Uopšteno o Bosni

[Birdum-Bardum]

Bosna i Hercegovina ima hiljadugodišnju historiju. Ona je evropska zemlja koja se nalazi na Balkanu i pripada južnoj Evropi.

U imenu Bosna i Hercegovina su dva naziva, Bosna kao i Hercegovina.

To su nazivi dviju pokrajina i različitih su nastanaka i starosti.

Ime Bosna je veoma staro i prvi put je upotrebljeno sredinom 10. stoljeća.

Taj naziv se odnosio na prostore oko srednjeg i gornjeg toka rijeke Bosne. Svoje ime Hercegovina je dobila sredinom 15.stoljeća kad su vladari na tom prostoru nosili titulu herceg. Ranije se to područje zvalo Hum i Zahumlje.

Teritorija BiH imala je puno država manjih i većih.

S vremenom površina Bosne i Hercegovine se mijenjala. U 10. stoljeću Bosna nastaje kao država, mala, samostalna zemlja na prostoru gornjeg toka rijeke Bosne. U 11. stoljeću Bosna je kao sve druge zemlje na ovom prostoru bila pod vlašću Bizanta. Sredinom 11. stoljeća zetski kralj je osvojio i Bosnu.

Početkom 12. stoljeća Bosna je ponovo samostalna. 1180. godine Bosnom je zavladao Kulin ban, "veliki ban" koji je utemeljio bosansku državnost i samostalnost.

Najveću moć i veličinu Bosna je dosegla za vrijeme Tvrtka Prvog koji je vladao od 1353. do 1391. godine. Pored prostora Bosne, u vrijeme Tvrtka l u sklopu teritorija njegove države su bili jadransko primorje od Zadra do Kotora sa otocima Bračem i Hvarom bez Dubravnika na jugu, prostranstva do rijeke Drine i Lima na istoku, veliki dio Hercegovine i Kraljevina Bosna u 14. stoljeću susjednih zemalja.

Nastanak i razvoj države pratila je pojava Bosanske Crkve - Bogumila. Bosanska država se održavala i učvrstila i pored mnogih napada na nju.

Bosanska država postepeno slabi nakon smrti Tvrtka l. Krajem 14. i početkom 15.stoljeća počinju upadi Turaka u Bosnu da bi na kraju oni zauzeli cijelu Bosnu 1463. godine. Bosna i Hercegovina je bila pod vlašću Turske sve do 1878. godine kada je okupirana od Austro-Ugarske.

Završetkom Prvog svjetskog rata dolazi do stvaranja nove države Srba, Hrvata i Slovenaca koja će se kasnije nazvati Kraljevina Jugoslavija, a u čiji sastav ulazi i Bosna i Hercegovina.

A po završetku Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je u sastavu nove Titove Jugoslavije kao jedna od šest federalnih republika. Od 1974. godine novim Ustavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije Republika Bosna i Hercegovina dobija još više odlika samostalnosti i svoj vlastiti republički Ustav.

Osnivanje Bosne i Hercegovine

Raspadom Sosijalisticke Federativne Republike Jugoslavije na njenom tlu nastalo je nekoliko samostalnih država. Slom i raspad bivše Jugoslavije bio je propraćen surovim ratom, najprije u Sloveniji pa u Hrvatskoj i, na kraju u Bosni i Hercegovini.

Put do stvaranja suverene Bosne i Hercegovine bio je izuzetno težak i, nažalost, veoma surov. Želja naroda Bosne i Hercegovine je da žive u samostalnoj, nezavisnoj državi usprotivle su se Srbija, Crna Gora i dio ekstremnih Srba iz Bosne i Hercegovine. Oni su 1992. otpočeli rat u Bosni i Hercegovini.

Agresorske snage su, u četverogodišnjem ratu, artiljerijom razarali gradove i ubijali njihovo nedužno stanovništvo. U Bihaću, Cazinu, Jajcu, Bugojnu, Travniku, Maglaju, Zavidovićima, Tuzli, Zenici, Sarajevu, Mostaru i u drugim naseljenim mjestima ubijeno je više desetina hiljada ljudi svih nacionalnosti i vjera. Po još uvijek nepotpunim podacima u Bosni i Hercegovini poginulo je od agresora oko 200.000 ljudi, silovano je više hiljada djevojaka i žena, iz svojih domova protjerano je oko 1,240.000 ljudi, razoreni su mnogobrojni kulturni, obrazovni i vjerski objekti, uništene su mnoge vitalne saobraćajnice itd.

Pa ipak Bosna i Hercegovina nije pobijeđena. Ona je uspjela da se odbrani, a njeno stanovništvo uz skromnu humanitarnu pomoć da preživi.

Armija Bosne i Hercegovine i snage Hrvatskog vijeća odbrane bile su na putu da neprijatelje potpuno poraze.

Međutim, Pariškim sporazumom, na kraju 1995. godine, zaustavljen je rat u Bosni i Hercegovini. SAD i zemlje Evropske unije uz saradnju Rusije uspjele su da poslije dugotrajnih pregovora okončaju rat i da sve strane u skobu potpišu mirovni sporazum. Bosna i Hercegovina je Pariškim ugovorom dobila sve neophodne pretpostavke da se ponovo integriše u jedinstvenu i demokratsku zemlju u kojoj će svi narodi koji u njoj žive imati ista prava i obaveze, ali i visok stepen samoodlučivanja. Svi njeni narodi slobodno će njegovati svoje vjerske, obrazovne, kulturne i nacionalne tradicije. Integracijom Bosna i Hercegovina će ponovo postati zemlja tolerancije, zajedničkog življenja različitih naroda, onakva kakva je bila u svojoj hiljadugodišnjoj historiji.

VELIČINA I GRANICA BOSNE I HERCEGOVINE

Bosna i Hercegovina je mala evropska zemlja. Njena površina iznosi 51.129 km2. Ona je ipak po površini veća nego Belgija, Danska, Nizozemska ili, na primjer, Švajcarska.

Granice Bosne i Hercegovine u osnovi su prirodne i historijske. Njena granica na sjeveru prema Hrvatskoj je povučena rijekom Savom, na zapadu donjim tokom rijeke Une i planinskim masivom Dinara na jugu. Na istoku je granica rijeka Drina. Republika Bosna i Hercegovina se nalazi izmedu 42*26’ i 45*15’ sjeverne geografske širine. Ona se nalazi na balkanskom poluotoku u njegovom središnjem dijelu, najvećim dijelom na prostoru Dinarske planinske oblasti. U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina bila u sastavu Turskog Carstva bila je najistureniji zapadni dio tog carstva i granica prema evropskim državama. Glavna osobina geografskog položaja Bosne i Hercegovine ogleda se i u njenoj strateškoj ulozi na prostoru u kojem su se dodirivali i sukobljavali interesi dva velika carstva, Turske s jedne i Austro-Ugarske s druge strane kao i dviju kultura.

Eto nešto malo ukratko o Bosni - Matičnoj državi Bošnjaka.

[galaksija]

BB,izgleda da ti mnogo volis Bosnu :) Da li znas nesto o mom zemljaku Husein kapetanu Gradascevicu? :)

[Birdum-Bardum]

Naravno da je volim, pa Bosnjak sam. :) A o Gradascevicu ne znam nesto posebno napamet, ali cu se potruditi potraziti nesto od, po meni, relevantnih izvora pa cu ti napisati, insallah. :)

[galaksija]

Naravno da je volim, pa Bosnjak sam. :) A o Gradascevicu ne znam nesto posebno napamet, ali cu se potruditi potraziti nesto od, po meni, relevantnih izvora pa cu ti napisati, insallah. :)
Hvala prijatelju :)

[Zulfikar]

BB,izgleda da ti mnogo volis Bosnu :) Da li znas nesto o mom zemljaku Husein kapetanu Gradascevicu?

Naravno da je volim, pa Bosnjak sam. :) A o Gradascevicu ne znam nesto posebno napamet, ali cu se potruditi potraziti nesto od, po meni, relevantnih izvora pa cu ti napisati, insallah. :)

Jesi li se potrudio,nadje li sta?:)

[bosnjak]

Jesi li se potrudio,nadje li sta?:)

Hucmuljila,pa trudi se covjek:icon_xd:

[bosnjak]

GRADASCEVIC, HUSEIN-KAPETAN

Husein-kapetan je bio mlad, vrele krvi i žedan herojstva. Možda bi on bio savršen lik za bajku: mlad junak juriša za svoju izabranicu, samo eto njegova izabranica bijaše Bosna i možda je to razlog što ova prièa nema sretan kraj. Pocnimo iz pocetka.

Husein-kapetan Gradašcevic je rodjen u Gradaccu te davne 1802. godine i bio je njegov posljednji kapetan. Kapetanom najuglednije i najbogatije kapetanije u Bosni postao je u 18-oj godini svog života, nakon smrti njegova brata Murat-kapetana kojega je u Travniku smaknuo zloglasni Džemaludin paša 1821. godine.

