međutim, ‘Akīl bijaše uporan. H.‘Alī ga uze za ruku, odvede na tržnicu i reče:
''Odvali katance na ovim dućanima i uzmi šta ti je volja!'' ‘
Akīl u čuđenju odgovori:
''Zar hoćeš kradljivcem da me učiniš?!''
H.‘Alī mu na to reče:
''Pa i ti mene kradljivcem hoćeš da učiniš što ću ti imetak muslimana mimo njih darivati!''

(Jenābī‘u-l-mevedde)

[Sukeyna]

Ali


Dolazim iz jedne svedske porodice, oba roditelja su svedjani, ali niko od njih nije vjernik. Ja, licno, sam od malena vjerovao u Boga, ali nisam pripadao nikakvoj odredjenoj religiji. U krscanstvu nisam mogao da prihvatim neke stvari, kao n.pr. trojstvo, onda Isusovo (Isa a.s.) razapece sa kojim se brisu grijesi svim drugim ljudima itd. .

U ranoj mladosti sam se poceo druziti sa muslimanima, koji nisu praktikovali vjeru, vec smo osnovali jednu hip hop grupu (raperi). Iako ti momci nisu bili prakticari, oni su voljeli Islam i vjerovali da je u njemu istina, pa su mi ponekad pricali s ljubavlju o njihovoj vjeri. Kao sto sam ranije naspomenuo, ja sam vjerovao u Boga od ranije, ali nisam nikada nesto dublje razmisljao o Njemu, medjutim slusajuci ove momke i njihovu pricu o Allahu, poceo sam ozbiljinije razmisljati o Bogu, jer mi se svidjelo ono sto sam cuo.

Cinilo mi se logicnim da se Bogu ne pripisuju ljudske osobine, zatim pogled Islama na Bozije Poslanike, posebno na Poslanika Isusa (Isa a.s.), a sto je , isto tako, na mene puno uticalo je Kur'an tj. ajeti o nekim stvarima, koje je moderna tehnologija i nauka, nedavno otkrila.

Recimo ajeti koji spominju nastanak (Allahovo stvaranje) djeteta u majcinoj utrobi je tako precizno objasnjeno, a sto je nauka nedavno otkrila. Meni je bilo jasno da Poslanik Muhammed saws, nije mogao, prije 1400 godina, nesto ovako saznati osim putem objave od Uzvisenog Allaha, zatim ajeti u kojima se navodi da je sve zivo nastalo od vode, sto isto tako danasnja nauka potvrdjuje itd. .

Ovi ajeti i ove cinjenice nisu ucinili da ja jos predjem na Islam, ali su ucinili da intezivnije pocnjem citati i proucavati Kur'an. Da naspomenem da bi ponekad otisao u crkvu i sjecam se da sam jedan put upitao mog popa (svestenika) koliko je puta procitao Bibliju u svom zivotu, pa mi je odgovorio jedan put i nije mu se vise citalo. To me je puno iznenadilo jer sam znao da bi muslimani konstantno citali Kur'an, i kad bi ga procitali, poceli bi ponovo iz pocetka da ga citaju.

Krscanstvo mi se sve vise i vise cinilo daljim i daljim, te sam na kraju zakljucio da to danas i nije vjera, nego samo jedan nacin zivota, u kojem ljudi pokusavaju da zive dobro.

Moji prijatelji muslimani su se malo bili vratili vjeri Islamu i poceli su prakticirati neke stvari iz Islama, te su promjenili svoj zivot malo. Znao sam dugo u noc ostajati s njima i diskutovati o religiji. Zatim dolazi mjesec Ramazan, i ja postim, posto je bila zima, dani nisu bili dugi, pa mi nije bilo tesko postiti, ali ja nisam tada jos bio presao na Islam.

Jedne prilike me je jedan prijatelj pozvao da obavimo molitvu, da klanjamo, pomislio sam:"Ja ne znam klanjati, ali hajde da vidimo kako to ide,ja cu samo sljediti i raditi ono sto on bude radio." Krenuo sam da obavim molitvu sa njim vise iz zabave, medjutim kada smo zapoceli sa namazom ja sam u srcu osjetio da je ovo molitva sa kojom je moj Stvoritelj zadovoljan. A kada smo pali na sedzdu, kada sam bio celom na podu, ja sam zamolio Boga: "Ako je Islam prava vjera i ako si Ti zadovoljan s njom, uputi me u nju, a ako Islam nije ispravna vjera, onda me sacuvaj od nje."

Poslije nekoliko sati osjetio sam da je vrjeme da predjem na Islam, pa sam posvjedocio svojim jezikom da je Allah jedini Bog i da je Muhhamed a.s. Njegov rob i njegov Poslanik.

Roditeljima i svome bratu nisam nista rekao o mom prelasku na Islam sve dok nisam odselio od kuce, da bi im tek tada saopstio tu vijest. Otac mi se nije pomirio sa ovom cinjenicom a majka mi je rekla puno ruznih stvari o Islamu, kada je cula da sam postao musliman. S vremenom je uvidjela pozitivne promjene na meni, tako da joj sada lakse pada moja odluka o promjeni vjere.

[Sukeyna]

Allah desetorostruko vraca!


„Bajram mubarek babo!!“, gurale su se tri cerkice na vratima koja ce prva poljubiti oca koji je upravo dosao iz dzamije.
Bajrami su najljepsi dani pa s toga uvijek budu i rado docekani.
Babo ih je sve redom izgrlio i podijelio bajramske paketice koji odmah okupise djeciju paznju. Dok je ispijao kahvu sa svojom suprugom na licu mu se vidjela zabrinutost koju je pokusavao prikriti.
Obecao je curice odvesti danas u grad, da probajramuju na carsiji, ali gazda je zakasnio sa isplatama plata i sad je sve bilo upitno. Ako ih odvede potrosice posljednji novac,a do sljedece nafake ko zna???
Kako to sve saopstiti ovim prekrasnim malim bicima. Kako prekrsiti dato obecanje,a toliko su se radovale???

„Babo! Kad cemo u calsiju“?
Iz razmisljanja ga trze najmladja kci.
„Evo sine, samo da popijemo kahvu.“,
Odluka bi donesena.

...Trenutno je zaboravio na sve probleme gledajuci svoju djecu zadovoljnu kako trckaraju poplocanom starom mahalom.
„Babo ja sam gjadna“, javi se babina mezimica.
„Neka sine, sad cemo kod nane, pa cemo jesti“; rece joj majka, da bar malo ublazi ono sto je tistilo njenog muza.
Babo se sage, uze kcerkicu u narucje i rece:
„Pa kakvo vam je to, doci na carsiju, a ne pojesti cevape?“
„Pa ja!“, veselo uzviknu djevojcica, „Jupi idemo na cejape.“

....izlazeci iz cevapdzinice stidljivo mu pridje jedan mladic.
„Esselamu alejkum brate“, gotovo sapcuci rece: „Bajram mubarek olsun.
Halali na smetnji, da slucajno nemas koji dinar da me nahranis, gladan sam.“
Bez razmisljanja zavuce ruku u dzep. Ostale su samo tri marke koje mu je posluzitelj vratio kao kusur. Sve tri uletise u ruku. Stisnu uzdah da ne izleti i marke tutnu bratu u ruku:
„Evo brate, bajram je, idi pojedi cevape.“
„Allah te nagradio,“veselo prozbori postidjen mladic.

Primicuci se svojoj zeni vidje na njenom licu neodobravanje.
„Zar mu Bogati sve dade?“ Pa i mi nemamo, mogao si mu dati marku, ne znamo ni ko je.“
„Ko god da je, bajram je,“ prekide je muz.
Ona nezadovoljno uzdahnu i pomisli:
„Ove muskarce je ponekad stvarno tesko razumjeti.“

Skrenuse u sporednu ulicu da skrate put. Vec kasne kod nane na familijarni skup. Gotovo pa se sudarise sa grupom muskaraca. Cestitase bajram i podjose se rukovati s njenim muzem. Ocigledno da se poznaju. Odmakla se u stranu, bilo joj je neugodno. Ugleda jednog od njih kako vadi novcanik. Saginje se, ljubi curice i svakoj ponaosob daje po deset maraka.

„Ya Rabbi, oprosti mi“, tiho prosaputa. „Za tri marke, trideset. Uistinu Ti desetorostruko nagradjujes. Hvala Ti.“

[Sukeyna]

Allah je sa mnom, Allah me vidi, Allah me cuva

Kada mi je bilo tri godine, izgovarao sam rijeci ponocne molitve, gledajuci amidzu kako to radi. Jednog dana upita me:
„Prisjecas li se Svevisnjeg Allaha, Stvoritelja svega?“
„Kako da Ga se prisjecam?“ odgovorih u cudu.
„Kada obuces pidzamu, tiho, bez rijeci, tri puta u svome srcu ponovi:
>Allah je sa mnom, Allah me vidi, Allah me cuva>“rece on.
Tako sam cinio nekoliko noci. Potom me on uputi da svake noci te rijeci ponavljam sedam puta, a kada i to uradih, zatrazi da ih ponavljam jedanaest puta. Tada se u srcu mome javi uzitak zbog toga.
Nakn godinu dana amidza mi rece:
„Nastavi raditi ono sto sam ti rekao sve do svoje smrti, to ce ti pomoci na ovom i na onom svijetu.“
Radio sam to nekoliko godina, osjecajuci duhovno zadovoljstvo u sebi, kada me amidza pozva i rece:
„Sehl! Ako je Uzviseni Allah uvijek s nekim, u svakom trenutku vidi ga i cuva, da li mu onda taj covjek smije biti neposlusan? Ni ti to ne smijes biti!“

[Sukeyna]

Allahova milost

Muhammed ibnu Munkedir kaže da mu je Džabir ibn Abdullah pričao: - Pričao nam je Allahov Poslanik slijedeće.: 'Došao mi je Melek Džebrail i rekao:
- Allah ima jednog svog roba koji Ga je obožavao i klanjao Mu se pet stotina godina na vrhu nekog brda koje je usamljeno izranjalo iz sredine morske pučine. lako se nigdje nije vidjeico nikakvo drugo kopno, čovjek je lijepo živio jer mu je Allah dao u podnožju tog brda izvor pitke vode i stablo nara, pa je čovjek svako veče silazio i uzimao po jedan svježi nar i pio te vode, uzimao s njom abdest i tako živio.
Vraćao bi se svome namazu a od Allaha je tražio da ga usmrti, kada mu edžel dođe u momentu kada bude na sedždi, i da ne dozvoli ni zemlji ni ničem drugom da mu uništi njegovo tijelo nego da i proživljen bude u tom položaju u kojem je najbliži svome Gospodaru.
Allah mu stvarno ispuni molbu i usmrti ga dok je bio na sedždi.

Melek Džebrail dalje priča: - Mi Meleki uvijek tu doiazimo i odatle odlazimo, a taj čovjek je stalno u tom svom položaju. Međutim, saznao sam da će taj čovjek biti proživljen na Sudnjem danu te da će doći pred Allaha, a onda će Uzvišeni Allah reći:
- Uvedite ovoga moga roba u Džennet radi moje milosti!
Čovjek će na to reći: - Zar nije radi mojih djela?
Onda će Allah reći Melekima: Obračunajte mome robu vrijednost blagodati koje sam mu dao i vrijednost njegovih djela!
Kada meleki to uradiše vidješe da je sama blagodat očiju i vida prevagnula sav čovjekov ibadet od pet stotina godina, tako da ostale Allahove blagodati i ni'mete nisu ni računali.
Onda Allah reče:- Bacite moga roba u džehennem!
Tada će čovjek zavikati: - O Gospodaru, tako ti tvoje milosti, smiluj mi se i uvedi me u Džennet.
Allah će narediti da vrate tog čovjeka pa će biti ponovo doveden pred svoga Gospodara, da bi se među njima vodio ovakav razgovor:
Allah će reći: - Moj robe, ko te je stvorio, a prije toga nisi ništa bio?
Čovjek će odgovoriti: - Ti, o Gospodaru.
Allah će opet upitati: - Je li to bilo zhog tvojih djela ili zbog moje milosti?
Čovjek: To je bila Tvoja milost, o Gospodaru.
Allah: Ko te je ojačao i omogućio da mi hudeš u ibadetu petsto godina?
Čovjek: Ti, Gospodaru.
Allah: Ko te je spustio na vrh ovoga brda nasred mora, pa ti dao da izvire slatka voda iz slane vode, pa ti svaku noć dao jedan svjež nar koji ti je svakodnevno rađao, a trebalo bi da rađa samo jedanput godišnje. Molio si me da ti uzmem dušu dok si na sedždi, što sam i učinio... Ko je to sve uradio?
Čovjek: Ti, o Gospodaru.
Allah će na kraju reći: I sve je to iz moje milosti, i radi moje milosti ću te uvesti u Džennet!!!

[Sukeyna]

ALLAHOVA ODREDBA

Moja prica je duga,a njen kraj je bolan i gorak zbog strahote koja me je pogodila>Bilo nas je tri sestre i brat.Ja,sestra i brat nismo klanjali.Stalno smo slusali pjesme,isli na zabave,gledali filmove i setali.Skoro cijeli dan smo provodili u gardu,kada bismo stigli kuci gledali bi satelitske programe.Ako tu ne bismo nista nasli,ukljucili bi video a ako ne bismo imali ni jedan film onda bismo citali casopise.Ostatak raspolozivog vremena provodili smo u jelu i spavanju daleko od Allahove vjere kao istok od zapada.Nismo znali ni kada nastupa vrijeme namaza.Sve je ovo bilo bez ikakvog racuna.uzivanje i udovoljavanje strastima bio je prioritet.Ljeti smo putovali daleko kako bismo nadoknadili izgubljeno tokom skolske godine.
otac je bio zauste kompanijom i poslovnim putovanjima s majkom.vecinu vremena smo provodili daleko od njih.Imali su svoje brige,a mi svoje.Nismo imali nikakve kontrole niti ikoga ko bi nas podsjetio na namaz i zikr.Ko ce nam to govoriti.Sluzavka koja je jos gora od nas?Ali ipak u nasoj kuci je bio neko ko je spominjao i obozavao Allaha.starija sestra je zivjela u Allahovoj vjeri.U poredjenju sa nama bila je susta suprotnost.
Cesto nam je bila zamjena za majku,uvjek nas je podjecala na namaz.Mi je ne bismo slusali,vec grdili i govorili:Nemas ti nista s nama..Ostani ti sa svojim Gospodarom.Ali cijeli zivot je bio ispunjen tugom i nesrecom.Mi smo to zanemarivali,uvjereni da cemo bit sretni ukoliko vrijeme ispunimo zabavama i zurkama.

Logika nam je bila pogresna.Svakodnevno smo radili iste stvari,umorili smo se od zivota.Ali smo mu se vracali povecavajuci udaljenost i otudjenost os Allaha,uprkos sestrinim upozorenjima.

Bila je divna,klanjala,postila i udjeljivala sadaku od dzeparca.odjecu koju smo joj donosili iz inostranstva davala je siromasnim i potrebnim,nije marila zbog toga.Zeljela je ono sto je kod Allaha.

Jednog dana zeljeli smo ici tetki.Posla je sa nama.Zajedno smo bile sve tri,a brat se poceo okretati oko kasete.Mi smo pjevale uz njega,a ona ga upozori: utisaj ovog sejtana!Ucuti ga! Svi smo odbacili njena predlog.Takodjer je trazila da smanji brzinu,ali se nismo slozile.

Iznenada,bez prethodnog upozorenja,dogodi nam se saobracajni udes.Auto se prevrnulo nekoliko puta,posto je udarilo o metalni barnik pored puta.Auto je u potpunosti unisten.Uz veliki napor su nas izvadili i hitno prebacili u bolnicu.Nesreca je bila stvarno teska.imali smo lomova,ozljeda i potres mozga.Kada smo ustali iz kome i upitlai za sestru,rekli su da je van zivotne opasnosti,ali da je na oporavku zbog teskih povreda.

