Trijumf Istine

[dzemail]

Sellam alejkum
Zeleo bih vas upoznati sa prve tri Allahove knjige(Tevrat,Zebur i Indzil) sa odobrenjem preduzeto iz "Ministarstva islama,vakufa u saradnji sa Humanitarnom organizacijom"Ibrahim bin Abdul Aziz Al Ibrahim"
Kraljevina Saudijska Arabija
Bismillahi Rahmani Rahim
IMENA KNJIGA STAROG I NOVOG ZAVJETA,UTVRDZIVANJE NJIHOVIH ISKRIVLJENOSTI I NJIHOVO OPOVRGAVANJE
Prva knjiga sadrži četiri poglavlja:
Prvo poglavlje: Navođenje imena knjiga i njihovo nabrajanje
Drugo poglavlje: Dokazi da sljedbenici Knjige nemaju neprekinut lanac prenosilaca Starog i Novog zavjeta i neosnova-nost tvrdnje da je današnja Biblija nebeska Objava.
Treće poglavlje: Dokazi da je ova Biblija prepuna protu-riječnosti, grješaka i iskrivljivanja.
Četvrto poglavlje: Dokazi postojanja derogacije u knjigama oba Zavjeta.
Prvo poglavlje:
Navođenje imena knjiga i njihovo nabrajanje:
Kršćani dijele svoje knjige na dva dijela:
Prvi dio: Knjige za koje smatraju da su pisane posredstvom vjerovjesnika koji su živjeli prije 'Isava a.s.,nazivaju ih "Stari zavjet" ili "Davni (Drevni) zavjet".
Drugi dio: Knjige za koje smatraju da su pisane po nadahnuću, nakon Isava a.s. i nazivaju ih "Novi zavjet".
Stari i Novi zavjet zajedno sačinjavaju "Bibliju". To je grčka riječ sa značenjem "knjiga", a na omotu te knjige koja sadrži Stari i Novi zavjet pišu "Sveta knjiga".
Prvi dio njihove Svete knjige2 je Stari zavjet, i on sadrži 39 poslanica3:
1 . Knjiga Postanka
2 . Knjiga Izlaska
3 . Levitski zakonik
4 . Knjiga Brojeva
5 . Ponovljeni zakon
Ovih pet knjiga naslovili su kao "Poslanice Mojsijeve"ili Tora. Tora je riječ hebrejskog porijekla a ima značenje: zakon, pravo i podučavanje. Međutim, oni danas pod riječju Tora podrazumijevaju Stari zavjet, tj. Pet knjiga Musaovih a.s. i knjige koje slijede:
6 . Jošua o Suci
7 . Knjiga o Ruti
8 . Prva knjiga o Samuelu

10 . Druga knjiga Samuelu
11 . Prva knjiga o Kraljevima
12 . Druga knjiga o Kraljevima
13 . Prva knjiga Ljetopisa
14 . Druga knjiga Ljetopisa
15 . Knjiga Ezrina
16 . Knjiga Nehemijina
17 . Estera
18 . Job
19 . Psalmi1 (Davidovi)2
20 . Poslovice (Salomonove)3
21 . Propovjednik
22 . Pjesma nad pjesmama
23 . Izaija
24 . Jeremija
25 . Tužaljke (Jeremijine)
26 . Ezekiel
27 . Daniel
28 . Hošea
29 . Joël
30 . Amos
31 .Obadija
32 .Jona
33 . Mihej
34 . Nahum
35 . Habakuk
36 . Sefonija
37 . Hagej
38 . Zaharija4
39 . Malahija (Ovaj vjerovjesnik je živio 420 g.p.n.e.)1
Samirije2 od svih ovih knjiga priznaju samo sedam: Pet knjiga Musaovih, Jošua i Sudije. Taj samurijski Tevrat se razlikuje od hebrejskog kojeg su prihvatili jevreji, a njih dva se opet razlikuju od grčkog Tevrata. U grčkom Tevratu se nalazi sedam poslanica vise nego u hebrejskom, koje se nazivaju apokrifnim poslanicama, a to su:
1 . Baruh (izraelskog vjerovjesnika)
2 . Tobija
3 . Judita
4 . Mudrost Salomonova
5 . Knjiga Jošue sina Sirahova (latin. Ecclesiasticus)
6 . Prva knjiga o Makabejcima
7 . Druga knjiga o Makabejcima
I sa ovim grčki Tevrat obuhvata 46 poslanica.
A što se tiče Novog zavjeta koji predstavlja drugi sastavni dio njihove Svete knjige on, sada, sadrži 27 poslanica pod sljedećim imenima:
1 . Evandelje3 po Mateju
2 . Evandelje po Marku
3 . Eyandelje po Luki
4 . Evandelje po Ivanu
Izraz "evandelje" je rezervisan za ove četiri poslanice, pa se koristi izraz "četiri evanđelja". Riječ "evandelje" je uzeta od grčke riječi "inkilijus" ili od koptske riječi "inklijun" koja znači "radosna vijest" ili "podučavanje". Međutim, oni danas pod pojmom "evanđelje" podrazumijevaju knjigu koja obuhvata sve knjige Novog zavjeta, tj. navedena četiri Evanđelja i njihove sljedeće dodatke:
• . Djela Apostolska
• . Pavlova poslanica Rimljanima
• . Prva poslanica Korićanima
• . Druga poslanica Korićanima
• . Pavlova poslanica Galaćanima
•
• . Pavlova poslanica Efežanima
. Pavlova poslanica Filipljanima
• . Pavlova poslanica Kološanima
• . Pavlova prva poslanica Solunjanima
• . Pavlova Druga poslanica Solunjanima
• . Pavlova prva poslanica Timoteju
• . Pavlova Druga poslanica Timoteju
• . Pavlova poslanica Titu
• . Pavlova poslanica Filemonu
• . Pavlova poslanica Hebrejima
• . Jakovljeva poslanica
• . Prva Petrova poslanica
• . Druga Petrova poslanica
• . Prva Ivanova poslanica
• . Druga Ivanova poslanica
• . Treća Ivanova poslanica
• . Juditina poslanica
• . Otkrovenje (Ivanovo)
• Prema tome ukupan broj poslanica Svete Knjige kod kršćana ima sljedeći redosljed:
• U hebrejskom Tevratu: Stari zavjet (39) + Novi zavjet
(27) = (66) poslanica.
• U grčkom Tevratu: Stari zavjet (46) + Novi zavjet (27)
= (73) poslanice.
• Po naredbi vladara Kostantina (I)1 održan je skup kršćanskih učenjaka 325. godine n.e. u gradu Nikeji (Nice)1 radi donošenja suda o sumnjivim poslanicama. Ovaj skup je, nakon savjetovanja i dugih razgovora donio odluku da se prihvati samo poslanica Judite, a odbaci ostalih (14) jer su sumnjive, izmišljene i neprihvatljive. Te poslanice su:
1 .Estera
2 . Jakovljeva poslanica
3 . Druga Petrova poslanica
4 . Druga Ivanova poslanica
5 . Treća Ivanova poslanica
6 . Judina poslanica
7 . Poslanica Hebrejima (pripisuje se Pavlu)
8 . Mudrost Salomonova
9 . Toba

10 . Baruh
11 . Knjiga Jošue sina Sirahova
12 . Prva poslanica Makabejaca
13 . Druga poslanica Makabejaca
14 . Ivanovo otkrovenje (Ivanovo božansko proviđenje)
To se jasno vidi u uvodu knjige Poslanice Juditine koju je napisao Jérôme2 (umro 420. g.n.e.).
Nakon samo 39 godina .(364. g.) održan je, u gradu Ludisija novi skup kršćanskih učenjaka koji zaključuje da se mora priznati prvih sedam poslanica (pogledaj od broja 1-7) koje je skup u Nikeji odbacio, i smatrati ih ispravnim i neiskrivljenim, a narednih sedam (pogledaj od broja 8-14) lažnim, iskrivljenim i patvorenim, pa se ne dozvoljava njihovo prihvatanje. Skup je te zaključke potvrdio javnim proglasom.
Ponovo, nakon 33 godine, (397.g.) održava se novi skup kršćanskih učenjaka u gradu Kartaga, (koji se nalazi u Tuniskom zalivu) i ovaj skup zaključuje da se moraju priznati i uzeti ispravnim i drugih sedam poslanica (od broja 8-14) koje su odbacila dva predhodna skupa smatrajuci ih sumnjivim i laznim.Dakle ovaj kartaski skup je ponistio zakljucke dva ranije odrzana skupa i ustvrdio da su sve sumnjive i lazne poslanice,ustvari istinite i prihvatljive za ogromnu velicinu krscanskog svijeta.
I na ovome se ostalo 12 vjekova,sve do polovine 16 stoljeca,kada se pojavola protestanska sekta,koja je odbacila slijedece knjige:
Juditinu poslanicu
Mudrosti Salomonovu
Knjigu Tobijinu
Lnjigu Baruhinu
Knjigu Josue sina Sirahova,i
Prva knjiga o Makebejcima
Od poslanice "Ester" koja se sastojala od (16) poglavlja protestanti su prihvatili samo 9 prvih poglavlja(do kraja treceg pasusa u desetom poglavlju) a odbacili sve od (4-og) pasusa desetog poglavlja do ,kraja 16-og poglavlja.Za ispravnost tog postupka navode slijedece dokaze:
1. Hebrejski originalni text ovvih poslanica ja zagubljen i postoji samo njihov prijevod
2.Jevreji ibrijaskog porijekla ne priznaju ove apokrifne poslanice Starog zavjeta
3.Ove poslanice odbacuju mnogi krscani i nisu se slozili u tome da se ispravne
4.Jerome(umro 420 god.) je za ove poslanice rekao da nisu kompletne i dovoljne da utvrde i rijese vjerska pitanja
5.Klaus je izjavio da se neki dijelovi ovih poslanica ne mogu procitati
6.Istoricar Eusebius je izjavio da su ove poslanice iskrivljene,a narocito Druga knjiga o Makabejcima
Pogledaj kako su knjige koje odbacise hiljade predhodnika,zbog zagubljenosti njihovih originala,njihove iskrivljenosti,odbacenosti od strane jevreja,postale kod danjasnjih krscana prihvatlivim,nadahnutim i obaveznim da se slijede.A katolicka crkva i danas prihvata sve te apokrifne,sumnjive i lazne knjige,svejedno pripadale one Novom ili Starom zavjetu,slijedeci odluke skupa iz Kartage.
A kakvu vrijednost i smisao ima ono sto ovi danas prihvataju ono sto su odbacili njihovi predhodnici!? Odrzani skupovi predstavljaju samo temelj i osnovu za razilazenje krscana koji sumnjaju u ispravnost i bozansko porijeklo svojih knjiga.

[dzemail]

Drugo poglavlje.
Dokazi da sljedbenici Knjige nemaju neprekinut lanac prenosilaca Starog i Novog zavjeta i neosnovanost tvrdnje da je današnja Biblija nebeska Objava.
Nebeska knjiga koja se mora slijedîti je samo ona koja je pisana posredstvom vjerovjesnika i koja je nakon toga do nas doprla neprekinutim lancem prenosilaca bez izmjena i modifikacija. Pripisivanje knjige nekome ko ima inspiraciju, samo na temelju sumnji i pretpostavki, nije dovoljan dokaz da knjiga doista pripada toj osobi kojoj se pripisuje, pa kada bi tu tvrdnju zastupala i čitava grupa ili nekoliko grupa ljudi. UoČljivo je da za knjige Starog zavjeta, pripisane Musau, Ezri, Jošui, Jeremiji, Habakuku i Sulejmanu a.s., nema nikakvog dokaza da, doista, pripadaju njima. To zato što je lanac njihovih prenosilaca izgubljen?!
Takode je očevidno da je broj knjiga Novog zavjeta pripisanih Isau a.s., Merjemi1, apostolima i njihovim sljedbenicima veéi od sedamdeset i da su se dariaŠnji kšćani sloŽili u tome da su one lažne i izmišljene?!
A zatim, primjećujemo da je za katolike obaveza slîjediti apokrifne poslanice, a za jevreje i protestante je dužnost njihovo odbacivanje?!
Znači da pripisivanje neke knjige nekome vjerovjesniku ili apostolu nije dokaz da je ta knjiga plod objave i nadahnuća i njeno slijeđenje nije obavezno. Mnogo puta je Sejh Rahmetullah u svojim dijalozima sa kršćanskim učenjacima traŽio od njih cjelovit lanac prenosilaca bilo koje knjige od knjiga dva Zavjeta pa su se ispriČali time da je on prekinut zbog mnogih nesreća i kušnji kršćana u vremenskom periodu od 313 godina.
Činjenica je da oni za lance prenosilaca svojih knjiga imaju jedino sumnje i pretposlavke koje ne znaČe ništa. Njihovo ustezanje od donošenja cjelovitog lança bilo koje od svojih knjiga jasno govori o njihovoj nemogućnosti da to uradc, jcr da mogu ne bi to propustili Cime je definitivno dokazano da su njihove knjige ostale bez cjelovitog lanac prenosilaca. A sada pojedinačno o njihovim knjigama.
Tevrat:
Uistinu ovaj danasnji Tevrat koji se pripisujc Musau a „s. nijc od njcga i na to uka/ujc nckoliko činjcnica:
1. Ovom Tevratu je prckinut lanac prenosilaca prijc kralja Jušujc sina Amonova koji je na prijesto dosao 638. p.n.c. Primjerak Tevrata koji je pronaden 18 godina nakon njegovog ustolićcnja ne možc se uzeti kao oslonac, jcr ga je napisao svcćenik Hilkija. Porcd toga Što se ne može uzeti kao i/vor treba dodati da prcovladava misïjenjc da je i taj primjerak zagubljen prije nego je Bretschneidcr1 osvojio Palcstinu 587. g.p.n.e. Ako pretpostavimo da tada nijc izgubljen, ta izgubljcn je svaki trag Tevratu i ostalim svim knjigama Starog zavjcta u vrijeme osvojcnja Palestine. Oni tvrde da je Ezra napisao ncke poslanicc u Babilonu, medutim i te sto je on napisao je nestalo kada je Entijuks (IV)2 osvojio Palcstinu. On je vladao Sirijom od 175-163. g.p.n.e. i radio je na tome da uništi jevrejstvo i preobrati Palcstinu u helcni/am pa je prodao položajc jcvrcjskih svcštenika za novae i ubio ih izmedu (40.000) i (70.000), konfiskovao je sve njihove posjcde, bogomolje i žrtvovao svinju spaljujući je na dan pokolja jevreja, naredivši vojsci od 20.000 vojnika opsadu Jerusalima. Napali su ga u subotu kada su bili okupljeni na molitvi. Opljačkali su ih, porušili i popalili im kuće i zidine, pobili sve ljude, pa čak i djecu i žene. Toga dana se spasio samo onaj ko se sakrio u brdima, rupama i pećinama.1
2. Velika neslaganja i međusobne proturiječnosti između poslanica današnjeg Tevrata i Prve i Druge knjige Ljetopisa koje je napisao Ezra uz pomoć Hagaja i Zaharija. Jevrejski i kršćanski učenjaci su se složili u tome da je Ezra pogriješio oslanjajući se na manjkave listove i da nije pravio razliku između sinova i unuka. Ova trojica vjerovjesnika su bili sljedbenici Tevrata i da je ovaj, danas postojeći, Tevrat Musaovo a.s. djelo, oni ga ne bi osporili niti se sa njime razišli i ne bi pâli u ovako veliku grešku oslanjajući se na nepotpune dokumente. Isto tako da je Ezrin Tevrat plod nadahnuća kao što oni tvrde ne bi se desila apsurdna i besmislena proturijecja izmedu njega i Prve i Druge knjige Ljetopisa. Sa ovim se jasno objelodanjuje da današnji Tevrat nije Tevrat koji je pisan u vrijeme Musaa a.s. i da on nije Tevrat koji je pisao Ezra.Činjenica je jedino to da je današnji Tevrat samo skup predaja i priča koje su se proširile kod jevreja a koje su sabrali njihovi rabini ne provjeravajući im vjerodostojnost. Oni su ih uz ostale poslanice stavili u Zbornik knjiga Starog zavjeta, koji sadrži pet poslanica koje se pripisuju Musau a.s. Ovo mišljenje je danas veoma rašireno u Evropi a naročito među učenjacima Njemačke.
3. Postoje jasna neslaganja i proturijecja u propisima danasnjeg poznatog Tevrata i Poslanice Ezekiela. Da je, dakle,ovaj današnji Tevrat ispravan ne bi mu proturiječila Ezekielova Poslanica u propisima.
4.U danas priznatom Tevratu ne postoji ni jedno mjesto
gdje pisac govori o vlastitim stanjima i događajima koje je lično
vidio svojim očima, nego naprotiv, svi izrazi u njemu svjedoče
da Musa a.s. nije njegov autor i da je ova knjiga samo skup
predaja i priča raširenih među jevrejima, s tim da se spominje
kome pripadaju koje riječi. Za ono što je po mišljenju pisca
Božiji govor stavio je ispred njega 7 Bog reče ",aza ono što je smatrao rijcčima Musaovim a.s. naveo je 'Reče Mojsije". I u svim situacijama je pisac o Musau a.s. govorio u formi trcćcg lica. Npr: 7 popeo se Mojsije", 7 reče mu Gospod", 7 umroje tamo Mojsije*. Da je danasnji Tevrat Objava koja je došla Musau a.s. govorilo bi se u prvom lieu barcm na jcdnom mjestu, jer govor u prvom lieu je upečatljiviji i uliva riječima dodatnu snagu. I samo ovo je dovoljan dokaz da danasnji Tevrat nijc Objava koja je dosïa Musau a.s.
5. Jedan od uva/enih krsćanskih učenjaka dr Aleksandar
Kids je u predgovoru "Nove Biblijc" rekao da za tri stvari
postojc jasni dokazi:
a - da danasnji Tevrat nije djelo Musaovo a.s.
b- da je danasnji Tevrat napisan u Palestini, a ne u vrijeme Musasa a.s. kada je izraelski narod bio u pustinji Sinaj.
c - da je danasnji Tevrat sastavljcn u vrijeme Sulcjmana as tj. u periodu od desetog do osmog vijeka prije Isaa a.s., Što ukazujc na to da je i/medu njcgovog pisanja i smrti Musaa a.s. proteklo vise od 500 godina.
6. Iz iskustva se zna da se jezik uvcliko razlikujc u raznim
vremcnskim razdobljima. Ako se, npr. uporedi jezik Englcza
prijc 400 godina i današnji engleski naći će se medu njima
ogromna razlika. Norton, jedan od velikih krsćanskih učcnjaka
je rckao da ne postoji bitna razfika u stilu Tcvrata i stilu ostalih
knjiga Starog zavjeta kojc su pisanc poslijc oslobadanja
Izrailićana iz Babilona. A izmcdu Musaove a.s. smrti i njihovog
oslobadanja je vremenski jaz od oko 900 godina. I zbog
nepostojanja bitnc razlike u stilu kojim je pisan Tevrat i ostalc
knjige Starog zavjeta, učcnjak Lijusidn veliki poznavaoc
hebrejskog jezika, tvrdi da su sve ove knjige napisane u istom
vremenskom periodu.
7. U knjizi Ponovljeni zakon (27:5 i 8):
"(5) Ondje sagradi i irtvenik Jahvi1, Bogu svome -irtvenik od kamenja, na koje nisi spuštao gvoiđe. (8) Ispiši na tom kamenju sve riječi ovog Zakona: ureii in dobro*
A u Poslanici Jošua (8:30 i 32) stoji:
"(30) Tada podiie JoŠua žrtvenik Jahvi, Bogu Jzraelovu, na gori Ebalu. (32) Tu na kamenju Jošua prepiše Zakon Mojsi-jev, koji bješe napisan za sinove Izraelove. "
Iz ovih tekstova se vidi da je kamen oltara bio dovoljan da se na njemu ispiŠc Musaov a.s. Tevrat, a da je Musaov Tevral bio isti kao i ovaj današnji koji sadrzi pet knjiga Musaovih a.s. u ovom omjeru ne bi bilo mogućc ispisati ga na kamenom oltam.
8. Mnoštvo grjcšaka u Tevralu i brojna proturiječja izmedu njegovih knjiga isključuju mogućnost da je današnji Tevrat isti onaj Tevrat sa kojim je došao Musa a.s., jer je govor objavijen Musau a.s. ili kojeg je on napisao, iznad toga je da u njemu bude toliki broj grjcŠaka i oprečnosti.

[dzemail]

Knjiga Jošue ( sina Nunova )
Nakon što smo vidjeli u kakvom se stanju nalazi Tevrat koji je temelj religije Izraelaca poglcdajmo u kakvomje stanju JoSuina knjiga koja se nalazi na drugom mjestu poslije Tevrata. UČenjaci sljedbenika Knjige ni do danas ne znaju s pouzdanjem ime njenog autora, niti vrijeme njenog pisanja. I tu su se raziSli na pet sljedećih miâljenja:
1 - da je njen autor Jošua sin Nuna, pomocnik Musaa a.s.
2 -daje njen autor Elezer sin Harunaa.s.1,
3 - daje njen autor Finhasa sin Elezara sin Hamna a.s.
4 - daje njen autor vjerovjesnik Samuel.
5 - da je njen autor vjerovjesnik Jeremija.
A između Jeremije i Jošue a.s. je vise od 8 vjekova i ova ogromna razlika je potpun dokaz da oni nemaju lanac prenosilaca za svoje knjige i da sve to grade na pretpostavci i da je la pretpostavka njUiov lanac.
U knjizi Jošue postoje riječi i misli koje nikako ne mogu biti njegove, kao što u njemu postoje drugi odlomci koji ukazuju na to da bi njihov autor mogao biti iz vremena Davuda a.s. ili iza njega. I sve ovo jasno govori da ta knjiga nije djelo Jošuino.Između danasnjeg Tevrata i Jošuine knjige postoje velike oprečnosti u nekim propisima i da je današnji Tevrat dosao od Musa a.s., kao što tvrde, ili da je knjiga Jošuina zaista njegovo djelo, bilo bi nezamislivo da mu JoŠua protivuriječi i osporava ga u nekim propisima. Kako da Musaov zastupnik Jošua čini takve greške i proturiječi mu u događajima koji se dešavaju u njegovom vremenu?!
Vidjeli smo u kakvom se stanju nalazc Tevrat i Knjiga Jošue zamjenika Musaova a.s., a ni oslale knjige Starog zavjeta nisu u boljem stanju. Prouriječja su u njima veća, izrazitija i žešća tako da su neki istraživači osporili ncke knjige Starog zavjeta u cijelosti proglasivši ih lažnim pripovjetkama i izmišljenim pričama, jer su prethodnici u knjige Zakonika unijeli mnoge iskrivljene knjige koje su u osnovi bile neprihvatljive i odbačene.
I ovo je dovoljan dokaz da sljedbenici Knjige ne posjeduju cjelovit lanac prenosilaca ni za jednu od svojih knjiga i da govore na temelju sumnji Î nagađanja, i da knjiga nije plod nadahnuća samim time što se pripiše osobi koja ima inspiraciju i nadahnuće.

[dzemail]

Evanđelja:
Svi kršćanski prethodnici i znatan broj današnjih se slažu u tome da je Evanđelje po Mateju pisano hebrejskim jezikom i da je zagubljeno zbog izmjena koje su u njemu pravile kršćanske sekte i ogromnih nesreća koje su zadesîle kršćane u prva tri stoljeća. A što se tiče danas postojećeg primjerka Evanđelja po Matiju na hebrejskom jeziku ono je prijevod prijevoda s grčkog jezika i za njega ne posjeduju lanac prenosilaca, niti znaju ime njegovog prijevodioca, niti bilo šta o njemu, što je priznao i Jérôme. Sav govor o njemu se temelji na pretpostavkama; "Vjerovatno ga je preveo taj i taj ...", ali na temelju ovakvih sumnji se ne može ustanoviti da li knjiga pripada njenom autoru.
Tekstovi vise od pedeset učenjaka su saglasni da ovo Evanđelje koje se pripisuje Mateju (koje je ujedno prvo i najstarije kod njih) zasigurno nije njegovo djelo, jer su sve knjige Novog zavjela pisane na grtkom jeziku osim Evanđelja po Mateju i Pavlove poslanice Hebrejima. Posigurno se zna da su njih dvije pisane hebrejskim jezikom i za to postoje vjerodostojni podaci i Matej je jedini koji je pisao Evanđelje na hebrejskom. On je svoje Evanđelje napisao na hebrejskom jeziku za jevreje u Palestini koji su očekivali najavljemi osobu od potomaka Ibrahima a.s.* i Davuda a.s., zatim su ga prijevodili prijevodioci prema vlastitom razumijevanju i sposobnostima. A što se tiče Mateja, on svoje Evanđelje nije preveo na grëki jezik, a njegov prijevodioc je anonimna osoba. Preostale evanđeljske knjige su pisane na grčkom jeziku. Onaj ko tvrdi da su Matej kao i ostali pisci napisali svoja evanđelja na grčkom jeziku je u zabludi.
Istraživač Norton je napisao veliku knjigu u kojoj Ivrdi da je Tevrat apokrifno djelo i da ga nije napisao Musa a.s., a registrovao je u evanđeljima i mnoštvo iskrivljenosti. Pomenuo je u ovoj knjizi uvjerenje daje Matej svoje Evanđeije napisao na hebrejskom, jer su u tome saglasni svi njegovi prethodnici i ni jedan od njih to ne osporava, i to svjedočenje je prihvatljivo. Oprečno mišljenje i ne postoji, tako daje dokazivanje izlišno. Prethodnici svjedoče da su kršć'ani jevrejskog porijekla imali hebrejski primjerak ove knjige i da je on postojao i bio u upotrebi do vremena Jeromea. A današnji primjerak Evanđelja po Mateju je samo prijevod kome se ne zna ni prijevodioc (nid mnoštvo drugih bitnih podataka) ni njegovo stanje. Tvrdnje prethodnika potkrepljuje lo sto je Matej bio apostol i lično vidio Isaa a.s. u veéini situacija, Čuo većinu njegovih riječi vlasiitim uSima, i daje on aulor ovog Indzila to bi se vidjelo barem na
jednom mjestu u njegovom opisivanju dogadaja koje je vidio.
Govorio bi u prvom lieu kao što je to običaj i kod tadašnjih, a i
danaŠnjih autora. Dakle, ovo Evanđelje posigurao nije njegovo
djelo.Faustus, jedan od velikih učenjaka sekte Manichanens1 profesor El-Džermeni kaže: "Ovo Evanđelje je u cijelosti laž. Njegova prva dvija poglavlja su pridodata i neprihvatljiva za maricionite2, ebionite3 Juni Tirin i sveštenika Vilijemsa".
Istraživač Norton je ova dva evanđeljska poglavlja na mnogim mjestimaosporio.
Jérôme je izjavio da mnogi raniji učenjaci sumnjaju u izvornost 17. glave (posljednje) u Evandelju po Marku, kao i u 1. i 2. glave i nekih odlomka 22. glave Evanđelja po Luki. A 1. j 2. glava nikada nisu bile sastavnim dijelom Knjige sekte maricionite.
Istraživač Norton veli da su odlomci od devetog do dvadeselog, u šesnaestoj glavi Evanđelja po Marku umetnuti i da su pisci inače skloni dodavanju vise nego oduzimanju.
A što se tiče Evanđelja koje se pripisuje Ivanu, postoji nekoliko Činjenica koje ukazuju da ga nije napisao apostol Ivan. Evo nekih od njih:
1. Ni jedna rečenica ovog Evanđelja ne ukazuje na to da je
pisac pisao o dogadajima koje je lično vidio ili su se desili u
njegovom prisustvu. Naprotiv, njegove rečenice, misli i odlomci
potvrđuju da je njihov autor neko drugi a ne apostol Ivan. On
na kraju ovog Evanđelja kaže (21:24):
"Ovo je taj uČenik što svjedoči za ovo i napisa ovo, I znamo daje istinito njegovo svjedočanstvo". I kada pisac navodi Ivanov govor upotrebljava zamjenicu treceg lica da bi, neposredno nakon toga (u vlastitom govoru), upotrijebio zamjenicu za prvo lice "znamo" i lime jasno kazao da je autor neko drugi, a ne Ivan.
2. Erinijus1 (koji je živio u drugom stoljecu n.e.) je učio
pred Polycarpom, učenikom apostola Ivana. U vrijeme Erinijusa
gmpa ljudi je tvrdila da ovo Evandelje nije njegovo djelo.
Erinijus je šutio i nije im se suprostavio. Da je ovo Evandelje
zaista njegovo djelo lo bi znao njegov učenik Polycarp, a on bi
obavijestio svoga uČenika Erinijusa. A poznato je da je Erinijus
znao mnogo predaja napamet i prenio je od Polycarpa mnogo
podataka manje bitnih od ovoga. Erinijus je prvi koji je
pomenuo 3 evandelja (Matejevo, Markovo i Lukino) oko 200
g.n.e., a nije pomenuo Ivanovo Evandeljc. Drugi koji pominje
ova tri evandelja, a prvi koji pominje i čctvrto (Ivanovo), je Cle-ment IAleksandar 216. g. Tako oni koji vjeruju da je ovo Evanđelje djelo apostola Ivana nisu u stanju donijeti ni jedan dokaz protiv onih koji to poriču, a nije im posvjedočio ni Erinijus.
3. Opovrgavanje pripadnosti ovog Evandelja apostolu Ivanu nije osobina samo sljedbenika Islama, kao što se vidi iz ovoga što slijedi:
a - idolopoklonički učenjak Selsus je još u drugom stoljeću n.e. tvrdio da su kršćani sadržaje svojih evanđelja izmijenili tri ili četiri puta.
b - učenjak Faustus i vođa sekte manichanens je u četvrtom stoljeću govorio da je siguran da Novi zavjet nije pisao Isaa.s. niti njegovi apostoli,negodaje njegov autor osoba kojoj se ni ime ne zna i da ga je pripisao apostolima i njihovim učenicima samo zato da bi ga ljudi prihvatili. On je time sljedbenicima Isaa a.s. nanio veliku nepravdu, jer je napisao knjige prepune grjesaka i proturiječja.
c - Istandel je napisao da je autor Ivanovog Evandelja, bez sumnje, jedan od učenika aleksandrijske škole.
d - istraživač Bretschneider je rekao: "Zaista ovo Evanđelje kao i tri Ivanove poslanice nisu djelo apostola Ivana. One su zajedno s Evanđeljem napisane poČetkom drugog stoljeća.
f - poznati istraživač Krutis veli: "Uistinu je crkva Ephesus dodala 21. poglavlje."
g - vjerska sekta uludžin1 je u drugom stoljeću odbacila ovo Evanđelje i sve sa čim je došao Ivan i odbacila svaku mogućnost da to budu djela apostola Ivana.