Odgajan je i obrazovan kao aristokratsko plemicko dijete, a prema ondašnjim ustaljenim obicajima privatnog obrazovanja. Stekao je veliki ugled i poštovanje svojim odnosom prema okolini. Narod ga je prozvao “Zmaj od Bosne”, što dovoljno govori o njegovom vatrenom karakteru. Ovaj bosanski vitez je imao buran i ispunjen, a u isto doba kratak život koji vjerovatno sam po sebi najviše govori o tome ko je i kakav je on bio. Energican i odlucan, Husein-kapetan je bio visokomoralna osoba, bio je pametan i razborit, bio je u dobrim odnosima sa svakim, siromašnim i bogatim, za ono vrijeme bio je dosta obrazovan i tome je i sam posvecivao posebnu pažnju. Ni jednu odluku nije donosio po vlastitom iskazu nego se pridržavao principa savjetovanja sa suradnicima i prvacima, u svemu se oslanjao na narod. Bio je izdanak onog najboljeg što karakterizira Bošnjaka. Husein-kapetan je uživao opce povjerenje i bio je veoma poštovan.
Ovaj skromni mladic je živio u vrijeme kad se veæ dalo nagovjestiti da, uprkos reformama, Osmanlije nece još dugo moci držati pod jednom vlašcu sve te razlicite narode željne samostalnosti.

Pocetkom 19. vijeka Otomansko carstvo je vec znatno oslabilo. Vojna moc je opadala a centralni sistem je bio korumpiran zbog cega je Carstvo izgubilo svoj ugled u medjunarodnim odnosima. Glavni cilj europskih zemalja i Rusije je bilo uništenje Carstva i prisvajanje njegovih teritorija.

Moc polusamostalnih lokalnih gospodara u Bosni je rasla. Vodile su se kaznene ekspedicije protiv te samostalnosti. Pobune su bile ceste. Bošnjaci su trpjeli ogromne ljudske i materijalne žrtve u neuspješnim ratovima koje je Carstvo vodilo, bilo u gušenju unutrašnjih ustanaka ili u medjunarodnim ratovima. Bosansko plemstvo je u reformama centralne vlasti vidjelo samo prijetnju. Naime, saznanje da ce Bosna zbog sticanja autonomije Srbije, Grcke i Albanije ostati potpuno izolirana i bez komunikacija sa centralnim dijelom Carstva bili su razlozi za borbu protiv reformi. Pokret za autonomiju Bosne pojavio se u vrijeme kada su se na svim stranama Osmanlijskog carstva pojavljivali nacionalni ustanci i pobune, prema tome i on se uklapa u takva kretanja. Nakon dužih priprema, u Tuzli je u januaru i februaru 1831. održano savjetovanje bosanskih i hercegovackih ajana i kapetana. Od tog dana je Husein-kapetan postao vodja autonomisticke pobune koji je bio ujedno i jedan od njenih pokretaca.
Ovaj karizmaticni mladi kapetan je prvo ušao u Travnik sa omanjom postrojbom, zatim ga je i zauzeo. Mladic, koji nije uzmicao ni pred kim, natjerao tadašnjeg vezira da skine svoju modernu odoru i nakon obrednog pranja, obuce tradicionalno odijelo. Vecina ajana i kapetana priznala je Husein-kapetana za svog vodju. Izuzetak je bio stolacki kapetan Ali-paša Rizvanbegovic.

U to vrijeme je izbila slicna, ali ozbiljnija pobuna u sjevernoj Albaniji. Pobunjenicka vojska je krenula na istok u bitku sa otomanskim oružanim snagama pod vodjstvom velikog vezira. Ova prilika se i te kako pokazala pogodnom proracunljivom Husein-kapetanu, koji je poveo vojsku od 25.000 Bošnjaka da tobože pomogne osmanlijskim snagama. Kada je stigao onamo, Gradašcevic je zatražio da se u Bosni ne mijenja poredak, da se Srbima ne ustupaju nahije preko Drine, da se zaštite muslimani u Srbiji, da se zaštiti sirotinja i kmetovi u Bosni, te da se namjesnik u Bosanskom Evlajetu bira iz redova domacih ljudi. Ipak najvažnije što je zatražio bila je upravna autonomija. Sultan je pristao na sve jer je Husein-kapetan porazio na Kosovu velikog vezira Mehmeda Rešid-pašu i osvojio Prizren i Pec. Medjutim, Sultan nije kanio izvršiti ništa od svojih obecanja. Po povratku u Sarajevo, Husein-kapetan je proglašen za bosanskog namjesnika septembra 1831. godine. Tog datuma je, u stvari, Bosna postala nezavisna, mada su Bošnjaci još uvijek obeæavali da æe ostati u sastavu Carstva. Zanimljivo je spomenuti da je Husein-kapetan od tada potpisivao dokumente kao “Husein, sekretari Bosna al-muhakkem” što znaèi “vrhovni komadant Bosne izabran voljom naroda”.

Kada je Gradašcevic vidio da Porta ne vodi iskrenu politiku zatražio je da Bosna postane nasljedna kneževina kao što je Srbija bila pod Milošem. Sultan ni ovaj zahtjev nije prihvatio, ali je uspio da izazove suparništvo medju više bosanskih begova. Tako su se hercegovacki kapetani pod vodjstvom Rizvanbegovica odvojili od Husein-kapetanove revolucije kojoj su mnogi nastojali umanjiti znaèaj nazivajuæi je samo bunom.

Sultan je 1832. godine poslao vojsku od 30.000 ljudi na Bosnu. Zmaj od Bosne je pokušao organizirati odbranu, ali je izgubio podršku ostalih. Pod pritiskom sultanove vojske bosanska je vojska poražena u okolini Sarajeva 1832. godine. Nakon bitke na Sarajevskom polju Husein-kapetan je rekao “Ovo je posljednji dan naše slobode”.

Husein-kapetan je protjeran i povukao se na teritorij Austrije ali je dobio pomilovanje od Sultana, na intervenciju Meternica, uz uvijet da se ne može vratiti u Bosnu. Doživotno odredište mu je bilo Trapezunt (Trabzon na obali Crnog Mora). Gradašcevic je otišao u Carigrad gdje je bio zatocen i gdje je tugujuci za svojom Bosnom 1834. godine umro, vjerovatno otrovan. Valjda su se bojali da se vatra ponovo ne razbukta.

Otpor reformama Porte je nastavljen, a na putu slamanja tog otpora 1850. godine u Bosnu je s velikom vojskom poslat Omer-paša Latas, porijeklom iz Bosne. U tim borbama izginulo je oko 2500 Bošnjaka. Dugogodišnji otpor je bio slomljen i time je sahranjeno nastajanje Bošnjaka da za svoju pokrajinu osiguraju autonomiju. Bosnom su zavladali stranci koji su svoj položaj shvatili kao izvor bogacenja.

Pokret za autonomiju Bosne je dogadjaj koji je najsnažnije obilježio epohu povijesti Bosne pod osmanlijskom vlasti. U njemu su došli do izražaja svi društveni, ekonomski, politièki, narodni i nacionalni cinioci zemlje Bosne i njenog naroda kroz dugi period povijesnog trajanja, a posebno period osmanlijske vladavine.

Pokret je bio opcenarodni tj. pripadao je svakom covjeku u Bosni bez obzira na vjersku pripadnost i svi su uzeli uèešæa u njemu.

Na taj nacin Husein-kapetan je licnost koju bi trebalo da uvažavaju i svi stanovnici, bez obzira na vjeru u sadašnjoj Bosni, jer je on svima njima pripadao i predstavljao izraz njihovih želja i htijenja i njihove društvene svijesti. Uostalom u Bosni je tada postojao samo jedan narod koji je pripadao razlicitim vjerama, ali jedinstvenom etnickom porijeklu. Dakle, postojao je samo bošnjacki narod. Pod vodjstvom Husein-kapetana, i Pokretu za autonomiju po prvi put je okupljeno stanovništvo Bosne bošnjacki narod, svih klasa i slojeva i svih konfesija u borbi za odbranu zemlje Bosne i dobrobit cijelog naroda.

Povijesni znacaj Husein-kapetana Gradašceviæa nije samo u njegovim naporima da se izbori za autonomiju Bosne od Otomanskog carstva i uspostavi bošnjacku vlast u Bosni. Insistirao je da bošnjacki pravoslavci i katolici imaju ista prava i obaveze kao i bosanski muslimani, da Bošnjaci ostanu u Bosni cuvati svoju zemlju i da biraju svog vezira. Zar Husein-kapetan ne zaslužuje titulu pionira multietnicne Bosne?

Kad covjek pažljivije pogleda šta je on nastojao postici tada, može ustanoviti da to nije toliko razlicito od onoga što se želi danas za Bosnu.