Za dvadeset cetiri sata su dosli roditelji.Pitali su doktora za sestru,rekao im je da je umrla.tada smo saznali sta se dogodilo,nismo se mogli uzdrazati.Zestoko smo plakali,imali smo osjecaj da smo uzrok njene smrti.Dugo smo ostali u bolnici.Odbijala sam hranu zbog tuge zbog nje.Dusevno sam oslabila,pa su mi doktori i roditelji pokusavali pomoci.
Poslije izlecenja ja,sestra i brat smo zamolili Allaha za oprost.Iskreno smo se pokajali Uzvisenom i Plemenitom Allahu.On nas je uputio na put svjetla s kojeg smo skrenuli.Ali,opomnea je bila gorka-otisla je nasa sestra u 21. godini zivota.
Hvala Allahu u Ramazanu smo svi obavili umru.Otac je obavio hadz za sestru.Sada smo puno sretni zbog Allahove blizine.Poceli smo ciniti dobra djela,udeljivali sadaku,prisustvovati vjerskim predavanjima i angazirati se na polju da’ ve kako bi smo pozivali one koji su daleko od Allaha,ne bi li ih Allah uputio na pokornosti kao sto je nas.Otac i majka su nakon ovoga vise vremena provodili s nama,jer su spoznali da imetak i bogastvo ne predstavljaju sve u zivotu,vec da je to istinski ibadet i robovanje Allahu i oslanjanje na NJega,jer On je Svemocan.
Molim Allaha da nas ucvrsti u pokornosti Njemu i u slijedjenju sunneta Njegovog Poslanika s.a.v.s.

[Sukeyna]

Allahu moj, daj mi iman starica Nejsabura!


Historicari su se razisli radi li se o imamu Fahru-Din Er-Raziju ili o imamu Amidiju. Kako god, jedan od njih 2 je napisao velicanstveno djelo u kom je sakupio hiljadu dokaza da Allah postoji!

Stanovnici Nejsabura su odusevljeni knjigom priredili ogromno veselje, pripremili prelijepo okicenog, konja na kom su Razija/Amidija prosetali Nejsaburom.

Jedna starica pored puta ne znavase cemu veselje i tolika larma. Vidjevsi okicena konjanika, upita o cemu se radi.

Covjek iz svite joj objasni da je to jako ucen covjek sto je napisao knjigu u kojoj je naveo hiljadu jakih dokaza da Allah postoji, pa se s tim razlogom vesele.

Starica uz osmjeh cudjenja upita:"A zar je on to imao hiljadu sumnji da Allah postoji, pa je trazio i hiljadu dokaza"?

Imam Razi/Amidi cu ovaj dijalog pa ucini dovu:"Allahu moj, daj mi iman starica Nejsabura"!

Dokazi da Allah postoji, potrebni su onima koji u Njega ne vjeruju. Vjerniku sve oko njega ukazuje na postojanje Allaha, i ne postoji sumnja koja ga od tog imana moze razuvjeriti.

Jednog arifa su upitali:"Mozes li ti navesti najjaci dokaz da Allah postoji"? Odgovorio je:"Mogu, nakon sto vi meni navedete najjaci dokaz da Allah ne postoji".

Za vjernika, Allah je cinjenica koju je bespotrebno dokazivati, jer tragovi njenog postojanja su u svemu sto postoji.

[Sukeyna]

Almasin monolog

Almasa:

Uprljali su me...jesu...zauvijek i do pod kozu...sve rijeke svijeta me oprati ne mogu. Gnoj u mene su usuli...da zamrzim sebe i svoje, ono sto je Bog iznio iz mene. A moja Alma je od mene, iz mene...i nekog...jeste...od njih...
Babo me je pljunuo, brat me se odrekao, a i drugu bi da je ko od njih ostao ziv...sta cekas ti, koji vise prava imas, pa muz si mi?! Cemu si ti kriv da ispastas moje rane, kao da su ti malo tvoje. Da patis moj grijeh, zar se i od koga toliko traziti smije!?
Svejedno, reci ces-znam, to me bez rijeci pitas, na usnama ti vidim-oni su, prljavi, pijani, masni, zli, bili u tebi, tamo gdje, ljubljen bijah i ja? I prosuli su, na isto mjesto,sjeme...ili gnoj?! Iz gnoja nikla u meni,na mojoj zemlji sto mi je prihvatila sjeme, u mojoj karlici, rodila se...Alma!
Zar te ona uvijek nece podsjecati i stajati izmedju nas, kao ta slika reda dugackog?! U razmjenu me dali tek kad kasno bi. Zar u sebi ona, mala, ptice jos, ne nosi sjeme oceva zla, on joj je-neko!-otac, ako sam ja majka! Sjeme sto cuci, skriveno u kutu, skutreno, zlo sto samo ceka tren da bukne: pa zar to onda nije grijeh prema meni, prema tebo?! Nije , Bog samo zna koliko te volim i koliko sam nad nama drhtala, jer voljeti te, znacilo je uvecati moj grijeh. Jeli to „hvala „ za dobrotu-pitas, vidim, cujem, znam. Zar je trebalo tako, i od njih da saznas istinu? Da se takosa nama poigraju?! Ovako okrutno, svakom na znanje?! Vratio me jesi u zivot, a Bog zna sadanije li to bas tvoj grijeh? Zar bi, da je drugacije bilo, boljelo manje? Ama, ne! Pa i pravde neka ima u tome.cadj je crna i bez svoga grijeha, ali-crna zaista jest. I vuk je ljut, to mu je cud! Moja Alma! Moja sudbina! Nemam te obraza u oci pogledati. Dodje, eto, i taj glas, i srusi tajnu, sve. Da mi, mozda, olaksa, jer najgore je cekati zlo, taj strah, pa kada se prijetnja ostvari, bude nam lakse. Tako i meni, kako sam sada lagahna, gola.

Jesam li ti ja trebala reci? Neka ti nisam rekla! Zao mi je, tome bar nisam kriva. Ovako, do jucer, imali smo i ljubav i laz, sad, s istinom, nista od tog. Bog mi je svjedok da sam i pred Njim i pred ljudima cista, samo pred tobom nisam, znam. Ne trazim oprost, jer ni babo, ni brat mi ga ne dadose, pa zasto bi ti, covjek moj, sto dijete tudje za svoje uze! Pa bar da je samo ono, a nije, izmedju nas... Bog zna sta bih, da jeste, uradila tad, toliko te volim....Htjedoh je baciti, onaj njen dio sto nije moj, a ne znam ga koji je, i bacih je svu, jednom, davno, a ona zaplaka, kao da me zove, kao da kaze „Majko moja“, i uzeh je. I eto, ide uz mene, da je volim i mrzim. Tako, sinoc, osvanu kraj.
Sad smo, srecom, eto, svi zajedno mrtvi. Ubili su nas tek sad! Boze moj, neka bude bolje drugi put, i u iducem zivotu ne daj mi ljudski, a ako mi ga ipak u tom obliku das, neka bar ne budem zena, pa neka me ubiju kao psa ili zgaze kao muhu...Moj Boze! Boze moj!

[Sukeyna]

ASHAB PITA RESUL ODGOVARA

Dosao neki covjek Poslaniku, s.a.v.s, jedne prilike i rece:”Allahov poslanice, zelim da te pitam nesto vezano za dunjaluk i akhiret”. Poslanik mu odgovori:”Pitaj sto god zelis”.
“Allahov poslanice, zelim da budem najznaniji od ljudi”! “Budi cestit prema Allahu, bices najznaniji”- rece Poslanik.
“Zelim da budem najimucniji covjek”. „Budi skroman, bices najimucniji“- rece Poslanik.
“Zelim da budem najpravedniji covjek”. „Zeli drugima ono sto zelis samome sebi, bices najpravedniji“- odgovori Poslanik.
„Zelim da budem Allahu najblizi covjek“. „Spominji cesto Allaha, bices Mu najblizi”- rece Poslanik.
“Volio bih biti od onih koji uvjek cine dobro”! “Cini ibadet Allahu kao da Ga vidis, a ako Ga ne vidis, znaj sigurno da On tebe vidi”- odgovori Poslanik.
“Zelim da upotpunim svoj iman”. „Lijepo se ponasaj, upotpunices iman“- rece Poslanik.
„Volio bih susresti Allaha zasticen od grijeha“! „Kupaj se i kad si cist (uzimaj gusul), sresces Allaha na sudnjem danu ociscen od grijeha“- rece Poslanik.
„Zelim da na sudnjem danu budem prozivljen obavijen Allahovim nurom“?! „Nikom zulum ne cini, bices prozivljen u Allahovome nuru“- rece Poslanik.
„Zelim biti najplemenitiji covjek“?! „Ne zali se stvorenjima na Allaha, bices najplemenitiji”- rece Poslanik.
“Zelja mi je da mi se moj Gospodar smiluje”?! “Budi milostiv prema sebi i prema Allahovim stvorenjima, pa ce ti se Allah smilovati”- odgovori Poslanik.
“Zelja mi je da mi se smanje grijesi”?! “Cini istigfar Allahu, smanjices grijehe”- rece Poslanik.
“Zelim da mi se poveca rizk (nafaka)”?! “Budi uvjek pod abdestom, pa ocekuj povecanje rizka”- rece Poslanik.
“Zelja mi je da budem od onih koji su dragi Allahu i Resulu”?! “Voli ono sto vole Allah i Resul, mrzi ono sto mrze Allah i Resul, bices jedan od takvih”- rece Poslanik.
“Zelim biti siguran od Allahove srdzbe”?! “Ne srdi se ni na koga, bices siguran od Allahove srdzbe”- rece Poslanik.
“Zelim da mi dove budu kabul”?! “Cuvaj se harama, kabul su ti dove”- rece Poslanik.
“Zelim da me Allah ne osramoti pred svjedocima na sudnjem danu”?! “Cuvaj stidna mjesta, neces biti osramocen pred svjedocima”- odgovori Poslanik.
“Zelim da mi Allah pokrije sramote”?! “Pokrivaj sramote svoje brace, Allah ce pokriti tvoje”- rece Poslanik.
“Kako da izbrisem svoje grijehe”?! „Suzama, bolescu i saburom“- rece Poslanik.
“Koje je dobro djelo najdraze Allahu”?! “Lijep ahlak, sabur u iskusenjima i zadovoljstvo sa Allahovim odredjenjem”- odgovori Poslanik.
“Koje je ruzno djelo najmrze Allahu”?! “Lose ponasanje i skrtost”- rece Poslanik.
“Kako da obuzdam srdzbu”?! “Sadakom i cuvanjem rodbinskih veza”- rece Poslanik.
“Sta gasi dzehennemsku vatru”?! “Post”- odgovori Poslanik, s.a.v.s.

(Nehdzul islam, broj 62, dzumadel akhire 1416.g. str. 185).

[Sukeyna]

Atika bint Zejd

Nakon sto je halifa Omer preselio na ahiret kao sehid, i nakon sto je Atiki isteklo vrijeme priceka poslije smrti muza, zaprosio ju je Poslanikov ambasador i pomagac, Zubejr ibn Avvam. Ona je pristala, ali pod uvjetom da joj ne zabranjuje da klanja namaz u mesdzidu, sto je on i prihvatio. Medjutim, nakon sto ju je vjencao i doveo u svoju kucu, rekao joj je:
„Tako ti Allaha, Atika, Nemoj ici u mesdzid da klanjas namaz!“
Odgovorila mu je:
„ Zubejre, zar ti zbog svoje ljubomore da mi zabranjujes da posjecujem mesdzid u kojem sam klanjala namaz za Poslanikom a.s., zatim Ebu Bekrom i Omerom?“
„Dobro, onda ti necu braniti“, odgovorio je Zubejr.
Kada je cula ezan za sabah, Atika je otisla u mesdzid da klanja. Na putu prema mesdzidu naisla je pored Zubejra, ali ga zbog mraka nije prepoznala. On je iskoristio priliku i udario je malo po butini, a ona je, zaprepastena njegovim postupkom, uzviknula:
„Sta ti je, Allah ti ruke polomio!“
Zatim se vratila kuci ponavljajuci rijeci:
„Inna lillahi we inna ilejhi radziun!“ ( Svi smo Allahovi i svi se Njemu vracamo!-rijeci koje se inace izgovaraju u znak cudjenja, prilikom nekog iznenadnog dogadjaja.)
Nakon klanjanja sabah-namaza, Zubejr je dosao kuci i upitao Atiku:
„sta je s tobom, nisam te vidio u mesdzidu?“
Ona mu je odgovorila:
„Allah ti se smilovao, dragi Zubejre, zaista su se neki ljudi u nasem vremenu pokvarili. Mislim da je danas bolje da zena klanja u svojoj kuci, nego da ide klanjati namaz u mesdzidu.“

Zene iz vremena Poslanstva ( Abdusamed Nasuf Busatlic )

[Sukeyna]

Baci niz vodu, naci ceš uz vodu




Jedna premudra hikaja nam kazuje da je jedan od mudrih halifa sa svojom svitom šetao parkovima drevnog Bagdada kada je u jednom vrtu ugledao starca koji u ruci drži mladicu palme sa jasnom namjerom da je posadi. Halifa mu kaza:
-Čestiti covjece, deder mi reci zašto ciniš uzaludan posao? Šta te nagnalo da ciniš ono od cega ti pouzdano nikakve koristi neceš imati?
Starac se nije dao zbuniti vec je halifi kazao da je tacno da on nece plodove ubirati sa ovog drveta ali je on za svoga života jeo plodove koje su zasadili njegovi preci pa i on isto cini za buduca pokoljenja. Zacudi se halifa dubokoumnošcu starca pa mu rece “aferim”, cestitam ti na tome.
Napomenimo da je u taj vakat bio obicaj da onoga koga halifa javno pohvali iz državne hazne bude nagracen sa 1000 dukata.
Starac primivši pare nastavi da govori.
-Vidiš cestiti halifa moja palma koju još ni posadio nisam plod mi vec dade.
Halifa se nasmija i ponovo kaza aferim i starom baštovanu bude isplacena još 1000 dukata. Stari baštovan još dometnu na svoje rijeci sljedecu mudrost.
-Svaka palma rađa u godini dana tek jedanput ova moja, uzoriti halifa, evo rodi dva puta za jednu godinu.
Halifa rece još jedanput aferim i uskliknu svojim dvorjanima.
- Požurimo odavde, ovaj starac kako je krenuo cijelu državnu blagajnu ce nam isprazniti.

[Sukeyna]

BAJEZID BISTAMI I DOGADJAJ U SINAGOGI



Jednoga dana hazreti Bajezid Bistami usni san u kojemu vidje sebe u sinagogi obučenog kao jevreja. Sprva bijaše zbunjen, no, kako vizija učesta odluči jednoga dana obuči se kao jevrej i otići u obližnju sinagogu.
U sinagogi jevreji već bijahu okupljeni i čekaše na rabina da dođe i započne predavanje. Nakon izvjesnoga vremena rabin dođe i htjede započeti predavanje. No, glas mu zadrhta, jezik se zamrznu i ne mogaše izustiti niti jednu riječ. Pribra se i reče: “Među nama je danas jedan sljedbenik Muhammeda. Ne mogu govoriti jer je došao iskušati nas.”
Jevreji ga upitaše: “Kako znaš da je među nama musliman?” Rabin, na iznenađenje prisutnih, odgovori kur’anskim ajetom: “Na licima njihovim vidi se trag od činjenja sedžde (padanja ničice).” (48:26.)
Kada to čuše, nasta galama i jevreji zatražiše od rabina da im pokaže gdje sjedi taj musliman te da im dozvoli da ga ubiju. Na to rabin reče: “Ne, ne možemo ga ubiti ‘tek tako’. O muhammedanče, tako ti tvoga Poslanika, dođi do mene da porazgovaramo. Postavit ću ti neka pitanja. Ako na sva odgovoriš tačno i time nam otkloniš sumnju u Muhammedovo poslanstvo, svi ćemo prihvatiti islam. U suprotnome, ostat ćemo jevreji a tebe ćemo ubiti.” Kada je to čuo, Bajezid Bistami ustade i priđe rabinu očekujući njegova pitanja.