[dzemail]

I zaključujem riječima istraživača Horna koji u pojašnjenjima kaže da su do nas doprlî podaci o vremenu pisanja Evanđelja, od strane starih crkvenih istoriČara, manjkavi i ne dovode do cilja, jer su prvi prethodnici prihvatili izmišljene predaje i lažne priče istinitim i zapisali ih u svojim knjigama. Oni poslije njih su ih prihvatili iz poštovanja prema njima, a zatim su i istinite i lažne predaje prenošene od jednog do drugog pisca, da bi na kraju bilo nemoguće njihovo razlikovanje i razdvajanje zbog dugog vremenskog perioda.
I Horn navodi razilaženja po pitanju pisanja Evanđelja na sljedeći naČin:
-EvanđeljepoMatejujepisano: 37., ilï 38.,ili 41.,ili43., ili 48., ili 61. Ui 62., ili 63. ili 64. godine.
• Evandelje po Marku: 56. ili nakon nje do 65. godine.
• Evandelje po Luki: 53.,ili 63. ili 64. godine.
• Evandelje po Ivanu: 68.,ili 69., ili 70., ili 97. ili 98.
godine.
Eto, tako je slanje ova četiri pomenuta evanđclja kod kršćana, a ni ostalc poslanice Novog zavjeta nisu u boljem stanju.
To jasno pokazuje svakoj razumnoj osobi da kršćani ne posjeduju cjelovit lanac prenosilaca knjiga Starog i Novog zavjeta.
Zbog toga oni nemaju osnova tvrditi da su 'njihove knjige pisane po nadahnuću i Božijoj objavijer je ta tvrdnja u osnovi neistinita, na Što ukazuju i sljedeći podaci:
a - ove knjige su prepune namjerno i nenamjerno unesenih grješaka i ispravki, a mnogobrojna su i oprečna shvatanja i tumačenja, tako da učenjaci sljedbenika Knjige nemaju osnova da ih poriču. Njihovi istraživači i komentatori su čak bili prinuđeni priznati mnogobrojne izmjene i greške, kao što su priznali da se u nekim oprečnim stavovima za jednu misao tvrdi da je ispravna, a za drugu da je lažna. Određene nelogičnosti su pokušali ispraviti blagim, ali u biti slabim isprikama, koje zdrav razum ne prihvata, jer je apsurd da se u božanskom govoru nađe griješka i iskrivljenost. Kada se božanski govor iskrivi on prcstaje biti božanskim (nadahnućem). Istraživač Horn je rekao: "Piscima je bilo dopušteno da pišu prema vlastitim htijenjima, običajima i shvatanjima. I niko ne tvrdi da su oni u svim situacijama bili nadahnjivani i da su svaku stvar pisali po nadahnuću i da je svaki propis plod tog nadahnuća.
Sakupljači Komentara Henrya i Scotta' tvrde: "Nije obavezno da sve što je napisao vjerovjesnik bude nadahnjujuée ili zakonodavno".
U "Enciclapadia Britannica" se navodi da veliki broj učenjaka kaže: "Nijc svaki govor i svaki navedeni opis u Svetoj knjizî stvar nadahnuća. Oni koji tvrde da je svaki govor u njoj nadahnuće to ne mogu lahko dokazati."
U "Rees Enciklopediji" koju su napisali istaknuti istraživači se navodi: "U djelima pisaca ove knjige i u njihovom govorima se nalaze grjeske i proturiječja. Apostoli jedni druge nisu smatrali autorima objave i nadahnuća, a prijašnji krsćani apostole nisu smatrali nepogrešivim, jer se u njihovim ponaŠanjima katkada javi protuslovlje. Isti slučaj je i sa knjigama koje su pisali učenici apostola. Tako su uccnjaci po pitanju nadahnuća u Evandeljima po Marku i Luki uzdržani. Istaknuti protestantski učenjaci tvrde da svaki govor u Novom zavjetu nije rezultat nadahnuća i da su apostoli pogriješili.
b - znanstvenik Norton prenosiriječi Eicharna: "Kršćanski narod je u početku imao kratku poslanicu u kojoj su opisani događaji iz Isusova života i ona se može nazvati originalnim Evandeljem koje je napisano za vjernike koji nisu čuli Isusove riječi svojim usirna i koji ga nisu vidjeli vlastitim očima. Ovo Evandelje je bilo osnova svim ostalim, mnogobrojnim, evandeljima koja su se pojavila u prva dva stoljeća, a među njima i Evandelje po Mateju, Marku i Luki. Međutim, ova Evanđelja su pala u ruke onih koji su ih proširili, dodavši im nove sadržaje. Tako se u njima postepeno pojavio višak i izmiješali istiniti događaji s lažnim pričama, u kojima Ce se kroz preduga kazivanja pojaviti loš stil pripovijedanja. I kada god su ove predaje i priče prenošene s usta na usta, postajale su ružnije i nepouzdanije, tako da je crkva, krajem drugog i početkom trećeg stoljeća, bila prinuđena, između nmogobrojinih evanđelja koja su bila u upotrebi i kojih je bilo vise od sedamdeset, izabrati četiri. Crkva je htjela da Ijudi prihvate ova četiri evanđelja, a odbace ostala. A da je brižnije čuvala originalno Evanđelje od stranih dodavanja bila bi dostojna pohvale, međutim, to je bilo teško zbog dopuna u mnogim primjercima. Nije postojao primjerak bez dodataka, tako da je bilo nemoguće razabrati original od primjesa, te je zbog toga većina prethodnika sumnjala u mnoge odlomke evanđelja i nije bila u stanju izvesti stvar na čistac. Štampa u to vrijeme nije postojala, pa je svaki vlasnik primjerka unosio u njega Šta je htio od pripovijedaka i predaja. I kada se ovaj primjerak umnoži i raširi, nije se znalo da li on sadrži samo riječi autora ili ne? OpominjaČi i upućivači su se uporno žalili da su pisci i vlasnici primjeraka, u veoma kratkom vremenu, izmijenili njihove knjige i da su sotonski učenici u njih unijeli nećist, izbacujući pojedine dijelove, a unoseći druge po vlastitom nahođenju, da Sveta knjiga nije ostala sačuvana i da je iz nje isčezlo svojstvo božanskog nadahnuća. Od dokaza da je iskrivljivanje Svete knjige u to vrijeme postalo uobičajeno su i riječi pisaca na kraju njihovih knjiga u kojima preklinju teškom zakletvom da im se knjige ne iskrivljuju i prizivaju prokletsvo na one koji to urade. Međutim, iskrivljivanje se desilo i u samoj biografiji Isaa a.s. i proširilo se do te mjere da je idolopoklonički naučnik Sulsus zamjerio krŠćanima tvrdeći da su njihova evanđelja izmijenjena tri, četiri ili vise puta. To nije čudno ako se zna da su se mnogi ljudi, nemoćni da dodu do originala, još od vremena objavljivanja Indžila, uposlili u mijenjanju, dodavajući im ili oduzimajući od njih ili mijenjajući riječ drugom sličnom riječju. Mijenjali su i opis Isaovih a.s. događaja i njegove riječi onako kako je to njima odgovaralo, a običaj mijenjanja koji je zaživio u prvoj generaciji se nastavlja i u drugoj i trećoj, sve dok se nije raširio do te mjere da su oni koji ne slijede kršćansku vjeru veoma dobro upoznali ovaj njihov običaj.
Clément Aleksandar Janus krajem drugog stoljeća napomînje da su tada postojali ljudi kojima je mijenjanje evanđelja bila glavna preokupacija.
Norton je, komentarišući riječi Eichoraa dodao da ovo nije mišljenje samo Eichorna nego i mnogih mislioca Njemačke. I pored toga što je Norton poznat kao branilac evanđclja, pomenuo je i podrobno opisao sedam umetnutih dijelova u ova četiri evanđelja i priznao da su iskrivljena. Objasnio je da se laž izmiješala sa opisom nadnaravnih dogadaja i da je danas veoma teško razlučiti istinu od laži.
Pa može li knjiga u kojoj se istina ispreplela sa laži biti plod božanskog nadahnuća?! Pa da li i dalje, neko od sljedbenika Knjige ima pravo tvrditi da su sve knjige dva Zavjeta ili njihovi odlomci rezultat nadahnuća?!
Mi muslimani čvrsto vjerujemo da su originalni Tevrai koji je objavljen Musau a.s. kao i originalni Indžil koji je objavljen Isau a.s. zagubljeni prije pojave Muhammeda (s.a.v.s.) i da od njih u ovom vremenu imamo samo dvije historijske knjige u kojima su se ispreplele istinite i lažne predaje. I ne kažemo da su one bile očuvane do pojave Muhammeda (s.a.v.s.) i da je njihovo iskrivljene uslijedilo nakon toga. Ni jedan musliman to ne tvrdi.
A što se tiče poslanica Pavla, one su u osnovi neprihvatljivejerga mi muslimani smatramo jednim od mnogih lažova koji su se pojavili u prvom stoljeću čiji je zadatak bio iskrivljivanje Isaove a.s, vjere, a apostoli su Isaovi a.s. učenici i njegovi iskreni sljedbenici. Vjerujemo da su bili pobožni, ali ne smatramo da su bili vjerovjesnici. Njihove riječi su za nas kao riječi vrijednih učenjaka koji pokušavaju smaostalno riješiti neka vjerska pitanja, a podložni su i griješenju. Gubljenje originalnog Evandelja i lança njegovog prenošenja u prvom i drugom stoljeću skida svaku odgovornost sa riječi apostola, a naročito zbog toga što oni, u mnogim slučajevima, nisu razumjeli Šta to Isa a.s. želi da kaže, što se jasno primjećuje u današnjim evanđeljima zbog učestalog uopštavanja njegovih riječi.
A što se tiče Marka i Luke, oni nisu apostoli i ne postoji ni jedan dokaz da im je od Boga dolazila objava, a nisu imali nicast vidjeti Isaa a.s.

[dzemail]

Tevrat je za nas muslimane nebeska knjiga objavljena Musau a.s., kao sto je i Indzil nebeska Knjiga objavljena Isau a.s. Sve sto se nalazilo u njima je objava od Uzvisenog Allaha i nije ih bilo dopusteno mijenjati dodavanjem, oduzimanjem ili bilo kojim drugim mijenjanjem njihovih rijeci. U sljedecim surama: El-Bekara, 87; Hud, 110; El-Mu'minun, 49; El-Furkan, 35; El-Kasas, 43; Es-Sedzda, 23; Fussilet, 45 su rijedi Uzvisenog: "I Mi smo Musau knjigu dali..."
A u suri El-Maida, 46 i suri El-Hadid, 27 Allah Uzviseni govori o Isau a.s.: "I Mi smo mu dali Indzil..."
U suri Merjem, 30 takode o Isau a.s.: "Meni je On knjigu dao i vjerovjesnikom me ucinio ..."
A u suri El-Bekara (136) i u suri Ali 'Imran, 84 su Allahove dz. s. rijeci: "... i (vjerujemo) u ono sto je dato Musau i Isau ..." (tj. knjigu Tevrat i knjigu Indzil).
Znaci da ove historijske knjige i poslanice Starog i Novog zavjeta, poznate po imenu Sveta knjiga, nisu Tevrat i Indzil koji su pomenuti u Casnome Kuranu i ne treba ih smatrati istinitim i bozanskim. Ocjena svih knjiga dvaju Zavjeta je sljedeca: svaka predaja u njima koja se slaze s Casnim Kuranom je za nas prihvatljiva i vjerujemo u nju, a svaka predaja koju osporava Casni Kuran je za nas neprihvatljiva i u biti je odbacujemo. A ona o kojoj Casni Kuran nista ne govori, ne potvrduje je, ali i ne osporava i mi sutimo, ni mi je ne potvrdujemo a i ne osporavamo. Uzviseni Allah u suri El-Maida, 48. kaze: "A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi." Kuran je cuvar ranije objavljenih knjiga i iskren je prema njima. Objelodanjuje i podrzava u njima istinu, a lazi koje se nalaze u njima iznosi na vidjelo i odbacuje ih. Islamski ucenjaci koji su se suprostavili Tori i Evandelju i obznanili u njima lazi i izvitoperenosti, nisu imali namjeru da se time suprostave Tevratu i Indzilu koje je Uzviseni Allah objavio Musau i Isau a.s. Namjera im je suprostaviti se ovim historijskim i zivotopisnim knjigama koje su, u ovih nekoliko stoljeca, sabrane u dva Zavjeta, a potom proglasene "objavljenim" i putem nadahnuca napisanim knjigama. To su one knjige o kojima Uzviseni Allah kaze: "A tesko onima koji svojim rukama pisu Knjigu, a zatim govore: 'Evo, ovo je od Allaha' - da bi zato korist neznatnu izvukli. I tesko njima zbog onoga sto ruke njihove pisu i tesko njima sto na taj nacin zaraduju!" (El- Bekara, 79).
Svi sljedbenici Islama su slozni da je istinski Tevrat ono s cime je, od Uzvisenog Allaha, dosao Musa a.s. i da je istinski Indzil ono sto sto je govorio Isa a .s. od objave koju mu je poslao Uzviseni Allah i da ova skupina knjiga poznata pod imenom Stari i Novi zavjet nije ono sto je pomenuto u Casnom Kuranu, jer danasnji Tevrat ima tri, a Indzil cetiri razlicite verzije, a Allah je objavio samo jedan Tevrat Musau a.s. i samo jedan Indzil Isau a.s. Onaj ko porekne Tevrat i Indzil koji su pomenuti u Casnome Kur'anu je nevjernik i otpadnik od Islama. A onaj ko porekne lazne price, predaje i potvore na Allaha i Njegove casne vjerovjesnike, koje se nalaze u Starom i Novom zavjetu (Svetoj knjizi) nije nevjernik i ne izlazi iz okvira Islama. Naprotiv, opovrgavanje i objelodanjivanje iskrivljivanja i lazi koje se u njima nalaze je duznost islamskih ucenjaka kako bi se razlucilo bozansko od onoga sto ne prilici Njegovoj velicanstvenosti i kako bi se Cast Allahovih vjerovjesnika sacuvala od blacenja.
Ove tri medusobno razlicite verzije Tevrata su prepune medusobnih proturijecnosti i iskljucivosti. U njima je, izmedu ostalog, navedena prica o smrti Musaa a.s. i njegovom pokopu u zemlji Moap i po tome sa sigurnoscu saznajemo da to nije istinski, od Allaha Musau a.s. objavljeni, Tevrat.
Cetiri danasnja evandelja su, takode, prepuna medusobnih iskljucivosti i protivrijecnosti. Pomenuto je u njima kazivanje o raspecu Isaa a.s (po njihovom tvrdenju), opisano je da je razapet i umro u taj i taj dan, ukopan tada i tada, iz cega izvodimo jasan zakljucak da ta knjiga nije stvarni Indzil koji je objavljen Isau a.s.

[dzemail]

Dokazi da je ova Biblija prepuna proturijecnosti, grjesaka i iskrivljivanja
Prvi dio:
Objelodanjivanje nekih protivrijecnosti
1. Neslaganja u imenima i broju Benjaminovih sinova:
U Prvoj knjizi Ljetopisa (7:6) stoji:
"Benjaminovi sinovi: Bela, Beker i Jediael, njih trojica."
U Prvoj knjizi Ljetopisa (8:1-2):
"(1) Benjamin rodi prvenca Belu drugog Asbela, treceg Ahraba, (2) cetvrtog Nohu ipetog Rafu."
U knjizi Postanak (46:21):
"Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Asbel, Gera, Naaman, Ehi, Ros, Mupim, Hupim i Ard."
Prema prvom tekstu Benijamin ima samo tri sina, a prema drugom pet. Tako ova dva teksta isklju£uju jedan drugoga. Razisli su se u imenima i broju. A slazu se samo u imenu Bela. Dok, prema trecem tekstu on ima deset sinova. Dakle razilazi se u odnosu na prva dva teksta u broju i imenima, a slaze se samo po pitanju dva imena, a sva tri teksta slazu se samo u imenu Bela.
Prva dva teksta su iz iste Knjige i predstavljaju protivurijecje u rijec'ima jednog te istog autora, a to je Ezra. Zatim imamo protivrijecnost i medusobnu iskljucivost izmedu onoga sto je napisao Ezra u Prvoj knjizi Ljetopisa i onoga sto je napisano u knjizi Postanje. Krscanski ucenjaci su se u ovim protivrijecjima spleli i bili konaSno prinudeni priznati grjesku i pripisati je Ezri. Rekli su: "Rodoslovni listovi iz kojih je Ezra uzimao podatke nisu bili kompletni te zato nije pravio razliku izmedu sinova i unuka".
2. Kontroverza u broju izraelskih i judejskih boraca:
U Drugoj knjizi Samuelovoj (24:9):
"Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijase osam stotina tisuca ratnika vicnih macu, a Judejaca pet stotina tisuca ljudi."
U Prvoj knjizi Ljetopisa (21:5):
"Joab dade Davidu popis naroda: Izraelaca bijase milijun i sto tisuca ljudi vicnih macu, a Judejaca cetiri stotine i sedamdeset tisuca vicnih macu".
Prema prvom tekstu broj ratnika u Izraelu je: (800.000), a u Judeji (500.000), a prema drugom tekstu njihov broj u Izraelu je: (1.100.000), a u Judeji (470.000).
Izmedu dva navedena teksta postoji ogromna razlika u zbrajanju ratnika. Razlika u broju ratnika Izraela je (300.000), a razlika u broju boraca Jude dostize (30.000). Adam Clark1 je u svome komentaru priznao da je veoma tesko odrediti koji je tekst ispravan, jer je u historijskim knjigama bilo jako mnogo korigovanja i izvitoperivanja. Ulaganje truda u to je bezvrijedno pa je najbolje priznati iskrivljavanje jer ovo je 5injenica koja se ne moze osporiti, a ni prenosioci nisu bili nadahnjivani.
3. Proturijecnost u vijesti Gad Eraja:
U Drugoj knjizi Samuelovoj (24:13):
"Gad tako pode Davidu i javi mu ovo: *Hoces li da dodu sedam gladnih godina na tvoju zemlju, Hi da tri mjeseca bjezis pred svojitn neprijateljem koji ce te goniti..."?
U Prvoj knjizi Ljetopisa (21:11-12):
"(11) Dosavsi Davidu Gad mu rece: Ovako veil Jahve Biraj sebi (12) Hi glad za tri godine, Hi da tri mjeseca bjezis pred neprijateljima, i mac tvojih neprijatelja da te stize...".
I izmedu dva teksta postoji razlika u duzini gladovanja. U prvom tekstu sedam godina, a u drugom tri godine. Njihovi komentatori su priznali da je u prvom tekstu grjeska. Adam<<<<<<<<<<<
1) Adam Clark: (1675-1729. g.), jedan od najistaknutijih engleskih filozofa, veliki protestantski komentator, ucenik i prijatelj Ishaka Newtona. 1851. g. je u Londonu izdat njegov komentar Starog i Novog zavjeta.
Clark kaze: "Zaista je tekst Prve knjige Ljetopisa, bez sumnje, u pravu i on se slaze s grckim primjerkom."
4. Neslaganje po pitanju starosti kralja Ahazija u vrijeme njegovog ustolicenja:
U Drugoj knjizi o Kraljevima (8:26): "Ahaziji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevaoje godinu dona u Jeruzalemu".
U Drugoj knjizi Ljetopisa (22:2):
"Bile su mu cetrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu".
I tako se jedan tekst suprostavlja drugome. Razlika je u dvadeset godina. Drugi tekst je, bez sumnje, pogresan, jer prema onome sto stoji u Drugoj knjizi Ljetopisa (21:20 i 22:1-2) njegov otac Joram je umro u cetrdesetoj godini zivota, a Ahazija ga je naslijedio odmah nakon njegove smrti. Prema tome ako drugi tekst nije pogresan trebalo bi da Ahazija bude stariji od svoga oca dvije godine, sto je nemoguce. Da je ovdje pisac pogrijesio potvrduju Adam Clark, Horn, Henry i Scott u svojim komentarima.
5. Neslaganje po pitanju starosti kralja Jojakina u vrijeme njegovog ustolicenja:
U Drugoj knjizi o Kraljevima (24:8-9):
"(8) Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio, i kraljevaoje tri meseca u Jeruzalemu ...(9) Onje cinio stoje zlo u ocima Jahvinim".
U Drugoj knjizi Ljetopisa (36:9):
"Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevoje tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; cinio je stoje zlo u Jahvinim ocima."
I izmedu ova dva teksta je razlika u deset godina. Komentatori su objasnili da je grjeska, posigurno, u drugom tekstu, jer je duzina njegove vlasti samo tri mjeseca, zatim je odveden kao zarobljenik u Babilon i ostao zajedno sa svojim zenama u zatvoru. Suprotno je obicaju da osoba od osam godina ima supruge i suprotno je zakonu da se kaze za nekoga poput ovog djedaka: "... cinio je ono sto je zlo u Jahvinim ocima". Zbog toga ucenjak Adam Clark kaze: "Ovaj dio poslanice je iskrivljen".
6. Neslaganje u broju onih koje je jednim udarcem koplja ubio jedan od Davudovih ajs. heroja:
U Drugoj knjizi o Samuelu (23:8):
"... on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput".
U Prvoj knjizi Ljetopisa (11:11):
"... on je mahnuo svojim kopljem na tri stotine i pobi ih odjednom".
Razlika u zbrajanju ubijenih u dva navedena teksta je 500. Adam Clark i dr Kennicott kazu: "U ovom pasusu postoje tri velike grjeske".
7. Neslaganje u broju ptica i stoke koja je uzeta u Nuhovu ajs. ladzu:
U knjizi Postanak (6:19-20):
"(19) A od svega sto je zivo - od svih bica - uvedi u korablju od svakoga po dvoje, da s tobom prezivi, i neka budu musko i zensko. (20) Od ptica prema njihovim vrstama, od zivotinja prema njihovim vrstama, i od svih stvorova sto po zemlji puze po njihovim vrstama: po dvoje od svega neka ude k tebi, da prezivi".
U istoj knjizi (7:8-9):
"(8) Od cistih zivotinja i od zivotinja koje nisu ciste, od ptica, od svega sto zemljom puzi, (9) ude po dvoje - muzjak i zenka - u korablju s Noom, kako je parovi, sve musko i zensko, kako je Bog naredio Noi".
U istoj knjizi (7:2-3):
"(2) Uzmi sa sobom od svih cistih zivotinja po sedam parova: muzjaka i njegovu zenku. a od necistih po dvoje, muzjaka i zenku njegovu. (3) Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - muzjaka i zenku - da im se sjeme sacuva na zemlji". Ovo su tri teksta jedne, te iste, knjige. Iz prvog i drugog se razumije da je Uzviseni Allah naredio Nuhu a.s. da ukrca u ladu od svih zivotinja, ptica i insekata po dvoje, musko i zensko, i razumije se da je to Nuh a.s. i uradio.
A iz treceg teksta se razumije da mu je Uzviseni Allah naredio da uzme sedam parova samo od c"istih zivotinja i cistih ptica, a sto se tic"e stoke koja nije cista, da od nje uzme samo po dvoje, musko i zensko.
U prvom i drugom tekstu se ne pominje broj sedam, dok se rijec" "parovi" pominje u sva tri teksta. U trecem tekstu je broj dva (po dvoje) rezervisan samo za neciste zivotinje, a broj sedam za ptice i ostale zivotinje, sto se ne slaze s prva dva teksta i sto predstavlja ogromnu razliku.
8. Neslaganje u broju Davudovih a.s. zarobljenika:
U Drugoj knjizi o Samuelu (8:4):
" David zarobi od njega tisucu i sedam stotina konjanika i dvadeset tisuca pjesaka".
U Prvoj knjizi Ljetopisa (18:4):
"David zarobi od njega tisucu bojnih kola, sedam tisuca konjanika i dvadeset tisuca pjesaka".
Dva teksta su se razisla u (1.000) kola i (5.300) konjanika kojih ima vise u drugom tekstu.
9. Neslaganje u broju Aramejaca koje je Davud ajs. pobio:
U Drugoj knjizi o Samuelu (10:18): "... / David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i cetrdeset tisuca pjesaka".
U Prvoj knjizi Ljetopisa (19:18):
"Alt Aramejci udarise u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuca konja od bojnih kola i cetrdeset tisuca pjesaka".
I tako se u drugom tekstu nade (6.300) kola vise nego u prvom.