Husein-kapetan je podigao mnogo zadužbina, a dopustio je fra Iliji Starèeviæu da u selu Tolsi 1823. godine otvori prvu katolièku školu u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme pobune Husein-kapetana Bosna i Hercegovina je imala i svoju prvu pravu zastavu.

Po zadnjem saznanju pokrenuta je inicijativa da se posmrtni ostaci kapetan Husein bega prenesu iz Istambula u njegov rodni grad, Gradaèac.

[bosnjak]

Husein- Kapetan Gradasevic

http://www.camo.ch/Images/Husein3.jpg

Husein-kapetan Gradaščević je rođen oko 1802. godine. Mladost je proveo u očevoj kući onako, kako su je provodili sinovi drugih begova. Majka mu je bila Đurđijanka, veoma pametna i pobožna žena. Jedanaest godina bio je kapetan (1821-1832.). Njegova je kapetanija bila najbolje upravljana i najbogatija u cijeloj Bosni. Bio je najbogatiji i najmlađi kapetan Bosne.

U današnjem selu Čardak udaljenom desetak kilometara od Gradačca, Husein-kapetan napravio je otok (adu) iskopavši dubok i širok 100 metara i nekoliko kilometara dug hendek (jarak), u koji je naveo vodu. Na ovom vještačkom otoku sagradio je dvor, ljepši od ovog u Gradačcu, a na jednom malom humku čardak, po kome je ovo selo dobilo ime. Tu mu bijaše najomiljenije boravište. Godine 1832. ovaj dvorac po zapovijedi Husejnovoj je spaljen, kada se spremao na bijeg u Slavoniju.

Pišući kako je postao vođa i vezir na Bosni Husein-kapetan je pominjao da mu do toga nije bilo stalo: ..."Meni je dosta bilo moga Gospodarstva Kapetanluka kojim sam se bolje vladao i živio nego i jedan od kapetana bosanskije kao jedan vezir". Husein-beg Gradaščević je bio zakleti neprijatelj sultanovih reformi koje je 1830. godine kanio provesti u Bosni.

U Sarajevu 14. septembra 1831. godine pa sve do 4. jula 1832. godine Husein-beg Gradaščević je izabran za bosanskog vezira s naslovom paše. Narod ga prozva "Zmaj od Bosne", a on se potpisivao "Husein paša", a ima i historijskih podataka da se potpisivao i "vitez od Bosne".

29. maja 1832. godine kod Viteza Husein-kapetanova vojska se sukobi sa sultanovom vojskom, gdje se veoma hrabro borio. ..."Da je takvih vođa bilo još samo dvadesetak, zapisao je hroničar, vojska bi sultanova bila satrvena". Tako je poražen Husein-kapetan Gradaščević koji se poslije boja hitno uputio na svoje imanje u Gradačac. I 16. juna 1832. godine prebjegao je u Slavoniju.

Dan njegove smrti nije poznat, međutim, po nekim zapisima iz sjećanja jedne osobe iz njegove pratnje, umro je 30. jula 1833. godine, i pokopan je na groblju "Ejjub". Jedni misle da je otrovan, a drugi da je umro od kolere.

[bosnjak]

KOTROMANIĆI – NESTALA BOŠNJAČKA LOZA

Piše: Adnan BALIĆ


http://www.bhp.ba/slike/filatelija/2004_2_v.jpg

Grb bosanski kraljeva Kotromanića
Nijedna porodična loza nije toliko uticala na bosansku historiju, i bosansku državu i zemlju, kao srednjovjekovna loza Kotromanića. Osim Kulina Bana i još nekoliko bošnjačkih vladara rane bosanske države, većina Banova kao i Kraljeva nezavisne srednjovjekovne Bosne su bili pripadnici porodičnog stabla Kotromanića.
Početci


Nije poznato egzaktno porijeklo porodice Kotromanić, niti postoji nekih jačih teorija o tome. Ipak, prvi vladar Bosne iz reda Kotromanića bio je Ban Prijezda, koji je i bio osnivač loze. Ban Prijezda je vladao od 1250. godine do 1287. godine. Njega je naslijedio njegov sin Prijezda II, koji je vladao do 1290. godine, što sam, što sa svojim bratom Stjepanom Kotromanom (još jednim Kotromanićem), kada je i umro. Nakon smrti Bana Prijezde II. njegov brat Ban Stjepan Kotroman je naslijedio njegove zemlje te postao sam vladar kompletne Bosne. Po mnogim uvjerenjima, loza Kotromanića je dobila ime po njegovim imenom, Kotroman.
Širenje Bosne


Vladavina Bana Kotromana trajala je do 1314. godine. Tokom njegove vladavine, znatno je jačao uticaj plemićke porodice Šubić u Bosni, tako da je već 1302. godine Ban Kotroman izgubio kontrolu nad većinom zemlje Mladenu I. Šubiću. No je još uvijek je imao uticaja u zemlji, te je tako Ban Kotroman uspio izdržati, tako da je rat dobio vjersku dimenziju, nakon što je Mladen Šubić započeo kampanju uništavanja Bosanske Crkve. To je rezultirao u tome da su se većina njenih pripadnika stavila na stranu Stjepana Kotromana, te su isti i ubili Mladena Šubića u borbi 1304. godine. Nakon toga istog je naslijedio njegov sin, Mladen II. Šubić, no pošto nije bio tako uspješan, Pavao Šubić je poveo Armiju da suzbije otpor u Bosni. 1305. godine isti se proglasio vladarom cijele Bosne. Pavao umire 1312. godine, a Stjepan Kotroman 1314. godine.

Iako je nasljednik Stjepana Kotromana, Stjepan II Kotromanić, oca naslijedio odmah nakon njegove smrti, njegova stvarna vlast počinje 1322. godine, te završava smrću 1355. godine, tokom koje se Bosna širi na Hercegovinu, Dalmaciju kao i mnoge druge susjedne zemlje i župe.
Vrhunac


1355. godine Stjepana II. Kotromanića naslijeđuje njegov nećak Tvrtko Kotromanić, koji će tokom svoje vladavine proširiti Bosnu na istočne zemlje, skoro kompletnu Dalmaciju, te je učiniti najmoćnijom južnoslavenskom državom. Ovo će i ilustrirati krunisanjem za kralja 1377. godine, nakon čega će Kotromanići postati kraljevska loza, a Bosna Kraljevina. Pod Tvrtkom Bosna će doživjeti vrhunac svoje moći, nakon čega će poćeti slabiti njena politička stabilnost, smrću Kralja Tvrtka 1391. godine. Tokom svoje vladavine preuzeo je i srpsku krunu kao i hrvatske zemlje.
Posljedna desetljeća


Grbovi bosanskih kraljeva Kotromanića

Nakon smrti Kralja Tvrtka I. Kotromanića 1391. godine, istog je naslijedio njegov nećak Stjepan Dabiša, koji se je pobunio protiv Tvrtka pod Tvrtkovim suparničkim bratom za vrijeme Tvrtoke vladavine. Kralj Stjepan Dabiša nije dugo vladao, te je 1395. godine naslijeđen od strane Jelene Grube, prve i jedine bosanske vladarice. Nju na vlast doveo je Bosanski Rusag, tj bosansko plemstvo, te pod njenom vlašću isto uveliko proširuje svoju vlast. Zbog ovoga stvarna vlast kraljice je bila ograničena na mali teritoriji u centralnoj Bosni, dok su ostalim zemljama Bosne vladali nezavisni plemići. Iza sebe ostavila je dva dokumenta, jednu povelju Dubrovniku te jedan zahtjev. Vladala je do 1398. godine.
Kraljicu Jelenu Grubu naslijedio je Kralj Stjepan Ostoja, sin Tvrtka I. koji je doveden na vlast od strane plemića Hrvoja Vukčića. Nakon jednog rata sa Dubrovnikom, tada ugarskim vazalstvom, Bošnjaci pod Hrvojem Vukčićem su 1404. godine smjenili Stjepana Ostoju zbog loše vladavine, te je morao pobjeći u Ugarsku. Nakon toga vlast preuzima sin Tvrtka I. Tvrtko II. Kotromanić. Ovo je jako razljutilo ugarskog kralja koji šalje vojsku u pomoć smjenjenom Kralju Stjepanu Ostoji, tako da on ponovo preuzima vlast 1409. godine. 1414. godine na scenu stupa moćno Osmansko Carstvo, koje daje svoju podršku bosanskom plemstvu te proglašava da jedino priznaje Tvrtka II. kao legitimnog kralja Bosne.