Rabinova pitanja

Rabin upita: “Šta je to jedan što nema dva?”
Bistami odgovori: “Allah uzvišeni je jedan, nema dvojice: ‘Reci: -On, Allah, Jedan je!-‘ ” (112:1.)
Rabin upita: “Šta je to dva što nema tri?”
Bistami odgovori: “To su noć i dan - dva znaka Allahova: ‘A noć i dan Mi smo dvama znacima učinili, pa znak noći uklanjamo, a znak dana vidljivim činimo, kako biste vi od Gospodara vašega blagodati tražili i kako biste broj godina i računanje vremena znali. I sve smo pomno objasnili.’” (17:12.)
Rabin upita: “Šta je to tri što nema četiri?”
Bistami odgovori: “To su tri tmine u utrobi žene u kojima se čovjek stvara: ‘A vas u utrobama vaših majki stvara, stvorenje nakon stvorenja, u tri tmine!’ ” (39:6.)
Rabin upita: “Šta je to četiri što nema pet?”
Bistami odgovori: “To su četiri mjeseca kod Allaha sveta: ‘Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Knjizi Allahovoj, sve od Dana kad je nebesa i Zemlju On stvorio, a četiri mjeseca su sveta.’ ” (9:36.)
Rabin upita: “Šta je to pet što nema šest?”
Bistami odgovori: “To je pet islamskih šarta – očitovanje vjerovanja u Allaha i Muhammeda, alejhisselam, namaz, post, zekat i obavljanje hadža: ‘O vjernici! Vi vjerujte u Allaha, i u Poslanika Njegova.’ (4:136.) ‘Namaz obavljajte, i zekat dajite...’ (2:43.) ‘O vjernici! Propisuje vam se post...’ (2:183.) ‘I Allaha radi nek’ ljudi Hram hodočaste...’ (3:97.)”
Rabin upita: “Šta je to šest što nema sedam?”
Bistami odgovori: “To je šest dana u kojima su Zemlja, nebo i sve između njih stvoreni: ‘A Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono što između njih je za šest Dana, i Nas nije malaksalost zadesila!’ ” (50:38.)
Rabin upita: “Šta je to sedam što nema osam?”
Bistami odgovori: “To je sedam nebesa koje Allah stvori: ‘Koji sedam nebesa stvori na katove, a u onom što Svemilosnog stvorenje je ti ne vidiš nikakvo komešanje! Pa, pogled vrati opet: da li vidiš ikakav nered?’ ” (67:3.)
Rabin upita: “Šta je to osam što nema devet?”
Bistami odgovori: “To je osam meleka nosača Allahova Prijestolja (‘Arša): ‘A meleki na krajevima njegovim bit će, Prijestolje Gospodara tvoga toga dana iznad njih osmerica nosit će...’ ” (69:17.)
Rabin upita: “Šta je to devet što nema deset?”
Bistami odgovori: “To je devet znakova datih Musau, alejhisselam, kao pouka Faraonu: ‘A Musau smo Mi devet znakova jasnih dali...’ ” (17:101.)
Rabin upita: “Šta je to deset što nema jedanaest?”
Bistami odgovori: “To je deset noći kojima se Allah zaklinje: ‘Tako Mi zore, i deset noći...’ ” (89:2.)
Rabin upita: “Šta je to jedanaest što nema dvanaest?”
Bistami odgovori: “To je jedanaestero Jusufove, alejhisselam, braće: ‘Kad reče Jusuf ocu svome – O moj oče! Doista sam sanjao jedanaest zvijezda... vidio sam ih kako ničice padaju meni!’ (12:4.) ‘a oni zbog njega ničice padoše, i Jusuf reče – O moj oče! Ovo je značenje sna moga otprije, Gospodar moj obistinio mi ga je...’ (12:100.)”
Rabin upita: “Šta je to dvanaest što nema trinaest?”
Bistami reče: “To je dvanaest vrela koja izviraše iz stijene za dvanaest plemena, bratstava, naroda Musaa, alejhisselam: ‘I kada Musa zatraži vode narodu svome, naredismo Mi: -Udari štapom svojim po stijeni!– Iz stijene dvanaest vrela provrije, svako bratstvo znalo je pojilište svoje! –Jedite i pijte iz opskrbe Allahove i po Zemlji nered čineći ne griješite!-’ ” (2:60.)
Rabin upita: “Šta je to trinaest što nema četrnaest?”
Bistami odgovori: “To je trinaest nebeskih tijela koje Jusuf, alejhisselam, vidje u snu kako mu sedždu čine: ‘Kad reče Jusuf ocu svome: - O moj oče! Doista sam sanjao jedanaest zvijezda, i Sunce, i Mjesec; vidio sam ih kako ničice padaju meni!-‘ ” (12:4.)
Rabin upita: “Šta je to četrnaest što nema petnaest?”
Bistami odgovori: “ To su sedam nebesa i sedam zemalja koje je Allah uzvišeni stvorio: ‘Allah je Onaj Koji je sedam nebesa stvorio, a i zemalja baš toliko!’ ” (65:12.)
Rabin upita: “Šta je to petnaest što nema šesnaest?”
Bistami odgovori: “To su sedam noći i osam dana u kojima je vjetar ledeni, moćni, uništavao narod Ad: ‘A Ad kad je posrijedi, on uništen bi vjetrom ledenim, moćnim! Potčini ga nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih, pa si u njima ljude povaljane vidio ti, poput šupljih debala datulinih!’ ” (69:6-7.)

[Sukeyna]

nastavak...

Rabin upita: “Koji su to ljudi koji lagaše a ući će u Džennet, a koji su to ljudi koji istinu govoriše a ući će u Džehennem?”
Bistami odgovori: “Oni koji slagaše a ipak će ući u Džennet jesu braća Jusufa, alejhisselam: ‘I uvečer oni dođoše ocu svome plačući, i govoreći: -O oče naš! Doista, bili smo otišli da se u trčanju nadmećemo a Jusufa kod stvari naših ostavismo, pa ga pojede vuk! Premda istinu zborimo mi, ti nama nećeš vjerovati!- I donesoše Jusufovu košulju, lažnom krvlju natopljenu.’ (12:16-18.)
‘–Od Gospodara ću svoga- reče on –vama tražiti oprosta, On doista grijehe prašta i samilostan je!-‘ (12:98.)
Oni koji govoriše istinu a ipak će ući u Džehennem jesu jevreji i kršćani, koji tvrdiše jedni za druge da ovi drugi nisu na Pravome putu: ‘Jevreji vele: -Kršćani su ni na čemu!- A kršćani vele: -Jevreji su ni na čemu!’ A oni čitaju Knjigu. Tako govore nalik njima samo oni koji ne znaju, a Allah će im presuditi na Sudnjem Danu o onome u čemu se podvajaju!’ (2:113.)”
Rabin upita: “Šta je značenje ajeta 1-4., sure Oni koji pušu (ez-Zarijat): ‘Tako Mi onih koji pušu, i onih koji teret nose, i onih koji lahko jezde, i onih koji vrše naredbe im dodijeljene...’?”
Bistami odgovori: “Oni koji pušu, misli se na zrak. Oni koji teret nose, misli se na oblak koji nosi kišu. Oni koji lahko jezde jesu brodovi, a meleki koji vrše naredbe im dodijeljenje jesu meleki zaduženi za podržavanje života.”
Rabin upita: “Šta je to što nema duše niti dašaka a ipak diše?”
Bistami odgovori: “To je zora: ‘(i zaklinjem Se) zorom kada diše...’ (81:18.)”
Rabin upita: “Kakva je to grobnica koja se kreće a kreće se i onaj u njoj?”
Bistami odgovori: “To je kit koji proguta Junusa, alejhisselam: ‘i riba ga proguta, a bio je prokletstvo zaslužio.’ (37:142.)
Rabin upita: “Kakva je to voda koja nije došla niti iz zemlje niti sa neba?”
Bistami odgovori: “To je voda koju hazreti Sulejman, alejhisselam, posla Belkisi, kraljici od Sabe. Bio je to znoj konja.”
Rabin upita: “Koje četvero nemaju niti oca niti majke?”
Bistami odgovori: “To su: hazreti Adem, alejhisselam: ‘Kada tvoj Gospodar reče melekima: -Ja ću doista od gline stvoriti čovjeka...-’ (38:71.); hazreti Hava: ‘A On je Taj Koji vas od jednog čovjeka stvara, i od njega je ženu mu stvorio da uz nju smiraj nađe.’ (7:189.) Zatim ovan koji bijaše Ibrahimu, alejhisselam, zamjena za žrtvovanje sina: ‘I kurbanom velikim ga iskupismo...’ (37:107.), te deva koja bi poslana kao znamenje Semudu, narodu hazreti Saliha, alejhisselam: ‘A Semudu smo Mi kao čudo očito kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A čuda Mi dajemo samo da zastrašimo.’ (17:59.)”
Rabin upita: “Čija krv prva poteče Zemljom?”
Bistami odgovori: “To je krv Habila kojega brat njegov Kabil ubi: ‘I duša njegova navrati ga da ubije brata svoga, i ubi ga...’ (5:30.)”
Rabin upita: “Šta je to što je Allah stvorio a zatim to kupio?”
Bistami odgovori: “To je duša osobe vjernika: ‘Allah je zbilja od vjernika kupio duše njihove i imetke njihove, a za to njima – džennet pripada!’ (9:111.)
Rabin upita: “Kakav je to glas kojega Allah stvori a potom o njemu loše govori?”
Bistami odgovori: “To je glas magarca: ‘U svom hodu smjeran budi i glas svoj ti obori! Zbilja, najmrskiji je glas revanje magarca!-‘ (31:19.)
Rabin upita: “Kakvo je to stvorenje kojega Allah stvori i od te veličanstvenosti stvori strah?”
Bistami odgovori: “To je ženska spletka: ‘I kad on vidje da je košulja njegova straga rastrgana, reče: -Ovo je čin ženske spletke vaše, vaše spletke ženske zbilja su velike!-‘ (12:28.)”
Rabin upita: “Šta je to što Allah stvori a potom za to upita?”
Bistami odgovori: “To je štap hazreti Musaa, alejhisselam: ‘On je sve stvorio, On zna sve!’ (6:101.) ‘-A šta ti je to u ruci desnoj, o Musa?- -Ovo je štap moj- odgovori on...’ (20:18.)”
Rabin upita: “Koji je najbolji od svih mjeseci, i koja je najbolja od svih noći?”
Bistami odgovori: “Najbolji mjesec je mjesec ramazana: ‘U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, Upute za ljude, i jasnih dokaza Prave Staze, i lučenja Istine od laži.’ (2:185.) Najbolja noć je Noć sudbine (Lejletul-kadr): ‘Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci!’ (97:3.)”
Rabin upita: “Postoji jedno drvo koje ima dvanaest grana, svaka grana ima trideset listova, a svaki list ima pet plodova, dva na Suncu i tri u sjenci. Kakvo je značenje ovoga drveta?”
Bistami odgovori: “Drvo predstavlja jednu godinu, grane predstavljaju dvanaest mjeseci, lišće predstavlja dane u mjesecu, a plodovi predstavljaju pet namaza (dva dnevna i tri noćna).”
Rabin upita: “Kakva je to stvar koja tavafi (kruži) oko Kabe u Mekki a nema dušu?”
Bistami odgovori: “To je Nuhova, alejhisselam, lađa, koja je nakon Potopa doplovila u Arabiju i tavafila Kabu.”
Rabin upita: “Koliko je izaslanika Allah poslao kao poslanike?”
Bistami odgovori: “Allah dragi najbolje zna, ali je rečeno da je poslao 126 000 izaslanika, od kojih njih 313 bijahu poslanici (donesoše sobom Knjigu).”
Rabin upita: “Koje su to četiri stvari identičnoga korijena ali njihovi okus i boja su različiti?”
Bistami odgovori: “To su oči, uši, usta i nos. Suze očiju su kiselkaste, smola ušiju gorka, sline iz nosa bljutave a pljuvačka iz usta slatka.”
Rabin upita: “Šta znači revanje magarca?”
Bistami odgovori: “Znači zazivanje prokletstva na nepravedne poreznike.”
Rabin upita: “Šta znači lavež psa?”
Bistami odgovori: “Propast za one koji sumnjaju u postojanje Džehennema.”
Rabin upita: “Šta simbolizira govedo?”
Bistami odgovori: “Zikr (spominjanje) Allaha i znak da je sva slava Njemu.”
Rabin upita: “Šta simbolizira kamila?”
Bistami odgovori: “Allah nam je dovoljan, on nam je dovoljan kao zaštitinik.”
Rabin upita: “Šta simbolizira paun?”
Bistami odgovori: “Allah neizmjerno voli, Onaj koji sjedi na Prijestolju (‘Aršu).”
Rabin upita: “Šta simbolizira prelijepi poj slavuja?”
Bistami odgovori: “Tako se oni ‘čisti’ sjećaju Allaha jutrom i večeri.”
Rabin upita: “Kome je Allah poslao Objavu a nije ni čovjek, ni džin, ni melek?”
Bistami odgovori: “To je pčela: ‘A Gospodar tvoj pčeli objavljuje...’ (16:68.)
Nakon ovoga rabin više ne mogaše ništa pitati pa ušutje. Hazreti Bajezid Bistami reče: “Sada ti meni odgovori na jedno pitanje. Šta je ključ Dženneta?”
Rabin odgovori: “Ako dadnem odgovor na ovo pitanje ovaj će me skup linčovati.”
Skup zavika: “Nećemo ti ništa! Hajde, reci nam odgovor!”
Rabin reče: “Slušajte! Ključ Dženneta su slijedeće riječi: Svjedočim da ne postoje božanstva već samo Allah, te da je Muhammed, alejhisselam, Njegov poslanik.”
Kada ovo čuše, svi odreda prihvatiše islam a hazreti Bajezid Bistami vrati se kući zadovoljan, Allahu zahvaljujući.

[Sukeyna]

Bajram koji ce mi zauvijek ostati u sjecanju

Sjecam se bajrama iz 2007. godine kao da je juče bio. Tri mjeseca prije tog dana bili su za moju porodicu izuzetno teški, a bajram smo dočekali zasigurno kao mali broj ljudi na ovom dunjaluku. Ipak uprkos tim silnim iskušenjima, to je bio dan kada sam osjetila Allahovu blizinu kao nikad u životu i to je učinilo ovaj bajram posebnim u mom životu. Mjesec dana sam bila jako bolesna, ležala sam u bolnici u velikim bolovima, a doktori nisu imali...
rješenje za moje zdravstvene probleme, jer operacijom koja mi je još preostala, trebalo bih da otklonim sve osim jedne trećine želuca, a niko nije garantovao da će ta operacija biti rješenje mojih problema. Potpisala sam da izlazim iz bolnice na vlastitu odgovornost. Po dolasku kući, brat mi je saopštio da me tražio gazda stana u kome sam stanovala i da želi hitno da me vidi. Bila sam iznenađena jer sam stanarinu na vrijeme platila, a dogovrili smo se da iznajmljujem na duže vrijeme. Došao je istu noć i bez obzira što me zatekao u velikim bolovima, bez imalo milosti me zamolio da napustim stan u roku od 7 dana jer je on stan prodao.

Bila sam zaprepaštena, jer sam upravo ja sredila stan koji niko ranije nije htio niti kupit niti iznajmiti zbog svega što se u njemu nalazilo. Pokušala sam da razgovaramo, ali nije bilo šanse, a posebno što nisam imala ugovor pa samim tim nikakva prava. Počela sam tražiti novi stan, ali nije bilo nikako šanse tako brzo da nađem, a još sa druge strane, ja sam osoba kojoj niko nije htio izdat stan zbog nekih drugih okolnosti.
Nakon dva dana me nazvao i preklinjao da izađem i ispraznim stan prije Nove godine /Bajrama /te godine je u isto vrijeme bio bajram i Nova godina/.