[dzemail]

10. Neslaganje u broju Sulejmanovih a.s. konja:
U Prvoj knjizi o Kraljevima (5:6):
"Salomon je imao cetrdeset tisuca konja za vucu i dvanaeset tisuca zajahanje".
U Drugoj knjizi Ljetopisa (9:25):
"Salomon je imao cetiri tisuce konjskih jasala i bojnih kola, i dvanaest tisuca konjanika ...".
Razlika izmedu ova dva teksta: (36.000) konja vise u prvom nego u drugom tekstu. Komentator Adam Clark je rekao: "Najbolje je da priznamo izvitoperenost broja".
11. Neslaganje u porijeklu Isaa ajs.:
Isaova a.s. loza u Evandelju po Mateju (1:1-17), i Evandelju po Luki (3:23-38). Onaj ko napravi uporedbu ove dvije loze naci ce sest velikih proturijecja:
a - u Evandelju po Mateju (1:16), se kaze da je muz Isaove a.s. majke bio Josip sin Jakova, a u Evandjelju po Luki (3:23), se kaze da je to bio Josip sin Helijev.
b - u Evandelju po Mateju (1:6) se kaze da Isa a.s. vodi porijeklo od Davudovog a.s. sina Sulejmana a.s., a u Evandelju po Luki (3:31) da on vodi porijeklo od Davudovog a.s. sina Natana.
c - iz Evandelja po Mateju (1:6-11) se saznaje da su svi preci Isaa a.s. od Davuda a.s. do zatocenistva u Babilonu, bili poznati kraljevi, a iz Evandelja po Luki (3:27-31) saznajemo da oni nisu bili niti kraljevi niti poznati, izuzev Davuda a.s. i njegovog sina Natana.
d - prema Matejevom Evandelju (1:12) Salatijel je sin Jehoniev, a prema Lukinom Evandelju (3:27) Salatijel je sin Nerijeva.
e - prema Evandelju po Mateju (1:13) Zorobadelovom sinu je ime Abijuda, a prema Lukinom (3:27) Rezin. A cudno je i to da medu imenima Zorobadelovih sinova pomenutim u Prvoj Knjizi Ljetopisa (3:19), nema imena Abijud i Rezin.
f - iz Evandelja po Mateju (1:6-17) se saznaje da u lozi izmedu Davuda a.s. i Isaa a.s. postoji dvadeset i sest generacija, a iz Evandelja po Luki (3:23-31) da u toj istoj lozi, izmedu njih, postoji cetrdeset i jedna generacija.
Stari krsdanski istrazivaci i ucenjaci su jos od treceg stoljeca nove ere, kada su ova dva Evandelja postala poznata, naprosto ostali nemocni pred ovim proturijecjima i nisu ih mogli izbrisati. Zudili su da ove proturijecnosti isceznu tokom vremena, ali su njihove nade propale. Ove proturijecnosti u lozi su i danas prisutne te i danasnjim ucenjacima predstavljaju kamen spoticanja.
12. Razlika u broju onih koje je Isa a.s. izlijecio:
U Evandelju po Mateju (20:29-34) se navodi prica o dva slijepca. Navodim samo neke njene odlomke:
"(29) Kad su izlazili iz Jerihona, pode za njim silan narod. (30) Krajputa sjedila dva slijepca ... (34) Isus se sazali te im se dotace ociju. Oni smjestaprogledase ipodose za njim."
U Evandelju po Mateju (8:28-34) se navodi pric"a o dvojici ludaka. Navodim samo prve reCenice:
"(28) Kad stigose na drugu obalu, u gadarski kraj, dodose mu u susret dva opsjednuta, sto su izasli iz grobova. Oni bijahu toko bijesni da nitko nije mogao proci onim putem".
U ova dva evandeljska teksta oni su slijepi i ludi.
Prva prica se navodi i u Evandelju po Marku (10:46-52), ali se iz nje saznaje da je na putu sjedio samo jedan slijepac kome je ime Bartimej. Druga prica se pominje u Evandelju po Marku (5:1-20), kao i u Evandelju po Luki (8:26-39), i u njoj se pominje isti slucaj s tim da se iz posljednje dvije vidi da ga je na putu do£ekala samo jedna luda osoba.
13. Pruturijecja po pitanju stapa pomenutog u oporuci Isaa ajs. dvanaestorici apostola:
U Evandelju po Mateju (10:9-10) stoji:
"(9) Ne pribavljajte sebi u pojase, ni zlatnog, ni srebrenog, ni bakrenog novca; (10) ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuce, ni stapa ..."
Ista misao se navodi u Evandelju po Luki (9:3):
"/ rece im: 'Nista ne uzimajte na put: ni stapa, ni torbe, ni kruha, ni novca! Niti imajte po dvije haljine."
U Evandelju po Marku (6:8-9):
"(8) Zapovjedi im da na put, osim jedino stapa, ne nose nista: ni kruha, ni torbe, ni bakrenog novca u pojasu, (9) nego samo sandale na nogama; i da ne oblace dviju haljina".
Imamo tri teksta. U prvom i drugom stoji zabrana Isaa a.s., dvanaestorici u£enika koje salje, da sa sobom na put nose bilo sta, padaki stap.
Medutim u trecem tekstu se navodi da im je Isa a.s. dozvolio da sa sobom na put ponesu samo stap.

[dzemail]

14. Proturijecje u svjedocenju Isaa a.s. o samome sebi:

U Evandelju po Ivanu (5:31) stoje ove Isaove a.s. rijeci: "Ako ja svjedocim sam za se, moje svedocanstvo nije vjerodostojno".
U istom Evandelju (8:14) Isa a.s. kaze:
"/ ako ja svjedocim sam za se - odvrati im Isus - moje je svedocanstvo vjerodostojno ...".
Prvi tekst znaci da ne treba uzimati svedocenje Isaa a.s. o samome sebi, dok drugi znaci da se to njegovo svedocenje mora prihvatiti.
15. Neslaganje po pitanju ko je nosio krst do mjesta raspeca:
U Evandelju po Mateju (27:32):
"Izlazeci sretose nekog Cirenca, imenom Simuna, i prisilise ga da mu ponese kriz".
U Evandelju po Luki (23:26):
"Dok su ga vodili, uhvatise nekoga Simuna, Cirenca, koji je dolazio iz polja, te na njega stavise kriz da ga nosi za Isusom".
U Evandelju po Ivanu (19:17):
"... A on, noseci svoj kriz, uzide na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota".
Tri teksta o istom dogadaju. Prvi i drugi (Matejev i Lukin) tvrde da je kriz nosio Simun Cirenac, a treci (Ivanov) da ga je nosio sam Isa a.s
16. Dali je lsa a.s. gradio mir ili ga je rusio?
U Evandelju po Mateju (5:9):
"Blago mirotvorcima jer ce se zvati sinovi Bozji!"
U Evandelju po Luki (9:56):
"... jer sin covjeciji nije dosao da pogubi duse covjecije, nego da ih spase".
U Evandelju po Mateju (10:34):
"Nemojte misliti da sam dosao donijeti na zemlju mir! Nisam dosao da donesem mir, nego mac".
U Evandelju po Luki (12:49 i 51):
"(49) Dosao sam da bacim oganj na zemlju, pa kako bih zelio da se vec zapalio! (51) Mislite li da sam dosao donijeti na zemlju mir? Ne, kazem vam, nego razdor".
Proturijecje je ocito. U prva dva teksta pohvala mirotvorcima "blago mirotvorcima", te tvrdnja da "sin covjeciji nije dosao da pogubi duse ljudske, nego da ih spasi", da bi, samome sebi, u trecem i cetvrtom tekstu osporio miroljubivost i objasnio da je dosao s macem da baci oganj i razdor na zemlju.
I tako se nezaobilazno namece sud da Isa a.s. nije dosao da spasi, nego da unisti i da nije od onih za koje se kaze: "blago mirotvorcima".

[dzemail]

Drugi dio:
Objasnjenje nekih grjesaka
Proturijecja koja su do sada pomenuta se otkrivaju poredenjem razlicitih knjiga, njihovih prijevoda i poglavlja. Medutim, grjeske koje sada navodimo su vidne onda kada se ne slazu sa stvarnoscu, razumom, obicajima, historijom, matematikom ill bilo kojom drugom naukom, shodno izjavama istrazivaca, kao sto ce se vidjeti.
1. Grjeska u duzini boravka Izraelaca u Egiptu:
U Poslanici Izlazak (12:40-41) se navodi:
"(40) Vrijeme sto su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je cetiri stotine i trideset godina. (41) I kad se navrsi cetiri stotine i trideset godina - tocno onoga dana - sve cete Jahvine izidose iz zemlje egipatske".
Ovo je grjeska, jer duzina boravka Izraelaca u Egiptu je samo dvije stotine i petnaest godina, a period od (430) godina je, ustvari, duzina oba njihova boravka u Kenanu (Palestini) i Egiptu (tj. boravak Izraelaca i boravak njihovih djedova prije njih). Jer je vrijeme od ulazka Ibrahima a.s. u Kenan do rodenja njegova sina Ishaka a.s. (25) godina, a od rodenja Ishaka do rodenja Ja'kuba a.s.1 (60) godina, a Ja'kub je imao (-130) godina kada je usao u Egipat. Tako je zbir godina od ulaska Ibrahima a.s. u Kenan do ulaska njegovog unuka Ja'kuba u Egipat dvije stotine i petnaest godina (215). (tj. 25 + 60 + 130 = 215 godina).
A duzina boravka sinova Izraelovih u Egiptu, otkako je Ja'kub a.s. u njega usao do njihovog izlaska sa Musaom a.s., je, takoder, dvije stotine i petnaest godina (215). Tako su, dakle, oba boravka (sinova i predaka Izraelovih) u Kenanu i Egiptu trajala ukupno cetiri stotine i trideset godina, a ne samo jedan od njih. Istrazivaci, istoricari i komentatori Biblije priznaju ovu grjesku, objasnjavajuci: "Zaista je tacna verzija samurijskog primjerka Starog zavjeta koji objedinjava ta dva boravka i ta verzija dokida ostale".
Evo teksta samurijskog primjerka Tevrata, knjiga Izlazak:-------
)Krs.: Jakob
----(12:40):
"Boravak sinova Izraelovih i njihovih djedova u Kenanu i Egiptu trajaoje cetiri stotine i trideset godina".
A evo i njenog teksta u grckoj verziji Tevrata: "Izraelci i njihovi djedovi su, u Kenanu i Egiptu, boravili cetiri stotine i trideset godina".
Do istog zakljucka je dosao i autor knjige, "Vodic kroz bogatstvo Svetog Pisma", koju krscanski istrazivaci priznaju i cijene. On navodi da je od Ja'kubaova boravaka u Egiptu do rodenja Isaa a.s. proteklo (1.706) godina, a od vremena kada su Izraelci presli more i kada je potopljen faraon, pa do rodenja Isaa a.s. (1.491) godina. I ako izracunamo (1706-1491=215) godina, a to je duzina boravka Izraelaca u Egiptu od Ja'kubaova dolaska u njega pa do Musaova a.s. izlaska iz njega, tj. faraonova potopa. I kada znamo da je Ja'kub a.s. cetvrti djed Musaov a.s. (jer je Musa a.s. sin Imranov sin Kahatov sin Lavija sin Ja'kuba) dolazimo do Cvrstog uvjerenja da je nemoguce da su Izraelci u Egiptu boravili duze od (215) godina. A s tim se slazu i svi jevrejski i krscanski istrazivaci, ucenjaci i istoricari, dok tvrdnje hebrejskog Tevrata o boravku Izraelaca (samo) u Egiptu, u vremenskom periodu od (430) godina su proglasili netacnim. Zato Adam Clark u svome komentaru kaze: "Svi se, uistinu, slazu da je sadrzaj hebrejske Tore veoma sumnjiv, da su Pet Mojsijevih Poslanica iz samirijske Tore ispravnije od ostalih i da historija potvrduje ono sto se navodi u samirijskoj Tori".
Sakupljaci Henry-Scottova komentara su rekli: "Zaista je samirijska verzija tacna i dokida svaku sumnju u tekst".
Postalo je sasvim jasno da sljedbenici Knjige, za navode u knjizi Izlazak (12:40) nemaju objasnjenja osim priznanja da su pogresni.
2. Grjeska u zbrajanju Izraelaca koji su sa Musaom a.s. napustili Egipat:
U knjizi Brojevi (1:44-47):
"(44) To su oni koje popisase Mojsije i Aron ... (45) Bill su popisani svi Izraelci, prema pradjedovskim domovima, od dvadeset godina i vise, svi za borbu sposobni u Izraelu. (46) Biloje, dakle, svih popisanih sest stotina i tri tisuce i pet stotina i pedeset. (47) Medu te nisu se ubrojali Levijevci prema svojem pradjedovskom plemenu".
Iz teksta se razumije da je broj onih koji su sa Musaom i Harunom a.s. izasli iz Egipta, starijih od dvadeset godina i sposobnih za rat, bio (603.550). U taj broj nisu usli Levijevci (ni njihove zene ni ljudi), zatim sve zene Izraelaca i svi muskarci mladi od dvadeset godina. Ako se tome broju pridodaju svi koji nisu popisani njihov broj nece biti manji od dva i po miliona, a ovaj broj nije tadan zbog nekoliko cinjenica:
a - Jer se u knjizi Postanak (46:27), u knjizi Izlazak (1:5) i u knjizi Ponovljeni zakonik (10:22) pominje da je ukupan broj clanova Ja'kubaove a.s. porodice koji su dosli u Egipat sedamdeset (70) osoba.
b - Jer je boravak Izrelaca u Egiptu trajao samo dvije stotine i petnaest (215) godina.
c - Jer se u poslanici Izlazak (1:15-22) navodi da su, osamdeset (80) godina prije izlaska Izraelaca iz Egipta, njihova muska novoroden£ad bila ubijana, a zenska ostavljana u zivotu.
I kada se imaju u vidu ove tri dinjenice razum zakljucuje da je pomenuti broj (603.550) pogresan. Pa kada bismo zanemarili i ubijanje njihove novorodencadi, te pretpostavili da se njihov broj svakih dvadeset i pet godina udvostrudavao, ustanovili bismo da se broj sedamdeset (70) u dvije stotine i petnaest (215) godina udvostrucio devet puta i da on nije veci od trideset i sest hiljada (36.000). Pa kako onda, broj njihovih ratnika, moze biti (603.550)?! A ako je broj njihovih boraca bio veci od pola miliona, broj ukupnog stanovnistva ne moze biti manji od dva i po miliona, a to je apsurd kojeg zdrav razum ne moze prihvatiti. Ako tome pridodamo ubijanje novorodencadi apsurd postaje ocitiji i veci. Osporavanju ovoga broja (603.550) je pribjegao i veliki istrazivad Ibni Haldun1 u uvodu svoje historije, jer izmedu Ja'kuba i Musaa a.s. su samo tri oca tj.-----------
1) Ibn Haldun, Velijjud-Din Ebu Zejd: Abdurrahman ibn Muhammed ibn Muhammed ibn El Husejn ibn DSabir ibn Haldun El-Hadramavi El-ISbilijj;
-------------c"etiri generacije i on je prema poslanici Izlazak (6:16-20) i poslanici Brojevi (3:17-19): (Mojsije sin Amramov sin Kehata sin Levija sin Jakoba) i nemoguce je da sedamdeset osoba imaju, samo u cetiri generacije, tako velik prirastaj.
Postoje jos dvije stvari koje potvrduju grjesku u ovome broju:
a - u poslanici Izlazak se pominje (12:38-42):
- da su sa sobom, imali mnoga stada ovaca i goveda,
- da su more presli u jednoj noci,
- da su se iseljavali svaki dan,
- i da su im direktne rijeCi Musaove a.s. bile dovoljne kao naredba za iseljavanje.
Nakon prelaska mora Izraelci su odsjeli kod dvanaest izvora u blizini doline Sinaj. Da su Izraelci bili u broju koji je ranije pomenut bilo bi nemuguce da sa mnostvom svoje stoke predu more u jednoj noci, da se iseljavaju svaki dan i da svi cuju direktne rijec'i Musaove a.s. koje su bile dovoljne kao naredba za iseljavanje, kao sto ni mjesto oko doline Sinaj ne bi bilo dovoljno prostrano za sve njih i njihovu stoku.
b - U poslanici Izlazak (1:15-22) se navodi da su Izraelci za svoje zene u Egiptu imali samo dvije porodilje i da im je faraon naredio da ubijaju svako njihovo musko novorodenc'e. Da je broj Izraelaca bio tako velik bilo bi apsurdno vjerovati da su samo dvije babice poradale sve njihove zene.
Naprotiv, bilo bi neophodno da ih bude na stotine. Istina je da je broj Izraelaca bio onoliki koliki je mogao nastati prirastajem (70) osoba u vremenskom periodu od (215) godina. Njima su, uistinu, bile dovoljne dvije babice za porod, bila im je dovoljna samo jedna noc za izlazak sa stokom iz Egipta u Sinaj, tome broju bio je sasvim dovoljan glas Musaa a.s. kao naredba za iseljavanje svaki dan i prostor oko doline Sinaj bio je dovoljan da na njemu odsjednu sa svojom stokom.

[dzemail]

Zato bez najmanje sumnje tvrdimo da je broj (603.550) Izraelaca sposobnih za rat, pomenutih u Poslanici Brojevi (1:44-47) pogresan.
3. Grjeska iz koje proizilazi osporavanje Davudove ajs. vjerovjesnicke misije:
U knjizi Ponovljeni zakon (23:2) pise:
"U sabor Gospodnji nece ulaziti onaj kojije roden iz veze nedozvoljene; ni deseto koljeno njegovo nece ulaziti u sabor Gospodnji."
Ovaj navod je netacan, jer se iz njega razumije da Davud a.s. ne ulazi u sabor Gospodnji, i da nije vjerovjesnik, jer je Peres dijete zinaluka. Prema onome sto se navodi u knjizi Postanak (38:12-30) njegov otac Juda je ucinio blud sa svojom snahom Tamarom koja je iz tog bludnog cina rodila Peresa, a Davud a.s. je, u toj lozi, deveto koljeno iza Peresa, a ako brojimo i Peresa onda je on deseto koljeno, jer loza Davudova prema onome sto se navodi u Evandelju po Mateju (1:1-6), i Evandelju po Luki (3:31-33) slijedi ovako:
"David, sin Jesejev, sin Obedov, sin Boozov, sin Salmonov, sin Naasonov, sin Aminabadov, sin Aramov, sin Esromov, sin Faresov, sin Judin, sin Jakovljev, sin Izakov, sin Abrahamov."
A prema onome sto se navodi u pjesniCkoj knjizi Psalmi (89:26-27), Davud a.s. je predsjedavajuci na skupu Jahvinom i on je iznad svih kraljeva na Zemlji, te i to potvrduje cinjenicu da je tekst u knjizi Ponovljeni zakon (23:2) pogresan. U Lukinom Evandelju koji je izdao Ricard Vats 1825. g. u Londonu i u Lukinom Evandelju koje je 1826. g. izdao Kilketa u Davudovu a.s. lozu je, izmedu Arama i Esroma, ubadeno ime Jerem (tj. Aram sin Jevrema sin Esroma sin Peresa) te je Davud a.s. prema tome jedanaesto koljeno. Medutim, ljudi koji iskrivise Svetu knjigu dodajudi joj ovo ime, zaboravise ga dopisati u istom izdanju, i istoj lozi, koju navode u Evandelju po Mateju. I istina o tome izade na vidjelo, a proturijecje izmedu ova dva Evandelja po pitanju Davudove a.s. loze osta prisutno i u danasnjim izdanjima. Ime Jevrem, takoder, nije navedeno u izdanju iz 1844. i 1865. g. kao ni kasnije u Evandelju po Mateju i Luki. U svima njima je ostalo Aram sin Esroma. Istina je da je navod iz knjige Ponovljeni zakon (23:2) u osnovi pogresan kao sto je i kazivanje o bludu Jude sa snahom Tamarom potvora, jer je apsurdno da ovakav sud bude izrecen od strane Uzvisenog Boga ili Musaa a.s. Komentator Horsley je za rijeci "ni deseto koljeno njegovo nece ulaziti u sabor Gospodnji" rekao da su pridodate i da je njima izmijenjen tekst.
4. Grjeska u broju nastradalih stanovnika Bet Semesa:
Dovoljno je spomenuti sljedece dvije misli iz price o kovcegu navedene u Prvoj knjizi Samuelovoj (6:13 i 19):
"(13) Stanovnici Bet Semesa upravo su bill zabavljeni zetvom psenice u dolini. Digavsi oci ugledase Kovceg i potrcase mu s veseljem u susret. (19) Gospod udari stanovnike Bet-Semesa kad se zagledase u Kovceg Gospodnji, i pobi pedeset hiljada i sedamdeset ljudi iz naroda. I narod bi u ocajanju, jer ga Gospod udari velikompogibijom."1
I ova vijest je, u to nema sumnje, netacna. Adam Clark je, nakon opovrgavanja ove vijesti, rekao: "Hebrejski tekst je u vecini slucajeva izvitoperen. Ili su mu neke rijeci oduzete ili pridodate. Rijeci "pedeset hiljada" su dopisane, ili grjeskom ili namjerno, jer je nemoguce da jedno malo selo ima toliki broj stanovnika i da tako velik broj ljudi u isto vrijeme zanje zito, a jos je apsurdnije da pedeset hiljada ljudi istovremeno vidi kovc"eg postavljen na kamenu u sred njive."
U latinskoj verziji su navedene ove rijeci: "... sedamdeset poglavara i pedeset hiljada obicnog naroda". U grckom, kao i hebrejskom izdanju: "... pedeset hiljada i sedamdeset ljudi iz naroda". Na sirskom i arapskom jeziku:"... pet hiljada sedamdeset ljudi." Kod historidara Josepha2 samo: "sedamdeset osoba."* Neki istaknuti svecenici su spomenuli i neke druge-
---------------------------------------------------------------------
1) Ovaj citat se nalazi u hebrejskoj verziji Prve knjige Samuelove, a nema ga u zagrebacSkom izdanju Biblije iz 1994. g
2) Joseph: (37-95), jevrejski historiCar i rabin, vladar pokrajine El-Dzelil. 67. g. su ga zarobili Rimljani, ali je u Rimu uzivao prava slobodnog gradanina te
se posvetio pisanju, a najpoznatije knjige su mu: "Rat jevreja", "Stara jev-rejska istorija" i "Poslanica protiv Ebijunita"
--------------------------------------------------------------------------
brojeve. Ove medusobne iskljucivosti nam jasno potvrduju da se je ovdje, zaista, desilo iskrivljivanje - dodavanjem ill izbacivanjem necega.
Henry i Scott u svome komentaru smatraju nevjerovatnim da stanovnici jednog malog sela toliko zgrijese i budu kaznjeni tako surovom kaznom, pa su posumnjali u istinitost vijesti.
Razmotre li se izjave ovih komentatora Biblije vidjet ce se kako su ovaj dogadaj smatrali nemogucim, a vijesti o njemu su porekli te priznali grjesku i namjerno iskrivljivanje povecavanjem broja ili njegovim smanjivanjem.
5. Grjeska u proracunu visine trijema kojega je sagradio Sulejman ajs.:
U Drugoj knjizi Ljetopisa (3:4) stoji:
"Trijem kojije bio pred Domom, imao je, po sirini ovoga potonjega, u duzinu dvadeset lakata, a visokje bio sto i dvadeset lakata."
A u Prvoj knjizi o Kraljevima (6:2) stoji da je visina kuce koju je gradio Sulejman a.s. trideset lakata, pa kako onda visina trijema moze biti stotinu i dvadeset lakata?! Adam Clark je priznao da se u Drugoj knjizi Ljetopisa (3:4) radi o gresci, pa su prijevodioci na sirski i arapski jezik izbacili rije£ stotinu i rekli: "njegova visina je dvadeset laktova". Ispravka u arapskoj verziji je napravljena 1844. godine, pa navedeni pasus sada glasi: "Prednji trijem odgovarase sirini doma i imase dvadeset lakata duzine i dvadeset lakata visine."
6. Netacnost u broju Abijeve i Jeroboamove vojske:
U Drugoj knjizi Ljetopisa (13:3 i 17):
"(3) Abija je izasao u boj s hrabrim ratnicima, sa cetiri stotine tisuca izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisuca Ijudi, sve biranih junaka. (17) Abija je s narodom ucinio velik pokolj medu njima, te je od Izraela palopobijenihpet stotina tisuca izabranih Ijudi."
Njihovi komentatori su priznali grjesku u broju u ova dva brojeve. Ove medusobne iskljucivosti nam jasno potvrduju da se je ovdje, zaista, desilo iskrivljivanje - dodavanjem ill izbacivanjem necega.
Henry i Scott u svome komentaru smatraju nevjerovatnim da stanovnici jednog malog sela toliko zgrijese i budu kaznjeni tako surovom kaznom, pa su posumnjali u istinitost vijesti.
Razmotre li se izjave ovih komentatora Biblije vidjet ce se kako su ovaj dogadaj smatrali nemogucim, a vijesti o njemu su porekli te priznali grjesku i namjerno iskrivljivanje povecavanjem broja ili njegovim smanjivanjem.
5. Grjeska u proracunu visine trijema kojega je sagradio Sulejman ajs.:
U Drugoj knjizi Ljetopisa (3:4) stoji:
"Trijem kojije bio pred Domom, imao je, po sirini ovoga potonjega, u duzinu dvadeset lakata, a visokje bio sto i dvadeset lakata."
A u Prvoj knjizi o Kraljevima (6:2) stoji da je visina kuce koju je gradio Sulejman a.s. trideset lakata, pa kako onda visina trijema moze biti stotinu i dvadeset lakata?! Adam Clark je priznao da se u Drugoj knjizi Ljetopisa (3:4) radi o gresci, pa su prijevodioci na sirski i arapski jezik izbacili rije£ stotinu i rekli: "njegova visina je dvadeset laktova". Ispravka u arapskoj verziji je napravljena 1844. godine, pa navedeni pasus sada glasi: "Prednji trijem odgovarase sirini doma i imase dvadeset lakata duzine i dvadeset lakata visine."
6. Netacnost u broju Abijeve i Jeroboamove vojske:
U Drugoj knjizi Ljetopisa (13:3 i 17):
"(3) Abija je izasao u boj s hrabrim ratnicima, sa cetiri stotine tisuca izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisuca Ijudi, sve biranih junaka. (17) Abija je s narodom ucinio velik pokolj medu njima, te je od Izraela palopobijenihpet stotina tisuca izabranih Ijudi."
Njihovi komentatori su priznali grjesku u broju u ova dva navoda, jer spomenuti broj je nesrazmjeran broju ovih vladara. Oni nisu u to vrijeme ni izbliza dostigli taj broj. Zato je ovaj broj, u vecini izdanja na latinskom jeziku prepravljen, te na prvom mjestu sada stoji: "cetrdeset hiljada"; na drugom: "osamdeset hiljada"; a na trecem: "pedeset hiljada". Komentatori su se ovom izmjenom zadovoljili, a sa njom su se slozili Horn i Adam Clark, koji su cesto ukazivali na grjeske i iskrivljivanja u historijskim knjigama.
7. Grjeska u odredivanju jela s drveta i starosne dobi Adema a-s.1:
U knjizi Postanak (2:17):
"... ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusis, zacijelo ces umrijeti".
Ovo je netacno, jer je Adem a.s. jeo sa tog drveta i nije toga dana urnro, nego je, naprotiv, zivio nakon toga vise od devet stotina godina.
U knjizi Postanak (6:3):
"Onda Jahve rece: Nece moj duh u covjeku ostati dovjeka; covjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu i dvadeset godina".
I ovo je netacno, jer su zivoti u prastara vremena bili veoma dugi. Prema onome sto stoji u knjizi Postanak (5:1-31) Adem a.s. je zivio 930 godina, Set2 912 g., Enos 905 g., Kenan 910 g., Mahalalel 895 g., Jerd 962 g., Enoh3 365 g., Metusalah 969 g., Lamek 777 g.; a prema navodima iz knjige Postanak (9:29) Nuh a.s. je zivio 950 godina.
Tako se iz navedenoga jasno uoc"ava da je ograniCavanje zivotnog vijeka Ademovih a.s. sinova na stotinu i dvadeset godina grjeska.
8. Netacno zbrajanje generacija u Isaovoj a.s. lozi:
U Evandelju po Mateju (1:1-17) se navodi Isaova a.s. loza gdje se izmedu ostaloga kaze:
1) Kr§.: Adam.
2) Isl. Sit a.s.
3) Isl.: Idris a.s.