Sa time dolazi do sukoba između Stjepana Ostoje potpmognutog Ugarima na jednoj strani, i Tvrtka II. potpomognutog Turcima na drugoj. Sukob završava porazom Stjepana Ostoje 1415. godien u srednjoj Bosni, no ipak se uspjeva održati na vlasti do svoje smrti 1418. godine, nakon čega bosansku krunu preuzima njegov sin Stjepan Ostojić. Tvrtko II. konačno preuzima bosanski prijestol 1421. godine, no brzo i sam postaje ugarski saveznik zbog pobune bosanskih plemića Sandalja i Radivoja Ostojića, sina bivšeg kralja Ostoje, koji uz tursku pomoć vladaju većinom Bosne u periodu od 1433. do 1435. godine. No Tvrtko II. se uspjeva održati na vlasti sve do svoje smrti 1443. godine, a nakon toga bosansko plemstvo za kralja Bosne postavlja Stjepana Tomaša. Nakon što se isti izmirio sa humskim vladarom hercegom Stjepanom Vukčićem Kosačom, uzima njegovu kćerku Katarinu za ženu. Njih dvoje su imali troje djece, Sigismunda, Katarinu i još jednog sina o kome se vrlo malo zna. Vladavinu Kralja Tomaša je i obilježio progon heretika, tj pripadnika Bosanske Crkve po Papinom zahtjevu, nakon čega mnogi pronalaze sklonište kod hercegovačkog vladara Stjepana Vukčića Kosače. Kralj Tomaš umire 1461. godine nakon čega vlast preuzima njegov sin Stjepan Tomašević. Njegova vladavina je bila kratka, uprkos slanja pisma Papi i Veneciji o pomoći protiv Osmanlija, nikakva pomoć nije stizala. Nakon velike turske invazije pod Sultanom Mehmedom II. Fatihom 1463. godine, tvrđava Bobovac je prva pala, nakon čega Kralj Tomašević bježi u Jajce, a zatim u Ključ. U istom je i uhvaćen, te uprkos obećanju o tome da će mu se sačuvati život, vraćen je u Jajce i tu pogubljen, kao posljedni bosanski kralj.
Kraj


Nakon ovoga loza Kotromanića, najmoćnija srednjovjekovna bosanska loza, je praktički nestala. Iako su kasnije Turci za jedno novo-uspostavljeno(no i veoma kratko-trajno) bosansko kraljevstvo za kralja postavili izvjesnog Matiju Kotromanića, nakon toga nema puno evidencije o tome šta se desilo sa kraljevskom lozom. Kraljica Katarina je pobjegla u Rim, gdje je prije svoje smrti upravu nad Bosnom dala Vatikanu. Na njenom grobu i danas se nalaze bosanski ljiljani, stoljetni bosanski emblem. Njena djeca, Sigismund i Katarina, su odvedeni u Stambol gdje su i primili Islam, te nema dalje evidencije o njihovoj lozi. Po nekim teorijama, Gazi Husrev-beg je bio potomak Kotromanića, no o tome nema sigurnih historijskih dokaza.

U svakom slučaju, Kotromanići su obilježili bosansku historiju više stoljeća, kao sami vladari Bosne sve od 1250. do 1463. godine. Iako je njihov dolazak otprilike isto misteriozan kao i njihov nestanak, stoljeća u kojima su vladali su obilježili Bosnu kao nezavisnu, i u jednom kratkom etapu, najmoćniju južnoslavensku državu. Njihovo naslijeđe, grb sa šest ljiljana, do dana današnjeg je opstao u bošnjačkom narodu i bosanskoj državi.

[inš'Allah]

02. maj 1992.
DNEVNIK TV SARAJEVO

(UŽIVO)
Vanredna emisija u povodu općeg napada na grad Sarajevo. 14.51 sati

Hadžifejzović: Dobar dan! Jedina institucija koja funkcioniše u ovom momentu, Radio i Televizija Sarajevo, od sada je, devet minuta prije petnaest sati, na zajedničkom i jedinstvenom talasu. U Sarajevu su u toku ulične borbe, bombardovanje grada i civilnih objekata!!! Ovdje u studiju su kolege Vlado Bilić i Mladen Paunović.

Bilić: Vode se borbe u samom centru, u toku je napad na zgradu Predsjedništva.

Paunović: Gledao sam uživo napad na zgradu Predsjedništva, vidio sam kako gine obični svijet, civili. Prebacili smo jednog povrijeđenog momka u bolnicu...

Hadžifejzović: Na liniji je kolegica Zrinka Jovanović.

Jovanović: Na Gorici smo svi zajedno, svih nacionalnosti, Srbi, Hrvati, Muslimani. Molim ove koji napadaju da prestanu! Dom milicije gori, sve je u dimu...

Milka Figurić, Radio Sarajevo: Tri tenka su sišla u grad. Puca se iz svih oruđa. Cijeli grad je napadnut. Ne čujemo naše reportere od detonacija...

Mladen Sančanin, Radio Sarajevo: Kolom Doyle nam je rekao da će, ako se ovako nastavi, on nazvati generala Adžića i da će mu zaprijetiti nesagledivim posljedicama. On Armiju vidi kao isključivog krivca za sve ovo!

Ranko Mavrak, Radio Sarajevo: Doyle nam je rekao, nimalo diplomatskim jezikom, da on najpro-vokativnijim gestom smatra ulazak tenkova u grad. On generala Kukanjca smatra odgovornim za taj čin...

Dr. Silvana Rizvanbegović: Zovem iz Centra Hitne pomoći, obraćam Vam se da nam pomognete... Ovdje se puca na nas! Mi ne možemo izaći, niti bilo kome pomoći... Izgubili smo jedno vozilo...

Hadžifejzović: U direktnom programu i slikom je i Ljerka Draženović, novinar Yutela. Javlja se iz Predsjedništva BiH, iz Press-centra.

Draženović: Pored mene je Vladimir Srebrov. Ima poruku u ovom najdramatičnijem, presudnom danu!

Srebrov: Poručujem građanima Sarajeva da više nisu Srbi, Hrvati, Muslimani!!! Oni su po naciji - branioci!!! Nas napadaju, žele da nas unište, da nam oduzmu naš grad! To su zločinci! Oni nemaju motiva nijednog, osim da nas opljačkaju! Ovaj trenutak je preokret u historiji BiH, preokret nje kao mlade i nezavisne države. Ovim činom su AGRESORI, a to je JNA, bivša JNA, ekstremno krilo Srpske demokratske stranke, članovi četničkog pokreta i Srpska radikalna stranka, oni su dakle ovim činom, ovdje u Sarajevu, sebi iskopali grob! Oni su ovim činom dokazali da su ništarije, da su niko i ništa! Građani Sarajeva, zbijte redove i oborite ove hulje koje su napale grad! Na čelu ovih ljudi koji napadaju nalaze se ratni zločinci koji će za koji dan izaći na optuženičku klupu!

Draženović: Evo i gospodina Kljuića, člana Predsjedništva BiH.

Kljuić: Doktor Ganić je upravo javio generalu Kukanjcu daje Teritorijalna odbrana prekinula vatru. JNA isključivo puca po gradu. To vide svi ovi strani dopisnici, posmatrači... Pozivam generala Kukanjca da ostavi narod i civile na miru i neka puca po Predsjedništvu Bosne i Hercegovine i državnim institucijama!!!

Draženović: A Armija neće ni mrava zgaziti...

Hadžifejzović: Žalosno je da ta armija puca po narodu koji ju je izrodio prije tačno pedeset godi¬na. Žalosno je jer je ta armija ovdje bila najvoljenija... Ovo je dan "D" za Bosnu i Hercegovinu i u vojnom i u političkom kontekstu. Izvinjavam se što ćemo u ovom momentu, čekajući informacije, emitirati i bosansku muziku. No, zemlja se brani i muzikom! Ovo je moja zemlja, moj je i zemljotres!

Draženović: Doktor Ganić je sa mnom ispred kamere. Čuli ste se sa Kukanjcem. Šta kaže "čuvar" našeg mira?

Ganić: On kaže: „Nemojte pucati na nas!“

Draženović: I dalje ista priča.

Ganić: On kao da ništa ne čuje!

Draženović: On i dalje tvrdi da svi pucaju po gradu. Svi, osim Armije.

Ganić: Apelujem na sve, na žene, na djecu oficira, na porodice oficira da utiču na njih da prestanu napadati. Mi ćemo jeziv otpor pružiti...

Hadžifejzović: Šta se dešava oko Doma Armije i Komande Armije? Armija kaže da se borbe vode zbog napada na te objekte.

Ganić: Nema napada na te objekte.

Hadžifejzović: Idemo do Štaba Teritorijalne odbrane BiH.

Vehbija Karić: Senade, cijeli grad se nasumice gađa iz teških dalekometnih oruđa. Neće nas Kukanjac time zastrašiti. On Sarajevo nikada neće osvojiti! Ovo što radi sa Sarajevom krajnji je zločin!

Bilić: Ima li vijesti iz ostalih krajeva Bosne i Hercegovine?

Karić: Većina grada Brčkog je osvojena od strane Armije, agresora iz Srbije. Branioci Brčkog se ipak hrabro drže, iako su izgubili centar grada i vitalne objekte.