SubhAnallah, ostalo mi je još samo četiri dana. Nisam imala izlaza. Stanova nikako nije bilo. Pronašla sam jedan jedini koji je bio totalno devestiran i prazan, a napolju je snijeg padao. Cijeli svijet se spremao za proslavu bajrama ili Nove godine, a ja sam pakovala stvari. Nije mi preostalo ništa drugo nego da iznajmim taj devestirani. Pozajmila sam novac da ga osposobim za stanovanje u nadi da će ga kasnije gazdarica vratit novac. Trojica brace i moj babo su radili sa majstorima dok su imali novca za materijal, a kada sam sve potrošila, svi su otišli kući. Djeca su već ranije izostala iz škole i otišli kod mojih roditelja jer nisu imali gdje spavati. Uskoro su otišli svi, ostala sam samo ja.

Nisam imala uopšte nikakvih stvari osim jednog starog kauča. Sva odjeća i posuđe koje sam imala, nalazilo se na prašnjavom podu u napola sređenom stanu. Postila sam Dan Arefata i razmišljala šta da jedem za iftar jer nisam imala hrane ,novca niti šporeta na kome bih možda našla nešto da skuham. Razmišljala sam da odem od nekog novca da posudim, ali sam se ubrzo sjetila da nisam imala odakle da vratim ni ono što sam posudila za uređivanje stana. Gledala sam kroz prozor snijeg koji je padao i zahvaljivala Allahu da makar imam krov nad glavom. Posmatrala sam prolaznike kako idu iz prodavnica sa prepunim vrećicama namirnica i razmišljala šta bih ja sada kuhala za iftar i za sutrašnji bajram da imam šta i na čemu da skuham...

Navikla sam da se u mojoj kući obavezno osjeti bajram, da se komšinice raspituju o mirisima hrane koja dolazi iz moje kuće... a sada nisam imala ništa... Razmišljanje mi prekide zvuk telefona. Bio je to moj daljnji rođak čiji je brat ležao u Sarajevu u bolnici. Raspitivao se o mojoj novoj adresi, a mene je to još više uznemirilo jer nisam navikla da ne ugostim gosta. Rekla sam mu da ih sada ne mogu da primim i da tu posjetu ostave za drugi put, jer ja tek useljavam u novi stan i imam puno posla.

Odgovorio je da zna da useljavam i da se neće zadržavati... Nerado sam mu dala adresu prisjećajući se da je ipak dan posta pa ih ne moram ničim ponudit a valjda neće primjetit da nemam nikakvih stvari. Namjestila sam onaj stari kauč i otišla da klanjam podne namaz. Dok sam klanjala, cijelo vrijeme sam slušala zvuk nečije svirene. Nakon završenog suneta, pogleda sam kroz prozor i vidjela veliki kamion kako trubi ispod mojih prozora, ali pošto nikakav kamion nisam očekivala, nastavila sam sa namazom, a onaj kamion nije prestajao trubiti, pa su se uznemirili komšije i počeli galamiti. Uskoro mi je pozvonila komšinica na vrata i obavjestila me da onaj kamiondžija traži mene.

Bila sam sigurna da se radi o nekoj grešci, ali sam izašla i na moje veliko iznenađenje vidjela svog starog komšiju. Dovezao mi je prepun kamion namještaja i tepiha. Nisam mogla da vjerujem. Prije par minuta nisam imala ništa a sada imam gotov sve što mi je potrebno. Ponovo je zazvonio moj telefon. Bio je to moj rođak koji me obavjestio da se on bavi uvozom polovnog namještaja iz Švicarske i da je čuo da sam uselila u prazan stan, a znajući da nemam svojih stvari odlučio je da se na taj način oduži za posjete i hranu koju sam redovno nosila njegovom bratu u bolnicu. Posmatrala sam sve te stvari i bojala se da ih namještam jer sam bila sigurna da će se ispostaviti da je neka greška u pitanju.

Stala sam ponovo pored prozora i stavila ruke u džepove mog džilbaba te vidjela da u njemu nešto ima. Bila je to papirna maramica koju sam krenula da bacim kad ono još jedno iznenađenje: Bila je to novčanica od 100KM koju sam bezbroj puta tražila i bila sigurna da sam je izgubila... SubhAnallah, nema načina da opišem taj osjećaj. Toliko sam osjećala Allahovu blizinu da sam pomislila da mogu da ga dodirnem, da je tu pored mene... Ne, nema šanse da opišem taj osjećaj i evo sada dok se toga sjećam, suze same idu...ne mogu da ih zaustavim.

Doista je divan naš Pomagač i Zaštinik, samo u Njega se treba da uzdamo. On je jedini koji nas nikad ne iznevjeri, a mi smo tako nezahvalni... Nasula sam gorivo i spremila se kod roditelja da proslavim bajram kako treba. Svi su očekivali da dođem umorna, slomljena ali ja sam stigla sretnija nego ikad... U narednim danima mi je iznenada stigao šporet od sestre koja nije imala pojma o kojoj se osobi radi već je Allahovom voljom jedan od majstora koji su mi radili spomenuo svom bratu da mu se nije javio dok je boravio u Sarajevu jer je imao puno posla kod žene koja je istjerana iz stana i koja nije imala nigdje ništa.

Njegov brat je vozac te sestre koja je, naizgled slučajno čula razgovor i odlučila da mi od sebe pokloni šporet. Nakon par dana stigao je i brat koji je donijeo svoj stol... Tako je namještaj kommpletiran, a moje iskušenje ostalo velika pouka i meni i drugima. Na žalost, moje iskušenje je donijelo poruku i mom gazdi koga je kupac prevario tako da do dan danas nije dobio niti novac, niti je prodao, niti izdao stan jer ga nekim čudom više niko neće. U svakom slučaju, sigurno ću ovaj bajram pamtit kao dan Allahove milosti i blagoslova prema meni i mojoj porodici.

[Sukeyna]

Behlul i Harun


Behlul, mudra luda, skrivao je svoju mudrost iza zastora ludosti. Slobodno je ulazio i izlazio iz palace Haruna Er-Resida, stoga sto je sultan cijenio njegove rijeci upute.
Jednog dana Behlul vidje da je sultanov prijesto prazan, te brzo sjede na njega. Sjesti sultanu na prijesto bio je prijestup zbog koga se lahko gubila i glava. Strazari odmah uhvatise Behlula, skinuse ga s prijestolja i dobro ga istukose. Njegovo zapomaganje probudi sultana Haruna, te se i on istom tu pojavi.
Behlul je drecao kao jarac dok je zacudjeni Harun trazio od strazara da mu objasne sta se dogodilo. Kada saznade sta se dogodilo, poce ga tjesiti grdeci strazare:
„Sram vas bilo, zar ne vidite da je to Behlul mahniti? Zar bi se pametan covjek usudio sjesti na sultanovo prijestolje?“
Potom rece Behlulu:
„Nemoj plakati, sve je sada u redu, obrisi svoje suze, dobri moj.“
„O halifa!, ja ne placem zbog boli i batina koju pretrpjeh, vec ja placem zbog tebe,“Behlul odgovori.
„Zbog mene!, uzviknu Harun,“zasto bih plakao zbog mene?“
„O halifa,“rece Behlul,“ sjedio sam na tvom prijestolju samo nekoliko trenutaka i zbog toga sam dobio strasne batine, a ti, dobri moj, sjedis na njemu vec dvadeset godina. Kakve li samo tebe batine ocekuju kada sidjes s njega? Eto, zbog te pomisli ja zaplakah.“
Harun Er-Resid ovim bijase potpuno dotucen, Sada njemu suze potekose niz lice.
„Pa sta da radim, o Behlule?!“,zavapi ocajnicki.
Behlul, mudra luda, poce bjezati iz palace vicuci na sav glas:
„Budi pravedan, budi pravedan, moja fukaro!!!“

[Sukeyna]

Behlulova džamija

Priča se kako su neki ljudi gradili džamiju pa im usred gradnje došao Behlul i upitao:"Šta radite?" Oni mu odgovore:"Gradimo džamiju."
"A zašto?",on ih upita.
"Nema tu zašto! Zato što hoćemo da Boga zadovoljimo našim djelima", odgovoriše mu oni.

Da bi im dao do znanja koliko su iskreni u svom dobrom djelu, Behlul je potajno naručio spomen ploču na kojoj je bilo napisano "Behlulova džamija",a onda je noću, dok nije bilo nikoga,postavio na zgradu džamije.Kad su narednog dana graditelji džamije stigli i vidjeli spomen ploču na kojoj je pisalo " Behlulova džamija", veoma su se naljutili i onda otišli u potragu za Behlulom da ga izgrde što tuđe zasluge stavlja na svoje ime.
Behlul ih je upitao:"Zar vi niste rekli daste džamiju sagradili u ime Boga? Ako ljudi pogriješe i pomisle da sam ja sagradio džamiju, Bog valjda zna i ne griješi."

[Sukeyna]

Beograđanka

Često čujem ponavljanje iste priče o tome kako je moja nena učila ezan i ikamet mom bratu i meni kad smo bili tek rođeni. Ta slika koju nisam videla, jedino osetila, prati me čitav život. Sećam se kada bi, kako sam sve više odrastala, čula ezan, nešto u meni se probudilo i nesvesno bi stala sa govorom i pokretima, samo bi ostala duboko zamišljena.

Rođena sam i odrasla u Srbiji, u sred Beograda. Beograd, kao moj grad, pamtim po mnogim lepim stvarima. Nikako ga ne mogu zaboraviti. Tamo je počeo moj put i povratak.

Iako noseći muslimansko ime, nisam, sve do puberteta, bila uverena i ubeđena u islam. Do mene su doprirala razna učenja, kako o hrišćanstvu, komunizmu, tako i učenja raznih sekti. Ipak, verovala sam u Boga, ali nisam bila ubeđena niti u jedan pravac. Nisam znala kuda idem i da li je ovo ili ono istina. Kada živite u jednom mestu okruženom ljudima koji lutaju i vi lutate sve dok vas Milostivi ne uputi.

Bilo je svakakvih provokacija na ovaj ili onaj način. Više je to bilo na nacionalnom osnovu. I pitala sam se, šta ako ja nisam muslimanka a oni mene toliko provociraju. Možda jednog dana odlučim da budem hrišćanka. Da li bi me tada susretali sa nelagodom? Na ekskurzije smo išli obilazeći manastire i crkve. Iako se u crkvama nisam lepo osećala, i dalje sam razmišljala da li one predstavljaju istinu za kojom težimo. Sećam se mirisa tamjana i velikih freski visoko na plafonu. Iskreno hvatao me je strah pri ulasku u njihove svetinje. Ne znam što. Čudno mi je bilo kada ljube ikone i šta su te ikone zapravo.

Palila sam sveće u crkvi, za umrle i žive. Nikad uverena da je to istina, više radi toga što su svi to radili. Sećam se da sam se krstila kada bi čula nešto čudno u svom datašnjem društvu. Bože sačuvaj. To je više bila dečija navika. Ali sa odrastanjem to mi je sve bilo strano. Sa jedne strane ezan i islam, sa druge crkva, Božić, Uskrs. Odakle da počenem i čemu da se vratim? Jeste, za druge sam ja bila muslimanka, ništa više i ništa drugo. Ali u mom srcu, nisam bila u potpunosti orijentisana.

Posle rata, počeli smo da opet idemo kod nene u jedno bosansko selo. Tamo sam opet slušala ezan i gledala nenu kako uporno i skrušeno obavlja molitvu. Zašto se ona toliko trudi? Od svoje desete godine pa sve do tada. Da li je jednostavno tako naučila ili ima veliko ubeđenje? Verovatno da joj je to predstavljalo rutinu davno bi prestala, jer to je velika obaveza koja ukoliko je neiskrena, slama čoveka.

Puno previranja, ali jedno sam znala. Bog postoji. Svaki put pre spavanja izgovarala sam reči molitve: „Bože, oprosti svima nama, daj nam samo dobro. Svim ljudima. Neki me ubeđuju, sa svojim komunističkim lažima, da Ti ne postojiš. Ne verujem im. Ja verujem u Tebe. “ Toga se dobro sećam. Ostajalo je da odredim u čijeg to Boga verujem, da li on ima sina ili ne, da li je moj Poslanik Muhammed.

Fatihu sam prvi put naučila da bi se zaštitila, to su me moji savetovali. Bila sam jako ponosna na to, ali ne i dovoljno ubeđena u ono što govorim. Nama su čas islam u školi predstavljali kao religiju mira a čas ko religiju sile i terorizma. I dalje, nastavlja se potraga. Prateći svoga brata u svemu pa i u religiji počela sam kao i on da čitam o svemu. Zapravo on je više čitao a ja sam se ponavaljala za onim o čemu mi je pričao.

Odlučili smo da idemo na islamsku veronauku. Bajrakli džamija. Naša lepotica. Isti miris tepiha i šuštanje vode iz česme u dvorištu, polako mi se vraća. Počinjem da napredujem učeći sufaru i puno toga novog. Učimo i da klanjamo. Nisam očekivala da ću ubrzo klanjati i kod kuće. Mislila sam da ću to raditi samo na veronauci. Ali osećaj za tim je kao zavisnost.

Dugo sam razmišljala o iskrenosti mog novog poziva. Ipak konačno sam se opredelila. Islam, to je ono što hoću. Ja sam muslimanka i poreklom i fitrom i ubeđenjem. Šehadet, namaz, post i još malo toga sam u početku imala od islama. Dalje nastavljam da napredujem sve više i više. Elhamdulillah. Ipak, mislim da je čovek najponosniji na početak svog ulaska u veru. Tada su žar i sreća najveći. Snaga najupornija. Želja i volja jedno.

Ne krivim svoje roditelje što sam lutala. Pa i oni su. Baš zbog toga što oni nisu bili odlučni i ja sam bila neodlučna. Ipak danas smo na istom. Pronašli smo svrhu i cilj. Sa njima u džemmatu obavljam molitvu. MašaAllah. Zajedno se spuštamo na zemlju veličajući svoga Gospodara koji nas je stvorio, uputio, opskrbio i okupio. Molim Ga da nas sastavi i u Džennetu gde ćemo večno biti zajedno i neprestano slaviti Njega savršenog. Ima li lepše nagrade?

[Sukeyna]

Iskren nijjet

Bijaše jedno pleme među Izraelićanima koje se, zavedeno od šejtana, klanjalo jednom velikom stablu. To suho drvo su smatrali božanstvom i svaku večer i svaki dan bacali su se ničice pred njim. Neki musliman prođe pored njih i opazi ih kako se klanjaju i smatraju ga božanstvom. Potaknut žarom Božije vjere, naljuti se, razbjesni pa u ime Uzvišenog Gospodara ustade, uze sjekiru i htjede da posiječe ono stablo. Sejtan, u liku čovjeka, pojavi se pred njim i reče mu.
- Božiji robe, gdje ideš?
- Idem da se klanjam Allahu i da izvršim Allahovu naredbu - da posiječem stablo kome se klanjaju - odgovori.
- Kakvu korist imaš od toga ako posiječeš to stablo? Bojim se da se ne sakupe idolopoklonici i ne stave te na muke. Odustani od te nakane! Ja ću te uputiti na nešto od čega ćes imati više koristi i dobiti veću nagradu.
- Sta je to? - upita čovjek.
- Ja ću ti donijeti svako jutro jedan zlatnik i stavit ću ga pod serdžadu - reče šejtan. Ti uzmi taj zlatnik i podijeli ga sirotinji kao sadaku, jer za to će biti bolja plaća i nagrada. Čovjek se zadovolji, povrati se, srdžba mu se smiri. Dan-dva šejtan je dolazio i donosio obećani zlatnik, ali kasnije presta da dolazi i da donosi. Čovjek se ponovo razljuti, ustade, stavi sjekiru na rame i, sav bijesan, uputi se stablu da ga posiječe. Sejtan ponovo dođe pred njega i reče:
- Čovječe, kuda ćeš s tom sjekirom?
- Idem da posiječem ono stablo - odgovori.
- Prevario si se! Tu šansu si propustio prekjučer - reče mu. - Vrati se dok si zdrav, inače ću ti opaliti takav šamar da ćeš se sravniti sa zemljom.
- Zašto to nisi učinio prekjučer kad imaš takvu snagu? - upita ga čovjek.
- Tada si bio u srdžbi, ponesen žarom za pravu vjeru i u ljubavi prema Allahu. Tvoja namjera je bila čista. Tada te Allah pomagao. Sve što si htio, mogao si da učiniš. Ali sada si se naljutio zbog novaca i pitao si se: Zašto ih nije donio? Budući da je nestalo one tvoje iskrenosti, ti više ne možeš posjeći to stablo.
Čovjeku bi jasno da sve što nije učinjeno sa iskrenošću ne donosi koristi niti uspjeha

[Sukeyna]

Bijeg od smrti

Reci: "Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti." (Kur’an, Petak, 8.)