[dzemail]

"(17) Svega, dakle: od Abrahama do Davida cetrnaest koljena; od Davida do prognanstva u Babilon cetrnaest koljena; odprognanstva u Babilon do Krista cetrnaest koljena".
Iz teksta se saznaje da je Isaova a.s. loza (od Ibrahima a.s. do Isaa a.s.) podijeljena na tri dijela. Svaki njen dio sadrzi (14) koljena. Tako je ukupan broj koljena (od Ibrahima a.s. do Isaa a.s.) £etrdeset i dvije generacije, sto je u osnovi netaCno, jer njegova loza u sebi sadrzi (41) generaciju. Tako prvi dio od Ibrahima a.s. do Davuda a.s. ima (14) generacija, drugi dio od Sulejmana do Jehonije (14) generacija i u trecem dijelu od Salatiela do Isaa a.s. ima (13) generacija. Burfri je jos u trecem vijeku bio suoSen s ovom grjeskom, medutim nije za nju pronasao adekvatno rjesenje niti odgovor.
9. Grjeska u pripisivanju saucesnika i drugova Davudu ajs. kod poglavara svecenstva:
U Evandelju po Mateju (12:3-4):
"(3) On im odgovori: 'Zar niste citali sto ucini David kad sa svojim pratiocima ogladnje? (4) Kako ude u kucu Bozju te jede postavljene kruhove, koje nije bilo dopusteno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, vec samo svecenicima?", a sli£an navod postoji i u Evandelju po Luki (6:3-4).
A u Evandelju po Marku (2:25-26):
"(25) On im odgovori: 'Zar niste nigda citali sto ucini David kad bi u nevolji i skupa sa svojim pratiocima ogladnje'? (26) Kako ude u kucu Bozju, u vrijeme velikog svecenika Abijatara, te kako jede postavljene kruhove, koje je dopusteno jesti jedino svecenicima, i kako ih dade svojim pratiocima?"
Rijeci:"/ njegovim pratiocima", "ni njegovim pratiocima", i "kako ih dade svojim pratiocima" su sve netacne zato sto je Davud a.s. tada bio sam.
Isto tako su pogresne i sljedece rijeci: "u vrijeme velikog svecenika Abijatra" zato sto se veliki svecenik kome je pobjegao Davud a.s. zove Ahimelek. Ove grjeske se otkrivaju vracanjem osnovi pric"e u Prvoj Samuelovoj Knjizi (21:1-9 i 22:9-23). Zbog toga je gosp. Dzevil u svojoj knjizi napisao da se ovdje radi o gresci, iskrivljavanju pridodavanjem, a u tome su ga podrzali i ostali naucnici.
10. Grjeska u opisu dogadaja koji se nisu desili u vrijeme raspeca:
U Evandelju po Mateju (27:50-53):
"(50) A Isus opet povika jakim glasom i - ispusti dusu. (51) I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna; zemlja se potrese, pecine se raspuknuse, (52) a grobovi otvorise, te uskrsnuse mnoga tjelesa pravednika sto bijahu umrli. (53) Izidose iz grobova poslije Isusova uskrsnuca, dodose u Sveti grad i pokazase se mnogima."
Cijepanje zavjese u Hramu se pominje i u Evandelju po Marku (15:38), kao i u Evandelju po Luki (23:45), ali u njima nisu pomenute neke druge stvari, kao npr.: potresanje zemlje, pucanje pecina, otvaranje grobova, izlazak uskrsnulih, njihov ulazak u sveti grad i pokazivanje pred masom svijeta koje se pominju u Evandelju po Mateju. 0 ovim veoma vaznim dogadajima nije pisao ni jedan istoncar toga vremena osim Matej. Zaborav u ovome slucaju je nedovoljan izgovor, jer iako je c"ovjek sklon zaboravu, nemoguce je da zaboravi dogadaje poput ovih, a narottto Luka koji je bio najmarivljiji u biljezenju cudnih dogadaja. Kako shvatiti da svakodnevni nevazni dogadaji budu pribiljezeni, a da ne budu pribiljezeni ovi nadnaravni?!
Dakle, ova predaja je lazna. Cak je i istrazivac Norton koji je poznat kao pristrani sljedbenik evandelja, naveo nekoliko dokaza o njenoj netacnosti, te kaze: "Price poput ove su bile u opticaju kod jevreja nakon rusenja Jeruzalema, i vjerovatno ju je neko od autora zabiljezio u fusnoti, a zatim je to neko od njenih prijevodioca uvrstio u sami tekst."
Iz Nortonovih rijeCi se saznaje da je prijevodioc Evandelja po Mateju prijevodio nasumice. Nije pravio razliku izmedu sirovog i suhog, prenosio je sve pribiljezeno, i istine i grjeske, bez provjeravanja lanaca prenosilaca. Pa da li je onda dozvoljeno oslanjanje na prijevode poput ovog?!
11. Grjeska u imenu oca Salinova:
U Evandelju po Luki (3:36):
"Salin (Salah) sin Kainamov, (sin) Arfaksadov".
Ime Kainam koje se nalazi izmedu imena Salin i Arfaksad je, bez imalo sumnje, na pogresnom mjestu. U knjizi Postanak (10:24):
"ArpaksadrodiSalaha".
U istoj knjizi (11:12-13) stoji:
"(12) Kadje Arpaksadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Selah. (13) Po rodenju Selahovu Arpaksad je zivio cetiri stotine i tri godine ...".
Po pitanju ovog teksta slazu se hebrejsko i samirijsko izdanje kao i Prva Knjiga Ljetopisa (1:18). U sve tri navedene knjige se kaze da je Salah (Salin) sin Arpaksadov, a ne njegov unuk i to dokazuje da je ono s clme je dosao Luka grjeska. Ime Kainam se jos pominje samo u gr£kom prijevodu Starog zavjeta (lat. Septuaginti). Postoji velika vjerovatnoca da su neki krscani izmijenili grdki Stari zavjet kako bi ga uskladili sa Evandeljem, kako se grjeska ne bi pripisala njihovom izdanju Evandelja.

[dzemail]

Treci dio
Dokazi da je tekst iskrivljen mijenjanjem,
dodavanjem ill oduzimanjem
1. Iskrivljivanja po pitanju duzine zivota velikana prije potopa:
U knjizi Postanje (5:1-32) odreduje se vremenski period koji je protekao od stvaranja Adema a.s. do Nuhovog a.s. potopa, kao i starost velikana koji su zivjeli izmedu njih dvojice. Pa da vidimo koliko je trajao taj period? Prema samirijskom Tevratu od stvaranja Adema a.s. do potopa je 1307 godina; prema hebrejskoj 1656 godina, a prema grdkoj 2262 godine. Razlika izmedu tri izdanja iste knjige je ogromna. Tri izdanja iste knjige, a ne slazu se. Oni se slazu jedino u tome da je Adem a.s. umro u 930. godini zivota, Postanak (5:5), kao i u tome da je Nuh a.s. imao 600 godina u vrijeme potopa, Postanak (7:6). Ako sada od vremena potopa 1307 g. oduzmemo onoliko godina koliko je Adem a.s. zivio tj. 930 g. to iznosi 377 g. Prema tome Adem a.s. je umro 377 godina prije potopa.
Sad od 600 g. koliko in je imao Nuh a.s. kada je nastupio potop oduzmimo 377 g. (prije potopa, tj. do vremena kada je umro Adem a.s.), i vidjet cemo da je Nuh a.s. prema ovoj racunici iz sarnirijskog Tevrata zivio u vrijeme Adema a.s. 223 godine. Ovo misljenje je u cijelosti neosnovano i poricu ga svi historicari, a opredno je i hebrejskom i grckom Tevratu, jer, ako saberemo broj godina koliko ih je imao Adem a.s. kada je umro 930 sa 600 godina koliko ih je imao Nuh a.s. u vrijeme potopa, dolazimo do broja 1530 g.
Prema radunanju hebrejskog Tevrata 1656-1530 = 126; tj. Nuh a.s. je roden 126 godina nakon smrti Adema a.s.
A prema onome sto se navodi u grckom Tevratu 2262-1530=732, tj. Nuh a.s. je roden 732 godine nakon smrti Adema a.s.Zbog velikog razilazenja izmedu ove tri knjige, poznati jevrejski historicar Joseph, koga postuju i svi krscani, ne oslanja se na tri pomenute knjige i daje prednost misljenju da je od srvaranja Adema a.s. do potopa proteklo 2256 godina.
2. Iskrivljivanje knjiga u pitanjima zivotne dobi velikana poslije potopa:
U Postanku (11:10-26) su donoseni podaci o vremenskom periodu izmedu Nuhova a.s. potopa i rodenja Ibrahima a.s., kao i koliko je koji velikan u tome vremenu zivio. Tako je duzina perida izmedu potopa i rodenja Ibrahimova a.s. prema hebrejskom Tevratu 292 godine, samirijskom 942 godine, a prema grckom 1072 godine. Uocava se ogromno neslaganje izmedu ove tri knjige. Jedino se slazu u tome da je Nuh a.s. zivio poslije potopa 350 godina, Postanak (9:28).
I ako od 350 godina koliko je Nuh a.s. zivio poslije potopa oduzmemo 292 godine tj. broj godina od potopa do Ibrahimovog a.s. rodenja, vidjet cemo daje Ibrahim a.s. prema hebrejskom Tevratu, u vrijeme Nuha a.s., zivio 58 godina. Naravno, ovo je neistina i sa ovim se ne slaze niko od historicara a to osporavaju i samirijski i grcki Tevrat. Samirijski Tevrat nam donosi sljedeci racun: 942-350=592, tj. Ibrahim a.s. se rodio 592 godine poslije Nuhove a.s. smrti.
Dok grcki Tevrat ima treci racun: 1072-350=722, tj. Ibrahim a.s. se rodio 722 godine poslije Nuhove a.s. smrti.
Zbog ovako velikih razilazenja izmedu tri verzije jedne te iste knjige jevrejski historicar Joseph, koga cijene i mnogi krscani, se ne oslanja na pomenute knjige i pribjegava misljenju da su od Nuhova a.s. potopa do Ibrahimovog a.s. rodenja protekle 993 godine.
Henry i Scott, u svome komentaru Biblije, navode izjavu Ekstajna1: "Jevreji su 130. godine izvitoperili hebrejsku verziju Knjige izmijenivsi mjesta koja govore o tome koliko su zivjeli-----
1 (354-430) Veliki ucenjak, filozof i orator, roder. u Alziru. Krscanstvo je prigrlio u 34. godini zivota, nakon cega je slovio kao njegov najveci pobornik. Nastojao je povezati Platonovu filozofiju s krscanskom vjerom. Najpoznatija djela su mu: "Boziji grad", "Priznanja" i "Trojstvo". Ostavio je znacajan trag u odgojnom i obrazovnom procesu u krscanskom svijetu.
---velikani prije i poslije potopa, kako bi prijevod Knjige na grcki jezik osvanuo nevjerodostojan. Uradili su to za inat krscanima koji su tada vise cijenili grcku verziju Knjige nego jevrejsku.
Horn u svome komentaru navodi da je Hales jakim dokazima utvrdio izopacivanje hebrejske verzije Knjige, a Kennicott je utvrdio da su Jevreji svoju Knjigu iskrivljivali namjerno.

[dzemail]

Dakle, priznavanje namjernih korekcija u historijskim knjigama, dodavanjem ili oduzimanjem od njihovih sadrzaja, je jedino objasnjenje i izlaz kome su pribjegli komentatori i istrazivaci Svete knjige. A na to ih je navelo slijepo slijedenje vlastite sekte i licni prohtjevi.
3. Preinaka imena brda odabranog za podizanje kamena:
U hebrejskom primjerku knjige Ponovljeni zakon (27:4) pise:
"Kada, dakle, prijedes preko Jordana, onda to kamenje, kako ti danas zapovijedam, podigni na brdu Ebalu, i okreci ga krecom."
Ova misao je u samirijskoj veziji Tevrata formulisana ovako:
"Kada budete presli preko Jordana, podignucete na brdu Gerizimi te kamenove, koje vam ja danas savjetujem da podignete, i omalterisite ih matterom".
Iz knjige Ponovljeni zakon (27:12-13 i 11:29) se razumije da se brda Gerirzim i Ebel nalaze jedno nasuprot drugoga u Napolisu u Palestini. Taj tekst u Ponovljenom zakonu (11:29) glasi:
"Kad te Jahve, Bog tvoj, uvede u zemlju u koju ides da je zaposjednes, tada nad gorom Gerizimom izreci blagoslov, a prokletstvo nad gorom Ebalom".
Izmedu jevreja hebrejskog i jevreja samirijskog porijekla, u prastara vremena pa i danas, se vode zucne polemike i postoje poznate razmirice po pitanju imena blagoslovljenog brda na kome je Musa a.s. podigao kamen. Svaka strana optuzuje onu drugu za iskrivljivanje Tevrata promjenom imena brda. Protestantski se istrazivaci i komentatori u tome i danas spore. Jedni tvrde da je tacna samirijska, a drugi hebrejska verzija. Prema Adamu Clarku i Keniju bliza je istini samirijska verzija, zato sto su jevreji hebrejskog porijekla ovaj tekst namjerno izmijenili i to iz neprijateljstva prema jevrejima samirijskog porijekla koji brdo Garizim smatraju cistim i svetim, jer jc bogato izvorima, rastinjem i parkovima, te mu u potpunosti odgovara izraz "blagoslovljeno". A sto se tic"e brda Ebal, ono jc kamenito, na njemu nema rastinja, i sasvim mu odgovara naziv "prokleto". Istaknuti poznavaoci krscanstva i na ovom mjestu priznaju iskrivljivanje hebrejske verzije Tevrata.
4. Korekcija u imenu kraljevine:
U hebrejskom primjerku Druge knjige Ljetopisa (28:19) se kaze:
"Jahve je poceo ponizavati Judejce zbog Ahaza kralja Izraelovog..."
Rijec "Izraelovog" je, u to nema sumnje pogresna. Ahaz je kralj Jude - Juzne Kraljevine cija je prijestolnica Izrael, a ne kralj Sjeverne Kraljevine cija je prijestolnica Napolis. Ispravno je staviti rijec Juda na mjesto rijeci Izrael. Tako stoji i u grckoj i latinskoj verziji Knjige: "Jer Jahve ponizi Judu zbog Ahaza kralja Jude..." Hebrejska knjiga je, dakle, na ovomc mjestu prepravljena.
5. Smetenost i kolebanje izmedu negacije i potvrde:
U hebrejskim Psalmima (105:28) stoji:
"/ ne protivise se rijeci Njegovoj".
A ova recenica u grckim Psalmima glasi ovako:
" / oni se usprotivise rijeci Njegovoj".
I tako u hebrejskim Psalmima imamo demantovanje protivljenja a u grckim njegovu potvrdu, tako da se, posigurno u jednoj od njih nalazi greska, sto su i njihovi ucenjaci priznali. Pokusavali su razluciti istinu od lazi, medutim, greeku nisu uspjeli definisati. Henry i Scott navode u svome komentaru da su istrazivanja o tom proturijecju potrajala veoma dugo i da se greska desila dodavanjem ili ispustanjem jednog slova.

[dzemail]

6. Dokaz da je danasnji Tevrat pisan poslije Musaa a.s.:
U knjizi Postanak (36:31) se navodi: "Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije negoje zavladao kralj sinova Izraelovih".
Zatim slijede redenice u kojima se pominju imena edomskih kraljeva koji su vladali prije prvog izraelskog kralja Taluta (Saula), kojega je naslijedio Davud a.s. a prije njih su Izraelom vladale sudije. Ovi odlomci iz knjige Postanak (36:31-39) se u istoj formi nalaze i u Prvoj knjizi Ljetopisa (1:43-50) i njihova suglasnost s Prvom knjigom Ljetopisa je odigledna, jer oni jasno ukazuju na to da je njihov autor zivio nakon vladavine Izraelaca u Palestini. Njihov prvi kralj je bio Talut (Saul), a to je bilo 356 godina nakon Musaa a.s. Nema nikakve osnove da ove rijeci budu sastavnim dijelom prve tevratske knjige Postanak. Pa kako je, onda, mogla uci u njen osnovni tekst?!
Tacan je sud Adama Clarka koji kaze da ovo uopste nisu rijec'i Musa a.s., nego su, zapravo, komentar pisan ispod teksta nekih verzija knjige Postanak. Prenosioc teksta je smatrao da se radi o osnovnom tekstu, te ih je unio u njega.
Ovaj komentator otvoreno priznaje da ovih devet pasusa ne pripada Tevratu, vec su pridodati osnovnom tekstu jednog od njegovih izdanja. Zatim je taj dodatak usao u sve kasnije verzije Knjige. Eto iz ovog njegovog priznanja saznajemo da su njihove knjige bile izlozene iskrivljivanju i korigovanju umetanjem stranog teksta.
7. Korekcija dodavanjem rijeci "jos i danas ":
U knjizi Ponovljeni zakon (3:14) se kaze: "Manaseov sin Jair zauzeoje svu argopsku krajinu do mede Gesurovaca i Maakinovaca. On ta basanska mjesta nazva svojim imenom, pa se jos i danas zovu Jairova Sela".
Citav ovaj odlomak nije Musaov a.s. govor. Onaj ko ga je izrekao je posigurno zivio mnogo vremena nakon Jaira sina Manascova. Na to ukazuju njegove rijeci "... pa se jos i danas zovu Jairova Sela". A ovakvi izrazi se koriste samo za davno proslo vrijeme.
Horn je kategoricki osporio mogucnost da su ova dva odlomka (navedeni pod brojem 6 i 7) rijeci Musaa a.s.; jer odlomak (36:31) pomenut u knjizi Postanak ukazuje na to da je njegov autor zivio poslije osnivanja jevrejske drzave u Palestini, a drugi odlomak upucuje na zakljucak da je taj autor zivio poslije dolaska jevreja u Palestinu. Oba vremenska perioda su poslije Musaa a.s. Ova dva odlomka nisu beznacajna, naprotiv oni su testa teret osnovnom tekstu knjige, jer da je Musa a.s. autor knjige Ponovljeni zakon ne bi rekao: "... pa se jos i danas zovu ... ". Horn smatra da je ove rijeci, nekoliko vjekova nakon Musaa a.s., dopisao neki od autora, ispod teksta, kako bi se znalo da ime koje je tome mjestu dao Jair postoji i danas. Zatim je, u kasnijim izdanjima, ovaj kratki kometar usao u osnovni tekst. Onaj ko sumnja u rijeci Horna neka pogleda grcku verziju, pa ce se uvjeriti da se pridodate rijeci koje nalazimo u osnovnom tek*stu nekih izdanja nalaze u nekim drugim izdanjima, ali kao ko*mentar ispod teksta. Horn priznaje da su komentatori ispod tek*sta u osnovni tekst Knjige ubafieni nekoliko vjekova poslije Musa'a a.s., da bi kasnije postali njenim sastavnim dijelom. Potom su se rasirili u poznim knjigama. Treba li jaceg dokaza da su njihove knjige bile izlozene iskrivljivanju?
Zato sakupljaci Komentara Henry i Scott kazu da su umetnute rijeci poput ovih, koje je neko od autora unio u osnovni tekst Knjige poslije Musaa a.s., bile ostavljene da se ne bi unio nered u sadrzaj Knjige.
Cio navedeni odlomak se ne moze pripisati Musau a.s. Isti slucaj je i sa redenicom u knjizi Brojevi (32:41):
"A Manaseov sin Jair ode te zauzme njihova sela pa ih prozva "Jairova Sela".
Medutim, otvorimo li Prvu knjigu Ljetopisa (2:22), sucelicemo se sa iskrivljivanjem drugacije prirode. Saznacemo da Jair, ustvari, nijc sin Manasijev nego Segubov:
"Segub rodi Jaira, koji je imao dvadesel i tri grada u gileadskoj zemlji".
Tako se greska u imenu njegovog oca desila u jednoj od navedenih knjiga Brojevi i Ponovljeni zakon, (a vec je utvrdeno da su one, ustvari, umetnute u tekst nakon Musaa a.s.) ill pak, u Prvoj knjizi Ljetopisa.
Stoga autori "Kamusul kitabil mukaddes"!, stampanog u Americi, Engleskoj i Indiji kazu: "Neke redenice 'Pet Mojsijevih knjiga1 jasno ukazuju da nisu rijedi Musaove a.s. U njima post-oje izrazi koji ne odgovaraju njegovom stilu i njegovom nacinu govora." Zatim su priznali da nisu u stanju utvrditi ko je ove refienice pridodao.
Sakupljadi Komentara Henry i Scott kazu da se rijeci "...jos i danas" nalaze u vecini knjiga Starog zavjeta. Presudili su da je svaka recenica slicna ovoj, pridodata i dopisana rukama autora. Iz knjige Josua su naveli osam odlomaka da posluze kao primjer tome. Daljnja pretraga i detaljno nabrajanje slicnih navoda u ostalim knjigama Starog zavjeta bi potrajala.
8. Izvitoperivanje dodavanjem predgovora nekim poglavljima:
Ko pomno iscita pocetak knjige Ponovljeni zakon (1:1-5) sa sigurnoscu zna da tih pet odlomaka nisu Musaove a.s. rijeci, jer pisac o Musau a.s. govori u trecem lieu. Npr.:
"(1) ... ovo su rijeci sto ih je Mojsije upravio svemu Izraelu ... (3) ... Mojsije rece Izraelcima sve sto muje Jahve za njih naredivao. (5) ... dakle s onu stranu Jordana, u zemlji moapskoj, pace Mojsije razlagati ovaj Zakon ...".
Adam Clark je potvrdio da su ove recenice pridodate kao predgovor Ponovljenom zakonu i da 34. poglavlje knjige Ponovljeni zakon nije govor Musaa a.s. Njegov govor se zavrsava sa 33. poglavljem i nije dopusteno tvrditi da je Musa a.s. napisao ovo poglavlje. To je daleko od istine. Adam Clark tvrdi da je 34. poglavlje bilo poglavlje Josuine Knjige. Mnogi komentatori tvrde da je ovo poglavlje napisalo scdamdcsct duhovnih voda, nakon Musaove a.s. smrti i da je ono bilo prvim poglavljem Josuine Knjige da bi kasnije bilo svrstano u knjigu Ponovljeni zakon.
Ali, za ovu konslalaciju ne postoji dokaz. Sakupljaci Davolijevog i Rodzmentovog i Henryjeva-Scottovog komentara kazu: "Ovo poglavlje je dodao Josua, Samuel ili Ezra ili neka druga nepoznata osoba, a mozda i nakon Izraelovog povratka iz babilonskog ropstva".
Pogledaj koliko sumnje i kolebljivosti u njihovim rijecima!
U sljededim redovima navodimo odlomke iz 34. poglavlja knjige Ponovljeni zakon:
"(1) Poslije toga ode Mojsije s Moapskih poljana na brdo Nebo ... gdje mu Jahve pokaza svu zemlju: Gilead do Dana. (4) Potom mu rece Jahve: ... (5) I Mojsije, sluga Jahvin, umrije ondje u zemlji moapskoj po Jahvinoj zapovijedi. (6) I ukopa ga on u dolini u zemlji nasuprot Bet Perou. Do dana danasnjega nitko nije doznao za njegov grob. (7) Mojsiju bijase sto i dvade-set godina kad umrije ... (8) Izraelci oplakivahu Mojsija ... (10) Nepojavi se vise pr or ok u Izraelu ravan Mojsiju ...".
Pa zar da nebeska Knjiga objavljena Musau a.s. sadrzi opis njegove smrti, pokopa, naricanja za njim, brisanje svakog traga njegovom mezaru sve do danas i odbijanje mogucnosti da se pojavi njemu ravan prorok?!

[dzemail]

Mi muslimani cvrsto vjerujemo da 34. poglavlje Ponovljenog zakona kojim se zavrsava pet Musaovih a.s. Knji*ga nije njegovo djelo. I ne samo to, nego osnovano tvrdimo da ni jedno djelo od pet Knjiga koje se pripisuju Musau a.s. nije on napisao, i nije ih dozvoljeno njemu pripisivati. Sve ove nesuglasice, pogreske i iskrivljivanja su nasi neoborivi dokazi. Nebeska Knjiga objavljena vjerovjesniku ne moze sadrzavati ovakve greske. To je vrijedanje, bladenje i potvaranje vjerovjesnika. A i dio sljedbenika Knjige se, takode, slaze s onim sto smo iznijeli i prihvata navedene dokaze.
9. Iskrivljivanje radi potpore trojstva:
U nekim izdanjima Prve Ivanove Poslanice (5:7-8) stoji: "Oni koji svjedoce (7) (na nebu su troje: Otac, Rijef i Duh
Sveti, i ovo troje su jedno. (8) A i oni koji na Zemlji svjedoce) su
troje: Duh, voda i krv, i ovo troje je ujednome".
Njihovi ucenjaci kazu da je ova misao prvotno glasila ovako:
"Oni koji svjedoce su troje: Duh, voda i krv, i ovo trojeje ujednome".
Ovo je tekst izdanja iz 1865. g. i u njemu nema u zagradi navedenih rijeci.
A u izdanju iz 1825/1826. godine stoji ovako: "Jerje troje sto svedoci: Duh, voda i krv; i ovo troje se ujedinjuje ujed*nome".
Dva teksta su slicna pa su oni koji vjeruju u trojstvo dodali u osnovni tekst sljedece rijec'i: "(na nebu su troje: Otac, Rijec i Duh Sveti i ovo troje su jedno, a i na Zemlji svjedoce)". Medutim, ova recenica je danas temelj ucenja o trojstvu i pored toga sto se zna da je posigurno naknadno unesena u osnovni tekst, sto su potvrdili i mnogi krscanski istrazivaci, izjavljujudi da je treba izbaciti iz Knjige. U tome se isticu: Krisbah, Sulz, Horn, Adem Clark i skupljaci Henryjeva i Scottova komentara.
A sto se tice Ekstajna, najpoznatijeg krscanskog ucenjaka cetvrtog vijeka, a koji je i danas autoritet sljedbenika trojstva, on je vodio dijalog sa strankom Irin koja odbacuje ucenje o trojst*vu. Napisao je deset pisama u kojima komentarise Prvu Ivanovu Poslanicu, a da ni jedanput nije naveo pomenutu recenicu, niti ju je uzeo kao dokaz protiv negatora trojstva, nego je neubjedljivo pokusao potkrijepiti ideju o trojstvu tako sto je u fusnoti proko-mentarisao da se pod rijecju "voda" misli na Oca, rijecju "krv" ma Sina, a rijecju "Duh" na Duha Svetoga", i to je njegov najveci korak i istup. A da je ova recenica u to vrijeme bila sastavnim dijelom Poslanice, naveo bi je kao dokaz u svojim pismima polemisuci sa poricateljima trojstva. Medutim, zagovornici trojstva, poslije Ekstajna, su iskoristili taj njegov cudni komen-tar i na temelju njega izmislili ovu, za svoje krivovjerstvo, korisnu potporu. Zatim su je unijeli u osnovni tekst Prve Ivanove Poslanice.
U poznatom dijalogu koji se vodio u Indiji godine (1270.h./1854. g.n.e.), izmcdu ES-Sejha Rahmetullah El-Kiranija s jedne strane i svecenika doktora Fondera i Ferencha s druge strane, ta dvojica svestnika su priznali da je ova re£enica umetnuta. Takoder su priznali sedam drugih izmjena.
Studirajuci ovu redenicu, Horn je o njoj napisao 12 stranica. Sakupljaci Henryjeva i Scottova komentara su tu studiju donijeli u skracenom obliku, navodeci sljedece dokaze za laznost ovih rijeci:
1. One ne postoje ni u jednom grckom izdanju napisanom prije sesnaestog vijeka.
2. Ne postoje u stampanim primjercima koji su naucno obradeni i studiozno pripremani u prvo vrijeme.
3. Nema ih ni u vecini starih latinskih izdanja kao ni u starim prijevodima na ostale jezike, izuzev latinskog.
4. Ni jedan od prethodnika i crkvenih historicara se nije oslanjao na ovu recenicu.
5. Vecina prvaka protestantske sekte i obnovitelja njihove vjere su ovu recenicu izbacili iz teksta, a samo mali dio njih ju je obiljezio znakom sumnje.
Navedeni dokazi jasno ukazuju da su krscani svoje Knjige namjerno prepravljali i iskrivljivali kada su u tome vidjeli vlastl-tu korist i trijumf svog vjerovanja. Korigovanju Knjige su bili vrata sirom otvorena prije izuma stamparije, ali je cudno da su ona nisu zabravila njenim izumom, nego se iskrivljivanje i dalje nastavlja. Osnivac protestantizma i njegov prvi voda Luther* ( preveo Svetu knjigu na njemacki jezik kako bi bila od koristi njegovim sljedbenicima. Taj prijevod je stampan, nekoliko put za njegova zivota.