Bilić: Šta je sa Vlašićem?

Karić: Napadaju Vlašić... Oni nisu tamo da bi ga popravljali...

Hadžifejzović: Ima li ikakve vojničke logike u svemu ovome, osim da se ljudi pobiju i grad uništi?

Karić: Senade, Vladimire! Ovo je produkt lekcije od juče iz Lisabona, gdje je Evropa naružila i otje¬rala Srpsku demokratsku stranku...

Hadžifejzović: Evo, granate padaju na zgradu Radio-televizije Sarajevo! Pucaj, Vojsko! Mi i sada govorimo istinu! Na telefonskoj liniji je profesor Zdravko Grebo.

Prof. Grebo: U Skenderiji sam... Moje informacije nisu informacije... Moje informacije su užasne... Tenkovi su pucali nasumice... okolo leže mrtvi ljudi... ...oko Skenderije se vodi ulični rat... Dragi Bog zna kakvog ovo ima smisla. Onog momenta kada se vizija rastakanja Bosne gospodara ove situacije pokazala kao ne sasvim izvjesna, oni su pokrenuli ovu gnusnu kampanju u kojoj će poginuti ogroman broj ljudi i grad biti uništen... ...Evo, avioni nadlijeću... Ovo je smak svijeta, ali ja se ne bojim !!! Ovo je samrtni ropac jednog režima koji više izlaza nema, sem da razori sve, povlačeći sa sobom u sunovrat sve. Mi, jednostavno sa njima u sunovrat nećemo!!! Mira nema dok Evropa i svijet ne shvate da pregovaraju sa pogrešnim ljudima To su budale ! To su zločinci! To su zločinci koji su u zločin zagazili, njima povratka nema!!! ...Ovo je MIG 29 ! Govori kapetan Grebo! Sram vas bilo! Mi ćemo preživjeti! Nema tog straha pod kojim će ovaj grad pokleknuti! ...Ovo je avionska bomba! Ponovo, kapetan Grebo: Ovaj grad može biti razoren, oni u njega neće ući!!!

Bilić: Ma liniji je kolega Vlatko Marković.

Marković: Ja po činu nisam ništa! Bio sam redov. A po nacionalnosti sam Sarajlija. Ovi avioni koji lete, izvjesno je nisu UPI-jevi a ni Vatrogasne brigade!



Hadžifejzović: Na liniji je general Aksentijević iz Druge armijske oblasti.

Aksentijević: Bio je napad na Komandu Armije... Imali smo tri mrtva i šest ranjenih. Komandi je isključena elektrika i telefon. Mi smo htjeli da izvučemo svoje ranjene i poginule. Komanda nije htjela da napadne svoje Sarajevo.

Hadžifejzović: Je li, generale, na Vas pucano iz tramvaja? Je li pucano iz Doma sindikata na vas? A sve ste to zapalili, vidi se na snimcima!

Aksentijević: General Kukanjac je krenuo sa tenkovima. To je tačno. Da evakuiše ranjene i poginule kad to neće da učine oni koji su dužni. Sada su sva sredstva u upotrebi. Izgleda. Lavina je krenula.

Hadžifejzović: U Vašim rukama je komanda, generale, nad jedinicama Armije koje su mnogo bolje opremljene i naoružane...

Aksentijević: ...Zato ja molim da oni koji su manje opremljeni ne napadaju one koji su bolje opremljeni!

Hadžifejzović: Vi tražite samo od onih koji se brane da prestanu da se brane!!!

Aksentijević: Maši tenkovi su stali.

Bilić: Znate li gdje je Ljubljanska ulica?

Aksentijević: Eeeeeeeeeeeeh....

Bilić: Eeeeh, iz te ulice vaš tenk nasumice puca po gradu!

Aksentijević: To je tenk. Jedan!!! To nije brigada, divizija, korpus! To je jedan tenk!!!

Hadžifejzović: Naredite, preko televizije prekid vatre!

Aksentijević: Ja to ne mogu. Može Kukanjac.

Hadžifejzović: Recite mu da nam se javi.

Aksentijević: Hoću. Dobro. Zdravo. Živjeli.

Draženović: Sa mnom u Press-centru je pukovnik, artiljerac Vehbija Karić. Pukovniče, kakva je ovo strategija? Ima li ovoga u vojnim knjigama ili samo u nečijim glavama?

Karić: Samo u nekim glavama sa kojima sam se donedavno družio. I ja im poručujem: pukovniče, Ratko Đukanoviću, nekadašnji kolega i prijatelju, znamo se dvadeset godina!!! Šta to radiš, upitaj se! U Sarajevu si proveo deset godina. Tu ti je donedavno bila porodica koju si preko Karadžića smjestio u Beograd i sada tučeš ovaj, potpuno nedužni grad! Pokaži vojničku hrabrost na drugi način. Ovaj ti grad ne može uzvratiti artiljerijom, ali istinom i totalnom odbranom može. Za slobodu!

Bilić: Imamo informaciju da je Fikret Abdić u Štabu UNPROFOR-a. Pozivamo ga.

Draženović: Imamo informaciju da je Fikret Abdić došao do Kiseljaka i da ne može dalje.



Hadžifejzović: Javlja nam se Nada Selimović, rukovodilac Centra za antiratne aktivnosti.

[inš'Allah]

Selimović: Obraćam se ovim putem gospodi iz vojnog vrha: Adžiću, Kukanjcu, Ostojiću, Aksenti- jeviću i svim njegovim trabantima! Molim ih da u skladu sa normama ljudske etike narede prekid razaranja našeg Sarajeva koje je i muslimansko i srpsko i hrvatsko, naše zajedničko. Ukoliko to ne učine, neka pogledaju Statut Suda u Nirnbergu koji je sudio vojnim zločinci¬ma za zločine protiv čovječnosti! Neka se zamisle! I njih će vjerovatno jedan takav sud sutra suditi!!! Neka ne misle da mogu pokoriti građane Sarajeva! Svijet gleda to što oni rade !!!

Hadžifejzović: Mujo Pašić, ratni vojni invalid iz onog rata, na liniji.

Pašić: Bio sam svjedok. Ja sam borac, ratni vojni invalid, stvarao sam Armiju, volio sam je. Bio njen. Bio sam svjedok da je Armija pucala iz Doma armije, a da je niko, niko nije napao!

Bilić: Evo, generala Kukanjca! Generale, ovo nije dobro!

Kukanjac: Danas su u Dom Armije ušle "Zelene beretke". Spremili smo tamo u kontrolu jednu patrolu koja je napadnuta iz zasjede. Ima mrtvih. Ima ranjenih... Oni su počeli napad na Komandu, te beretke, sa svim su napali... To su istine... To je isplanirano u rukovodstvu Bosne i Hercegovine... Ničim nije JNA dovela do napada.

Hadžifejzović: Zašto se bombarduje Sarajevo, gospodine generale?!

Kukanjac: Molim Vas lepo, ja to nisam naredio.

Hadžifejzović: Pa, ko bombarduje Sarajevo, gospodine generale?!

Kukanjac: Videćemo ko je bombardovao.

Hadžifejzović: Još se bombarduje Sarajevo, gospodine generale!

Kukanjac: E, ja ne znam... Evo, tuče se i moja komanda... svaki čas...

Bilić: U ovom momentu padaju mine na RTV Sarajevo. Svjedoci govore da je vojska pucala na autobus broj 17.

Kukanjac: To su izmišljotine... priče i pričice. Ja sam pozvao Ganića, rekao mu da prekine vatru. Ne možemo mi tu da stojimo dok nas neko gađa! Ključno je ko je počeo sukob. Poginuli su moji ljudi.

Hadžifejzović: Nije vrijeme za utvrđivanje krivice. Vrijeme je da se prekine razaranje grada pa potom priča...

Kukanjac: Neka se naredi svima onima koji pucaju, razaraju, ubijaju da se prestane! Ja se jedino branim!

Bilić: Gađate civilne objekte, generale!

Kukanjac: Ko gađa?!

Bilić: Vojska i tenkovi. Tenk iz ulice Miče Sokolovića gađa civilne objekte.

Kukanjac: Sve je moguće. Moguće. To moramo da utvrdimo. Nije dobio tako naređenje. Daj da prekinemo, izvučemo mrtve, ranjene, da sednemo, da se zavede, red da počnemo jednom razgovarati, a ne ovako...

Hadžifejzović: Generale, obratite se Vašim vojnicima ovim putem i naredite im da prekinu da pucaju!

Kukanjac: Moje starešine i vojnici su prestali. Nisu ni počeli. A prestali su. I prestaće.

Hadžifejzović: Je li na vas pucao HEPOK, Tržni centar. Je li na vas pucala Televizija Sarajevo?! Pa, vi po njima pucate, generale !!!

Kukanjac: Ne pucamo mi po civilnim objektima, nego samo po ciljevima iz tih objekata. Pustite to... nemojte biti navijački nastrojeni. Vi ste barem razuman čovek.