Neki čovjek stajaše u predvorju ispred vladareve odaje i čekaše da ga primi kralj, Allahov miljenik i poslanik, Sulejman, alejhisselam. Nastojeći da prekrati vrijeme čekanja, on je pogledom prelazio preko likova drugih ljudi koji su se nalazili u blizini, najednom je, milošću dragog Allaha, osjetio, kao da mu je neko došapnuo, da je lijepi mladić koji stajaše nedaleko od njega, takođe čekajući susret sa Sulejmanom, alejhisselam, u stvari melek smrti Azrail u ljudskom liku. Čovjek osjeti uzbuđenje i strah. Nešto mu, u dubini srca, govoraše da je Azrail došao tu, u Jerusalem, zbog njega kako bi mu uzeo dušu. Iako je, vjerujemo, bio vjernik, ipak mu se nije još umiralo ... da mu je bilo ostati još malo na dunjaluku.

Još se više prepadnu kada, bacivši pogled prema Azrailu, uvidje kako i melek gleda u njega sa jasnim izrazom čuđenja na licu. Sada je bio potpuno uvjeren da je Azrail došao do njega ... ali kako mu pobjeći? Razmišljajući o tome ču glas koji ga pozivaše da uđe kod Sulejmana, alejhisselam, i on, još uvijek u takvom stanju, uđe kod Allahovog poslanika.

Razgovarajući sa njim o stvarima zbog kojih je sastanak bio ugovoren, mudri Sulejman, alejhisselam, osjeti da je njegov sagovornik u grču od straha i brige. Upita ga o tome i čovjek mu otvori dušu, objasni mu za Azraila i njegovu ubijeđenost da je melek došao radi njega.

''Možeš li me, o Allahov poslaniče, prebaciti do Indije'', na kraju smognu snage da upita Sulejmana, alejhisselam, ''ne bih li tako izmakao Azrailu''?
''Zar te strah da umreš, pa zar ne znaš da volji dragog Allaha ni ti, ni ja ne možemo izmaći''!?
''Znam, o Allahov miljeniče, ali bih ipak da me prebaciš do Indije''.

Sulejman, alejhisselam, osjeti da je volja dragog Allaha da čovjek ipak bude prebačen iz Jerusalema čak u Indiju, i odluči ispuniti mu želju. Naredi vjetru da ga odnese odmah u Indiju i, sa dopuštenjem dragog Allaha, čovjeka vjetar prebaci u Indiju.

Ostavši sam u odaji, Sulejman, alejhisselam, je još razmišljao o ovome nesvakidašnjem događaju, kada mu uđe mladić u kome prepozna plemenitog meleka Azraila. Razgovarao je sa Azrailom o onome zbog čega je on njemu i došao, ali je za svo vrijeme razgovora mogao primijetiti kako se melek zbog nečega čudi. Na kraju ga upita o tome i dobi sljedeći odgovor:

''Ma, jednu stvar ne mogu nikako sebi da objasnim. Maločas, dok čekah da uđem kod tebe, u predvorju vidjeh jednog čovjeka, a meni je naređeno da mu sutra uzmem dušu u Indiji, pa se čudim kako on može za tako kratko vrijeme stići odavde čak do Indije''!?

*********
Ibn Omer kaže: ''Allahov poslanik, alejhisselam, uzeo me za rame i rekao: 'Budi na dunjaluku (Ovome svijetu) kao da si stranac, ili putnik.' ''
(hadis, govor Muhammeda, alejhisselam, bilježi Buhari)

[Sukeyna]

BILAL I AIŠA


Kućnu tišinu, prekinula je moja kčerkica Aiša. Sa ulaznih vrata raširenih ruku, potrčala je prema meni i čvrsto me zagrlila......zahvaljivala sam Allahu što je imam, nju i muža.

Dok sam svoje prste provlačila kroz njenu gustu kosu, svoje misli sam vratila prije braka, tačnije rečeno u vrijeme kada sam bila u srednjoj školi.
Uz suglasnost mojih roditelja, već nekoliko godina sam znala da će me zaprositi Adil. Mnoga ženska srca su ga željela za sebe....lijep ahlak i privrženost vjeri.
Nakom dugogodišnjeg čekanja, vjenčali smo i počeli razmišljati o svojoj budučnosti. Tek smo na početku, još smo mladi, dosta toga trebamo naučiti. Adil je ubrzo našao posao, ali posao koji je bio u drugoj zemlji. Za početak morao je sam otiči.....godina dana samoče.....ipak njemu je bilo teže, ja sam bila sa svojima i njegovima, a on, on je bio sam.
Jedva sam čekala da budem zajedno sa njim, jer nismo se čestito ni upoznali kao bračni drugovi, a željela sam silno da upoznam sve te osobine koje su ga krasile....
Društven, prijatan, ljubazan, nasmijan, dobrica, iskren, čestitit, bogobojazan......Bojala sam se da ga ne povrijedim...zaista je takav i bio, posmatrala sam ga sa divljenjem.
Kada god bi zatraži od mene čašu vode ili čaja, zahvali bi mi se kao da sam mu podarila život...reci bi mu često:“Adile, nema potrebe da mi se uvijek zahvaljivaš, ovo je moja obaveza prema tebi, zaista!“ A on, on bi me samo presjeci svojim osmijehom.

Allahu sam stalno zahvaljivala što mi je podario muža, koji je obrisao tugu moje samoće i što mi je podario da osjetim usitnu šta je dunjalučka ljubav prema bračnom drugu.

To su bili zadnji mjeseci moje trudnoče....pomogao mi je u svakom poslu...a kada bi nešto od mene zatraži, pitaj bi da li sam umorna ili slaba...stalno je zvao sa posla...često stavljao glavu na moj stomak i slušao....Allaha je molio da mu podari zdravo dijete. Često bi reci:“ Ako nas Allah počasti dijetetom, zvat ćemo ga Bilal“, subhanAllah, kako je volio Poslanikovog, savs, mujezina, Bilala b. Rebaha, r.a.

Allah je odredio drugačije, dobili smo prelijepu Aišu, a ne Bilala! Bio je presretan, znao je reči:“Onaj ko nam je podario Aišu, podarit će nam i Bilala.“

Aiša je odrastala, a sa nje nismo skidali pogleda, razbila nam je svu tu neku dosadu koja bi se nekada navuci u naš život. Slobodno vrijeme sam provodila u jednoj privatnoj školi gdje su bila vjerska predavanja, upoznala sam dosta sestara. Jedna od njih mi dade audio predavanje od jednog alima pod nazivom:“Sestro, hidžab ili vatra“.

Nakon što sam poslušala predavanje, odlučila sam prekriti lice, stavila sam nikab, što je moga muža oduševilo da je skakao od sreče po sobi...subhanAllah

Opet se moram vratiti na njega,......najviše što ga je radovalo bio je sabahski ezan, faktički je iskako iz kreveta od dragosti..a kada bih ja kreni na predavanje, savjetuj bi me da se klonim gibeta i nemimeta, da trebam biti iskrena, jer ja i svaka sestra odgajamo buduće generacije koje trebaju da vrate ponos islamu.....Mojoj radosti pored ovakvog muža i moje Aiše, nije bilo kraja.

Jednog dana kada je došao po mene u školu, na licu sam mu vidjela da se ne osječa dobro, bio je blijed. Kada sam ga upitala šta mu je, samo je kratko odgovorio da se ne osječa baš najbolje i da mu se vrti u glavi.
Kada samo stigli u kuću, napravila sam mu ručak...rukom nije mogao pomaknuti..nahranila sam ga, a nakon toga je izgubio svijest...budila sam ga i budila, ali ništa....uhvatila me je panika, pozvala sam komšije...završo je u bolnici.
Nakon kračih pretraga, doktor mi je rekao da stanje moga Adila nije dobro, u pitanju je oštečenje mozga, karcinom je dobar dio već obuhvatio..teško da išta uradimo.

Dva su sata iza ponoći, klanjam i svoje lice kupam u suzama, Gospodara molim da mi Adil ozdravi..u komi je bio tri dana..došao je sebi.
Kada sam ušla kod njega, nijemo je gledao u mene. Pitala sam ga:“Adile, znaš li ko sam ja?“ Odgovrio je:“Ne, ne znam.“ Onda sam ga upitala, da li poznaje Aišu? Rekao je:“Ona je moja kčerka.“ Odmah sam požurila da mu kažem:“Pa ja sam Ummu Aiša (Aišina majka).“ Onda je se nasmijao i rekao:“Ti si moja žena“!

Okrenula sam se i zaplakala!!!!!

Nikoga nije poznavao, sječanja su mu se izbrisala...samo je gledao..Allaha nisam zaboravila, stalno sam ga spominjala i samo sam se Njemu za pomoć i olakšanje molila.
Pokušavala sam da sakrijem svoju tugu i bol....sa jednom sestrom i njenim mužem otišli smo mu u posjeti...taj dan nikada neću zaboraviti..moj Adil me prepoznao i zovnuo me mojim imenom....sreči nije bilo kraja....mogao je svakoga prepoznati. Počela sam se još više oko njega truditi.ne znam, kao da nikada dosad nije izgovorio moje ime.

Tražio je od mene da mu pomognem da se abdesti kako bi nadoknadio sve propuštene namaze. Iduči dan prebacili su ga u drugu sobu, jer se opet nije najbolje osječao, imao je povišenu temperaturu.
Bio je pondejljak, dan kojeg nikada neću zaboraviti...taj dan sam bila sa njim od tri sata poslije podne pa do devet naveče. Stavljala sam mu razne obloge na noge protiv temperature, ali ništa...počela sam tihim glasom da učim Kur'an.....kada sam htjela da promijenim obloge, reče mi tihim glasom:“Upali mi molim te C-D, hoću da slušam Kur'an.“ Ispunila sam mu želju, i dok je slušao Kur'an stalno je se smješkao.....u tom je došla druga grupa da ga posjeti....među njima je bio njegov dobar prijatelj.

Kada ga je ugledao, nasmijao se i svoju ruku pružio prema njemu da se sa njim selami...bila sam jako radosna..imao je snage da podigne ruku, ali to će biti njegob zadnji selam sa njim.
Osvanuo je utorak, ezan je učio za sabah namaz..Adil je otvorio oči i pogledao prema nebu, zatim je zatvorio oči i njegova plemenita duša je napustila njegovo tijelo....svaki početak ima svoj kraj..na ovaj dan osvanuo je od stanovnika Dunjaluka a omrknuti će od stanovnika Ahireta.

Zamolila sam jednu sestru i njenog muža da odemo do bolnice da vidim da li mu je spala temperatura....ne znam ni zašto, zamolila sam muža od ove sestre da on vidi kako je. Čekali smo ga u hodniku...pojavio se oborene glave..kada je doša kod nas, tiho je izustio:“Strpljiva budi, rahimehullah!“
Rekla sam na sav glas:“Moram da ga vidim!“ Otišli smo tamo, doktor me je pustio...ušla sam u sobu..otkrila mu lice...subhanAllah bio je nasmijan...bio je sretan....isto onaj dan KADA SMO SE VJENČALI, u duši sam bila zadovoljna koliko i tužna, jer je moj Adil imao lijep završetak....stalno sam ponavljala:“Allahovi smo i Njemu čemo se vratiti!“

A danas...vratila sam se svojoj samoći....izgubila sam Adila, ali nisam zaboravila Adilovog Gospodara....imam Njega i sa Njegovim određenjem sa zadovoljna...i imam svoju Aišu.......još mi fali Bilal!!!


Esedullah Malik

[Sukeyna]

Ko je svijetu ugodio?

Bili jednom jedan dedo i njegov unuk. I imali magarca. I krenu oni na put i povedu magarca za sobom. I hodali su tako hodali i sretnu neke ljude. I kako su prolazili ovi kažu: "aaaaa vidi budala, imaju magarca, a hodaju pješke"

I popnu se njih dvojica na magarca i nastave svoj put. I išli su tako, išli te prođoše pored nekih ljudi, a ovi rekoše: "vidi kako muče jadnu životinju, obojica joj se natovarili na leđa"

I siđe dedo s magarca, ostavi unuka u sedlu i nastavi hodati pored i voditi magarca za sobom. U susret im naiđoše neki putnici i rekoše: "vidi malog što se popeo u sedlo, a starca pustio da hoda, sramota".

I siđe unuk s magarca, a dedo se uspne u sedlo i nastave svoj put. Kad prođoše opet neki ljudi i rekoše: "vidi starog sebičnjaka, on se uspeo u sedlo i sjedi, a natjerao dijete da ide pješke."

Te siđe i dedo s magarca i nastavi put s unukom pješke, za sobom vodeći magarca. Te su išli tako jedan dio puta, kad sretoše neke ljude. I čuše komentar: "aaaaa vidi budala, imaju magarca a vode ga za sobom i hodaju pješke".....

[Sukeyna]