[dzemail]

1) Martin Luther Saksonac: (1483-1546), osnivac i voda protestantskog pokreta koji se borio protiv nereda u katolickoj crkvi. Suprostavio se tadasnjem papi Lijunu (X) okacivsi na vrata crkve 95 tekstova kao dokaz protiv pape, od stvari u kojima mu se suprostavio je i prodaja indulgencija (oproStajiticii /.a grijehe) i zabrana iitanja evandelja, zbog Sega ga je papa 1521. g. iskl-juCio iz crkve. 1525. g. je ozenio kaludericu Katarinu Fon, a 1537. g. je u/. pomo£ nekih ministara proSirio svoje u£enje. Pridobio je medu protestantima svoje pristalice koji se nazivaju luteristi. Za svoje sljedbenike je preveo Sveln knjigu na njemaCki jezik. Stari zavjet je preveo s hebrejskog jezika izdatog 1494. g. Taj prevod je Stampan dva puta. Drugo izdanje je bilo neposreilno prcd njegovu smrt 1546. g. Oporucio je svojim sljedbenicima da ne prepravljaju njegov prijevod. sto mu oni (nakon 30 godina) prekrsili 1574.g.. iskrivivsi ga u novom izdanju

U tim izdanjima nema ranije pomenute recenice. Zadnje izdanje, za njegova zivota,je izaslo 1546. g., a u predgovoru tog stampanog izdanja Luther je oporucio da niko ne mijenja njegov prijevod. Medutim, po obicaju sljedbenika Knjige, a narocito krscana, brzo je zaboravljena i prekrsena njegova oporuka, I nije proteklo ni trideset godina od smrti njihovog vode, a gradani Frankfurta u Njemackoj 1574. g. su ponovo stampali njegov prijevod Knjige i u njega dodali ovu laznu recenicu. Nakon toga su je, u nekoliko narednih izdanja, ponovo izbacili bojeci se za vlastiti ugled. Godine 1596. i 1599. ponovo stampaju Lutherov prijevod Knjige u Vitnbergu i dopisuju ovu recenicu, a 1596. g. su ih u tome slijedili i stanovnici Hamburga. Izdavaci Knjige u Vitenbergu su se bojali razlicitih izdanja jedne te iste Knjige pa su tu recenicu iz novog izdanja ponovo izbacili. Sljedbenici Luthera nisu bili zadovoljni ovom neodlucnoscu te su zauzeli jedinstven stav: recenicu treba unijeti u sva naredna izdanja i time iznova prekrsili oporuku svoga vode! Pa kako, onda, ocekivati da osude mali broj prepisivaca koji su, prije izuma stamparije, samovoljno prepravljali izdanja Knjige kada isto to rade i oni, nakon ovolikog mnostva stamparija?!
Takode, i poznati filozof Isaoc Newton1, u pismu od pedeset stranica, tvrdi da je ova recenica, a i neke druge, izmisljena i lazna.
Ta recenica je, u izdanjima iz 1865. i 1983. godine, stavljena izmedu dvije velike polumjesecaste zagrade. Njen tekst je glasio:
"Jer oni sto svjedoce (na nebu su troje: Otac, Rijec i Duh sveti I ovo troje je jedno, a i oni koji svedoce na Zetnlji) su troje: Duh, voda i krv; i ovo troje je ujednome".
Izdavaci i lektori ta dva izdanja su na prvoj stranici napi-sali: "Rijeci i recenice koje ne postoje u starim, najvjerodostoj-nijim izdanjima stavljene su u polumjesecaste zagrade".
Medutim, ista recenica opet nije pomenuta u latinskoj-------
1) Isaoc Newton: (1643-1727) engleski naucnik, jedan od najpoznutijih ucenjaka u svoje vrijeme u oblasti matcmatike, priiodoslovnih nauka i astro-nomije
--------verziji Novog zavjeta kojeg je, 1982. g. izdala katolidka Stamparija "Darul-Masrik" u Bejrutu, kao sto nije pomenuta ni u izdanju Slobodne stamparije u Bejrutu 1983. g. pod nadzorom Dzan Avna.
10. Korekcija s ciljem dokazivanja da je Isa a.s. sin Boziji:
U Djelima Apostola (8:37)* se kaze: "Filip mu rece: Ako verujes od svega srca svoga, mozes. A evnuh odgovori: Verujem daje Isus Hrislos Sin Boziji".
Recenicu: "A evnuh odgovori: Verujem da je Isus Hristos Sin Boziji" je izmislio i dodao neko od zagovornika trojstva, a s tim, da je ova recenica potvora i laz, slazu se i ucenjaci Krisbah i Sulz.
11. Korekcija opisa bludnog cina Rubena s ocevom robinjom (prileznicom):
U hebrejskoj verziji Postanka (35:22) se navodi: "Dokje Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne 5 Bilhom, prileznicom svoga oca. Sazna za to Izrael".
Ovaj tekst je, bez sumnje, prepravljen, a i sami jevreji su priznali da mu nesto nedostaje. Sakupljaci Henryjeva i Scottovi komentara su rekli sljedece: "Jevreji su priznali da su ove misli krnjave, pa su ih prenijeli iz grckog jezika ovako, a bio je u njegovim (Izraelovim) ocima ruzan (pokuden)".
Zasto su herejski jevreji ove rijeci izbacili iz svojih Knjiga?!
11. Korigovanje cina kradze pehara:
U hebrejskoj verziji Postanka (44:5) pise: "Zar iz onog pehara ne pije moj gospodar ... ?"
Ovaj tekst je izmijenjen. Nepotpun je, u to nema sumnje. Komentator Horslcy je to potvrdio i naredio da se misao dopuni prema grckoj verziji, te je nakon ispravke misao ovako glasila: "Zasto ste ukrali moju kupu? Ovo nije ona iz koje pije moj gospodar"

[dzemail]

12. Korigovanje izbacivanjem imena Merjeme kceri Imranove1, sestre Musaove:
Hebrejska verzija knjige Izlazak (6:20) kaze: "Amram se ozeni svojom tetkom Jokebedom, koja mu rodi Arona i Mojsija".
Korigovanje izbacivanjem teksta, ovdje je oclto ako re£enicu uporedimo sa samirijskom verzijom. A u grckoj verziji stoji ovako: "... i ona mu rodi Arona i Mojsija i Mariju sestru im".
Adam Clark veli: "Vecina israzivada smatra da su rijec'i: "i Mariju sestru im", bile prisutne u hebrejskom tekstu".
To znaci da su ih hebrejski jevreji izbacili za inat Samirij-ama koji su se oslanjali na samirijski Tevrat ili krscanima koji su slijedili grcki Tevrat.
Iz teksta se, takode, razumije da je Amram sin Kahatov sin Lavija ozenio Jokebedu, kcerku Lavijevu, tj. tetku po ocu (oc'evu sestru). U ovom kontekstu, rijed "tetka" pominje se:
- u samirijskom i ibrijskom Tevratu;
- u njegovim prijevodima na arapski jezik iz 1811., 1865., 1970. i 1983.g;
- u perzijskim izdanjima iz 1839., 1845. i 1856. g;
- kao i u indijskim izdanjima iz 1822., 1829. i 1842. g. a s obzirom da je brak s tetkom zabranjen po Tevratu, sto se vidi iz Levitka (18:12 i 20:19), prilikom stampanja arapskog prijevoda, u vrijeme pape Erpeniusa (I)2 (umro 1644. g.) rijed "tetka" je zamijenjena rijecju "amidzisna", pa je tekst nakon toga glasio ovako: "Amram se ozeni Jokebedom, kcerkom svoga amidze". Ovaj pasus s rijecju amidzisna", nalazimo u prijevodima na arapski jezik izdatim 1625., 1671., 1844., 1848. g. Zakljucak je jasan i na ovome mjestu su izmijenili text svojih Knjiga. 1) 'Imran: krsc. Amram
2) Erbanijusa (I): Erpenius: (1568-1644. g.), rodom iz grada Florensa u Ituliji, papa u vrijeme od (1623-1644). U njegovo vrijeme se vodio rat imedu katolika i protestanata u vremenskom razdoblju od trideset godina u kojemu kutolicima nije pruzio nikukvu znacajnu pomoc Bio je aktivan u urtdlvtnju crkvenih poslova.

[dzemail]

13. Korigovanje Zebura (Psalama) dopunjavanjem ili dokidanjem:
Izmedu treceg i Setrvtog odlomka Setrnaestog Psalma lat-inske, arapske i vatikanske (jedna od grckih verzija) verzije Knjige, postoje sljedece redenice:
"grob otvoren grloje njihovo,
jezikom se svojim za prevare sluze,
ijed gujinje pod usnama njihovim.
Usta su im puna kletve i gorcine,
brze su im noge da krv proliju,
pustosje i rasap na stazama njihovim.
Puta mira ne poznaju,
nema straha od Boga pred ocima njihovim".
Ovih stihova nema u hebrejskoj verziji, ali se nalaze u Pavlovoj poslanici Rimljanima (3:13-18). Korigovanje je o£ito. Pitanje je samo da li su ove stihove izbrisali jevreji iz hebrejske verzije za inat krscanima koji koriste grdki prijevod ili su ih krscani umetnuli podupiruci njima u£enje Pavla u pomenutim verzijama. Dakle, iskrivljivanje se je, uistinu, desilo u jednoj od verzija knjige, dodavanjem ili dokidanjem.
14. Korigovanje Lukinog Evanjdelja dokidanjem:
U Evandelju po Luki (21:32-34) stoji:
"(32) Zaista kazem vam, ovaj narastaj sigurno nece proci dok se to sve ne dogodi. (33) Nebo ce i zemlja proci, ali rijeci moje sigurno nece proci. (34) Pazite sami na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti...".
Horn je rekao: "U Evandelju po Luki, izmedu trideset trece i trideset cetvrte recenice, nedostaje citava recenica. Svi komentatori i istrazivaci su pred torn manjkavoscu zatvarali oci, sve dok istrazivac Hales nije ukazao na to. Horn se odvazio i naredio da se u Evandelje po Luki doda recenica iz Markova i Matejeva Evandelja, kako bi sva tri bila u suglasju .
Da bi se lakse uocilo namjerno korigovanje izbacivanjem teksta iz Evandelja po Luki, evo navoda iz dva druga evandelja:

[dzemail]

Evandelje po Mateju (24:34-36):
"(34) Zaista, kazem vam, ovaj narastaj nece proci dok se sve to ne zbude. (35) Nebo ce i zemlja proci, ali rijeci moje nece proci. (36) Sto se tice onog dana i casa, o tome nitko nista ne zna; ni andeli nebeski, ni Sin, vecjedino Otac."
Evandelje po Marku (13:30-32):
"(30) Zaista, kazem vam, ovaj narastaj nece proci dok se sve ovo ne zbude. (31) Nebo i zemlja proci ce, ali rijeci moje nece proci. (32) Sto se tice onog dana i casa, o tome nitko nista ne zna; ni andeli na nebu, ni Sin, vecjedino Otac."
1 tako je, recenicu koja je izbadena iz Lukinog Evandelja, a koja se jos uvijek nalazi u Evandelju po Mateju (24:36); i u Evandelju po Marku (13:32), duznost vratiti na njeno mjesto i u Lukino Evandelje, nakon priznanja Horna i Halesa.
15. Korekcije zbog medusobnog inata izmedu jevreja i krscana:
U Evandelju po Mateju (2:23) stoji: "Tamo dode i nastani se u gradu zvanom Nazaret, da bi se ispunilo ono sto su rekliproroci: 'Zvat ce ga Nazarecanin'."
Rijedi: "... da bi se ispunilo ono sto su rekli proroci: 'Zvat ce ga Nazarecanin'.", spadaju u poznate greske ovog Evandelja; jer ovih rijeci nema ni u jednoj knjizi koja se pripisuje vjerovjes-nicima. Ove su rijeci unijeli krscani za inat jevrejima, sto pred-stavlja iskrivljivanje dodavanjem, ili su in pak, jevreji izbacili iz svojih knjiga za inat kscanima, sto predstavlja iskrivljivanje dokidanjem.
Istrazivac Chrysostom kao i katolicki ucenjaci vjeruju da su ove rijeci bile sastavnim dijelom vjerovjesnickih knjiga, ali su te knjige zagubili jevreji iz nemara i odsustva cvrste vjere. Jedne su pocijepali, a druge spalili.
A kada su uvidjeli da su ih apostoli ozbiljno prigrlili i uzeli dokazom za svoje vjerovanje neke od njih su namjerno zagubili kako bi opovrgli vjerovjesnistvo Isaa a.s. To se saznaje iz njihovog spaljivanja knjiga iz kojih je gradu prenosio Matcj.
Dzastcn je u dijalogu sa jevrejom Tarifunotn rekao:
"Jevreji su mnoge knjige preinacili i izbacili ih iz Starog zavjela, kako bi postalo vidno da je Novi zavjet u kontradikciji sa Starim zavjetom." Ovo pokazuje, kako je u stara vremena prepravljanje bilo lahko. Jasno je kako su s lica zemlje iscezle i zauvijek nestale mnoge knjige iz inata jednih prema drugima?! A ima li veceg falsifikovanja od toga da njihove frakcije namjerno i iz licnih prohtjeva uniste nebeske knjige.
Kada su jevreji preinacavali svoje knjige da bi osporili poslanicku misiju Isaa a.s., a krscani da bi utvrdili ucenje o trojstvu, bozanskoj prirodi Isaa a.s. ili njegovom poslanstvu, onda nije cudno sto su iskrivljivali radosne vijesti koje ukazuju na poslanstvo Muhammeda (s.a.v.s.).
Naprotiv, oni u tome prednjace. Preinacavali su i jos uvijek preinacavaju svaku rijec korisnu za muslimane.

[dzemail]

Radi nedostatka vremena,halalite na zakasnjenju ove teme al se nadam insh'Allah da cu uskoro zavrsiti.
Bismillah........

[dzemail]

DRUGA GLAVA
Opovrgavanje trojstva
Sadrži uvod i tri poglavlja:
Uvod: Pojašnjenja koja daju uvid u poglavlja.
Prvo poglavlje: Opovrgavanje trojstva razumskim dokazima.
Drugo poglavlje: Opovrgavanje trojstva riječima Isaa a.s.
Treće poglavlje: Opovrgavanje božanske prirode Isaove a.s. ličnosti tradicionalnim dokazima

Uvod
Pojašnjenja koja daju uvid u poglavlja
Prvo:
Stari zavjet govori daje Allah jedan i jedini. Da nema su*prugu, niti dijete. Živ je i besmrtan. U stanju je da radi sve što hoće. Ništa nije slično ni Njegovom biću niti Njegovim svojstvi*ma. Ova stvar je tako jasna i za nju postoji toliko dokaza da ih je suvišno navoditi.
Drugo:
Obožavati nekoga ili nešto mimo Allaha je strogo zabran*jeno, zabrana se nalazi na mnogo mjesta u Tevratu. Evo samo nekih od njih: Knjiga Izlaska (20:3,4, 5,23; 34:14,17); Ponovl*jeni zakon (13:1-11; 17:2-7).
Tevrat naređuje da se ubije svako ko poziva obožavanju nekoga mimo Allaha, pa kada bi bio i vjerovjesnik kome su date veličanstvene mu'džize1. Tevrat jasno govori da se mora kamen*ovati svako ko se klanja nekome ili nečemu drugome mimo Al*laha ili na to nekoga navraća, bio on muško ili žensko, bio bliski rod ili prijatelj.
Treće:
U Tevratu se navode odlomci koji nedvosmisleno kazuju da je Uzvišeni Bog čist od svake manjkavosti i da mu ništa nije slično. U Ponovljenom zakonu (4:12,15) stoji:
"(12) Isred ognja Jahve je govorio vama; čuli ste zvuk riječi, ali lika niste nazreli. (15) ... Onoga dana kad vam je Jah-
1) Natprirodna i nesvakidašnja Allahova djela koja se dešavaju na molbu ne*kog Njegovog poslanika ili vjerovjesnika. Svaki vjerovjesnik je imao mu'džize. Razlika između mu'džize i kerameta je u tome što se keramet može desiti i ljudima koji nisu vjerovjesnici, a mu'džiza se dešava samo vjerovjes-nicima i poslanicima Uzvišenog Allaha, kojom dokazuju istinitost svoje mis*ije.
ve, Bog vaš, govorio isred ognja na Horebu, niste vidjeli nikak*va lika...".
I Novi zavjet potvrđuje da je, na ovome svijetu nemoguće vidjeti Boga. Pogledaj tekst Evanđelja po Ivanu (1:18):
"Boga nitko nikada nije vidio." U Prvoj Pavlovoj poslanici Timoteju (6:16) stoji: "... kojega nitko od ljudi nije vidio i ne mole vidjeti". U Prvoj Ivanovoj Poslanici (4:12) se kaže: "Boga nikad nitko nije gledao ...".
Prethodnim riječima je dokazano da Uzvišenom Allahu nema ništa slično, da Gaje na ovome svijetu nemoguće vidjeti i da onaj ko u sebi ima ljudsku dimenziju nikako ne može biti Bog, pa kada bi se i u "božijem" govoru ili govoru vjero vjesnika ili apostola za njega upotrijebio izraz "bog" ili "gospod". Jer, međusobno oprečne riječi se ne mogu uzimati kao razumski do*kazi, a istovremeno ostavljati prethodno navedene koje su u pot*punom suglasju sa razumskim dokazima. Na mnogim mjestima se, u knjigama dvaju Zavjeta, riječju "bog" oslovljavaju: kralj, Mojsije, sudije Izraelaca, dobri ljudi, mnogobrojni pojedinci, pa čak i prokleti šejtan (đav.o). To je zato što ova riječ, ako se ko*risti u bilo kojem značenju mimo njenog pravog, u svakoj novoj upotrebi poprima i novo značenje. I kako se kod čitaoca, na samom početku, ne bi pojavila zbrka treba napomenuti da sam kontekst jasno ukazuju na to značenje. Zato razumnom ne pri*liči da oslovljavanje nekih ljudi ovom riječju smatra dokazom da je on, zaista, Bog ili sin Božiji, a da istovremeno zanemaruje sve razumske i ispravne tradicionalne dokaze.
Četvrto:
S vjerom u trojstvo nije došao ni jedan vjerovjesnik i trojstvo nije objavljeno ni u jednoj nebeskoj knjizi, a da ono nije pomenuto u Tevratu ne treba pojašnjavati, jer u njemu ni danas, ni najednom mjestu, ne postoji jasan tekst, niti aludiranje na to.
Jevrejski učenjaci, od vremena Musaa a.s. do danas, ne priznaju trojstvo i nisu zadovoljni da se ono pripiše njihovim knjigama. Da je trojstvo istina, Musa a.s. i ostali jevrejski vje-rovjesnici, i njihov posljednji poslanik Isa a.s., morali bi ga po*drobno objasniti, jer im je bilo naređeno da pojasne i mnogo ne-bitnije propise u vjeri i šeriatu. Pobornici i sljedbenici trojstva vjeruju da je to njihovo vjerovanje ključ uspjeha i spasa i da nit*ko neće biti spašen bez njega, bio on Božiji vjerovjesnik ili ne. Kako je, onda, moguće da su svi vjerovjesnici otišli s ovog svi*jeta, a da tu vjeru nisu dostavili i detaljno je objasnili?! U isto vrijeme su podrobno objasnili manje bitne propise, a o nekima su govorili i više puta ukazujući na potrebu njihovog čuvanja i rada po njima i dužnosti da se ubije onaj ko neke od njih zapos*tavi. Veoma je čudno daje Isa a.s., posljednji vjerovjesnik iz na*roda Izraelova ijedan od stubova trojstva kod kršćana, podignut na nebesa, a da svojim sljedbenicima nije objasnio to vjerovanje riječima tako jasnim, da im ne treba nikakav komentar. Zašto nije rekao: "Bog je troje: Otac, Sin i Sveti Duh. Sin - drugi bog - je sa mnom vezan na ovaj ili onaj način ili vezan je sa mnom vezom koja je van dometa vaših umova." Ili zašto nije, na bilo koji drugi način, objasnio to vjerovanje?!
Činjenica je, da sljedbenici trojstva nemaju u rukama ni jedan dokaz za svoje vjerovanje. Oni samo donose komentare koji su daleko od jasnih govora, koji ne trebaju nikakva pojašnjenja.
Autor knjige Mizanul-hakk, svećenik dr Fonder u svojoj knjizi Miftahul-esrar, pita: "Zašto se Isus o svojoj bogolikosti nije jasno izrazio? Zašto nije kratko i jasno rekao: "Ja sam bog"? Da bi potom sam odgovorio na ovaj upit riječima: "Zaista, nitko nije bio u stanju razumjeti bit ove veze i sjedinjenost, prije njeg*ovog vaskrsnuća između mrtvih i uspona na nebo. Daje otvore*no rekao: "Ja sam bog", oni bi razumjeli da je on bog i svojim ljudskim tijelom, a to nije tačno. Postoje mnoge stvari koje je rekao samo svojim učenicima, kao što stoji u Evanđelju po Iva*nu (16:12): "Imao bih vam još mnogo reći, ali sada ne možete nositi." Zato su ga jevrejski učenjaci više puta pokušali kamen*ovati, iako im je on samo na tajanstven i zagonetan način pokušavao objasniti svoju bogolikost."
Odgovarajući dr Fonderu kažemo sljedeće: Prvo:
Tvoj odgovor je veoma slab. Jer Isa a.s. je svojim sljedbe-ima i jevrejima, za nemogućnost shvatanja vjere u trojstvo i Sgove bogolikosti prije vaskrsenja iz mrtvih i uspona na nebo, )gao reći: "Moje tjelesno sjedinjenje s drugim elementom istva (Sinom) je vama nemoguće razumjeti. Zato se okanite JČavanja toga i vjerujte da sam ja bog. Nisam bog u tjeles-smislu, nego u smislu moje sjedinjenosti čije je shvatanje i dometa vaših umova".
Također je čudno da je pomenuta sjedinjenost i nakon jvog a.s. uspona na nebo ostala nejasna.
Nitko od kršćanskih učenjaka, ni danas, nije u stanju da jasni kakvoću te veze. Njihove knjige su prepune priznanja da to tajna čije je razumijevanje van dometa ljudskog razuma, se želi u to uvjeriti neka konsultuje Riječnik svete knjige u i je pisanju učestovalo više od dvadeset njihovih učenjaka, )loga, pa će vidjeti kako nejasno objašnjavaju značenje riječi ItTOJstvo".
Drugo:
Zašto se 'Isa a.s. bojao jevreja i o svojoj bogolikosti im govorio samo na tajanstven način?! Ta, vi tvrdite da je 'Isa a.s. došao samo zato da iskupi ljudske grijehe, tako što će ga jevreji razapeti. I tvrdite daje on sa sigurnošću znao da će ga razapeti. Pa kakvog onda smisla ima strah od jevreja u objašnjavanju vjere koja je nužna za spas?! I kako to da se "veličanstveni Stvoritelj" nebesa i zemalja plaši od najuniženijeg naroda na Zemlji, kada se zna da su neki izraelski vjerovjesnici istinu ob*jasnili bez straha, pa su jedni svirepo mučeni, a drugi ubijeni?!
A 'Isa a.s. je žestoko oslovljavao pisare i farizeje. Opisao ih je kao licemjere, predvodnike slijepaca, neznalice i zmije. Pred svjedocima je na vidjelo iznosio njihovu poganost, pa su se neki žalili da ih grdi. Vidi Evanđelje po Matcju (23:13-37) i Evanđelje po Luki (l l :37-54). "Isa a.s. je jevrejskim učenjacima objasnio njihove pogreške, zbog njih ih je oslovljavao osoro i
bez straha, opisao ih grubim opisima. Pa kako povjerovati da on u sebi nosi strah od njih koji ga sputavaju da im objasni vjeru neophodnu za spas?! Bože sačuvaj da njegov plemeniti moral bude na tako niskom nivou.

[dzemail]

Opovrgavanje trojstva razumskim dokazima:
Kršćani vjeruju da su i trojstvo i vjerovanje u Jednog Boga istina. Međutim, ako postoji istinsko trojstvo, postoji i istinsko mnoštvo. A ako se utvrdi stvarno trojstvo i mnoštvo, istovreme*no isćezava istinska jednoća (tevhid) i nemoguće ju je utvrditi. U suprotnom bi trebalo spojiti dvije šušte suprotnosti? To je ne*moguće, jer to podrazumijeva mnoštvo nužno postojećih bitaka, stoje također, apsurd. Tako onaj ko vjeruje u trojstvo ne vjeruje istinski u Jednog Boga. Istinska jednoća ne posjeduje pravu trećinu i ona nije skup jedinki. A troje ima svoj stvarni treći dio i ono je skup tri jedinke, iz čega se razumije da je jedno dio tro*ga. I ako se ovo dvoje sjedini na jednome mjestu, to zahtijeva da dio postane cjelinom, a cjelina dijelom i da cjelina bude trećinom same sebe, što su u stvari tri cjeline jednoga. Troje bi bilo trećina jednog, što je opet tri puta veće od jednoga, a i taj jedan bi u tom slučaju bio tri puta veći od samoga sebe. Sve to razum ne prihvata.
Istinsko trojstvo je, na temelju toga, isključujuće u pitanju Allahovog uzvišenog bića. I ako se u knjigama kršćana nađe go*vor koji svojom vanjštinom ukazuje na trojstvo, on se mora pro-komentarisati tako da se slaže sa razumom i tradicionalnim do*kazima, jer razum i tradicionalni dokazi ukazuju na apsurdnost trojstva bića Uzvišenog Boga.
Džordžis Šal, u svome Prijevodu značenja Kurbana na engleski jezik, štampanom 1836. g . svojim sunarodnjacima upućuje nekoliko savjeta, te između ostalog kaže: "Ne podučavajte muslimane temama koje su u oprečnosti s razu*mom. Oni nisu glupi, pa da ih u ovim pitanjima nadmudrite. U takva pitanja spada obožavanje kipa i božanstvena večera, jer oni o ovim temama znaju mnogo. Svaka crkva ima ovakvih tema, a nije u stanju tim temama pridobiti ih."Pogledaj kako ovaj svećenik priznaje da u njegovoj vjeri postoje teme koje se ne slažu s razumom. A ustvari, radi se o tome da su sljedbenici takve vjere pravi idolopoklonici. Islamski učenjaci su rekli: "Nismo, na ovome svijetu, vidjeli nerazboriti-jeg i od razuma udaljenijeg učenja od kršćanskog učenja i lošijih i očiglednije lažnih izjava od njihovih izjava."
Opovrgavanje trojstva riječima Isaa ajs.: Prvi citat:
U Evanđelju po Ivanu (17:3) se navodi 'Isaov a.s. razgovor s Bogom:
"A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista."
Eto, tako je 'Isa a.s. objasnio da se vječni život zadobija vjerom u Božije jedinstvo i poslanstvo njegovog vjerovjesnika 'Isaa a.s. On nije rekao: "Vječni život se zadobiva vjerom u božije trojstvo ili vjerom da je Isus Bog i sin Božiji." Pošto se ovdje radi o razgovoru 'Isaa a.s. s Bogom, izlišan je svaki strah od jevreja. Da je vjera u trojstvo i bogolikost 'Isaa a.s. put spa*senja, on bi ga objasnio. Međutim, put ka spasenju i vječnom životu je u vjeri u stvarnu Božiju jednoću i poslasničku misiju "Isaa a.s. Suprotno ubjeđenje je vječita propast i jasna zabluda, jer je Božije jedinstvo, sušta suprotnost trojstvu, kao što je 'Isaovo a.s. postojanje u svojstvu vjerovjesnika sušta suprotnost 'Isau kao Bogu! Onaj koji šalje nije isti kao i poslani.
Drugi citat:
U Evanđelju po Marku (12:28-34) se kaže:
"(28) Tada se približi neki književnik koji je čuo njihovu prepirku. Videći da im je dobro odgovorio, upita ga: 'Koja je prva od svih zapovijedi?' (29) Isus odgovori: 'Prva glasi: 'Čuj, Izraele: Gospodin Bog naš jest jedini Bog. (30) Ljubi Gospodi*na Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!" (31) Druga je ova: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' Druge zapovijedi veće od ovih nema. (32) Dobro, učitelju, rekao si prema istini -dočeka književnik. On je jedini i nema drugoga osim njega. (33) Njega ljubiti svim srcem, svim razumom i svom snagom, a bližnjega ljubiti kao samoga sebe, to više vrijedi nego sve palje*nice i druge žrtve. (34) Videći daje pametno govorio, reče mu Isus: 'Nisi daleko od kraljevstva Božjeg'."
Isti tekst se nalazi i u Evanđelju po Mateju (22:34-40), ali se zadovoljavamo navođenjem sljedećih 'Isaovih a.s. riječi:
"(40) O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proro*ci."
Prethodni citati potvrđuju da je prva i najvažnija oporuka, u Tevratu i knjigama ostalih vjero vjesnika, zapovijest koja vodi ka spasenju sadržana u vjeri da je Bog jedan i da mimo Njega drugog Boga nema. Da je vjera u trojstvo i bogolikost 'Isaa a.s. istinita, bila bi pomenuta i objašnjena u Tevratu i knjigama ostalih vjero vjesnika, a 'Isa a.s. bi na pitanje odgovo*rio: "Prva zapovijed je vjera u jednog Boga koji je sjedinjen od troje, a ja sam drugi član tog božanskog saveza i Sin Božiji." Međutim, 'Isa a.s. to nikada nije rekao, i ne samo to, nego, u Tevratu i knjigama ostalih vjerovjesnika za takvo vjerovanje ne postoji ni aludiranje, nego se, naprotiv, tvrdi da je put spasenja istinska vjera u jednog Boga, oprečna vjeri u trojstvo i vjeri da Bog ima sudruga i sina.
Knjige Starog zavjeta su prepune jasnih tekstova o vjeri u jednog Uzvišenog Boga, a primjera radi pogledaj Ponovljeni zakon (4:35,39, i 6:4-5); Poslanicu Izaija (45:5-6, i 46:9).
Treći citat:
U Evanđelju po Marku (13:32) se kaže:
"Što se tiče onog dana i časa, o tome nitko ništa ne zna, ni anđeli na nebu, ni Sin, već jedino Otac."
Ova izjava pobija učenje o trojstvu i bogolikosti 'Isaa a.s., zato što 'Isa a.s. ograničava znanje o Sudnjem danu samo na Al-laha, isključujući da on ili bilo ko od stvorenja posjeduje znanje o njemu. On se, dakle, u neznanju izjednačava sa ostalim stvo*renjima. Daje 'Isa a.s. Bog znao bi kada će se desiti Sudnji dan i ne bi svoje znanje o tome demantovao.