Bilić: Nema više navijača! Ovaj grad nije zaslužio ovako nešto.

Kukanjac: Ova Armija nije zaslužila tako nešto! Molim vas, apelujte! Apelujmo! Apelujem! Apelujem da se prekinu dejstva!

Hadžifejzović: Generale, ovo su otvorena ratna dejstva. Naredite vojnicima da prekinu, mi ćemo to tražiti od Štaba TO.

Kukanjac: Dobro, zdravo....(klik!!!)

Bilić: Prekide vezu...!

Figurić: Zajedno smo na istom talasu. Pronašli smo Fikreta Abdića! Druže Abdiću, Vi ste tek stigli u Sarajevo?

Abdić: Da ...Sada nam je potrebno, više nego ikada, smireno djelovanje svih građana i svih institu¬cija sistema... Ja sam bio u Bosanskoj krajini da bih tamo spriječio sukobe... U toku te moje misije obaviješten sam da više stotina radnika koji rade na Zapadu se nalazi u Karlovcu, spremnih da pređu u Cazin i Kladušu. Odmah se tu pojavila informacija da su oni došli tu ranije, da su oni osposobljeni za oružanu borbu i da praktički idu u napad na ovo područje Kladuše, Cazina i Krupe. Da bih spriječio to, ja sam se odazvao pozivu tih naših radnika i uvjerio ih da je jedini put da se vrate u zemlje u kojima rade jer ništa praktički ne bi pomogli u odbrani svoga karaja... Dok sam obavljao tu misiju i telefonom kontaktirao, obaviješten sam da je Fikret pobjegao iz Sarajeva, zbog ovog teškog stanja... Političko-bezbjedonosna situacija je teška... lično mislim da bi trebalo uputiti još tri hiljade posmatrača u BiH... Ja pozivam Kukanjca da obustavi dejstva... Stalno pozivanje na to ko je prvi počeo a ko drugi, vodi nas u jednu beskonačnu aktivnost koja samo izluđuje naše građane... Na Kukanjcu je potez da obustavi dejstva: Sad ili nikad! ....Sve drugo je nepotrebno, ovo uključivanje na radio i TV... I kada bi navodi generala Kukanjca bili u pravu, nema ni pomisli za izlazak tenkova na ulice i za ovakav napad. Čime pravdati da se granate bacaju na nepoznate građane.

Bilić: Evo, kolega Hadžifejzović je otišao, mora pripremiti Dnevnik. Ljudi to od nas očekuju...







(UŽIVO)
JNA je otela predsjednika Izetbegovića 20. 23. sati

Hadžifejzović: Evo, iz režije mi javljaju da na direktnoj telefonskoj liniji imamo predsjednika Predsjedništva BiH, gospodina Aliju Izetbegovića. Dobro veče.

Izetbegović: A, ko je to?

Hadžifejzović: Hadžifejzović.

Izetbegović: Senad?

Hadžifejzović: Da. Uživo smo u programu, gospodine predsjedniče!

Izetbegović: Ja bih trebao da razgovaram sa nekim iz Predsjedništva, da nađemo nekoga ko bi mogao ugovoriti prekid vatre. Vojska je spremna da obustavi vatru.

Hadžifejzović: S kim ste razgovarali, gospodine predsjedniče?

Izetbegović: Sa generalom Kukanjcem i generalom Đurđevcem koji se nalazi, ovdje sa mnom u kancelariji. Sa generalom Kukanjcem sam razgovarao telefonom prije pet-šest minuta. Vojska želi da se izvuče iz grada u pravcu Lukavice.

Hadžifejzović: Evo, na liniji imamo gospodina Ganića, člana Predsjedništva BiH!

Izetbegović: Halo, Ejup!

Ganić: Tu sam, u Predsjedništvu sam!

Izetbegović: A ja sam u Lukavici, u kasarni. Ja sam došao prije sat i po na aerodrom a onda me vojska dovela ovdje u Lukavicu. Ejupe, šta se dešava?

Ganić: Vojska gađa grad! Ovo je agresija, ovo je nevjerovatno! Od 12 sati gađaju. Pogođen je Dom sindikata, Skupština, relej na Humu...

Izetbegović: Oni tvrde obrnuto.

Ganić: Alija, ovdje su novinari, ovdje je domaća javnost, međunarodna javnost! Pobogu brate, ovdje padaju granate, rakete!!!...

Izetbegović: Oni traže da im se omogući prolaz ka Lukavici.

Ganić: Pa, ko im brani?! Alija, slušaj jednu stvar! Da li me čuješ, Alija!!! Zašto ti ne dođeš u Predsjedništvo?!

Izetbegović: Zato što mi ne daju da dođem!!! Zato što sam prisilno doveden u Lukavicu! Na kom se telefonu nalaziš?

Ganić: Nama su pokidane linije!!!

Izetbegović: Pa, kako ste ovo uspjeli dobiti?

Hadžifejzović: Preko Televizije, gospodine predsjedniče. Uživo idemo!

Ganić: Uživo idemo preko Televizije!

Izetbegović: Neka se vojsci omogući da ide iz grada prema Lukavici!

Kljuić: Predsjedniče!!! Saslušaj me, Stjepan Kljuić govori! Prvi preduvjet koji moraš postaviti Đurđevcu je da prekinu paljbu na grad!!!

Izetbegović: Naravno.

Kljuić: I drugi preduvjet, da te dovedu u grad!!! Prekid vatre sa naše strane je već uspostavljen! Omogućićemo vojsci povratak cestom i putem kojim je došla! Sada je 25 do 9. Pola sata im dajemo da te dovedu u Predsjedništvo!!!

Ganić: UNPROFOR da tebe dovede!!! Ovdje u Predsjedništvo, Alija!!!

Kljuić: Neka naredi Đurđevac prekid vatre! Mi smo svojim naredili!

Izetebegović /obraća se Đurđevcu/: Naredite im da prestanu pucati! Naredite im, generale, preko radio-veze da prestanu pucati! Naredite im, generale, naredite! Sa naše strane se ne puca. Neka čuju građani, ovu poruku: Neka omoguće, svi, kretanje vojske!

Kljuić: Nema kretanja, predsjedniče, dok ti ne dođeš ovamo!!! Molim te, predsjedniče, ti si uhapšen!!! Ti si predsjednik države! Nema izlaska nikome dok se ti ne pojaviš u Predsjedništvu!!!

Hadžifejzović: Ovdje su došli u naš studio, ministar odbrane Jerko Đoko i član Predsjedništva Fikret Abdić. Na neki način, komplet Predsjedništvo je kompleti¬rano na tri linije. Ja Vas molim da nam objasnite kakav je Vaš položaj u Lukavici!

Izetbegović: Ja sam ovdje, praktički, zarobljenik!!! Evo, general Đurđevac kaže da to nije tako.

Hadžifejzović: Molim Vas, mogu li dobiti generala Đurđevca.

[inš'Allah]

Đurđevac: Molim!

Hadžifejzović: Gospodine Đurđevac, Senad Hadžifejzović pored telefona.



Đurđevac: E, zdravo!

Hadžifejzović: LI direktnom smo programu, gospodine generale! Ja sam Vaš vojnik prije deset godina bio! Bili ste mi prije deset godina kao roditelj, jer sam bio vaš vojnik godinu dana! Hoćete li mi reći kakav je status gospodina lzetbegovića u Vašoj kasarni?

Đurđevac: Tuku nas po kasarni!!! Tuku nas opasno!!! Ako imate imalo smisla za humor... humanost! Zamolite ove da prekinu paljbu! To su nevini mladići! Ja sam prekinuo svaku vatru!

Kljuić: Pa, prekinite paljbu više!!!

Hadžifejzović: Imate tri tačke dogovora: vi da prekinete vatru, da Teritorijalna odbrana BiH prekine vatru i da pustite predsjednika lzetbegovića!

Đurđevac: Senade, mi smo stari poznanici i stari humanisti. Ja sam još uvijek samo humanista ali ovo je više nemoguće trpjeti. Mi molimo da nam se malo vjeruje, da se izvučemo iz grada Sarajeva.

Hadžifejzović: Imate garanciju Predsjedništva BiH da će put koji odaberete biti slobodan!

Đurđevac: Niko nema autoriteta da obuzda ove ljude...

Kljuić: Imamo autoriteta, ali je potrebno da se predsjednik države pusti!!! Sad je dvadeset do devet (20.40). Za pola sata da lzetbegović bude u Predsjedništvu!!!

Đurđevac: Predsjednik ne može iz bezbjednosnih razloga! On je ovdje najbezbjedniji sada! Ne prihvatam ultimatum!!!

Hadžifejzović: Gospodine generale, Hadžifejzović ovdje.

Đurđevac: Hajde, Senade, ti si dobar čovjek.

Hadžifejzović: Dajte, generale, prekinite Vi vatru sa područja iz Lukavice prema Sarajevu.