Bio sam mrtvac u liku ziva covjeka

"Zovem se Abdullah, imam dvadeset i cetiri godine. Egipcanin sam. Radim u agenciji za reklamne usluge. Prica o mom povratku vjeri je slijedeca:
Kada sam napunio sesnaest godina, poceo sam raditi kao maneken i model za video klipove i reklame. Tamo sam usao u okruzenje puno nemorala i nereda, sto je bilo u suprotnosti mom odgoju kojeg sam dobio od oca i majke, cije dobro ne mogu poricati. Znaci, od malehna sam odgojen da obavljam namaz, ali, nazalost, lose drustvo je to koje me je udaljilo od moje kuce i porodicnog odgoja.
Dakle, stvari su izmakle kontroli, a sejtan mi je u tome bio veliki pomagac. Sve je pocelo izlazenjem i setnjom sa drustvom, ruckovima u restoranima i provodima. Onda smo rekli: `Nije sve u hrani i picu, moramo naci nesto novo.` Pa smo trazili nesto novo sto cemo raditi. Poceli smo piti alkohol, uzimati drogu, organizovati svecanosti uz ples (Party time), provoditi tako noci izvan kuce.
Kada bih se osamio, pitao bih se: `Jesam li istinski sretan zbog ovoga sto radìm?` Ili bih to rekao samo kako bih sebe ubijedio da ispravno postupam?
Ali kada bih vidio svoje drustvo ponovo i sa njima sjedio, rekao bih sebi: `Zar da svi oni budu u zabludi, a ja jedini da sam u pravu?` Pa bih nastavio radeci sto i oni rade.
Ako bismo se svi slozili na necemu, to bi znacilo da je to ispravan put. Postao sam kao oni. Kao da sam bio u komi, pa nista oko sebe nisam mogao vidjeti. Kao da sam bio mrtvac. Zivi mrtvac. Nesto me je tjeralo da radim sve sto je pogresno do te mjere da je pogresno kod mene postalo ispravno. Dok su ispravne stvari , kao sto je namaz i ucenje Kur`ana, postale ono cega sam se klonio.
Jednog dana sam sa svojim prijateljem gledao film o tome kako ljudi umiru i kako im se sejtan smije i uvodi ih u vatru. Osjetio sam u sebi kao da sam ja od tih ljudi i da se meni sejtan smije. Osjetio sam u sebi veliki strah, histerican strah, koji me je natjerao da vrisnem i kazem svojim prijateljima: `Ne mogu vise boraviti u ovoj kuci, osjecam da u njoj ima puno sejtana.` Zatim sam rekao: `Ja odoh.` Otisao sam kuci, a tijelo mi se treslo od straha. Nisam znao sta da radim.
Odjednom sam cuo sabahski ezan. Rekao sam sebi: `Uzet cu abdest i prouciti suru Ja Sin.` Naravno, nisam mogao nista prouciti, jer me je sejtan posjedovao iznutra. Sto sam vise pokusavao uciti Kur´an, to se moje tijelo vise treslo i slabilo. Rekoh: `Klanjat cu sabah.`
Iako je razdaljina izmedju moje kuce i dzamije nekih stotinjak metara, osjetio sam kao da sam pjesacio od Kaira do Asuana (od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga Egipta). Hodao sam u strahu, pa sam poceo trcati, a sejtan mi je prisaptavao da sam poludio i da nije za mene namaz. Ostao sam tako u borbi sa sejtanom tri puna mjeseca.
Neka je hvala Allahu dz. dz., Koji me je pocastio i pomogao mi da savladam svog sejtana koji me je puno zamarao i namucio me. Mucio me je prilikom abdesta, namaza, ucenja Kur´ana do te mjere da sam rekao svojoj majci: `Osjecam da sam poludio.` Upitala me je: `U cemu je problem?` Sve sam joj ispricao. Pa me je ponovo upitala: `Kada je to bilo?` Rekoh: `Tog i tog dana.` Na to ona rece: `Neka je slavljen Allah dz. dz.!` Ostala je tako neko vrijeme, izgovarajuci tekbire i govoreci: `To je dan kada sam molila za tebe. Molila sam cista srca i iskrena nijeta da te Allah dz. dz. uputi.`
Istina je da sam osjetio kako me je uputa stigla - kao da me je nesto obuhvatilo. Dova je otisla Allahu dz. dz. a On je ukabulio, pa je odmah sisla i promijenila me iz `lijevog u desno.` Pitao sam svoju majku: `Sta sada da radim?` A ona mi je rekla: `Allah dz. dz. je prihvatio moju molbu i uputio te je na Pravi put. Idi u dzamiju. Sada treba da se boris sa sobom i sejtanom. Pokusaj biti na putu islama, na koji te je Allah dz. dz. uputio i potpomogao, i budi ustrajan sve dok ne zasluzis Dzennet!`
Ustvari, nisam ocekivao da to mogu podnijeti, i ne mogu opisati ono sto se meni desavalo, osim rijecju: BORBA. Rat koji je besnio u meni, u mom tijelu, svakog dana i svake noci. Sve dok nisam otisao u jednu dzamiju i obratio se sejhu. Obavijestio sam ga sta mi se dogadja, pricajuci mu o svom velikom strahu i kako sejtan pokusava da me obmane da sam lud.
Sejh mi je tada rekao: `To je sejtanova metoda. On, kada vidi da se neko od njega udaljava, pokrece sva svoja oruzja. Ali, ako mu se covjek suprostavi, sejtan slabi i padaju sva njegova oruzja i spletke. Sejtanske spletke su slabe. Ostavljat ce te polahko, malo po malo, sve dok u tebi ne izumru i posljednji sejtanski utjecaji. Ono sto sada treba da radis jeste: da se boris svojim oruzjem, a tvoje oruzje su: namaz, ucenje Kur´ana i pridrzavanje principa islama.`
Ostao sam u ovom stanju borbe i rata sa sejtanom sve dok nije nastupio dvadeset i osmi dan mjeseca ramazana. Jedan od prijatelja me je pozvao da odemo na salatut-tehedzud, namaz bdijenja, u jednu dzamiju. Nasao sam ko ce mi spremiti sufur (sehur), ali prijatelj mi je rekao: `S nama ces sehuriti.`Pomislio sam: `Ovi ljudi su veoma dobri, mnogo mi se svidjaju.` Smatrao sam da ce mi onaj covjek koji mi ucini neku uslugu trazit ce i protuuslugu, a to je zato jer sam bio u losem drustvu.
Ali shvatio sam da ovi ljudi traze sevab i ono sto ce ustedjeti za onaj svijet. Od kada sam se poceo s njima druziti sejtan se od mene udaljio cak i kada mi dodje i kaze: `Sta oni zele od tebe? Zasto ovako dobro prema tebi postupaju?` Ali samo sto se sa njima susretnem i vidim njihov osmijeh na licu, sejtanska prigovaranja odmah nestanu.
Vratio sam se kuci nakon dva dana provedenih u itikafu u dzamiji. Sejtan mi je opet poceo prigovarati. Poceo sam razgovarati i telefonirati djevojkama, za koje sam ranije zelio da me samo pogledaju ili prstom na mene pokazu. Jedna mi je rekla: `Hajde da otputujemo na Sermi Sejh.` Nazalost, otisao sam sa jos nekim drugovima, i sejtan mi se poceo ismijavati, govoreci mi: `Probaj!`
Medjutim, ja sam vec donio odluku da necu vise konzumirati alkohol, niti drogu. Sa njima sam cijelu noc samo sjedio. Osjecao sam se nelagodno u njihovom drustvu i nisam znao kako da se prema njima ophodim. Kao da sam bio stranac medju njima. Nakon sto sam se vratio, donio sam odluku: ako Allah dz. dz. dozvoli i ako me ucvrsti, nikada vise necu ostavljati svoje prijatelje iz dzamije.
Naravno, ne mogu nikako uporedjivati svoj prijasnji i sadasnji zivot. Sada je moj zivot dobio pravo znacenje. Moj zivot sada ima smisao i cilj. Zivim da bih zasluzio Dzennet. Ozenio sam se da bih dobio dobro potomstvo, zbog kojeg cu uci u Dzennet. Osjetio sam da svako dobro djelo na ovom svijetu nosi nagradu za onaj, buduci svijet. Rekao sam: `Ono sto zelim jeste Dzennet i nista drugo.` Jer tako cu i na ovom svijetu zivjeti sretno. Hvala Allahu dz. dz. sto me je uputom pocastio i molim Ga da me na Pravom putu ucvrsti."

Prica je iz knjige: ”Govor srca” - autor: Amr Halid.

[Sukeyna]

Bio si pošten, pa je i narod takav

Kada je S'ad ibn Ebi Vekkas, Allah s njim bio zadovoljan, zauzeo teritorije koje su do tada bile pod upravom perzijskog carstva i dosao u posjed silnog bogatstva Kisre ( perizjskog cara ), koje se sastojalo od raznih dragocjenosti u blagu, raskošnoj odjeći i carskom nakitu koji su njihovi carevi gomilali i sakupljali diljem svijeta tokom stoljeća svoje vladavine, kompletnog ga je poslao halifi Omeru ibnul-Hattabu, r.a.
Kada je Omer ugledao to ogromno bogatstvo, rekao je:
-Zaista su ljudi ( aludirajuci na S'ada ibn Ebi Vekkasa, r.a., i njegove drugove ) pošteno izvršili dostavu ( ovog amaneta, tj.blaga ) povjerljivima ( aludirajući na sebe i ostale ashabe ), a Alija ibn Ebi Talib, r.a., na to reče:
-Bio si pošten, pa je i narod takav, a da si pokleknuo ( tom iskušenju) i narod bi pokleknuo.

[Sukeyna]

Biti poput male djece

Preveo i priredio: Samir Beglerović


“Reci:

‘Ne tražim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubavi prema bližnjima.’

A umnogostručit ćemo nagradu onome ko učini dobro djelo, jer Allah, zaista, mnogo prašta i blagodaran je.”

(Kur’an, sura Dogovaranje, ajet 23.)



Sjećam se, bili smo jedina porodica s djecom u restoranu. Svoga dječaka postavila sam na visoku stolicu i primjetila kako svi jedu i piju u miru. Iznenada, moje dijete okrenu glavu i viknu:

“Zdravo, haloo!”

Svoje malehne, dječije ruke upinjao je prema jednoj od susjednih stolicâ. Oči su mu svijetlile dok se smijao i plazio jezik pokazujući zelenu boju koja se na njemu ufatila od lizala.

Pogledala sam oko sebe i primijetila čovjeka kojemu se javio. Bio je to muškarac srednjih godina, poluzatvorenoga šlica i poderanih cipela iz kojih bi provirio pokoji nožni prst. Majica mu bijaše prljava, kosa rasčupana i neoprana. Ono što je nosio ne može se nikako nazvati bradom. A tek izgled nosa… Bili smo podaleko od njega ali sam sigurna da je i smrdjeo.

Ruke toga čovjeka zamahnuše i lupiše po koljenima. Reče:

“Zdravo mala bebo! Vidim te mali vraže!”

Suprug i ja se pogledasmo:

“Šta ćemo sad?”

Naš dječak nastavio je smijati se i izgovarati riječi koje je znao:

“Zdravo, zdravo, haloo.”

Svi su nas u restoranu primijetili i počeli gledati u nas. Srednjovječni čudak počeo se glupirati zajedno s mojim divnim dječakom.

Stiglo nam je jelo koje poručismo. Čovjek poče dobacivati:

“Šta to hapiš? Znaš li šta je to ispred tebe, ha?”

Nikome se ovaj čovjek nije sviđao, vjerujte. Bijaše očito da je pijan. Suprug i ja čutasmo posramljeno. Jeli smo u miru. Samo se naš dječak vrpoljio i izmjenjivao zvukove zajedno sa strancem, čudakom kojeg smo zatekli.

Konačno smo završili s jelom i krenuli ka izlazu. Suprug je otišao platiti račun i rekao mi da ga sačekam na parkingu. Onaj čovjek sjedio je baš pored puta ka vratima.

“Dragi Bože”, pomislih, “učini samo da izađem prije negoli se ovaj obrati meni ili mom dječaku!”

Kako sam mu se približavala okrenuh leđa ne bi li izbjegla njegov pogled, čak i zrak oko njega jer vjerovatno bijaše pun neugodnih mirisâ.

No, noseći dječaka u naramku, on mi se najednom prope, nadvi preko ramena i mojih leđa i pruži ruke ka čovjeku kao da mu govori:

“Uzmi me u naramak!”

Prije nego sam uspjela išta uraditi moj dječak je već bio u naramku čudaka. Na čudđenje svih, mali dječak i srednjovječni čudak zagrliše se i počeše nešto šaputati jedan drugome. Moj dječak potpuno mu vjerovaše te ga s nekom ljubavlju jako povuće i još mu se jače privi.

Strančeve oči se zatvoriše i vidjeh suzu kako mu izmiče ispod kapaka i slijeva se niz obraz. Njegove ruke pune žuljeva i nabora grlile su moje dijete i tapšale ga po leđima. Mislim da se nikada dvoje ljudî nije tako zbližilo za kratko vrijeme. Stajala sam zapanjena.

Otvorio je suzne oči, pogledao me i rekao:

“Čuvajte ovo mâló.”

“Hoću”, jedva promrmljah.

Nevoljno je odvojio moga dječaka od svojih grudi, čežnjivo, kao da je sav u bolu. Kada sam prihvatila dijete reče mi:

“Da vas Bog dragi nagradi, gospođo. Dali ste mi najljepši dâr. Vidite, nisam dočekao da vidim moje dijete kako odrasta. Moji supruga i sin poginuli su u automobilskoj nesreći veoma rano. Nikada to nisam prežalio.”

Ništa nisam uspjela reći već:

“Žao mi je”, a i to jedva progovorih. Sa svojim dječak potrčala sam do auta. Plakala sam i stiskala svoje dijete jako. Moj suprug se čudio mome plaču i uzvicima:

“Bože oprosti mi, Bože oprosti mi!”¨

Bila sam svjedokom Božije ljubavi pokazane kroz nevino dijete, čisto od grijehâ, koje nemaše nikakve predrasude. Dijete, puno duše, i mati koja ne vidje ništa doli prljavu odjeću.

Bila sam vjernica ali slijepa, i držah dijete koje dobro viđaše. Osjetila sam da Bog dragi pita:

“Da li spremna podijeliti s nekim ljubav svoga djeteta, kao što Ja dijelim Svoju ljubav?”

Eto, taj čudni, srednjovječni, prljavi čovjek podsjetio me da moramo biti kao djeca želimo li Džennetu pristupiti.

[Sukeyna]

BOG IMA


Nastavnik na casu objasnjava ucenicima da nema boga. Pa im kaze:
" Boga nema, jer ga nevidimo. Evo ja drzim u ruci olovku i olovka postoji". - pa je sakrio olovku i rekao- "evo sad olovke nema, jel je ko vidi? Znaci olovka ne postoji".
Tad se javi jedan bistar djecak (ucenik) i rece:
" Mogul ja da dobijem rijec?"
"Mozes, reci"
"Vi nastavnice nemate pameti."
"Sta rece ti?! Kako mozes tako da se izrazavas?! "
" Pa mi vasu pamet nastavnice nevidimo".
U to vrijeme zauci ezan. Nastavnik malo razmisli i pokaja se te izgovori sehadet.

[Sukeyna]

Bog postoji

Covjek je otisao u brijacnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obicno. Poceo je pricati sa berberom koji ga je zabrinuo. Pricali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.

Berber je rekao:
“Pogledaj covjece, ja ne vjerujem da bog postoji kao što si ti to rekao.”
“Zasto si to rekao?“- upitao je covjek.

„Pa to je tako jednostavno samo moraš izaci na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti boga koji dopušta ove stvari.“ Covjek je zašutio jedno vrijeme misleci se, ali nije zelio odgovoriti bez argumenata.

Berber je završio svoj posao, i covjek je izašao iz brijacnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijacnice ugledao je covjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).

Onda je covjek ponovo ušao u brijacnicu i rekao je berberu:
“Znaš šta? Beberi ne postoje”
„Kako ne postoje?“- upitao je berber.
„Ne!„-covjek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesredenih, kao što je onaj na ulici”
„Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“
„Tacno!”- potvrdio je covjek.

„To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne vjeruju u Njega, i ne klanjaju Mu se.”

[Sukeyna]

BOGATI AMERIKANAC

Dosao je jedan sejh u ameriku da odrzi predavanje muslimanima, pa kaze kad smo obavili namaz u mesdzidu, prije predavanja dosao nam je jedan mladic musliman sa jednim covjekom koji nije klanjao sa nama, pa sam upitao mladica muslimana, ko je ovaj covjek, pa mi je odgovorio:" Ovo je jedan amerikanac koji zeli da izgovori sehadet, hoce da primi islam". Onda sam ja rekao: "MashaAllah, to je dobro, ali mozeli prije toga da nam isprica kako je dosao do istine." Pa je mladic musliman poceo da prica: "Ovo je bogatas, covjek koji ima...

...svoje tvrtke, koji ima svoje firme u americi. Ja sam bio kod ovog covjeka u njegovoj kuci, koja je sva od stakla, cija je jedna strana na moru druga na kopnu, a u njoj ima sve sto se na dunjaluku moze pozeljeti, medjutim on nije bio srecan. Jednog dana dosao je na moje radno mjesto, a ja radim u njegovoj firmi, i zatekao me je da perem noge u toku abdesta, pa me je upitao: "Sta to radis, zasto peres noge na radnom mjestu?" Pa sam mu rekao da sam se abdestio, da sam oprao ostale dijelove tijela i da su ostale jos noge. "A sta je abdest?" - upitao me je, pa sam odgovorio da je to ciscenje prije namaza. "A sta je namaz? -"To je molitva". "Kome?" - upita. "Allahu" odgovorih. "A ko je Allah?"

Onda sam mu govorio o Allahu i islamskim propisima, pa je rekao: "Cudno je to, ja te uvijek zateknem srecnog, kad god dodjem ti si zadovoljan i trijezan, nikad nisi pijan. Objasni mi zasto je to tako?" - Pa mu odgovorih: "Sto se tice toga da sam uvijek trijezan, Allah swt nam je zabranio alkohol, hoce da budemo svijesni ljudi, da iskoristimo razum za ono za sto ga je Allah swt stvorio. A sto se tice da sam srecan ja cu ti spomenuti hadis od poslanika Muhammeda saws u kojem kaze: " Cudna je stvar mumina, njemu je uvijek dobro, ako ga zadesi dobro on zahvaljuje Allahu i dobro mu je, a ako ga zadesi kakav musibet, on se strpi (nadajuci se Allahovoj nagradi) i opet mu je dobro i nije tako niskim osim sa muminom". Pa me upita : "Bili ja bio srecan ako bi primio islam, ako bi radio to sto ti radis?" - "Bi, tako mi Allaha" - odgovorih mu.