[dzemail]

CETVRTI CITAT
U Evanđelju po Mateju (27:46 i 50) se kaže:
"(46) Oko devetog sata povika Isus jakim glasom: Eli, Eli! Lema sabakthani' - a to znači: Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio? (50) A Isus opet povika jakim glasom - i ispusti dušu."
U Lukinom Evanđelju (23:46) stoji:
"Tada Isus viknu jakim glasom: Oče, u ruke tvoje predaj*em duh svoj!"
Ove riječi, koje je po njihovom ubjeđenju izustio 'Isa a.s. u posljednjim momentima svoga života, demantuju njegovu božansku prirodu, jer da je on bio Bog, ne bi tražio pomoć od drugog Boga. Istinski Bog je čist od manjkavosti, kao što su be*spomoćnost, posustalost, zamor, vapljenje, traženje pomoći, malaksalost i smrt. On je živ i preuzvišen. U poslanici Izaija (40:28) se veli:
"Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj: On se ne umara, ne sustaje."
Postoji mnogo odlomaka poput ovoga iz Izaijine Posla*nice. Pogledaj: Izaiju (44:6), Jeremiju (10:10), Habakuk (1:12) i Prvu Pavlovu Poslanicu Timoteju (1:17). Svi ovi citati ukazuju na to da je istinski Bog vječan, živ, presvet, da ne umire, da osim Njega nema drugog Boga, da je čist od slabosti, umora i nesposobnosti. Pa kako onda slabi i prolazni smrtnik može biti Bog?! Oni vjeruju daje Bog koga je 'Isa a.s. tada prizivao pravi Bog, i u to ne sumnjaju.
Čitaocu pada u oči odlomak (1:12) iz knjige Habakuk koji je u starim izdanjima Knjige glasio ovako: "Bože moj, Svece moj? Ti koji ne umireš."
U njemu se pominje arapska riječ sa značenjem (ti nećeš umrijeti) kojom se negira smrt Uzvišenog Boga. Međutim, u novijim izdanjima je toj riječi izbrisana samo jedna tačka što je potpuno izmijenilo njeno značenje. Tako je, sada, umjesto slova = (la nemutu, što znači (mi nećemo umrijeti). Uradili su to zbog uvjerenja da je 'Isa a.s. ubijen. Riječ (la nemutu) "nećemo umrijeti" u ovom kontekstu nema nikakvog značenja i nije joj ovdje mjes*to. Vidimo kako ih odbrana krivovjerstva navodi na iskrivlja*vanje vjerskih knjiga.
Peti citat:
U Evanđelju po Ivanu (20:17) se prenosi daje 'Isa a.s. re*kao Mariji Magdaleni:
"Isus joj reče: Nemoj me dulje držati, jer još nisam uzišao k Ocu, nego idi k braći mojoj i reci im: 'Uzlazim svome Ocu i vašem Ocu, svome Bogu i vašem Bogu'."
Ovom izjavom se 'Isa a.s. poistovijetio sa ostalim ljudima u tome da je Bog i njegov i njihov Bog i Otac, kako na njega ne bi slagali i rekli da je on Bog i Sin Božiji. I kao što su njegovi učenici Allahovi robovi, a ne istinski Božiji sinovi, jer se ovdje radi o prenesenom značenju riječi, tako je i 'Isa a.s. Božiji rob, a ne Božiji sin u doslovnom smislu riječi. Tako, njihovo "sinovstvo" u odnosu spram Boga ne znači da su oni bogovi, kao što ni njegovo "sinovstvo" ne znači daje on Bog. Ove riječi je 'Isa a.s. izustio nakon što je uskrsnuo između mrtvih, prema njihovom vjerovanju, tj. neposredno pred uzdignuće je vikao da je on Božiji rob i da je Allah i njegov i njihov Bog. Izgovarao je te riječi do zadnjeg momenta svoga boravka na ovoj zemlji. Ovo se slaže sa riječima koje navodi Uzvišeni Allah u Kur'anu:
"Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte." (Ali-Imran 51.)
"... klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru!"
(El-Maida:72ill7).
"A Allah je doista i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjajte." (Merjem, 36.)
"Allah je i moj i vaš Gospodar, pa se Njemu klanjaj*te!" (Ez-Zuhruf: 64).
Govor o trojstvu i bogolikosti 'Isaa a.s. je nespojiv sa ovim riječima i drugim riječima 'Isaa a.s. kojima se on oprostio od svojih učenika pred uzdignuće. On je sve do tog trena pozivao vjeri u jednog jedinog Boga, naređujući da se samo Njemu klanja i objašnjavajući da on, 'Isa, samo Allahu, svome Gospodaru, robuje.
Šesti citat:
Odlomaka u kojima 'Isa a.s. izjavljuje da je on samo čovjek, učitelj, poslanik i vjerovjesnik kome se objavljuje je u Evanđeljima tako mnogo da ih je teško i pobrojati. Za one koji se žele obratiti na ove navode izdvajamo samo neke:
Evanđelje po Mateju: 10:40; 11:19; 13:57; 15:24; 17:12, 22; 19:16; 21:11, 46; 23:8,10; 26:18. Evanđelje po Marku: 9:37,38; 10:35.
Evanđelje po Luki: 4:43; 5:5; 7:16,39,40; 8:24, 45; 9:33,38,56; 10:16; 12:13; 13:33,34; 17:13; 23:47; 24:19.
Evanđelje po Ivanu: 1:38; 4:19, 31,34; 5:23,24, 36,37; 6:14,25; 7:15,16,17,18,52; 8:16,18,26,28,29,40,42; 9:11,15,17; 11:42; 12:44,49,50; 13:13,14; 14:24; 17:3,8,18,25; 20:16,21.
Zadovoljavamo se citiranjem samo nekih: U Evanđelju po Mateju se veli:
"Tko vas prima, mene prima; a tko mene prima, prima onoga koji me je poslao." (10:40).
"On odgovori: 'Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova'." (15:24).
"Svijet im odgovori: 'To je prorok, Isus iz Nazareta u Gal*ileji." (21:11).
U istoj Knjizi (23:8 i 10) je i 'Isaov a.s. govor učenicima: "... jer imate samo jednog Učitelja". U Lukinom Evanđelju piše:
"A on im reče: I drugim gradovima moram donijeti Ra*dosnu vijest o kraljevstvu Božjem, jer sam za to poslan." (4:43).
U istom Evanđelju, nakon opisa 'Isaovog a.s. oživljavanja mrtvaca, se kaže:
"Sve prisutne obuze strah te su slavili Boga: 'Velik se pro*rok - govorili su - pojavi među nama. Bog pohodi r\arod svoj'." (7:16).
"Tko vas sluša, mene sluša. Tko vas prezire, mene prezire. Tko prezire mene, prezire onoga koji me poslao." (10:16).
U Evanđelju po Ivanu se kaže: "(36) ... djela koja mi je Otac dao da ih učinim. Upravo ova djela koja ja činim svjedoče za me da me Otac poslao. (37) I Otac koji me posla svjedočio je za me. Vi niti ste kada čuli njegova glasa, niti ste vidjeli njegova lica." (5:36 i 37).
U tom Evanđelju se, nakon mu'džize povećavanja male količine hrane, kaže:
"Ljudi, kad vidješe čudo koje učini Isus, rekoše: Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet." (6:14).
"(15) Židovi se čudili i pitali: Kako ovaj poznaje Pisma kad ih nije učio? (16) Moja nauka nije od mene - odgovori im Isus - nego od onoga koji me je poslao. (17) Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe. (7:15-17).
"(18) Ja svedočim za se, i Otac koji me posla svjedoči za me. (26) Imao bih mnogo toga o vama govoriti i suditi! Ali koji me posla, istinit je, i ja što sam naučio od njega, to govorim svi*jetu. (29) Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim stoje njemu ugodno. (40) Mjesto toga vi želite ubiti mene koji sam vam objavio istinu koju sam čuo od Boga. (42) ...jer ja sam od Boga izašao i došao. Nisam došao sam od sebe, već me on posla." (8:18,26,29,40,42).
"(10) Na to ga upitaše: 'Kako su ti se otvorile oči'? (11) On odgovori: 'Čovjek koji se zove Isus napravi blato te mi pre*maza oči ..." (17) Tada ponovo upitaše slijepca: 'Što ti držiš o onomu koji ti otvori oči'? - 'Prorok je', odgovori." (9:10, 11, 17).
"Vi mene zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer to jesam." (13:13).
"... Riječ koju slušate nije moja, već od Oca koji me pos*la." (14:24).
'Isa a.s. je u ovim izjavama jasno obznanio da je on čovjek, učitelj svojim učenicima, od Allaha poslani vjerovjesnik, da mu Allah objavljuje i da ne govori ništa osim istinu koju je čuo od Uzvišenog Allaha. Dostojan je objave i brižan je nad njom. Allahu se ništa ne skriva. 'Isa a.s. je svoje sljedbenike podučavao objavi onako kako ju je primio od svoga Gospodara. Njemu je Uzvišeni Allah davao čuda. Ali ne njemu kao božanstvu ili Svome sinu, nego njemu u svojstvu čovjeka i vje*ro vjesnika.

[dzemail]

Sedmi citat:
Navedeno je u Evanđelju po Mateju (26:36-46) sljedeće:
"(36) Tada Isus pođe s njima u zaselak koji se zove Getse-mani, te im reče: Sjednite tu dok ja odem onamo i pomolim se. (37) Povede sa sobom Petra i obojicu Zebedejevih sinova. Međutim ga spopade žalost i tjeskoba. (38) Tada im reče: Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom. (39) Zatim ode malo dalje, pade ničice te se pomoli: Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja. (40) Tada se vrati k učenicima, nađe ih gdje spavaju, te reče Petru: Tako ne mogoste sa mnom probdjeti nijednoga sata? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo. Ponovo se udalji te uze moliti: Oče moj, ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka bude volja tvoja! (43) Kad se opet vrati, nađe ih gdje spa*vaju, jer im bijahu otežale oči. (44) Ostavi ih, udalji se opet te je i treći put molio onim istim riječima. (45) Potom se vrati učenicima te im reče: Još spavate i počivate!? Evo se približi čas u koji se Sin Čovječji predaje u ruke griješnika. (46) Usta*nite! Hajdemo! Evo se približi moj izdajnik."
Odlomci poput ovih iz Lukinog Evanđelja (22:39-46), kao i u njima navedene 'Isaove a.s. riječi i opisi situacija u kojima se on našao, jasno ukazuju da se 'Isa a.s. klanjao samo Allahu i da on nije ni Bog, ni Sin Božiji, jer onaj ko tuguje, stradava, klanja se, skrušeno moli i umire može biti samo stvoreni čovjek, a ni*kako Bog koji stvara.

[dzemail]

Treće poglavlje
Opovrgavanje božanske prirode Isaove ličnosti tradicionalnim dokazima
Kršćani bogolikost 'Isaa a.s. dokazuju nekim predajama iz Evanđelja, od kojih je većina u Ivanovom Evanđelju. U nared*nim redovima navodimo njihove dokaze i nivelišemo njihov pokušaj da ga tim dokazima dokažu:
Njihov prvi dokaz:
Oslovljavanje 'Isaa a.s. izrazom "Sin Božiji". Taj dokaz je nevažeći iz dva razloga:
1. Prvi razlog:
Korištenje izraza "Sin Božiji" za 'Isaa a.s. je oprečan izra*zu "Sin čovječiji", kao i izrazu "Sin Davida" kojima se oslovlja*va 'Isa a.s.
Pogledaj izraz "Sin čovječiji" kojim se on oslovljava u Matejevom Evanđelju: (8:20; 9:6; 16:13,27; 17:9,12,22; 18:11; 19:28; 20:18,28; 24:27; 26:24,45,64); zatim izraz "Sin Davida", takođe, u Matejevom Evanđelju: (9:27; 12:23; 15:22; 20:30,31; 21:9,15; 22:42), kao i u Evanđelju po Marku: (10:47,48), i Evanđelju po Luki: (18:38,39).
Isto tako 'Isaova a.s. geneologija (rodoslovlje) koja se veže za Davuda, a zatim za Ja'kuba ibn Ishaka ibn Ibrahima a.s., a koja se navodi u Matejevom (1:1-17), i Lukinom Evanđelju (3:23-34), jasno govori da 'Isa a.s. vodi porijeklo od pomenutih vjerovjesnika koji su potomci čovjeka (Adema a.s.), kao i to da je on sin čovjeka, a jasno je da sin čovjeka može biti samo čovjek, a nikako Sin Boga.
2. Drugi razlog:
Riječ "sin" u njihovom govoru "Sin Božiji" ne može imati svoje stvarno značenje, jer je pravo značenje riječi "sin", u svim jezicima svijeta, onaj koji se rodio od dva roditelja, a to je u slučaju 'Isaa a.s. nemoguće. To znači da se u tom izrazu radi o metafori, čije je značenje: "dobar i bezgriješan Čovjek".
Dokaz tom metaforičkom značenju su riječi vojskovođe štetnika, navedene u Markovom i Lukinom Evanđelju. Evanđelje po Marku (15:39) bilježi:
"(39)... reče: Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božiji!" A u Lukinom Evanđelju (23:47) se kaže ovako:
"Kada stotnik vidje što se dogodi, poče slaviti Boga i reče: 'Zaista ovaj Čovjek bijaše pravednik!"
Tako je kod Luke riječ "pravednik" zamijenila Markov iz*raz "Sin Božiji". I ako se zanemari to što se protivuriječje između ova dva izraza desilo zbog kontinuiranog iskrivljivanja evanđelja, s ciljem da se dokaže bogolikost 'Isaa a.s., a ako se pretpostavi da su oba ispravna, ta u njima postoji dokaz da je, pravednog i dobrog čovjeka, dopušteno osloviti sa "Sin Božiji", tim prije što je stotnik već na dva mjesta za Isusa rekao da je čovjek.
U Evanđeljima se, mimo 'Isaa a.s., izrazom "Sin Božiji" oslovljavaju i mnogi drugi dobri ljudi, kao što se počinioc zla naziva "sinom sotone".
U Matejevom Evanđelju (5:9,44,45) se kaže:
"(9) Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji! (44) A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje, i molite za one koji vas progone, (45) kako biste postali sinovi svoga Oca nebes*kog."
I tako je, prema prethodnoj rečenici, 'Isa a.s. miroljubive i dobre nazvao "sinovima Božijim", a Boga oslovio sa "Otac".
Navodimo neke dijelove razgovora između 'Isaa a.s. i jev-reja, zabilježene u Ivanovom Evanđelju (8:41,42,44):
"(41) Vi ponavljate djela oca svoga . Odgovoriše mu: Mi nismo rođeni iz preljuba. Mi imamo samo Boga za oca. (42) Isus im reče: Kad hi Bog bio vaš otac, mene histt ljubili. (44) Vi
imate đavla za oca i hoćete da vršite želje oca svoga. ...jer u njemu nema istine."
Jevreji tvrde da su sinovi Božiji, tj. dobri i Allahu pokorni, a Isa a.s. im uzvraća da su lažci i šejtanu odani i da su njegovi sinovi; a on je samo lažac i otac lazova. A otac im, u doslovnom smislu riječi, bez sumnje, nije ni Bog ni šejtan. Zato se mora prihvatiti metaforičko značenje tih izraza. Nužnost ovakvog raz*umijevanja potvrđuju mnogobrojni odlomci. U njih spadaju i sljedeći odlomci iz:
- Prve Ivanove Poslanice:
"(8) Tkopočinja grijeh, od đavola je, jer je đavo griješnik od početka ... (9) Tko god je rođen od Boga, ne počinja grijeha, jer sjeme Božje ostaje u njemu; ne može ostati u grijehu, jer je rođen od Boga. (10) Djeca Božja i djeca đavolska poznaju se po ovome ...". (3:8,9,10).
"... i tko god ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga", (4:7).
"f 1) Tko god vjeruje da je Isus Krist, rođenje od Boga; tko god ljubi roditelja, ljubi i od njega rođenoga. (2) Po tomi znamo da ljubimo djecu Božju: kad god ljubimo Boga i vriim01 njegove zapovijedi." (5:1-2).
- Pavlove Poslanice Rimljanima (8:14): "Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji."
- Pavlove Poslanice Filipijanima (2:14-15):
"(14) Činite sve bez mrmljanja i oklijevanja, (15) da bu* dete besprekorni i čisti, 'neporočna djeca Božja'..."
I, bez sumnje, niko od pomenutih u ovim citatima nije u doslovnom smislu riječi dijete Božije, pa je nužno prihvatiti fig*urativno značenje. U knjigama Starog zavjeta se, u tom kontek*stu pominje izraz "Sin Božiji", a "Otac" sa značenjem Bog, na nebrojenim mjestima:
U Evanđelju po Luki (3:38) se za Adema a.s. kaže da je "Sin Bolji".
A u knjizi Izlazak (4:22) se Izrael oslovljava s "Božiji sin prvenac", kao što se i Davud a.s. u Psalmima (89:26-27) oslovl*java sa "prvenac" , a za Boga se kaže daje njegov "Otac".
U Jeremiji (31:9) se Efrajim naziva "prvencem", a za Boga se koristi izraz "Otac Izraela".
U Drugoj Knjizi Samuelovoj (7:14) Sulejman a.s. je naz*van "Sin Božiji", a za Boga je upotrijebljen izraz "njegov Otac".
I kada bi izraz "Sin Božiji" kojim se oslovljava 'Isa a.s. bio dokaz njegove bogolikosti, onda bi Adem a.s., i Izrael, Efrajim, Davud i Sulejman a.s. polagali veće pravo na bogolikost od 'Isaa, jer su oni njegovi preci i sva trojica su oslovljeni sa "sin prvenac".
Takođe se, na više mjesta, za sve Izraelce koristi izraz "sinovi Božiji". Pogledaj: Ponovljeni zakon (14:1 i 32:19); Izai-ja (1:2; 30:1 i 63:8); Hošea (1:10).
U Ponovljenom zakonu (6:2 i 4) se pod izrazom "sinovi Božiji" misli na Ademove sinove.
U Izaiji (63:16 i 64:8) se za Boga kaže: "Otac svih Izrae*laca".
U Knjizi Job (38:7) se kaže:
"... / Božji su uzvikivali sinovi? "1
A u Psalmima (68:6):
"Otac sirota, branitelj udovica Bog je u svom svetom šatoru".
U svim navedenim odlomcima je neophodno pribježište metaforičkom značenju. I niko od sljedbenika Knjige ne tvrdi da se ti citati razumiju u bukvalnom smislu. I kao što je neosnova*na i nedopuštena vjera u bogolikost Adema a.s. i njegove djece, te Javkuba, Efrajima, Davuda, Sulejmana, svih Izraelaca i svih jetima, tako je nedopušteno vjerovati u bogolikost 'Isaa samo s toga što je oslovljen nekim od izraza kojima se ne želi njihovo bukvalno značenje.
Njihov drugi dokaz:
Tvrdnja da je 'Isa a.s. od neba, a ne od ovog svijeta, kao
stoje pomenuto u Ivanovom Evanđelju (8:23):
"On nastavi: 'Vi ste od ovoga svijeta, ja sam od neba. W ste ovosvjetski,ja nisam ovosvjetski."
Oni, zbog ovih riječi, umišljaju daje 'Isa Bog koji je sišao od Boga Oca koji nije od ovoga svijeta.
Ovo tumačenje je neispravno i suprotno stvarnosti, jer je 'Isa a.s. doista bio od ovoga svijeta. Na njihov komentar se odgovara dvojako:
1.Prvo:
Ovaj komentar se ne slaže ni s razumskim, niti jasnim tradicionalnim dokazima.
2. Drugo:
Iste riječi je 'Isa a.s. rekao i za svoje učenike, u Ivanovom Evanđelju (15:19):
"Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu - ja vas izabran od svijeta - zato vas svi* jet mrzi."
"(14) Ja sam im predao riječ Tvoju, i svijet ih zamrzi, Jt više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu. (H Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu,? (17:14,16).
'Isa a.s. se, u ovim redcima, izjednačuje sa svojti učenicima u nepripadanju ovom svijetu.
Te, ako ovaj govor čini nužnim bogolikost 'Isaa, kao Sto oni misle, onda i svi njegovi učenici moraju biti božanstva. Pošto kršćani negiraju božansku prirodu njegovih učenika, to jasno potvrđuje neosnovanost ovog njihovog komentara. Tačno je to da 'Isa a.s. i njegovi učenici nisu bili od učenika niskog dunjalučkog svijeta, nego su bili učenici onog svijeta (ahircla), jer su tragali za Allahovim zadovoljstvom. Ova metafora je raširena u mnogim jezicima. Tako se za isposnikc i dobre ljude kaže: "Oni. zaista, nisu od ovoga svijeta".

[dzemail]

Njihov treći dokaz
Ovo tumačenje je, također, neispravno iz dva razloga:
1. Prvi razlog:
'Isa je, i po njihovom mišljenju, čovjek sa dušom koja je u stanju da govori, ali on nije sjedinjen s Bogom u smislu njegove ljudskosti, nego kažu da je s Bogom sjedinjena njegova božanska, a ne ljudska priroda. Međutim, pošto oni pod ime*nom 'Isa podrazumijevaju i njegovu božansku i ljudsku prirodu, pada njihov prethodni komentar.
2. Drugi razlog:
Sličan govor se odnosi i na apostole. U Evanđelju po Iva*nu (17:21-23) se kaže:
"(21) ...da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao! (22) Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao i mi što smo jedno - ja u njima, a ti u meni -, (23) da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti pos*lao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio."
Navedene riječi u ovim odlomcima govore o njegovom sjedinjenju s Bogom i njihovom međusobnom sjedinjenju. I kao što je jasno da njihovo međusobno sjedinjenje nije stvarno, tako je očito da i 'Isaovo a.s. sjedinjenje s Bogom nije stvarno. A is*pravno značenje sjedinjenja u ovom slučaju je "pokoravanje odredbama Uzvišenog Boga i činjenje dobrih djela". U tome se izjednačuju 'Isa, njegovi učenici i svi vjernici. Razlika je samo u snazi vjere i njenoj slabosti. 'Isaova a.s. pokornost i savršenost u obožavanju Allaha je, bez sumnje, veča od pokornosti njegovih učenika, a pod sjedinjenjem se ovdje podrazumijeva istovjetnost njihovih želja i njihovog učenja. Oni su kao jedan u pokornosti
Bogu i izvršavanju Njegovih naredbi i ljubavi prema Njemu. I kao što se ne misli na tjelesno sjedinjenje jednih s drugima ili s 'Isaom, isto se tako ne misli na sjedinje 'Isaa a.s. s Božijim bićem u doslovnom smislu.
Njihov četvrti dokaz:
Tvrdnja daje viđenje 'Isaa a.s. isto što viđenje Boga, jer je on u Ocu, a Otac u njemu. U Ivanovom Evanđelju (14:9-10) se kaže:
"(9) ... Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: 'Pokaži nam Oca'? (10) Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i daje Otac u meni? Ja govorim, ne govorim od sebe riječi koje vam kažem. Otac koji boravi u meni čini svoja djela."
I ovaj govor je, prema njima, dokaz 'Isaove bogolikosti, jer je viđenje njega istovremeno i viđenje Boga koji opstoji u njemu.
I ovo je neosnovano zbog sljedeće dvije činjenice:
1. Prva činjenica:
Vidjeti Boga na ovome svijetu je nemoguće po slovu nji*hovih poslanica. Viđenje 'Isaa a.s. nije isto što i viđenje Boga. Oni viđenje komentarišu spoznajom. Spoznavanje 'Isaa a.s. u tjelesnom smislu, takođe, ne znači sjedinjenje. Tačno je jedino to, da onaj ko je vidio djela koja 'Isa radi isto je kao da je vidio i Božija djela, jer su se ona desila po Njegovom naređenju i Njeg*ovoj volji.
2. Druga činjenica:
Isti govor se odnosi i na apostole. U Ivanovom Evanđelju (l4:20) se kaže:
"U taj dan spoznat ćete da sam ja u Ocu svome, vi u meni i ja u vama."
U Ivanovom Evanđelju (17:21) stoji:
"... d(i .sr/ jedno budu. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, lako neka i oni n nama budu jedno."
U Prvoj Pavlovoj poslanici Korićanima (6:19) piše:

"Ili zar ne znate daje vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga? Ne znate li da ne pripadate sami sebi?"
A u Drugoj Pavlovoj poslanici Korićanima (6:16) piše:
"... A mi smo hram Boga živoga.".
U Pavlovoj poslanici Efežanima (4:6) se kaže:
"Jedan je Bog i Otac sviju, koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje,"
Kada bi ove riječi bile znak utjelovljenja i potvrda 'Isaove a.s. bogolikosti, iz toga bi proizašlo da su svi njegovi učenici, svi Korićani i svi Efežani bogovi. Pravi komentar ovim citatima je: Pomenuto utjelovljenje Boga u nekome; ili nečije utjelovl*jenje u njemu; ili utjelovljenje nekoga u 'Isau; ili utjelovljenje 'Isaa u njemu, znači pokoravenje naredbama njih dvojice. A up*oznavanje 'Isaa a.s. i pokoravanje njemu, je na istom stupnju kao i upoznavanje Boga i pokoravanje Njemu.
Plemeniti čitaoče!
Znaj da je navođenje prethodnih citata s pretpostavkom da su ispravni; samo radi ukazivanja na nužnost dokazivanja neo-snovanosti njihovih komentara u proglašavanju 'Isaa a.s. Bog*om. Mi muslimani nikako ne vjerujemo da je ono što se navodi u Evanđeljima 'Isaov a.s. govor ili govor njegovih učenika, jer se lancima prenosioca - svih njihovih knjiga pa i četiri Evanđelja - zameo svaki trag.
Naše islamsko vjerovanje je da su 'Isa a.s. i njegovi učenici čisti od tih nevjerničkih ideologija.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da nema ortaka, da je Muhammed (s.a.v.s.) Njegov rob i poslanik, te da je 'Isa a.s., takođe, Allahov rob i poslanik, a Isaovi učenici su njegovi izas*lanici.

[dzemail]

TREĆA GLAVA
Dokaz da je Kur'an Allahov govor i nadnaravno djelo te otklanjanje sumnji koje su o *****nu i časnim vjerovjesničkim hadisima1 iznijeli svećenici.
Ova glava ima dva poglavlja:
Prvo poglavlje: Činjenice koje ukazuju da je Časni Kur' an govor Uzvišenog Allaha, i odstranjivanje sumnji koje su o njemu iznijeli svećenici.
Drugo poglavlje: Neosnovanost tobožnjih sumnji koje svećenici iznose o vjerovjesničkim hadisima
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1) ono sto je Muhammed (s.a.v.s.)rekao,radio,preporucivao ili sutnjom odobrio,a ovdje se obicno misli na njegove (s.a.v.s.) rijeci.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Prvo poglavlje
Činjenice koje ukazuju daje Časni Kur'an govor Uzvišenog Allaha, i odstranjivanje sumnji koje su o njemu iznijeli svećenici.
Prva činjenica:
Kur'an je objavljen visokim književnim stilom. Njemu u arapskom jeziku ne postoji ništa slično i sva belaga1 za njim zaostaje. A književnost je iskazivanje određenog sadržaja, u od*govarajućoj situaciji, zadivljujućim jezičkim izrazom, bez manj*kavosti ili viška u objašnjavanju. Taj veličanstveni stupanj književnog izražavanja se ogleda u nekoliko aspekata:
Prvi aspekt:
Rječitost arapskih pisaca i pjesnika se većinom ogleda u prizorima koje oni vide, kao što su: opis deve, konja, sluškinje, kralja, rata ili prepada. Njihova književnost se razvijala u toj sferi, jer je priroda većine ljudi tome težila. I kada se u stilu pis*ca ili pjesnika pojavi lijep jezički izraz, oni koji dolaze poslije njega ga, većinom, oponašaju, dorađujući neke njegove aspekte. Međutim, Časni Kur'an se ne ograničava na ove stvari, a u nje*mu se, i pored toga, nalazi književnost kakvu Arapi nisu sročili u svom govoru.
Drugi aspekt:
Književnost Arapa u raznovrsnim granama i temama pre*plavljuju laži, tako da je rečeno: "Najbolje pjesništvo je ono u kome ima najviše laži". Međutim, Kufan je došao s vrhunskom književnošću koju u cijelosti prožima samo sušta istina i u ko*joj uopštc ne postoji laž.
Treći aspekt:
Od čitave kaside1, pjesniku se samo jedan ili dva stiha ubrajaju u vrhunsko književno ostvarenje, dok se ostatak ne ubraja u lijepi književni izraz, što nije slučaj sa Časnim Kur'anom. On je čitav na vrhuncu književnog izražavanja. Sva stvorenja pred takvim lijepim izrazom ostaju nemoćna. I onaj ko znalački iščita suru "Jusuf" i kazivanje o njemu (neka je mir na njega), ne skriva mu se, iako je duga, vrhunska ljepota njenog književnog stila.
Četvrti aspekt:
Kada pjesnik ili pisac ponovi sadržaj ili priču, njegov po*novljeni govor nije kao prvi, dok se kubanski sadržaji, u kazi*vanjima o vjero vjesnicima ponavljaju, pri čemu su i prve i druge situcije; i propisi i božanski opisi, nadahnuti. U njemu se pre-pliću različiti sažeti jezički izrazi sa opširnim kazivanjima i skrivenost sa direktnim obraćanjem, ali su njegovi sadržaji i pored toga vrhunski lijepo sročeni i u njima se nazire savršena harmonija.