Đurđevac: Uopšte se ne tuče iz Lukavice, već se Lukavica tuče!

Kljuić: Nije istina!!! Stalno se tuče centar Sarajeva!

Đurđevac: Ja govorim sa Senadom i neka mi bude dopušteno da govorim sa jednim čovjekom. Naš zahtjev je da nam se omogući: prvo, da se prekinu sva borbena dejstva, drugo, da nam se omogući da izvučemo mrtve i ranjene, treće, da se omogući izvlačenje iz Komande i Doma armije naših ljudi. Gospodin lzetbegović, koji je veoma razuman čovjek, koji je ovdje sa svojom kćerkom, sa Lagum-džijom i pratiocem, ovdje je bezbjedan i ništa im neće faliti.

Hadžifejzović: Generale Đurđevac, molim Vas, Vi znate sva vojna pravila, hoćete li mi reći, kao voj¬nik, u kojem statusu je gospodin predsjednik u Vašoj kasarni?

Đurđevac: U statusu čovjeka koji treba da značajno pomogne da se vojska spasi, da se nevini životi izvuku, da se mrtvi izvuku.

Hadžifejzović: Ja se nadam da vi nećete ucjenjivati na taj način što ćete gospodina predsjednika držati u kasarni.

Đurđevac: Ja sam dobio takvo naređenje, Senade! Nazovite generala Kukanjca, biće vam sve jasno! Zdravo!

Hadžifejzović: Možemo li dobiti predsjednika lzetbegovića?

lzetbegović: Halo!

Hadžifejzović: Predsjedniče, sada smo svi povezani. Gospodin Fikret Abdić, gospodin Jerko Doko, gospodin Ganić, gospodin Kljuić. Hoćete li sa gospodinom Abdićem da porazgovarate?

lzetbegović: Da.

Abdić: Pa, dok vi razgovarate i dok nas general Đurđevac uvjerava da se ne puca, ja sam ovdje u zgradi Televizije. Slušam granate u neposrednoj blizini, što znači da nije izvršen prekid vatre. To je sve što bih u ovom času rekao!

Kljuić: Predsjedniče, drži se samo!!!

Ganić: Alija! Molim Vas, međunarodna javnost prati daje predsjednik Predsjedništva jedne suverene i nezavisne države uhapšen od Armije koja nema legitimitet u ovoj državi! U ovom trenutku Beograd zna šta je uradio! Molim vas, dozvolite predsjedniku da dođe na svoje radno mjesto! Pustite ga iz zatvoreništva, a mi ćemo kao članovi Predsjedništva, ići sa vama generalima da po¬kupimo vojsku iz Komande i ispratićemo vas do Lukavice! Budite sigurni da Teritorijalna odbrana sluša Predsjedništvo!

Izetbegović: Dadnite takvo uputstvo Teritorijalnoj odbrani! Za mene se nemojte brinuti, ja imam dovoljno jake nerve, ništa se nemojte brinuti za mene.

Ganić: Ali, ne, nisi ti u pitanju!!! U pitanju je država Bosna i Hercegovina!!! Ona je uhapšena!!!

Izetbegović: Znam, razumijem ja tu stvar! Ja se sve bojim da se miješa i treća strana kojoj je u interesu da dođe do sukoba između građana i Armije.

Hadžifejzović: Koja treća strana, predsjedniče?

Izetbegović: Mislim da su to paravojne jedinice SDS-a koje pucaju sa Vraca i Trebevića prema Armiji /JNA op.a./.

Hadžifejzović: Gospodine predsjedniče, dajte, molim vas, generala Đurđevca.

Đurđevac: E, Senade.

Hadžifejzović: Evo, imamo zvanično naređenje da Teritorijalna odbrana BiH prestane sa paljbom iz svih oruđa. Učinite Vi to u ime Jugoslovenske narodne armije!!!

Đurđevac: Meni je naredio general Kukanjac i ja sam izdao naređenje. Prije sat.

Hadžifejzović: Vi ste vojnik i ja znam kakav ste vojnik. Učinite to vojnički, molim Vas naredite!

Đurđevac: Naređujem da se prekine svaka paljba, svako dejstvo vatreno po bilo kojim ciljevima, sem u slučajevima nužne samoodbrane!

Hadžifejzović: Hvala, generale.

Đurđevac: Molim. Hajde, Senade moj, da nam bude mira!

Ganić: Alija! Molim Te, ne možeš donositi odluke dok ne dođeš u Predsjedništvo?

Izetbegović: Odluku o obustavi vatre mogu donijeti bilo gdje, ako hoću!

Ganić: Alija! Ti si pod pritiskom, nemoj da kloneš duhom, narod je uz tebe!!!

Izetbegović: Bez brige, ja sam ti rekao da imam jake nerve. Ne trebaš se za to sekirati uopće. Ništa neću narediti što neće biti u redu. IMišta neću narediti što će biti na štetu građana BiH. Budi bez brige.

Hadžifejzović: Generale Đurđevac! Generale, možete li Vi, pošto UNPROEOR zbog ratnih dejstava ne može, Vi dovesti predsjednika i doći Vi zajedno s njim, lično, ovdje u naš studio?

Đurđevac: Ne!

Hadžifejzović: Zašto ne možete?

Đurđevac: Nije bezbjedno! Nije bezbjedno! Tvrdim, Senade, tvrdim, a ti meni moraš vjerovati! Tvrdim da bi na nas pucali i Švrakić i Juka Prazina i svi ovi koji zlo žele Sarajevu i građanima Sarajeva i Bosne i Herecegovine. Stotinu je barikada! Senade, moramo razumno, pametno procjenjivati situaciju. Ja sam je procijenio i gospodin pred¬sjednik, koga visoko cijenim, uvažavam, ovdje je najsigurniji, i njegova lijepa kćerka, i njegovi sarad-nici, i gospodin Lagumdžija, on je iz Lisabona došao ovdje avionom kao predstavnik opozicije na mirovnim razgovorima.

Hadžifejzović: Druže generale, Vi garantujete bezbjednost predsjedniku?

Đurđevac: Stopostotno! Stopostotno!

Hadžifejzović: Da li postoji ikakva mogućnost, u transporteru, u koloni, da se gospodin predsjed¬nik prebaci do našeg...

Đurđevac: Tri su mi transportera spržena!!! Da ne brojim tenkove! A ne znam šta je sa ljudima iz njih!

Izetbegović: Senade, da se razumijemo. Ja ovdje nisam po svojoj volji, niti smatram da sam ovdje veoma siguran. Najsigurniji bih bio da se nalazim na svom radnom mjestu. Međutim, ja sam jednostavno zarobljenik!!!

Ganić: Evo, želite li autentičan glas komandanta Teritorijalne odbrane? Evo, samo trenutak da ga čujete!

Pukovnik Hasan Efendić: Pripadnici Teritorijalne odbrane! Pripadnici MUP-a! Prekinite vatru! Nemojte gađati ukoliko se ciljevi ne budu micali! Prekid vatre važi do 9.30 da se omogući gospodinu predsjedniku da bezbjedno dođe do Predsje¬dništva !

Izetbegović: Evo, pukovnik Gagović želi da se javi.

Gagović: Gospodine Ganiću! Prvo je uspostavljen prekid vatre! I to, polako, čini mi se, prilazi reali¬zaciji. Drugo: da se izvuku i ranjeni i poginuli i sa jedne i sa druge strane. Treće: da drug general Kukanjac, dođe ovde /u Lukavicu/ bezbedno. I posle toga, ja vam garantujem i život svoj dajem gospodin Alija Izetbegović predsjednik Republike Bosne i Hercegovine će bezbedno da dođe u Pre¬dsjedništvo i upravlja dalje Bosnom i Hercegovinom!

Kljuić: Predlažem da general Đurđevac krene u transporteru sa predsjednikom lzetbegovićem prema gradu, a ja ću sa generalom Kukanjcem, iz Komande u transporteru krenuti prema vama!

Izetbegović: Stjepane, daj mi Kljujića... ovoga, Ganića!

Ganić: Slušam, Alija!

Izetbegović: Ganiću, imaš puna ovlaštenja, u moje ime,da naređuješ dok se ne nađem u Predsje¬dništvu! Sva tvoja naređenja su i moja naređenja. Mislim da je ovo što smo sad dogovorili razumna stvar. Neka se pokupe ranjenici. Neka Kukanjac krene prema ovamo, ja ću prema tamo, negdje ćemo se naći i razmijeniti.

[inš'Allah]

Napomena: U ovom trenutku ponovo smo izgubili telefonsku vezu sa kasarnom JNA u Lukavici, predgrađu Sarajeva. U nastavku Dnevnika uspostavili smo vezu između članova Predsjedništva Gani¬ća i Kljujića sa Kolomom Doylom, jedinim međunarodnim diplomatskim zvaničnikom u Sarajevu koji je naravno, znao šta se dešava u Lukavici i u Sarajevu. U Dnevnik su se sa novim informacijama o granatiranju Sarajeva uključivale kolege Senad Pećanin i Zoran 0. Milanović iz MUP-a RBiH te mi¬nistar odbrane RBihl Jerko Doko. Nakon jednog sata...