Evo okupao je se i dosao je u mesdzid da izgovori sehadet." Kada je poceo da izgovara sehadet, ljudi su gledali u njega, a on je poceo da se grca od suza. Plakao je tako da su ljudi dosli oko njega da ga tjese, da ga bodre, medjutim rece im sejh: "Pustite ga da se isplace". Kada je se isplakao i zavrsio, rece sejh: "Pitajte ga zasto je plakao." pa amerikanac odgovori: "Kada sam izgovorio sehadet, osjetio sam da mi se prsa sire i osjetio sam zadovoljstvo sa sehadetom."

Covjek koji ima ogromno bogastvo, koji moze imati sve sto pozeli, ali dusa se ne smiruje osim sa istinom. Rekao je Allah swt u Kur'anu: " Onaj koji okrene glavu od knjige Moje (Kur'ana) taj ce teskim zivotom zivjeti, i na Sudnjem danu cemo ga slijepim ozivjeti."

Sa predavanja: "Muslimanska porodica na zapadu" - Abdussamed Busatlic.

[Sukeyna]

Bogati siromasi

Neki jako bogati poslovni čovjek odlučio je svome sinu pokazati što je to siromaštvo kako bi više znao cijeniti bogatstvo koje ima. Odveo ga je na neko siromašno seosko imanje kod obitelji s puno djece. Proveli su ondje dva dana.
"No, jesi li sad vidio razliku između bogatstva i siromaštva?" - upitao je otac sina kad su se vratili kući.
"Jesam, oče!" - odgovorio je dječak.
"Ja sam jedinac, a ona djeca imaju i braću i sestre.
Mi ispred kuće imamo bazen, a oni imaju rijeku u kojoj mogu plivati i loviti ribe.
Mi imamo klimu u kući, a oni samo otvore prozore i struji im hlad od hrastova ispred prozora i s rijeke.
Mi o pticama gledamo u kućnome kinu, a njima prave ptice slijeću na prozore.
Mi imamo psa, a oni imaju stado ovaca.
Jesam, oče, naučio sam što je bogatstvo. I žao mi je što i mi nismo tako bogati."

[Sukeyna]

Bol i suze ? Vrijeme je pokajanju !

Jos jedna djevojka zeli podijeliti sa nama svoje iskustvo: ‘Sve sto sam znala bilo je igranje i zabava, a u isto vrijeme bila sam se tako jako odaljila od Allaha i namaza. Sjedila bih sa prijateljicama u skoli a svaka od njih bi nam pricala sta je rekla kada je pricala sa svojim mladicem dok bi cijeli govor bio popunjen zlom i sta je radila kada je izasla sama njim, kako joj je uzeo ruku i ostalo…

Ja bih, na zalost, slusala ovakve price. Najgore od svega toga je bilo sto je jedna od tih mojih prijateljica meni govorila da se i ja upoznam sa prijateljem njenoga mladica pa je pocela da mi ga opisuje i zamislja kao da je melek a dok je u stvarnosti bio sejtan u insanskom obliku.Pocela sam da razmisljam i razmisljam…Jednoga dana dok sam bila vani sa majkom i sestrom ugledala sam mladice kako ulaze u auto i gledaju u nas. Gledala sam i ja u njih. Nazalost, majka moja je jedna jadnica koja nije bila tu.

Bila je odsutna da bi smogla ljubomorno primjetiti sta se desava samo korak iza nje. Mladic mi je bacio papiric na kojem je napisao svoje ime i broj telefona a ja nisam nista drugo uradila do uzela taj papiric i sacuvala ga. Kada sam se vratila kuci usle smo u sobu moja sestra i ja. Pocele smo otvarati papiric. Pitala sam mladju sestru kako on izgleda. Da li je bijele puti ili tamne. Ona mi je odgovarala a meni je ostalo samo da izadjem iz sobe i uzmem telefon i nazovem tog mladica. Razgovarali smo tada dugo. Privukao me taj mladic na svoje medene rijeci i nazalost, veza se rodila.Ali uvijek kada bih zvala tog mladica nalazila bih telefon zauzet satima. Zeljela sam znati sa kime razgovara. Kada bih ga zvala drugi put i pitala o zauzetosti telefona govorio bi mi kako je razgovarao sa svojim prijateljima.

Pogledajte sablon koliko je bilo moguce meni lagati dok sam ja bila nemarna i vjerovala mu. Tako se to stalno ponavljalo za vrijeme nase veze. Slusala sam dosta losih vijesti o tome mladicu kako on zna puno djevojaka, da je bio bekrija i volio zabave. Kada bih ga pitala o tome govorio bi mi kako je fin a ja sam mu vjerovala jer sam dopustila sebi da se u njega zaljubim. (Pogledajte kako je zabranjena ljubav otrovna). Dok bi ga drugi kudili, ja bih ga branila i smatrala da je to samo proslost, dok sam zamisljala da se udam za njega.

Jednoga dana dok sam pricala sa ovim vukom na telefonu podigao je moj otac slusalicu na drugom telefonu i cuo razgovor. Pozurio je da me upozori, da savjet i saznao je ime tog mladica. Upozorio me da se pazim govoreci: ’Kceri moja, on je poznat po losim osobinama i mnogo stvara probleme.’ Sa svim tim, moji osjecaji su se zaledili i udaljenost od Allaha se dubila, dok bi mi sejtan donosio misli a nefs nagovarao na lose, nastavljajuci vezu govoreci ‘ ne vjeruj im sto govore o njemu, on je tvoj dragi, kako da ga se odreknes, nisu oni u pravu kada zele da te odvoje od njega’. Cula sam takodje da je koristio i pio alkohol a kada sam ga o tome pitala, rekao mi je da je to proslost.Nastavila sam vezu sa tim mladicem koji me je ‘ispunio’ ljubavlju i zenidbom, sve dok nije doslo vrijeme da izadjem sa njim. Pricao bi mi u autu lijepe rijeci ljubavi dok smo bili zajedno a zatim bi poslije isto cinio sa drugom djevojkom. Bio je nevaljao, slusala sam dosta loseg o njemu ali moja dusa (osiljena na Allaha) nije htjela u to vjerovati puneci se nevinim osjecanjima za ljubav i padajuci na medene rijeci. (!)Veza se jacala sve dok moji nisu saznali da sam i dalje sa tim mladicem. Poceli su me prisiljavati na raskid. Otputovao je mladic tada iz straha od mojih. Svi su se sakupili i rekli mi:’ Mi smo te nasavjetovali da je ovaj mladic los a ti nas ne slusas.’ Rekla sam im da me on voli i da ce doci da se ozeni sa mnom, ali, elhamdulillah, moj otac je odbio govoreci ’ ti si moja kcer, nemoguce da te dam tome mladicu. On ce te muciti i ponizavati a zatim ce te ostaviti.’ Mnogo sam se rastuzila na ove rijeci, ali jadna ja, kada nisam slusala ocev savjet vec nasuprot obradovala sam se i rekla :’ On me voli, pa zasto bi dolazio da me prosi?’

Svi su me oni ostavili zatim samu i nisu dosli da me posavjetuju jos. U ovome periodu prekinula se veza medju nama a to je bilo doba kada mi je najzesce trebala pomoc i savjet ali moji su me ostavili i nisu mi upucivali vise savjeta da bi mi dusu preuzimale ideje i misli toga mladica. Takodje i moja majka. Ostavila me kada sam najvise trebala njene savjete i njeznost. Sve dok nije dosao dan kada sam srela lose prijateljice kojima sam ispricala svoju pricu a jedna mi rece:’Ja cu ti pomoci.’Zbilja, ta moja bliska prijateljica bi zvala ovoga mladica, zatim mi dolazila sa vijestima. Davao joj je pisma i slike.

U to doba moji su roditelji bili nemarni o meni i nisu znali sta se sa mnom desava vec su nasuprot povratili povjerenje u mene, iako su mi rekli da ce me pratiti stalno i na svakom mjestu. Taj mladic je iskoristio priliku i poceo mi se prikazivati kao da mi je on izvor ljubavi, njeznosti i paznje, zamjenjujuci mi oca. U ovo vrijeme moj otac je zadobio povjerenje u mene pa me nije vise nista pitao niti pratio…Prijateljica mi je i dalje prenosila vijesti o njemu da bi nakon nekog vremena uspjela da se cujem sa njim preko telefona. Ponovo mi je govorio kako me voli i kako nece zivjeti bez mene. (Ali dok smo bili u prekinutim vezama on je naravno izlazio sa drugim djevojkama.)Cetiri godine je proslo od kako sam se znala sa njim i cesto sam mu govorila:’Dodji i zaprosi me.’ Ali, on je izbjegavao.

Povecavao je njegovu sumnju prema meni, sumnjao u moju cast, ismijavao se mojim roditeljima a ja sam u svojoj nemarnosti sve to trpila. Imala sam dobru prijateljicu, visokog morala, koja mi je govorila:’ To je haram. Ako te voli zasto te grdi i naredjuje ti neposlusnost? Napusti ga! Pokaj se Allahu, On je prima pokajanje.’ Ali, tada je nisam poslusala. Jednoga dana sam naisla na vjersku knjigu o ljubavi i iskustvima par djevojaka koje su se osilile na Allaha i pronasla da ono u cemu sam se nasla, jesu ustvari samo patnja i bol… Odlucila sam da prekinem vezu sa tim vukom, sa tim Iblisom!!!Kada sam ga iznenadila sa vijescu da zelim da ga ostavim, on se izmijenio i od insana koji psuje i proklinje, postala je draga i mila osoba. Obavijestio me da ne moze da me se odrekne niti moze da zivi bez mene. ‘Ti si moj zivot! - glumio je. Zamolio me da ide da me prosi. Odbila sam jako i odlucno. Poceo je da psuje i proklinje. Otkrila sam da je to bolesna osoba. Svakog momenta mijenjao je misljenje. ‘Njena veza sa mladicem bile su joj samo bol i suze. Cetiri godine je provela cekajuci da je zaprosi a on joj se ismijavao sa njenom casti, najmilijima i njenom vjerom u pokajanje:‘

Tada sam shvatila da je to propasnik, za kojeg niko ne zeli da se uda. Odbila sam odlucno da se nasa veza nastavi. Poceo je cas da mi prijeti, cas da mi prica lijepe rijeci u cilju da me pridobije nazad. Bio je uporan da dodje i zaprosi me od moga oca, na sto sam se jako zacudila. Nikako! On je bio osoba koja se osilila na Allaha i cinila mnoge grijehe a sto se mene tice… bila sam jadnica, mislila sam da mi je on sve u zivotu i da cu ga ja moci promijeniti (!). Tjerao me da molim oca da me uda za njega. Cetiri godine nakon gorkog iskustva zatrazila sam da se rastanemo kajuci se Allahu za ono sto sam ucinila a on mi je sada poceo prijetiti i poceo me psovati, govoreci pogrdne rijeci. Plakala sam i molila ga da me ne otkrije, ostavljajuci me na miru, ali mi se poceo ismijavati, sa mnom I sa mojom vjerom. Govorio mi je kako moje pokajanje nema smisla i nece biti primjeljno iako je znao da je Allah, Onaj Koji prima pokajanje. Govorio mi je kako se samo krijem iza vjere.

Napadao me je govoreci da sam se upoznala sa drugim mladicem. Nastavio me je zvati svaki dan i prijetiti.Sve sto sada govorim jeste – elhamdulillah! Hvala Allahu kada se nisam udala za njega! Nakon nekoliko pokusaja sa ovim mladicem i bez uspjeha sjetila sam se ocevih rijeci. Zadrhtala sam i oslonila na Allaha jer je On Jedini u mogucnosti da me sacuva od toga Iblisa i udalji ga od mene. Pocela sam da molim protiv njega na svakom namazu i u mnogim dovama i molim Allaha da mi oprosti i rijesi me njega. On je u mogucnosti da primi moje pokajanje. On je meni Milostiviji od moga oca i od svih ljudi ukupno. I dalje mi, ovaj vuk, prijeti - a nadam se da mi je to iskusenje od Allaha jer Allah iskusava samo strpljive. Svaki namaz molim:’Allahume eini ala zikrike ve sukrike ve husni ibadetik! La ilahe illa ente, subhaneke inni kuntu minezzalimin ve ente erhamurrahimin. Molim Allaha da me sacuva od njegova zla zauvijek... ''

Dragi citatelji, ako ste mislili da se sva losa iskustva zavrsavaju sa par prica, onda ste pogrijesili. Ovakvih prica je nasa stvarnost i prepuna. Zamislite koliko je danas mladih djevojaka koje su pale u stupicu i nisu bile u stanju da se vrate sa zla na koje su, padajuci na medene rijeci, krenule. Molim svaku djevojku koja procita ovu pricu, neka se boji Allaha i neka primi pouku iz ove price. Ipak ova prica ima sretan kraj a molim Allaha da da, svakoj danasnjoj izgubljenoj djevojci, mogucnost da razmisli ko je to ko je stvarno voli i da se uspije sacuvati stupice koja joj se postavlja na svakom uglu danasnjih ulica.

Djevojko citateljko, ako si se mozda (samo kazem mozda) slucajno pronasla u ovoj prici ne ocajavaj. Nije kasno da ispravis gresku nikada. Allah prima pokajanje i On ce te uvijek prihrliti i sacuvati zlih osoba kao sto je to ucinio i sa ovom djevojkom pokajnicom iz ove nase poucne price. Nadam se i od svakog danasnjeg mladica koji voli veze sa djevojkama da se boji Allaha u pogledu zena i da ne pokusava da bude uzrok nistenja mladih zivota i razaranja porodica jer kako god on bude razarao tako ce neko drugi sutra razoriti njegovu porodicu....

[Sukeyna]

....Jaki savjet djevojkama koje imaju nedopustenu vezu sa mladicima: neka ih napuste zbog njihova dobra i neka se vrate Allahu koji ce im zasigurno poslati ‘princa na konju’ ali ne onoga vuka mracnih diskoteka, koji im donosi bol - nego muslimana, vjernika, koji ce ginuti za njenu cast a ne ismijavati joj se i nanositi joj bol. Cuvaj se djevojko od vukova ovoga vremena i neka znas da te Allah prati ma gdje bila i sta god cinila! Neka znas da je smrt i Sudnji Dan ispred tebe a ne iza tebe! Neka Allah pomogne svakoj djevojci koja smogne snage da se rijesi prljavih poriva koji se povecavaju kako se povecava nemarnost prema Kur’anu i vjeri: mira i bontona. Neka Allah nadari nase djevojke cvrstinom i izbaci im iz njihovih srca NAIVNOST! Neka im Allah podari da budu bolje i neka pisu casnu historiju! Spomena vrijednu! Uklesanu u knjigu uspjesnih muslimanki koje kada prihvate islam ciste covjecanstvo od zla .

A princ na konju ce zasigurno doci, ali … PRINCEZAMA!

[Sukeyna]

Nekada davno je djed svome unuku ispricao jednu životnu istinu.

U duši svakog čoveka se vodi bitka. Kao borba izmedju dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, greh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, suosećanje i veru.

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vredno usmeri u dubinu djedovih reci, pa ga upita;
-Koji vuk na kraju pobedi?
Djed odgovori sa smeškom na svom starom licu:
-Pobedjuje uvek onaj koga hraniš...

[Sukeyna]

Bozije zadovoljstvo nema cijenu

U podnozju jednog brda zivjelo je pleme Benu Abs. Allah im je dao sve sto se moglo pozeljeti. Imali su hrane napretek, zemlja je bila plodna i dovoljna za sve ljude i zivotinje. Stoka je imala dobru ispasu, a vode su tekle na sve strane...
Usto, ovo je pleme bilo jako imucno. Jednog dana dio stoke izasao je iz tora i otisao u planinu. Starjesina plemena odluci potraziti stoku. Tako je proveo tri dana u sumi i na planini. Za to vrijeme pala je obilna kisa koja je sa sobom nosila stijene, drvecwe i ogromno kamenje. U trenutku kada su spavali, naisla je silovita poplava, srusila njihove domove, probila u kuce i sve stanovnike usmrtila. Istu sudbinu dozivjele su zivotinje, kuce, kao i svako dobro na tom mjestu.