[dzemail]

Peti aspekt:
Časni *****n sadrži naredbe i zabrane; obligalnost izvršavanja vjerskih obreda i zabrane nevaljalih i odvratnih djo« la; podsticanje na plemeniti moral i davanje prevage Onome nad Ovim svijetom. Sve je to iskazano prefinjenim književnim stil** om, iako se zna da je sve to veoma teško sročiti na tako lijep način. Jer, ako se od vrsnog pisca ili rječitog pjesnika zatraži da, lijepim i prefinjenim književnim stilom koji sadrži divne alego*rije i precizne metafore, napiše samo nekoliko pravnih i akaids-kih2 pitanja, jasno će do izražaja doći njegova nemoć.
v
Šesti aspekt:
Stil svakog pjesnika je dobar u jednoj oblasti, a slab u dru*goj. A Časni Kur' an je savršeno sročen i povezan u svim situ*acijama: i kada bodri i kada zastrašuje; i kada prijeti i kada sav*jetuje, te u svim stanjima i oblastima, radilo se o prijetnji. savjetovanju ili bilo čemu drugom.
Evo nekoliko primjera: Primjer bodrenja u riječima Uzvišenog: "I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su učinili, skrivene radosti čekaju"1. (Es-Sedžda 17).
Primjer zastrašivanja u riječima Uzvišenog: "... pa je svaki oholi inadžija nastradao, - pred njim će džehennem2 biti - i on će biti pojen odvratnom kapljevinom, mučiće se da je proguta, ali je nikako neće moći proždrijeti i smrt će mu sa svih strana prilaziti, ali on neće umrijeti; nje*ga će teška patnja čekati". (Ibrahim, 15-17).
Primjer prijetnje i prijekora u govoru Uzvišenog: "I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska, poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili." (El-'Ankebut; 40).
Primjer savjetovanja u riječima Uzvišenog:
"Zašto oni kaznu Našu požuruju?! Sta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti..." (Eš-Šuvarav; 204-207).
Primjer opisa u Allahovom govoru:
"Allah zna šta svaka žena nosi i koliko se materice stežu, a koliko šire; u Njega sve ima mjeru; On zna nevidlji*vi i vidljivi svijet...". (Er-Ra'd, 8-9).
Sedmi aspekt:
Prelaz iz sadržaja u sadržaj i iz jedne priče u drugu, te ob*jedinjavanje različitih stvari u govoru, umanjuju kvalitet rječitosti i jezičku ljepotu. A u Časnom *****nu je čest prelaz iz kazivanja u kazivanje, iz sadržaja u sadržaj. Pri tome govor sadrži naredbu, zabranu, obećanje, prijetnju, vjeru u jednog Allaha,
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 1) Kur'an se ne može prevesti, a da ne izgubi na kvalitetu, jer je on AIlahov govor. Mi ovdje navodimo prijevode kur'anskih značenja, a to nije ono Stoje Allah objavio. Njegova vrijednost u oblasti belage se može sagledati .samo na jeziku na kome je objavljen, tj. arapskom. Zato, neka čiiiuu ne* očekuje u prijevodu, koji je djelo čovjeka, ono Sto sadrži originalni Boziji govor,
2) Mjesto na budućem svijetu gdje će nevjernici, idolopoklonici vjecno patiti.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- opis Njegovih svojstava, potvrdu vjerovjesničkih misija, podsticanje, zastrašivanje i navođenje primjera. I pored svega toga, veza između njegovih dijelova je savršena, a rječitost ne*dostižna i van domašaja Arapa, tako da su pred njim njihovi najrječitiji umovi ostali zapanjeni.
Osmi aspekt:
Sadržaj Časnog Kur'ana je lahak, a njegova značenja su mnogobrojna. Tako, na primjer, početak sure Sad govori o:
- nevjernicima gdje se zastrašuju i gdje im se prijeti kaznama kojima su uništeni pređašnji narodi;
- njihovom neslaganju s Muharnmedom a.s.;
- osporavanju njegove misije;
- začuđenosti onim s čime je on došao;
- složnosti njihovog naroda u nevjerstvu;
- pojavi zavidnosti u njihovom govoru;
- prijetnjama da će oni biti poniženi i na ovom i budućem svije*tu;
- nevjerstvu iščezlih civilizacija i njihovom uništenju od strane Uzvišenog Allaha dž.š.,
- prijetnji Kurejšijama i onima koji su kao oni, kaznama kakvi*ma su oni raniji uništeni,
- Muhammedovoj (s.a.v.s.) strpljivosti na patnjama kojima j* bio izložen i tješenju kazivanjima o ranijim vjerovjesnicima.
I sve navedeno je izrečeno jednostavnim i lahkim koji objedinjuje mnoga značenja. Tako u riječima Uzvišene Allaha u suri El-Bakara, 179.:
"U odmazdi vam je - opstanak ...", imamo lahak stil l mnogobrojnim značenjima. U njemu je velika književna vrijcd-nost, a istovremeno sadrže i podudarnost (simetriju) između dva suprotna značenja: "odmazda i opstanak",kao i neobičnost u prikazivanju ubistva (odmazde) koje uzrokuje prolaznost života njegovom zaštitom. Ove riječi su, u pokušaju dokidanja ubijan*ja, djelotvornije od svih ranije poznatih i/java Arapa, jer su to značenje izražavali na sljedeće načine: "Odmazda prema grupi /nači opstanak /.a sve", "umnožile odmazdu da bi iščezlo ubi janje", "ubijanje je negacija ubijanja". Ovaj njihov posljednji govor je najjezgrovitiji i najljepši. Međutim, kur'anske riječi:
-- "U odmazdi vam je - opstanak ..." su stilski upečatljivije od njega u sljedećem:
1. Riječi Uzvišenog: "U odmazdi vam je - opstanak ..." su konciznije od svakog njihovog govora.
2. Njihove riječi: "ubijanje je negacija ubijanja", iziskuju da postojanje nečega bude uzrokom njegovog isčeznuća, što nije slučaj sa Časnim Kur'anom, jer je po njemu samo jedna vrsta ubijanja (kisas)1 uzrok njihovog opstanka.
3. U njihovim najsažetijim i najljepšim riječima: "ubijanje je negacija ubijanja", postoji ponavljanje riječi "ubijanje", što nije slučaj sa Časnim Kur'anom.
4. Njihove najsažetije i najljepše riječi samo spriječavaju ubijanje, dok riječi Kur'ana pored spriječavanja ubijanja sadrže u sebi i negaciju ubijanja. Riječ "kisas" objedinjuje obadva značenja.
5. Njihove najsažetije i najljepše riječi ukazuju na traženo, tj. na "život" koji je samo posljedica nečega, tj. negaciju života čini potrebnom u osnovi, a život samo njenom posljedicom. Časni Kur'an stavlja akcenat na ono što je u osnovi traženo, tj. neubijanje je posljedica iz koje proizilazi opstanak života što se, opet, traži u osnovi.
6.1 nepravedno ubijanje je ubijanje, iako ono nije negacija ubijanja i ne iziskuje da se ubije samo ubica, za razliku od Časnog Kur'ana koji ne dopušta nepravedno ubijanje i dokida ubijanje traženjem da se ubije (kisasom) samo ubica. Njihov go*vor je, prema tome, isprazan, a govor Časnog Kur'ana ispravan u svakom pogledu.
Deveti aspekt:
"Energičnost i prijatnost" su dva oprečna svojstva i njiho*vo navođenje u svim dijelovima dugog govora je strano i neuo*bičajeno kod rječitih književnika. A njihovo ponavljanje u svim dijelovima Časnog Kur'ana je dokaz njegove savršene i neuobicajene knjizevne i stilske vrijednosti.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1) Kisas: Kazna koju je Uzviseni Allah propisao za određena zlodjela, kao šio su npr. namjerno nepravedno ubistvo čovjeka i presijecanje puteva radi pljačke putnika. Ta kazna je u islamskom Seriatu odsijecanje glave sabljom, a u predhodnom ajetu je preveden kao "odmazda"

[dzemail]

Deseti aspekt:
Časni Kur' an sadrži sve oblike lijepih književnih izraza: razne vrste potvrđivanja, poređenja, opisivanja, metafora, zatim lijep način dokazivanja navođenjem prividnog uzroka koji sadrži duhovitu misao, lijep završetak misli, lijepo prekidanje misli, lijepo povezivanje misli, razdvajanje i spajanje na odgov*arajućim mjestima, odsutstvo nepravilnog, usamljenog i nesk*ladnog govora koji je daleko od upotrebe u jeziku, kao i razne druge načine književnog izraza. Najveći arapski književnici i rc-toričari su se dokazali samo u jednom ili dva pomenuta načina književnog izraza i ako bi se okušali u nekom drugom načinu jezičkog izražavanja, to im ne bi pošlo za rukom i došla bi do izražaja njihova nesposobnost. Časni Kur'an, međutim, sadrži sve navedene grane književnosti.
Deset nabrojanih aspekata dokazuju daje Časni Kur' an na najvišem stupnju neuobičajenog književnog izraza s kakvim ljudi ne mogu doći, i onaj ko poznaje jezik Arapa i prefinjcne tajne njegove književnosti, on poznaje i čudesnost Časnog Kur'ana.
Druga činjenica:
Sastav Kur'ana je čudesan. Počeci njegovog kazivanja, njegovi presjeci i završne riječi su satkane neobičnim stilom, uz to sadrži i precizna pojašnjenja, bit spoznaje, ljepotu izraza finoću aludiranja, tečnost konstrukcije i ispravnost redanja, čime su zbunjeni umovi i najrječtijih Arapa. U toj osobenosti se krije velika mudrost, jer neobjektivnom prkosniku nije ostavljeni sumnja da je Kur'an ukraden (prepisan), ta ovaj govor se razlikuje od njihovog govora i nadmašuje ga, iako književnik, pos-matrač ili prozista ulaže veliki trud u pomenutim mjestima,zbog kojih većinom zadobiva pohvale ili kritike. I svakom istaknu tom pjesniku se ubraja u grešku ako nije na lijep način kazao odlomak ili ako je taj odlomak ukrao od drugoga.
Arapski prvaci, i pored savršenog poznavanja tajni oratorstva i neprijateljskog odnosa prema Islamu, u stilu Kurr'ana i njegovom sastavu nisu pronasli manjkavost niti su njegovu književnu vrijednost uspjeli umanjiti. Naprotiv, oni su priznali da to nisu riječi običnog govornika niti pjesma pjesnika, te su ga, zapanjeni njegovom književnom vrijednošću i ljepotom izra*za, jedanput opisali kao čaroliju, a drugi put kao izmišljotinu na*roda drevnih. Uzvišeni Allah nam otkriva njihove riječi u suri Fussilet, 26:
"Ne slušajte ovaj Kur"an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!"
A ovako postupa onaj ko je ostao bez teksta i ko je zapan*jen. Ovom začuđujućom osobenošću se potvrđuje daje Kur"an čudo (mu'džiza) na polju književnosti, jezičkog izraza i ljepote stila.
Arapski književnici i govornici su bili mnogobrojni i poz*nati po velikom domoljublju, džahilijetskom1 fanatizmu, požrtvovanosti u natjecanjima, hvalisavosti i zaštiti plemenskog porijekla. Pa kako shvatiti njihovo odustajanje od jednostavne stvari, donošenja teksta koji nije duži od najkraće kur'anske sure, a izabiranje težeg, borbe i žrtvovanja života i imetaka, dok ih Poslanik (s.a.v.s.) kori i upućuje im izazov poput onog u suri El-Bekara, 23-24:
"A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene...".
Sličan poziv se ponavlja i u suri Junus, 38:
"... Reci: "Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu ob*javljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite"."
Sličan zahtjev se opetuje i u suri El-Isra, 88:
"Reci: "Kada bi se svi ljudi i d/inovi udružili da sačine jedan ovakav Kur an, oni, kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jedni drugima pomagali ."
Da su Arapi vjerovali daje Muhummed (s.a.v.s.) u pisanju
Časnoga Kur'ana tražio pomoć od drugih, to su, suprostavljajući mu se, mogli uraditi i oni, jer su mu bili slični u poznavanju je*zika i mogućnosti traženja pomoći od drugih. Pošto to nisu urad*ili, nego su se odlučili na rat i oružanu borbu protiv njega umjes*to borbe jezikom - to je dokaz njihovog priznanja književne vrijednosti Kur' ana i njihove nesposobni da mu se suprostave. Vrhunac toga je njihovo podvajanje na one koji vjeruju da je -Muhammedu (s.a.v.s.) - Kur"an objavljen od strane njegovog Gospodara i prkosnika koji su zbunjeni njegovom izvanrednim književnom vrijednošću. Ovo potvrđuju vijesti koje prenosi Vel-id bin El-Mugira1, 'Utbe ibn Ar-Rabia" i ostali.
Treća činjenica:
Kur"an sadrži vijesti o događajima koji će se desiti u budućnosti, a koji su se dogodili upravo onako kako su najavlje*ni, u što spadaju:
l. Riječi Uzvišenog u suri El-Feth, 27:
"... sigurno ćete u Časni hram ući bezbijedni - a ako Allah bude htio -, neki obrezanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha"2, su se potpuno obistinile.
1) El-Velid ibn El-Mugire,: (530-622), u predislamsko doba je bio sudiju, l jedan od najuglednijih Kurejšija. Nije konzumirao alkohol. Kada se pojavio Islam on je bio u dubokoj starosti. Protiv Islama se borio svom snagom. Kadi je čuo Allahove riječi (sura En-Nahl, 95.), izrazio se pohvalno o Kur'anu, Opisujući njegove ljepote, da bi, nakon što ga je ukorio Ebu Džehl, govoreći dt, je to djelo pjesnika, rekao: "Ne, Bogami, niko od vas ne zna bolje pjeNnlltVOJ od mene". Zatim je sabrao mušrike kako bi, pred hadždž, ujedinio njihovd mišljenje po tom pitanju. Predložili su da Muhammeda (s.a.v.s.) nazovu li-posnikom, luđakom, vračem, pjesnikom. On je sve te prijedloge osporio, go*voreći da su neosnovani. Upitali su ga, a šta da, onda, kažemo? Rekao je da je najbolje da kažu da je vrač koji pravi razdor među ljudima. Potom su dočekivali ljude na ulazu u Meku i upozoravali ih na opasnost od vrača koji se pojavio u Meki. Dakle, El-Velid (neka je proklet) je znao istinu, ali je nije htio prihvatiti. Zbog njega je Allah objavio ajete (l 1-30), sure El-Medesir), kojima mu se prijeti žestokom kaznom.
1) HI-Feth, 27: Poslaniku (s.a.v.s.) je u snu pokazano da će u miru ući u Meku i obilaziti oko Kabe, pa je taj san ispričao ashabima (r.a.), što ih je silno oveselilo.Iste te godine Poslanik (s.a.v.s.) kreće sa ashabima (r.a.) ka Meki.Zastali su na Hudejbiji, gdje je Poslanik (s.a.v.s.) (u zul ka'detu, seste hidzretske godine)sklopio ugovor sa Kurejsijama,prema kome ne mogu te godine uci u Meku.Obrijao je glavu i zaklao Kurban.Dvolicnjaci su to iskoristili =
2. Riječi Uzvišenog u suri An-Nur, 55:
"AIlah obećava da će one među vama koji budu vjero*vali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbijednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće Meni druge ravnim smatra*ti "

[dzemail]

Uzvišeni Allah je Svoje obećanje ispunio. Učvrstio je vje*ru muslimana još za života Poslanika (s.a.v.s.). Njena stabilnost se povećala u vrijeme Ebu Bekra Es-Sidika1 (r.a.)2, zatim u vri*jeme 'Umera ibn El-Hattaba (r.a.) putem velikih osvajačkih po*hoda. Učvršćivanje te vjere se nastavilo u vrijeme 'Usmana Zun-Nurejn3 (r.a.), kada muslimani osvajaju zemlje i na istoku i-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
=ristili, pitajući jedni druge: "Gdje je Muhammedovo obećanje?" I kao odgo*vor na ta sumnjičenja, Allah dž.š. objavljuje ovaj ajet u kojim potvđuje da će obećanje biti ispunjeno. Naravno, Poslanik (s.a.v.s.) im nije obećao da će te godine ući u Meku. Poslanik (s.a.v.s.) je taj sporazum iskoristio u pozivanju plemena i susjednih državnika u Islam. A sljedeće godine obavlja umru, da bi, godinu dana nakon toga, tj. 8. g.h., kada Kurejšije krše sporazum, ušao s ashabima (r.a.), kao pobjednik u Meku, i to upravo onako kako mu je obećano.
1) Es-Siddik znači iskreni, a ovaj nadimak mu je dao Allahov Poslanik (s.a.v.s.) nakon mi'radža, kada su ga dvoličnjaci, s podsmijehom, pitali je li čuo da Muhammed priča kako je u jednoj noći prešao iz Meke u Kuds (Palestinu), zatim prošao sva nebesa i vidio Džennet i Džehennem. Upitao ih je: "Da li je to rekao Muhammed (s.a.v.s.)? Nakon što su to potvrdili, rekao je: "Svjedočim da Muhammed (s.a.v.s.) govori samo istinu". Kada je to čuo Poslanik (s.a.v.s.) prozvao gaje "Es-siddik", tj iskreni i onaj koji potvrđuje istinu.
2) (r.a.) je skraćenica arapskih riječi koje se izgovaraju pri spomenu nekog od ashaba, a one ako se radi o jednom ashabu glase: "Radijellahu 'anhu", ako se radi o dva ashaba: "Radijellahu anhuma", ako se radi o više ashaba: "Radijellahu 'anhum", a ako se radi o jednoj sahabijki: "Radijellahu 'anha" ako se radi o više sahabijki: "Radijellahu 'anhunne". Te riječi u prevodu znače: "Allah je s njime (njima) zadovoljan". Zbog veličanstvene uloge koju su odigrali u historiji, i emaneta koji su nam prenijeli treba te riječi uvijek izgovarati pri njihovom spomenu.
3) Zun-Nurejn je nudimak 'Usmana r.a.,a ima znacenje "vlasnink dva svjetla",a pozvan je tako zbog toga sto su za njim bile udate dvije Poslanikove (s.a.v.s.) kcerke,prvo Rukajja r.a. a poslije njene smrti Ummu Kulsum r.a.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

-na zapadu. I nije protekla ni četvrtina stoljeća nakon smrti Pos*lanika (s.a.v.s.), a Allahova vjera je pobijedila sve ostale vjere, a muslimani su se klanjali Allahu, sigurni i svakog straha lišeni.
3. Riječi Uzvišenog u suri El-Fath, 16:
"Bićete pozvani da se borite protiv naroda veoma hra*brog i moćnog, sve dok se ne pokori", su se, takođe, obisti*nile.
4. Allahove riječi u suri En-Nasr, 1-2:
"Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze", su se, takođe, obistinile onako kako su i najavljene, kada je, osme godine po hidžretu oslobođena časna Meka, ljudi su u Allahovu vjeru ulaz*ili u skupinama.
5. Allahovo obećanje Poslaniku (s.a.v.s.) u suri El-Maide, 67:
"... a Allah će te od ljudi štititi", se ostvarilo i pored mnoštva onih koji su mu htjeli nauditi. Uzvišeni Allah gaje, sve do njegovog preselenja s ovog svijeta štitio od ljudi.
6. U tom kontekstu su i Allahove riječi u suri Er-Rum, 2-6:
"(2) Bizantinci su pobijeđeni. (3) u susjednoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti. (4) za nekoli*ko godina - prije ili poslije, Allahova je odluka - i tada će se vjernici radovati1 (5) Allahovoj pomoći, - On pomaže kome hoće, On je Silan i Samilostan -, (6) obećanje je Allahovo, a Allah će obećanje Svoje ispuniti, ali većina ljudi ne zna."
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1) Perzijanci su pobijedili Rimljane u Arapima najbližim predjelima, tj. u predjelima Sama (između Palestine i Jordana). Vojska perzijskog kralja Sa-bura je prisilila bizantiskog kralja Herkula da potraži utočište u Kostantinop-olisu (današnjem Istambolu), gdje je bio dugo pod opsadom. I tada, nakon tog pora/.a, (i22. godine, Allah dž.š. objavljuje Muhmammedu (s.a.v.s.) ovaj ajel u kome obećaje pobjedu Bizantincima nad Per/ijancima, i to u roku od .V) godina A All.ih svoje obećanje uvijek ispunjava. 1,627. g. Herkul dobiva veliku bitku pioliv l'emjimuca u Ninivi, na obali rijeke Tigris, čime razbiju obruč koji ih Je ultiuo. d 628. g. biva ubijen perzijski kralj Kisra.

Allahovo obećanje se ispunilo. Rimljani su, sedam godina i nakon vlastitog poraza, porazili Perzijance.
7. Pogledaj, zatim, 9. ajet sure El-Hidžr:
"Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!" Tj. Uzvišeni Allah ga čuva od iskrivljivanja, dodavanja i umanjivanja. To se, danas, jasno očituje. I neka je hvala Allahu na toj blagodati.
Sličan mu je i 42. ajet sure Fussilet:
"Laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudrog i hvale Dostojnoga"1.
8. U to ulaze i Allahove riječi u suri El-Bekara 94-95 koje se odnose na jevreje:
"(94) Reci: Ako je u Allaha džennet2 osiguran samo za vas, a ne i za ostali svijet, onda vi smrt zaželite, ako istinu govorite. (95) A neće je nikada zaželiti zbog onoga što čine! A Allah dobro zna nevjernike."
Slične riječi se nalaze i u suri El-Džumua':
"(6) Reci: O Jevreji, ako tvrdite da ste vi od svih ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poželite. (7) A zbog ono*ga što ruke njihove čine, neće je nikada poželjeti, Allah do*bro zna nevjernike".
Jevreji su, u to nema sumnje, bili najžešći neprijatelji Alla-hovog Poslanika (s.a.v.s.) i njegovi najveći poticatelji, ali ni jed*nog od tih poticatelja njegovo poricanje nije potaklo da kaže da želi smrt.

9. U to ulaze i riječi Uzvišenog iz sure El-Bakara:
"(23) A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim Allaha, ako istinu govorite. (24) Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i ka*menje." I obećanje se ispunilo.
Od vremena Allahovog Poslanika (s.a.v.s.), kada su arap*ski idolopoklonici bili revnosni u pokušaju rušenja njegove mis*ije pa do danas, usprkos mnogobrojnim izazovima, niko nije na*pisao nešto slično Kur'anu. I ne samo to, već nije mogao donijeti ni najkraći tekst sličan kur'anskoj suri.
Prethodne vijesti, kao i njima slične koje nalazimo u Časnome Kur'anu, jasno ukazuju da je On govor Uzvišenog Al*laha, jer zakon Allahov se sprovodi, i kada bi onaj ko tvrdi da je vjerovjesnik slagao na Allaha, ta njegova vijest se, na posljetku, ne bi pokazala istinitom. Naprotiv, Allah bi je razotkrio i obje*lodanio ljudima.

[dzemail]

Četvrta činjenica:
Časni Kur'an donosi vijesti o uništenim drevnim civiliza*cijama. A poznato je da Muhammed (s.a.v.s.) nije znao ni čitati niti pisati, nije s učenjacima radio u školama, odrastao je u naro*du koji obožava idole, ne zna pisati, ne vlada ni jednom nau*kom, a on sam nije nikada izašao van tog naroda kako bi od dru*gih učio. Međutim, Časni Kur'an se pored toga razlikuje od ranije objavljenih knjiga u objašnjavanju nekih kazivanja i stan*ja. Ta razlika je namjerna, jer treba obznaniti istinu koju su isk*rivili sljedbenici ranijih knjiga koji su zagubili njihove originale. Knjige koje oni posjeduju nemaju cjelovit lanac prenosilaca, niti svojstvo objave i nadahnuća. U suri En-Neml Uzvišeni kaže:
"(76) Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze".
Peta činjenica:
Kur'an je ruzatkrivao planove dvoličnjaka kada su u tajnosti spletkarili. Uzvišeni Allah je o svemu podrobno obav*ještavao Svoga Poslanika. U svemu tome su nalazili samo suštu istinu. Kur'anska kazivanja o sebi nisu mogli osporiti. Isti je slučaj i s razotkrivanjem skrivenih jevrejskih osjećanja i situaci*ja kroz koje su prolazili.
Šesta činjenica:
U Časnom Kur'anu se, djelomično ili cjelovito, navode naučne činjenice o kojima Arapi i Muhammed (s.a.v.s.) nisu ništa znali. U njemu su nauke o zakonima, ukazivanja na puteve koji vode ka razumskim dokazima, odgovori zalutalima, životopisi, savjeti, mudrosti, pouke, kazivanja o budućem svije*tu i lijepi propisi o ponašanju. Iz Časnog Kur'ana proističu mnoge nauke od kojih su najvažnije: nauka o ideologijama i vje*rama, nauka o šeriatskim znanjima i propisima i znanje o moralu i ponašanju.
Sedma činjenica:
Činjenica je da je Kur'an, iako velik i prožet mnogim zna*nostima, čist od protivriječnosti i međusobnih oprečnosti, a daje ovaj Kur'an djelo nekog drugog mimo Allaha, u njemu bi se, jbez sumnje, našle kontradiktornosti, jer velika knjiga od toga i nije pošteđena. Pošto u njemu ne postoji ni najmanja protiv-jliječnost, jasno i bez sumnje znamo da je on djelo Uzvišenog Allaha, kao što se navodi u suri An-Nisa:
"(82) A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivriječnosti".
Na ovih sedam stvari ukazuju riječi Uzvišenog u suri El-Furkan:
"(6)... Objavljuje ih Onaj kome su poznate tajne nebe*sa i Zemlje ..."
Njegova književna vrijednost, zapanjujući stil, kazivanje o tajanstvenom svijetu, obuhvatanje raznih znanosti i čistota od protivrijcčja i oprečnosti, iako je obimna knjiga, ne može biti ništa drugo do objava Onoga čijem /nanju ne promiče ni jedan ulom nu nebesima i Zemlji.
Osma činjenica:
Časni Kur'an je trajno čudo koje se isčitava u svim krajev*ima svijeta, jer se Allah obavezeo da će ga sačuvati, za razliku od nadnaravnih djela ranijih vjerovjesnika koja su bila privrem*ena i djelotvorna tokom njihovog života, a nestajala sa njihovom smrću. Nadnaravnost Časnog Kur'ana je trajna, i vrijednost joj je neumanjena od njegovog objavljivanja do današnjeg dana. Njegovi dokazi i danas plijene i osvajaju, a njegovo osporavanje je apsurd. Svijet je prepun prkosnika, bezbožnika i protivnika u svim sektama i vjerama, ali svi oni su nemoćni da donesu tekst ravan najkraćoj suri Časnoga Kur'ana. I ovo nadnaravno čudo će, ako Bog da, ostati trajno dok postoji ovaj svijet i ljudi na njemu.
Deveta činjenica:
Čitalac i slušatelj Kur'ana ne osjećaju dosadu. Naprotiv, svako njegovo novo isčitavanje uvećava ljubav prema njemu, za razliku od svih drugih govora koji, ma kako književno sročeni, zamaraju sluh i njihovo višekratno čitanje postaje dosadno i pri*rodi čovjeka odvratno, za razliku od Časnog Kur'ana čija se veličanstvenost neprestano pokazuje, a strahopoštovanje prati srca njegovih slušaoca. I ova veličanstvenost i strahopoštovanje plijene srca i onih koji ne znaju njegova značenja i tumačenja, pa čak i onih koji ne poznaju arapski jezik.
Deseta činjenica:
Tekst Časnog Kur'ana se pamti s velikom lahkoćom, kao što to Uzvišeni potvrđuje u 17. 22. 32. i 40. ajetu sure El-Kamer:
"A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pamćenje"'.Čak i mala djeca, Časni Kur'an nauče napamet, u vrlo kratkom vremenskom periodu. Hafiza2 Časnog Kur'ana ima tako mnogo u svim krajevima svijeta, da se, iz njihovog pamćenja može napisati cio Kur'an bez greške i to ne samo bez greške u riječima, nego i u vokalima. Istovremeno, u čitavom kršćanskom svijetu ne postoji ni jedna osoba koja zna napamet Indžil, a da ne govorimo o knjigama Dva zavjeta. Ta blagodat je, očito, data samo Muhammedovom (s.a.v.s.) ummetu i njima objavljenoj knjizi, Časnom Kur'anu.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1) Kahmetli Korkut je ovaj ajet preveo ovako: "A Mi smo Kur'an učinili dos*tupnim za pouku"
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

[dzemail]