Hadžifejzović: Ponovo na liniji imamo Aliju lzetbegovića. Još ste u Lukavici?

Izetbegović: Da, da, još sam u Lukavici.

Hadžifejzović: Kako se osjećate?

Izetbegović: Dobro.

Hadžifejzović: Ovaj prijenos ide u Ameriku, ide u cijeli svijet, mnoge radiostanice ga preuzimaju. Imate li vi tamo televizor?

Izetbegović: Nemamo.

Hadžifejzović: Mi smo imali u toku emisije jedan dogovor, koji Vi vjerovatno niste ni čuli, ni vid¬jeli. Gospodin Doyle se javio u naš program, on je izričito zahtijevao da se prestane sa pucnjavom i da je spreman da dođe po vas u Lukavicu. Dajte generalu Đurđevcu ovaj broj generala Mekenzija, komandanta UNPROFOR-a, neka mu se javi zbog tehničkih detalja razmjene: 460-611.

Izetbegović: Dobro.

Hadžifejzović: Gospodine predsjedniče, da li se sa Vama korektno postupa?

lzetbegović: Da, da, sasvim korektno. U tom pogledu ja nemam prigovora, osim naravno, što nisam ovdje dobrovoljno.

Hadžifejzović: Hoćete li mi samo objasniti tu situaciju kako ste došli...

lzetbegović: Ja sam se na vlastitu odgovornost avionom UN-misije spustio na aerodrom u Sarajevu. Nakon toga su nas vojnici dočekali. Poslije sat vremena došao je pukovnik Magazin i saopštio da po naređenju generala Kukanjca treba da me sprovedu u Lukavicu. I onda sam vam se ja javio...

Hadžifejzović: Mi imamo provjerenu informaciju od Koloma Doyla, koji to zna, da je odobrenje za vaše slijetanje na Sarajevski aerodrom došlo direktno iz Beograda.

lzetbegović: Za mene lično, očigledno, bi bilo bolje da nisam prihvatio taj rizik. Ali, stanje je tako kako jeste. Za mene se nemojte sekirati ništa. Ja pozdravljam građane Sarajeva. Oni treba da brane grad ako budu napadnuti. Nikog da ne napadaju, naravno.

Hadžifejzović: Ima li tu generala Đurđevca?

lzetbegović: Ne, tu je pukovnik Gagović.

Hadžifejzović: Pukovniče Gagoviću. Televizija. Hadžifejzović na liniji. Upravo smo dobili informaciju da je ambasador Sjedinjenih Američkih Država gospodin VVaren Zimmerman obaviješten o tome gdje se nalazi predsjednik Predsjedništva BiH Alija lzetbegović i ja bih Vas zamolio da mu omogućite, na zahtjev ambasadora Zimmermana, da mu se javi na ovaj broj telefona: 011/645-655. Vidite, pukovniče, ovaj televizijski prijenos ide u cijeli svijet, preko satelita, prenose nas sve jugo- slovenske republike ili države, kako hoćete. Prema tome, na Vama je zaista velika odgovornost!

Gagović: Na svima nama je velika odgovornost!

Hadžifejzović: Da, ipak se radi o jednom velikom, međunarodnom, diplomatskom svjetskom presedanu da jedan predsjednik jedne suverene države bude zatočen u jednoj vojnoj kasarni! Ja bih Vas zamolio da Vi ili general Đurđevac stupite u kontakt sa generalom Mekenzijem u štabu UNPROFOR-a, a da gospodinu predsjedniku lzetbegoviću omogućite da nazove gospodina Zimme¬rmana u Beograd, rekosmo 645-655.

Gagović: Da, da! Jasno! Evo, momenat, gospodin predsjednik vas želi.

Hadžifejzović: Gospodine predsjedniče, ovo je važna stvar! Ambasador SAD-a VVaren Zimmerman obaviješten je gdje se Vi nalazite i preko nas traži da mu se javite u Beograd na telefon 011/645-655. Ja bih Vas zamolio da Vi nazovete ambasadora Zimme¬rmana da s njim porazgovarate jer vas je on tražio da se čuje sa Vama.

Izetbegović: Da, hvala vam. Živjeli SenadeL. klik!

Hadžifejzović: Nemamo više vezu sa Lukavicom... Neko se javlja iz MUP-a!

Zoran O. Milanović: U program Televizije Sarajevo, kod tebe Senade, vrlo često se uključivao puko¬vnik Gagović koji drži u zatočeništvu predsjednika Izetbegovića a on je jedan od oficira JNA koji je najzaslužniji za kvalitetno i teško naoružanje kojim se upravo sada gađa radiotelevizijski dom iz kojeg se vi sada javljate!!! Imamo najnoviju informaciju da je komandant srpske teritorijalne odbrane Novo Sarajevo, Danilo Veselinović, naredio da se pripremi raketiranje Ra dio-televizije Sarajevo. Uhvatili smo to na radiovezi!!!

Hadžifejzović: Da. Ja te dugo znam, Zoka. Nikad mi goru informaciju nisi spremio! Da će nas torpedovati, znači... To će biti još jedan u nizu pucnjeva u istinu! Upravo dobijamo "zvučnu" potvrdu da nas gađaju i pogađaju...

[Birdum-Bardum]

820 godina Povelje bosanskog bana Kulina: I dok će biti mene (Bosne) ...
Dokument je to koji govori o zemlji Bosni na način da je ona imala svoju državotvornost, svog bana, svoje ustrojstvo, zakone, ugovore, i to još prije devet vijekova.

"Neprocjenjiva kao i Mona Liza"
U ime Oca i Sina i Sv. Duha. Ja ban bosanski Kulin zaklinjem se tebi, kneže Krvašu, i svima građanima Dubrovčanima da ću biti iskreni prijatelj Vama od sada i do vijeka, i pravi mir držati sa Vama i pravu vjernost dok god sam živ.
Sve Dubrovčane koji kao trgovci putuju po mojoj državi ma gdje ko hoće odsjesti ili gdje ko prolazi, pravom vjerom i pravim srcem držat ću ih bez ikakve štete (po njih), sem ako mi neko po svojoj volji učini poklon; i da im ne bude od mojih časnika nasilja; i dok će biti kod mene, pružit ću im savjet i pomoć kao što i samome sebi koliko god budem mogao, bez ikakve zle namjere.
Tako mi Bog pomogao i ovo sveto evanđelje.
Ja, Radoje dijak banov, pisah ovu knjigu po naredbi banovoj od rođenja Kristova tisuću i sto i osam deset i devet ljeta mjeseca avgusta - tekst (prevod) je napoznatije povelje u istoriji Bosne i Hercegovine.

Tri primjerka
Zapravo, među svim pisanim spomenicima bosanskog jezika najveći značaj imaju Humačka ploča (natpis na kamenu s kraja X i početka XI vijeka, najstariji pisani spomenik - Crkvi svetog Mihajla u Humcu kod Ljubuškoga) i Kulinova povelja ili Povelja Kulin bana. Povelja je napisana na starobosanskom jeziku, bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego i najstariji državni dokument kod svih južnoslovenskih naroda i država.

Izvor: Oslobodjenje.ba

[lina]

http://www.youtube.com/watch?v=JvYNM94gH1w

Doista oni trebaju da su nam uzor,kako se brani svoja zemlja i svoj identitet pod zastavom tewhida.

Danas kada je i islam u ekspanziji muslimani se bore da dokazu ispravnost svoga pravca,distancirajuci se od drugih frakcija islama i time narusavaju pravu sliku islama i svrhu tewhida i Allahovog uzeta.Mladi muslimani su... se borili u ime Allaha da odbrane svoju domovinu,svoju cast,svoj identitet,svoj islam.Nisu se razjedinjavali i odvajali safove zato sto neki drze ruke u namazu na prsima, neki nize ,neki nizase.Vec su muslimani bili braca.I samo uz Allahovo uze mozemo odbraniti svoje.

"O muslimani svijeta, o sljedbenici tevhida! Razlog svih problema u islamskim zemljama je neslaganje i nepostojanje medjusobnog pomaganja. Simbol pobjede je jedinstvo rijeci i medjusobno pomaganje.
Uzvišeni Allah je rekao: "I svi se cvrsto Allahova uzeta drzite i nikako se ne razjedmjujte!" Drzanje Allahovog uzeta je uputa na medjusobno pomaganje medju muslimanima. Budite svi za islam! Svi se usmjerite prema islamu i dobrobiti muslimana! Udaljite se od razjedinjenosti i neslaganja, jer je to temelj svim našim problemima i nazadnostima!"