"O ti koji spavas zadovoljan i bezbrizan,
Znaj da nesrece kucaju kad zarudi i pocne dan."

Ukratko, ujutru je na mjestu gdje je pleme stanovalo bila samo jedna pustopoljina. Kamen na kamenu nije ostao nakon poplave. Medjutim, kada je dosao na mjesto gdje su bile kuce i stale, nije cuo ni vidio nista. Vladala je samo pustos i beskrajna tisina. O Allahu! Kakva je to bila katastrofa i nesreca! Covjek je izgubio zenu, sinove, kceri, rodbinu, komsije, kucu, blago, stoku, novac i sve ostalo. To je bio strahovit sok za njega.
U trenutku kada je kleknuo na mjesto gdje mu je nekada bila kuca, jos ga je udarila ovca koju je doveo iz planine i oslijepila ga. Covjek je plakao i dozivao, ne bi li mu neko dosao u pomoc. Nakon nekog vremena do njega je dosao jedan beduin i uzeo ga sa sobom da mu pruzi utociste. naposljetku, beduin ga je odveo u Damask do halife Velida ibn Abdul-Melika. Kada je halifa cuo njegovu pricu, pitao ga je: "Pa, kako se sada osjecas?" "Zadovoljan sam Allahovom odlukom", odgovorio je covjek.
Ovo je, uistinu, najuzviseniji i najvredniji odgovor. Kazao ga je covjek koji je u srcu nosio iman i postao primjer za sve generacije muslimana. S druge strane, razmislite o onima koji ne vjeruju u odredjenje i ne mire se s propisanim. Oni su u bolnoj tjeskobi i nesreci. Voljeli bi da nadju kakvu rupu u zemlji da se sakriju ili da se nekako na nebesa popnu, ali im to nece poci za rukom.

"Ne tuguj" - Aid el Karni

[Sukeyna]

Bože, ako te ima, uputi me!


Kao skandinavski Musliman često se susrećem sa pitanjem zašto sam prihvatio Islam. Da, i ja sam sebe upitam s vremena na vrijeme zašto je Allah izabrao mene između toliko ljudi, i uputio me na ovaj blagoslovljeni put Islama.
Kada pogledam svoj život unazad, mogu zaključiti da je moja sadašnja situacija logična posljedica zbira mojih postupaka i misli sve do danas, ali je to, naravno, slučaj kod svakog. Tako je moje konvertiranje na Islam ili bolje rečeno moje prihvatanje činjenice da sam iznutra uvijek bio Musliman- postalo neizbježno.
Svoju priču mogu početi sa činjenicom da sam u dobi od 16 ili 17 godina istupio iz Danske Crkve. Ona me nije zadovoljila, kako intelektualno, tako i duhovno, jer sam iskreno želio da se oslobodim bilo kakve povezanosti za neku zajednicu kada sam započeo svoju potragu za odgovorima na ključna egzistencijalna pitanja života.
Mnogo godina nakon ove odluke bio sam slobodoumnjak. Nisam se povezivao sa ''organizovanom religijom''. Bio sam potvrđeni vjernik u neku Višu Silu koja se mogla u svemu prepoznati. Vjerovao sam u Jednog i nisam činio ustupke kod vjerovanja da Bog nema sudruga, da On sve prožima, da ima neograničenu energiju, da je bez granica ili imena.
Kasnih šezdesetih me je privukao Hipi-pokret i fokusirao sam svoj život na principe produciranja ljubavi i mira za sebe i izlječenja za čitav svijet. Takođe sam u isto vrijeme prestao jesti meso. Ali to nije bio rezultat dugog i dubokog razmišljanja, nego prije kroz iznenadnu inspiraciju. Uhvatio sam se tako reći uhvaćen na djelu drzeći komad mesa u ruci naboden na viljušku i na putu ka mojim ustima, kad sam odjednom odlučio da bih ga trebao prestati jesti. U tom momentu nisam imao pojma zašto mi je tako nešto palo na pamet. Ali ipak je bilo tako snažno i jasno da sam meso odmah, bez premišljanja, spustio. Slijedećeg momenta sam se okrenuo prema mojim roditeljima, i priredio im iznenađenje rekavši im da je ovo bio zadnji put da sam jeo meso životinja.
Kad sam imao 21 godinu napustio sam Dansku da bih sa jednim bliskim prijateljem obišao svijet. Ova odluka nije imala za cilj duhovnu potragu, to je bila jednostavna želja za pokretom.
Putovali smo kroz Afriku, Aziju, Bliski Istok. Princip koji nas je vodio na putovanju je bio život pod prirodnim zakonima Yina i Yanga (principi iz kineske prirodne filozofije, od velikog značaja naročito u daoizmu; Kod Yanga radi se o principu Neba, a kod Yina o principu Zemlje; Prelaz iz jednog principa u drugi je dinamičan. Prim. prev.). Primjenjivali smo ih na našu ishranu, koja je bila isključivo vegetarijanska, i na naše pokrete pri putovanju. Podržavali smo i potpomagali jedan drugog na harmoničan i inspirirajuči način koji nam je ušao u srca.
Tokom putovanja mi smo naravno živjeli među različitim ljudima koji su pripadali različitim kulturama i religijama. To me je inspirisalo u želji da saznam u koju bih ja šemu pasao. Šta je moja religija? Gdje pripadam? Sada sam osjetio da moram definisati sebe i svoj način života na malo specifičniji način.
Kao što sam ranije rekao, u dobu od 17 godina sam dosegao zaključke o mojim vjerovanjima; ako ništa znao sam šta ja nisam, ali do sada nisam proveo mnogo vermena razmisljajući o tome šta bih mogao biti.
Ubrzo nakon što smo stigli u Indiju, sasvim ipresionirani prizorima iz te divne zemlje, ukopao sam se u hindusku kulturu i život i postao prakticirajući Hinduist. Ovo iskustvo je trajalo nekoliko godina. Ove godine su otvorile moje interesovanje za Boga i moja formalna potraga je započela. Ona me je također dovela do nekih zaključaka o meni samom.
Svojim povratkom u Evropu, nisam donio mnogo od svoje hinduističke prakse. Jedina stvar koju sam zadržao u praksi bila je Joga. Sada sam primijetio i sličnosti među svim religijama svijeta i instinktivno sam znao da su sve nekad bile iste. Sve su bile poruke mira. Sve su bile originalno uputstvo za čovjeka, da bismo znali kako da upravljamo ovom divnom mašinom, sa kojom smo bili opremljeni da bismo putovali kroz ovo postojanje. I meni se čini da ih je njihovo premosenje kroz vrijeme i okolinu izmijenilo. U nekim slučajevima se je originalnoj poruci nešto dodavalo a u nekim slučajevima oduzimalo. Ja sam samo morao tragati za vrelom iz koga su sve religije izvirale. Mjesto odakle mogu piti najčišću vodu. Znao sam da ono mora biti tamo negdje vani, ali nisam znao gdje ili kako da tražim. Tek sam poduzeo prvi korak i bio na pragu svijeta.
Odselio sam na selo u Danskoj, gdje sam proveo mnogo svoga vermena uređujući vrt. Pokušavao sam da usmjerim svoju pažnju svome Gospodaru u svemu što sam radio. S vremena na vrijeme bih se povukao u svoju sobu, sjedio tiho, ukrštenih nogu, moleći se i tražeći Njegovu uputu. Bojao sam se da tražim uputu od bilo koga drugog jer sam znao da je svijet pun varalica i hohštaplera koji bi me lahko izdriblali, ovako zelenog kao što sam bio. Zato sam samo od Boga tražio. Obraćao bih se Bogu i govorio: ''Ako si tu, čuješ me. Ako si tu, vidiš me. Ako si tu, Ti znaš moje potrebe. Ja sam slijep, gluh i glup i ja ne znam ono što je dobro za mene i ono što nije. Pokaži mi put. Otvori mi vrata. Daj mi uputu!'' Svojim prijateljima bih često pričao o Bogu i vječnim Božjim principima. I kako sam bio muzičar, pisao sam pjesme o svojoj čežnji za Bogom.
Jednog dana sam se približio jednom svom starom prijatelju kojeg nisam vidio već godinama. U međuvremenu je on postao Musliman. Sreli smo se nekoliko puta, uvijek pričajući sve više i više o religiji i temama vezanim za nju. On se spremao za put u Saharu da sazna više o tuareskim plemenima. Upitao me je da mu se pridružim, jer je znao da sam ja kroz Saharu već prolazio. Odmah sam se složio. Pustinja me je uvijek fascinirala. Prije nego sto smo krenuli, istakao sam mu da uopšte nisam zainteresovan da postanem Musliman. Ne smeta mi da živim među njima, ali ne želim da pređem na Islam.
Nekoliko dana kasnije otišao sam iz svoje kuće na selu i došao u Kopenhagen da učestvujem u posljednjim pripremama za put. On je živio u jednoj kući zajedno sa drugim Muslimanima. Ja sam prešao kod njih i tu sam čekao da budemo spremni za put na jug.
Prva noć koju sam proveo sa njima bila je u mjesecu Maju 1982. godine. U sred noći sam iznenada čuo da neko viče. Nakon početnog šoka pomislio sam da je taj covjek ''puk'o''. Ali ostali su samo mirno ustali, počeli da se peru i spremaju za molitvu. Bio sam postiđen kao nikad do tada. Želio sam godinama da se molim, i molio sam se povremeno, ali uvijek dajući Bogu tek nešto od viška vremena, nakon što obavim sve svoje lične potrebe. A ovi momci ovdje su Mu davali svoje najdragocjenije vrijeme. Davali su Mu vrijeme kada je najslađe spavati pred izlazak sunca. Upitao sam da li bi mi dopustili da se pomolim sa njima, na što su se oni spremno složili. U svojim mislima ja sam skontao da oni mogu da se mole svome ''arapskom Bogu'', a ja ću u međuvremenu pokušati da sredim stvari sa ''mojim Bogom''. Nisam shvatio da sam stremio da zauzmem svoje stalno mesto na sedžadi.
Živeći sa njima, moleći sa njima, jedući sa njima i diskutujući sa njima, konačno sam shvatio od čega sam do sada bio izolovan. Tek sam stigao na početak. Sada sam mogao preokrenuti u praksu ono čemu je moje srce iznutra težilo. Prelazak na Islam je značio samo potvrdu onoga za što sam već znao da je istina. Nije bilo izbora; moje srce nije slagalo u onome što je spoznalo. Vrata su se otvorila i ja sam poduzeo prvi blagoslovljeni korak unutra. Nakon ulaska, saznao da ovo nije bilo samo ono što sam oduvijek tražio, nego ono, što sam u realnosti već bio. Uvijek sam u svome srcu bio Musliman. Sada sam i uvijek ću biti zahvalan što mi je dopušteno da budem obdaren sa ovim putem i što mi je osigurana vječna plemenitost moga Gospodara.

AbdulWahid Pedersen

[Sukeyna]

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Čula sam ovih dana jednu neobičnu priču, koja se nedavno desila ovdje, u gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam poželjela da je s vama podijelim. Priču prenosi hatib jednog od mesdžida u ovom svetom gradu, uzimajući je za temu džumanske hutbe. Naime, događaj se desio nedavno, a istinitost priče svjedoči ovaj uvaženi hatib lično.

Njegov prijatelj je poznavao dva brata, mlade momke, ista ih je majka rodila, ali su bili različiti. Jedan od njih je odabrao pravi put i svoje vrijeme, uglavnom, trošio u hajr.

Prisustvovao je halkama, islamskim predavanjima raznih šejhova, kada god bi bio u mogućnosti. Drugi, pak, svoje vrijeme je provodio sa neznalicama poput njega, u igri i zabavi i raznim haramima, da nas Allah sačuva nepokornosti Njemu! Međutim, imali su jedan automobil, koji su koristili obojica. Zamislite, kako uskladiti njihove tako različite aktivnosti, sa jednim automobilom!

Jedne prilike, ovaj prvi je otišao na predavanje jednog alima, naravno , autom. Drugi brat je ljutito upitao majku gdje je otišao, na što mu ona odgovori da je u mesdžidu, na predavanju. On, sav srdit, povika kako je imao nešto dogovoreno, i da mu auto treba. A samo Uzvišeni Allah zna šta je imao dogovoreno! Ljut na brata, jer mu je uzeo auto kad mu je bilo najpotrebnije, pitao je majku u kom je mesdžidu halka, i odmah požurio tamo. Ušao je u mesdžid i ugledao šejha u vrhu mesdžida, a oko njega puno ljudi. Tražio je pogledom svoga brata. Kada ga je ugledao, sjeo je u kraj mesdžida da sačeka da šejh završi izlaganje. Kada je završio, prišao je bratu i odmah ga napao. Brat, onako dobroćudan i blage naravi, odmah mu dade ključeve od auta. On uze ključeve i ode. Više se nije vratio. Poginuo je u automobilskoj nesreći! Kako su, samo, danas česte ovakve nesreće! I kakve, samo, čudne priče možete čuti od onih koji ih svjedoče, o iznenadnom završetku života dobrih, a i loših ljudi! Tu su pouke, za one koji razmišljaju! Zamislite kakav završetak za ovog mladića! Zaista, niko od nas ne zna u kakvom trenutku će mu melek smrti doći! Molim Allaha da nam podari lijep završetak!

Preselio mu je brat, i treći dan nakon dženaze, usnio je čudan san. Sanja svoga brata u Džennetu i džennetskim ljepotama, lijep, nasmijan, zadovoljan.Pa ga upita začuđeno: ' Otkud ti u Džennetu? ' , na što mu on odgovori: ' E, brate moj, oprostio mi je moj Gospodar! Oprostio mi je zbog jedne stvari. Zbog one halke zikra, kojoj sam prisustvovao, čekajući tebe! ' . Allahu Ekber!
Pa zar nije rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onaj koji istinu govori:

' Allah ima meleke koji kruže putevima tražeći one koji čine zikr. Kada nađu ljude koji spominju Allaha, poviču:'Dođite onome što ste tražili', pa ih obaviju svojim krilima sve do nebesa. Njihov Gospodar upita ih tada: 'Šta govore Moji robovi?' Oni odgovoriše:'Slave Te, veličaju, zahvaljuju Ti i hvale Te.' Allah će tada upitati: 'Da li su Me vidjeli?' Odovorit će: 'Da su Te vidjeli, još više bi Ti činili ibadet, veličali Te i slavili.' Upitat će: 'Šta traže od mene?' Odgovorit će: 'Traže Ti Džennet.' Upitat će: 'Jesu li ga vidjeli?' Odgovorit će: 'Ne, tako nam Allaha, nisu ga vidjeli.' Upitat će: 'A šta da su ga vidjeli?' Reći će: 'Da su ga vidjeli, još bi više za njim žudjeli i još bi ga više tražili i željeli.' Upitat će: 'Od čega zaštitu traže?' Reći će: 'Od vatre.' Upitat će: 'Jesu li je vidjeli?' Odgovorit će: 'Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli.' Upitat će: 'A šta da su je vidjeli?' Reći će: 'Da su je vijdeli, još bi više od nje bježali i još bi je se više bojali.' Reći će: 'Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.'

Neko od meleka će tada reći: 'Među njima ima neki čovjek koji nije od njih, nego je došao tu zbog neke potrebe.' Reći će: 'Oni su narod s kojim niko ko sjedne ne može biti upropašten.' ' (Buhari)
U Muslimovom rivajetu stoji: ' '...medu njima je jedan griješnik, naišao je i sjeo uz njih? ' Reći će (Allah): 'I njemu sam oprostio! Oni su narod s kojim niko ko sjedne ne može biti upropašten. ' '