Tri pitanja i odgovori na njih
Prvo pitanje: Zašto se mu'džiza vjerovjesnika Muhammeda (s.a.v.s.) očituje u književnosti?
Odgovor: Dio mu'džiza se, u svim vremenima, događao u onome što kruniše to vrijeme, tj. u onome u čemu su ljudi dos*tigli vrhunac, stavši na krajnju granicu do koje čovjek može dos*tići. I kada nešto vide van te granice, znali bi da je to od Boga. I kada su, npr. faraonovi vračevi u vrijeme Musa a.s. vidjeli pret*varanje njegovog štapa u zmiju koja guta njihove čarolije, znali su da to nije vještački načinjena čarolija, već nešto što izlazi iz*van tih okvira. Shvatili su da se radi o Allahovoj, Musau datoj mu'džizi, te su povjerovali u nju i u onoga ko šalje Musaa a.s.
U vrijeme Isa a.s. je bila razvijena medicina, te su ljudi vidjevši oživljavanje mrtvog, izlječenje gubavca i od rođenja slijepog, znali da to nije stvar medicine, nego mu'džiza koju Al-lah daje Isau, ne bi li povjerovali u njegovo poslanstvo i slijedili ga.
U vrijeme Muhammeda (s.a.v.s.) je književnost bila na vrhunacu svoga uspona. Ona je sa svoja dva ogranka, pjes*ništvom i prozom, predstavljala njihov ponos. I kada je Muhammed (s.a.v.s.) došao s Kur'anom pred kojim su nemoćno sta*jali svi pjesnici i književnici, odmah su shvatili da je to Allahovo djelo i da je onaj ko u njeg ne povjeruje prkosnik i ohol.
Drugo pitanje: U čemu se krije mudrost postupnog i suk*cesivnog objavljivanja Kur'ana, a ne njegovog cjelovitog objavl*jivanja u jednoj situaciji?
Odgovor: U postupnom objavljivanju Kur'ana se kriju mnoge mudrosti, od kojih su:
1. Vjerovjesnik (s.a.v.s.) je poslan narodu koji ne zna čitati i pisati i da im je Kur'an objavljen najedanput, bilo bi im ga veo*ma teško pamtiti napamet i sprovesti u djelo. Možda bi se prema njemu nemarno ponašali. Zato je njegovo postupno objavlji*vanje bilo prikladnije, te su ga ashabi lakše i postupno učili, podučavali i bilježili, a tradicija njegovog pamćenja napamet je nastavila živjeti u njegovom umetu.
2. Mnogi kur'anski ajeti su objavljeni povodom određenih događaja ili kao rješenje nekih problema ili kao odgovor na postavljeno pitanje ili, pak, kao objašnjenje propisa. A da je Kur'an objavljen najedanput, to se ne bi dogodilo. Tako je nje*govo postupno objavljivanje, vezano uz stvarne događaje, os*tavljalo daleko dublji trag u dušama, a time je i njihov željeni efekat jasnije ostvarivan.
3. Daje Uzvišeni Allah objavio Knjigu najedanput, odmah bi na pleća vjernika pala i sva vjerska zaduženja (svi praktični šeriatski propisi). Bilo bi im veoma teško sprovesti ih u djelo, a naročito zbog derogirajućih i derogiranih ajeta. Međutim, pošto je Kur'an sišao postupno i zaduženja su dolazila postupno, te ih je bilo lakše podnositi.
4. Objavljivanje Kur'ana povremeno omogućuje Poslaniku (s.a.v.s.) da, s vremena na vrijeme, vidi Džibrila a.s.1, što ga učvršćuje u izvršenju misije i strpljivosti na nasilju koje mu čini njegov narod.
5. Postupno objavljivanje Časnog Kur'ana je jasnije ukazi*valo na njihovu nemoć koja je kulminirala kada nisu bili u stan*ju doći ni s jednim, njemu sličnim odlomkom. Poslanik (s.a.v.s.) ih je u tome izazivao od samog početka, i kao da im je taj izazov upućivao svakim novim odlomkom Kur'ana, i kada su se u negi*ranju dijela Kur'ana pokazali nemoćnim, ta nemoć je postala očitija i veća pred čitavim Kur'anom. To je bio jasan dokaz da su oni, potpuno i u svakom pogledu, nesposobni da se supros-tavc Kur'anu i donesu nešto njemu slično.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
l) Dzibril ili Džebrail u.s,, plemeniti melck koji je bio zaduzen dostavljanjem Allahovih objava poslanicima.Krsc...Sveti duh(Gabrijel,Mihael Arkandzeo).Krscani vjeruju da je on predsednik andzela i njihov voskovodza.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Treće pitanje: Zašto se teme poput vjere u jednog jedinog Boga, prizora Sudnjeg dana i kazivanja o vjerovjesnicima po*navljaju na više mjesta?
Odgovor: Postoji nekoliko razloga za ponavljanje u Kur'anu:
1. Ponavljanje potvrđuje željeno značenje.
2. Veličanstvenost Časnog Kur'ana u književnom i jezičkom pogledu, tj. u oblasti u kojoj ih on poziva da ga pokušaju nadmašti, se jasnije ocrtava u kazivanjima koja se, mnogo puta, ponavljaju u raznovrsnim, skraćenim ili opširnim, jezičkim izrazima u kojima je očuvan njegov čudesan stil. Treba li, dakle, bolji dokaz da Kur'an nije ljudsko djelo? Književnici znaju da je to van ljudske moći.
3. Protivnici Poslanika (s.a.v.s.) su mu mogli reći: "Jasne književne izraze koji odgovaraju ovoj priči si već upotrijebio i na tom mjestu ne odgovaraju drugi". Ili, mogli su mu reći: "Svaki pisac ima vlastiti stil u pisanju i stil jednoga ne odgovara drugome. Neki od njih su vješti u opširnom pisanju, a drugi u konciznom, i slabost u jednoj vrsti ne znači i slabost uopštcno". Ili su, pak, mogli reći: "Krug visokog književnog stila u razgovi*jetnom predočavanju priče je ograničen i ono s čime si ti došao je sretna podudarnost." Međutim, njihovo ponavljanje u skraćenim i opširnim verzijama isključuje sve njihove prigo*vore.
4. Vjerovjesniku (s.a.v.s.) je bilo veoma teško podnositi nasilje od svog naroda, kao što to Uzvišeni ističe u suri El-Hidžr:
"(97) Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore." Zato mu Allah, da bi učvrstio njegovo srce, priča o sličnim situacijama kroz koje su prošli raniji vjerovjes*nicima, te u suri Hud veli:
"(120) A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjer*nicima opomenu."
5. Narodi su prihvatali Islam, muslimani podnosili zlos-janja od nevjernika, a Uzvišeni Allah je, za svaku situaciju, tih kazivanja objavljivao ono što odgovara, jer stanje pre-inika je pouka kasnijim naraštajima ili upozorenje nevjernic-1. Tako se kazivanjem, jedan put, želi ukazati na događaje, da l njeno navođenje, drugi put imalo druge ciljeve.

[dzemail]

Misionari kršćanstva u ovom kontekstu navode dva ožnja dokaza protiv Časnog Kur'ana:
Njihov prvi tobožnji dokaz:
"Ne slažemo se da je kur'anski izraz krajnji, nedostižni ci domet, a kada bismo to i prihvatili bio bi to opet nepot-dokaz njegove nadnaravnosti, jer je to uočljivo i jasno samo jme ko savršeno dobro poznaje arapski jezik. S druge strane bi značilo da bi i sve ostale, visokim stilom napisane knjige i ostalim jezicima: grčkom, latinskom i drugim, morale biti od ja. I moguće je da one udovoljavaju zabludjelim zahtjevima i pokvarenim sadržajima, a da ipak budu sročene krajnje rječitim stilom."
Odgovor:
Nepriznavanje vrhunskog kur'anskog stila jeste samo oho*lo protivljenje, kao što je objašnjeno u prvom i drugom dijelu prethodnog poglavlja.
Njihove riječi: "to ne može biti jasno nikome osim vrsnom poznavaocu arapskog jezika" su istina. Međutim, njegova mu'džiza se krije u nesposobnosti najrječitijih pisaca i pjesnika pred njim. Njihova nemoć je očita i ne samo da mu se nisu opi*rali, nego su svoju nesposobnost i priznali. Svima koji govore ovaj jezik je to jasno samo po sebi, a učenjaci su to saznali izučavajući i upoznavajući jezičke znanosti i načine govora. Običnom narodu je dovoljno priznanje učenjaka i najrječitijih govornika da su nemoćni suprostaviti se Kur'anu i to je i njima dovoljan doka/., jer ako su učenjaci nemoćni, posigurno su nemoćni i ostali. Ncurpskim narodima je dovoljno pri/.nanje
nemoći u suprostavljanju Kur'anu od strane Arapa, jer je on ob*javljen na njihovom jeziku. I to njihovo priznanje im je dovoljan dokaz. Ali i u tim nearapskim narodima, takođe, ima i dobrih poznavaoca arapskog jezika i islamskih znanosti, te njihovo svjedočenje o visokom kur'anskom stilu i njegovom božanskom izvoru je dovoljan dokaz ostalim ljudima iz njihovih sredina. Onome ko poznaje arapski jezik i prefinjene finese njegovog visokog stila je poznata mu'džiza Kur'ana i njegov veličanstveni stil kojim je objavljen. Ovim je jasno potvrđeno da je stil Časnog Kur'ana neoboriva mu'džiza, i savršen, a ne manjkav do*kaz, kao što to oni žele prikazati.
Zatim, sljedbenici Islama ne tvrde da se mu'džiza Časnog Kur'ana krije samo u njegovom visokom stilu, nego kažu: "Visoki stil Časnog Kur'ana je samo jedan od mnogobrojnih i nepobitnih dokaza da je Kur'an govor Uzvišenog Allaha i ova mu'džiza je očigledna kao što je očigledna i nemoć njegovih protivnika od vremena Muhammeda (s.a.v.s.) do danas".
Njihove riječi: "... i sve ostale, visokim stilom napisane knjige na drugim jezicima ... bi morale biti od Boga", su neprih*vatljive, jer nije utvrđen vrhunski stil na svim, (u prvom i dru*gom dijelu prethodnog poglavlja) pomenutim oblicima, kao ni zato što njihovi autori nisu za njih tvrdili da su mu'džize, niti da njima slični autori ne mogu napisati slične knjige.
Kako svećenici mogu istupiti s takvim tvrdnjama kada oni u stranim jezicima ne prave razliku između muškog i ženskog roda, jednine, dvojine i množine, nominativa, akuzativa i geniti*va, a da i ne govorimo o njihovoj (ne)sposobnosti razlučivanja književnijeg od književnog. To jasno potvrđuje primjer pape Er-banijusa (VIII) koji naređuje nadbiskupu Sirije Sirkisu El-Haruniju da okupi veliki broj svećenika, kaluđera, učenjaka i ek*sperata za jevrejski, arapski i grčki jezik, radi ispravke arapskog prevoda Biblije koji je bio prepun grešaka. Skup je, 1625. g., uložio ogroman trud na tom projektu, ali je, i pored toga u nje*mu ostalo veoma mnogo grešaka, te su, u predgovoru djela bili prinuđeni ispričati se za neke pogreške.

Neki odlomci se nisu uklapali u pravila jezika, ili su mu bili sušta suprotnost. Tako se npr: riječ muškog roda našla na mjestu riječi ženskog roda, jednina na mjestu množine, vokal nominativa u imenu u kome treba staviti vokalni znak akuzativa ili genitiva ili, pak, nominativni znak kod skraćenog glagolskog oblika. U izvinjenju su rekli: "Sveti Duh, prostranu božansku riječ, nije želio omeđiti uskim jezičkim barijerama i pravilima koja on propisuje. On nam tajne nebeske predočava bez osvrtan*ja na rječitost i jasno jezičko izražavanje".
Njihove riječi: "I bezvrijedni zahtjevi i prljavi sadržaji se mogu iskazati jasnim i vrhunskim jezičkim stilom" se ne mogu primijeniti na Časni Kur'an, jer se u njemu, od početka do kraja, nalaze samo veličanstveni i plemeniti zahtjevi i sadržaji vrijedni svake pohvale, poput:
1. Navođenja opisa Allahovog savršenstva i negiranja ne*savršenih osobina koje Mu se pripisuju, kao što je umor, nez*nanje, nasilje i si.
2. Poziv vjeri u jednog jedinog Boga i upozorenje da se čuva od idolatrije i svih vrsta nevjerstva u koje spada i trojstvo.
3. Pominjanje vjerovjesnika i njihovih opisa; isticanje da su oni čisti od idolatrije, nevjerstva i ostalih grijeha; pohvalno izražavanje vjernika o njima i grdnja njihovih neprijatelja; i potvrđivanje obaveznosti vjere u sve njih, a posebno u Muham-meda (s.a.v.s.) i Isaa a.s.
4. Obećanje da će konačna pobjeda pripasti vjernicima nad nevjernicima.
5. Pominjanje budućeg svijeta, Dženneta i Džehennema, vrjednovanja djela i kuđenje ovog i hvalenje vječnog života.
6. Pojašnjavanje dozvoljenog i zabranjenog, naredbi i za*brana, propisa vezanih za jela i pića, čistoću, vjerske obrede, međusobno ophođenje, situacije iz privatnog života i dr.
7. Podsticanja na voljenje Allaha i Njegovih prijatelja i izbjegavanje razvratnika i grijcšnika.
8. Uka/ivanjc na neophodnost da se sve čini iskreno i u
ime Allaha i prijetnja za djela učinjena da bi se vidjela ili da bi se o njima pričalo.
9. Nužnost lijepog ponašanja i njegova pohvala i osuda lošeg ponašanja, njegovo grđenje i udaljavanje od njega.
10. Opomena koja vodi k bogobojaznosti, navraćanje na sjećanje na Allaha i na djela koja su Njemu draga.
Nema sumnje da su ovakvi plemeniti zahtjevi dostojni hvale i po slovu tradicije i prema razumu. Ovi visoki zahtjevi se u Kur'anu ponavljaju radi njihovog utvrđivanja. A ako su ovi plemeniti i veličanstveni ciljevi loši, pa koji su to onda sadržaji dobri?!
U Časnom Kur'anu ne postoje ružni sadržaji poput onih iz dva Zavjeta, kao što su npr.:
1. U knjizi Postanak (19:30-38) se kaže da je Lut a.s. počinio blud sa svoje dvije kćeri i da su one u tom bludnom činu zatrudnile.
2. U drugoj knjizi o Samuelu (11:1-27) se tvrdi daje Da-vud a.s. učinio blud sa suprugom Urija. Potom je njega na pod*mukao način ubio da bi, zatim, nju oženio.
3. U knjizi Izlazak (32:1-6) se tvrdi daje Harun a.s. Izrael*cima napravio tele od zlata, i da ga je zajedno s njima obožavao,
4. U Prvoj knjizi o Kraljevima (11:1-13) se veli da je Su-lejman a.s. pred kraj svoga života napustio svoju vjeru, obožavao kipove i sagradio im hramove.
5. U Prvoj knjizi o Kraljevima (13:11-30) se ističe da je Božiji vjerovjesnik koji je bio u kući proroka slagao na Boga u dostavljanju misije i da je svojom laži obmanuo drugog vjerov*jesnika i tako ga bacio u srdžbu Gospodara.
6. U knjizi Postanak (38:12-30) piše daje Juda sin Ja'kuba a.s. počinio nemoralan čin sa snahom Tamarom (ženom svoga sina Ere),, i da je ona iz tog čina rodila Pcrcsa od kojega vode porijeklo i Davud i Sulejman i 'Isa a.s., što /nači da su svi oni djecu osobe rođene iz bluda.
7. U knjizi Postanak (35:22) se tvrdi daje Ja'kubov a.s. sin Ruben počinio blud s očevom priležnicom Bilhom i kada je za to saznao Izrael nije nad njima izvršio kaznu.
8. Prema Drugoj knjizi o Samuelu (13:1-39) Davudov a.s. sin Amnon je učinio blud sa svojom sestrom Tamarom, a njihov otac ih nije kaznio kada je za to saznao.
9. U evanđeljima: Matejevom (26:14-16), Markovom (14:10-11), Lukinom (22:3-6), i Ivanovom (18:1-5), se tvrdi da je Juda Iskariotski, jedan od dvanaest Isaovih a.s. učenika (apostola), izdao Isaa a.s. jevrejima za trideset dirhema. A kršćani vjeruju da su apostoli vjerovjesnici i poslanici "razapetog boga".
10. U evanđeljima: Matejevom (26:57-68), Markovom (14:53-65), Lukinom (22:54-71), i Ivanovom (18:12-24) se ističe da je prvosvećenik Kaif - za kojega je Ivan tvrdio da je vjerovjesnik - smatrao Isaa a.s. lažljivcem, zanijekao ga, vrijeđao i naredio da se ubije. A Isa a.s. je prema njihovom vjer*ovanju gospodar i bog Kaifov, što znači daje vjerovjesnik nare*dio smaknuće svoga boga, nakon što gaje smatrao lažljivcem i omalovažavao ga.
Ovi, i njima slični, ogavni sadržaji su sastavni dio njihovih iskrivljenih knjiga. Oni su popularni kod svećenika i misionara kršćanstva i smatraju ih plemenitim i veličanstvenim sadržajima. Da su u Časnom Kur'anu pronašli slična kazivanja, možda bi ga prihvatili i priznali da je od Allaha. Međutim, kada to nisu u njemu pronašli napali su ga i osporili njegovu vjero*dostojnost.

[dzemail]

Njihov drugi tobožnji dokaz:
"Kur'an se, na mnogo mjesta, ne slaže sa Starim i Novim zavjetom, te ne može biti Božiji govor".
Odgovor:
Za knjige dvaju Zavjeta nije dokazan utvrđen lanac njiho*vih prenosilaca koji seže do samih autora. Žatim, dokazano je da su te knjige prepune proturiječja i grešaka. U njima je dokazana namjerna korekcija, dopunjavanjem osnovnog teksta ili njego*vim dokidanjem, izmjenom rečenica ili riječi. Razlikovanje Kur'ana od tih njihovih knjiga, na mnogim mjestima, nije slučajno nego namjerno, kako bi se uočilo da je ono sa čime se Kur'an ne slaže pogrešno i iskrivljeno. Ovo neslaganje ne čini Kur'an manjkavim, nego naprotiv, najjasnije ukazuje daje on is*tina, a da su te knjige pogrešne.
Razlike između Časnog Kur'ana i dva Zavjeta možemo podijeliti na tri dijela. Prvi dio se odnosi na dokinute propise, drugi na pojedine situacije koje se navode u Časnom Kur'anu, a ne pominju se u dva Zavjeta, i treći na pojedine događaje opi*sane u Časnom Kur'anu na drugačiji način nego što su opisani u dva Zavjeta. Oni u ove tri vrste nemaju nikakvog dokaza protiv Kur'ana, zbog sljedećeg:
Što se tiče derogiranih propisa, već je u prvoj glavi objašnjeno da derogacija nije prisutna samo u Časnom Kur'anu, nego se nalazi i u ranijim zakonima. Derogaciju u Tori i Evanđelju je priznao i dr Fonder u velikom dijalogu sa šejhom Rahmetullahom, iako ju je prije dijaloga kategorički osporavao.
Što se tiče nekih događaja pomenutih u Časnom Kur'anu, a kojih nema u dva Zavjeta, ta oni ne predstavljaju nikakav do*kaz da Kur'an nije Božiji govor, jer i Novi zavjet navodi događaje kojih nema u Starom zavjetu. I to što ih navodi samo Novi zavjet ne smatraju njegovim nedostatkom. Evo nekih primjera za to:
l. U 9. tačci ludine poslanice se navodi:
"Naprotiv, Mihael arkanđeo kad se u borbi za Mojsijevo tijeloprepirao s đavolom..."
I ova prepirka se ne pominje ni jednoj knjizi Starog zavje*ta.
2. Zatim se u Poslanici Hebrejima (12:21) kaže:
"Onajje prizor bio tako strašan daje sam Mojsije izjavio: 'Preplašen sam i dršfem"!"
Musanvn n.s. penjanje na brdo Sinaj i boravak njegovog narodu u njegovom podnožju se opisuje i u knjizi Izlazak (19:7-25)
- ali u njemu nema ove rečenice kao što je nema ni u jednoj knjizi Starog zavjeta.
3. U Drugoj Pavlovoj poslanici Timoteju (3:8) piše:
"/ kako se Janes i Jambres usprotiviše Mojsiju ...". Priča o Faraonovim čarobnjacima se pominje i u sedmom pasusu knjige Izlazak, ali ni u njoj, niti u bilo kojoj drugoj knjizi Starog zavje*ta se ne navodi ova rečenica, pa čak ni sam trag ovih dvaju ime*na.
4. U Prvoj Pavlovoj poslanici Korinćanima (15:6) stoji:
"Zatim se ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet Stotina, od kojih većina još i sada živi, a neki su već pomrli." Ovoj vijesti nema traga ni u jednom od četiri evanđelja, kao ni U Proročkim knjigama iako se Luka ubraja u najmarljivije ljude U bilježenju ovako čudnih događaja.
5. U Evanđeljima se uopšteno govori o Sudnjem danu, na*gradi za djela, raju i paklu, međutim, tome nema ni pomena u Petoknjižju (Pet Musaovih knjiga). Sve što se u njima navodi su samo ovosvjetska obećanja za pokorne i ovosvjetske prijetnje za nepokorne.
6. U Evanđelju po Mateju (1:13-15) se u 'Isaovoj a.s. lozi, poslije imena Zorobabel navodi devet imena, međutim, ta se im*ena ne pominju ni u jednoj knjizi Starog zavjeta.
Ovakvih slučajeva ima veoma mnogo i teško ih je pobro*jati. Oni pokazuju da novine kojima se jedna knjiga razlikuje od ranije objavljene knjige, koja ne sadrži neke od tih događaja, ne znači da tu novu knjigu treba poricati. U protivnom bi se i Evanđelje moralo poreći jer sadrži opise kojih nema ni u Tori, niti u drugim knjigama Starog zavjeta. Tačno je to, da stara knji*ga ne mora sadržavati sve što se nalazi u kasnije objavljenoj knjizi.
A za napad na Časni Kur'an zbog nekih njegovih opisa koji se razlikuju od onih iz knjiga dvaju Zavjeta oni, lakodc, ne*maju osnovanog dokaza, jer ogromna neslaganja postoje i u samom Starom zavjetu između njegovih knjiga, u knjigama No vog zavjeta, zatim između knjiga Starog i knjigu Novog zauvjeta,
kao što smo vidjeli u prvoj glavi. Velika neslaganja postoje i između tri primjerka Tore (jevrejskog, samirijskog i grčkog), i četiri verzije Evanđelja (Matijeve, Markove, Lukine i Ivanove), svećenici, međutim, pred razlikama unutar njihovih knjiga zat*varaju oči, a napadaju Časni Kur'an kako bi tim sumnjičenjem odveli neupućene muslimane u zabludu. Kur'anu ne šteti to što se razlikuje od njihovih knjiga, zato što je on od njih neovisna i od Allaha dž.š. objavljena knjiga. Naprotiv, upravo to njegovo razlikovanje od njih je nepobitan dokaz njegove istinitosti i naj*veći dokaz njihove iskrivljenosti.

[dzemail]

Drugo poglavlje
Neosnovanost tobožnjih sumnji koje svećenici iznose o vjerovjesničkim hadisima
Njihova prva sumnja:
"Prenosioci Muhammedovih (s.a.v.s.) riječi su njegove supruge i rodbina, i to njihovo svjedočenje za njega je neprihvatlji-
Odgovor:
Isto sumnjičenje se može uputiti i na adresu svećenika. Može se reći da su opisivači situacija u kojima se nalazio 'Isa a.s. i prenosioci riječi koje imamo u ovim poznatim Evanđeljima njegovi prijatelji i učenici i da te njihove riječi nisu aljan dokaz njegove istinitosti. A ni jedan od Muhammedovih
(s.a.v.s.) sljedbenika nije pretjerao kao što je, npr. učinio pisac
Evanđelja po Ivanu (21:25) koji kaže:
"A ima i mnogo drugoga što učini Isus, i kad bi se sve popisalo redom, mislim da ne bi ni u cijeli svijet stale knjige koje bi se napisale."
Ova izjava je, u to nema sumnje, čista laž i prljavo pjes*ničko pretjerivanje i pametne neće nikada odvesti takvoj vjeri, ali zato može obmanuti glupe.
Ono što o ashabima (r.a.) iznosi šiitska sekta isna ašerije1 nije valjan dokaz svećenicima, jer i u kršćanstvu postoje sekte s ubjeđenjima zbog kojih ih svećenici proglašavaju inovatorskim i nevjerničkim. U to spadaju njihove tvrdnje da postoje dva boga, bog dobra i bog zla, zatim da je bog zla dao Musau a.s. Tevrat, da je 'Isa a.s. sišao u Džehennem i izvadio iz njega sve zle duše, a u njemu ostavio duše dobrih, da je onaj što je razgovarao s Musaom a.s. i prevario jevrejske vjerovjesnike bio šejtan, zatim da su svi vjero vjesnici iz izraelskog naroda kradljivci i lopovi. Eto takva ubjeđenja imaju te inovatorske sekte. Kršćani, bez sumnje, ovakve izjave i bezbožna vjerovanja odbacuju, i kažu: "Riječi ovih sekti nisu dokaz protiv ostalih kršćana". Tako i mi kažemo: "Ako riječi tih vaših sekti nisu dokaz protiv vas, onda ni izjave nekih islamskih sekti nisu dokaz protiv ogromnog bro*ja sljedbenika Islama, naročito ako se te njihove riječi ne slažu s tekstom Časnog Kur'ana i riječima nekih članova Poslanikove porodice. U Časnom Kur'anu je mnogo ajeta koji jasno kazuju da ashabi nikada nisu izrekli nešto što bi ih izvelo iz okvira Isla*ma i odvelo u nevjerstvo. Evo nekih od njih:
l. Uzvišeni Allah u suri Et-Tevba, 100 kaže:
"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, mu-hadžirima1 i ensarijama2i svim onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On prip*remio džennetske bašce kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh."
Uzvišeni je obradovao prve muslimane, muhadžire i ensa-rije, Svojim zadovoljstvom i vječnim boravkom u džennetima. A u prve se muslimane, nesumnjivo, ubrajaju Ebu Bekr, 'Umer, 'Usman i 'Alija (r.a.). Dakle, postoji jasan dokaz da su obveselje-ni Allahovim zadovoljstvom i Njegovim džennetima, kao što postoje jasni dokazi da su na ispravan način došli na vlast i vla*dali. Zato su riječi kritičara o pravu 'Alije, neprihvatljive, kao što su neprihvatljive i kritike o pravu preostale trojice. Kritike te-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1) Onaj ko se, u ime Allaha, iseli da bi sačuvao Islam. Ovdje se misli na mus*limane Meke koji su 622. god. preselili iz rodne Meke u Medinu ostavljajući kuće, imetke, porodice, i sve što im je bilo drago i milo, samo zato da bi sačuvali i drugima prenijeli Allahovu vjeru Islam.
2) Onaj ko dočeka muhad/ira, podijeli sa njim zalogaj iako je i njemu potre*ban, i da mu Ninjcltuj. U ovom slučaju se misli na stanovnike Medine koji su docekalili Poklonika (s.a.v.s.) i muslimane popolovivsi s njima svoje imetke i kuce.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- vrste ne stoje kada su u pitanju ovi, ili bilo koji drugi od ashaba.
2. Uzvišeni Allah u suri Et-Tevba (20-22) kaže:
"U većoj su časti kod Allaha oni koji vjeruju i koji se java ju i koji se bore na Allahovu putu zalažući imetke e i živote svoje; oni će postići što žele. Gospodar njihov j Šalje radosne vijesti da će im milostiv i blagonaklon biti i k će ih u džennetske bašče uvesti, u kojima će neprekidno ivati, vječno i zauvijek će u njima boraviti. Uistinu, u Alla-l je nagrada velika."
Uzvišeni Allah reče da velika čast pripada vjernicima koji i se iselili i koji su se borili na Allahovu putu zalažući imetke OJe i živote svoje, i da će oni postići što žele. On im šalje radosne vijesti, ističući da će prema njima biti milostiv i da će ih uvesti u džennetske bašče, u kojima će vječno uživati. A nema sumnje u to da su se četvorica prvih halifa iselili i na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje borili. Njihov uspjeh,vijest kojom su obradovani, kao i ispravnost njihove vladavine su jasno potvrđeni. I to je kod njih, kao i kod preostalih ashaba (r.a.), neosporno, tako da tu ne postoji mogućnost kritike.
3. Uzvišeni Allah u suri Et-Tevba, 88-89 kaže:
"Ali, Poslanik i oni koji s njim vjeruju bore se zalažući ietke svoje i živote svoje. Njima će svako dobro pripasti i i će ono što žele ostvariti. Allah im je pripremio ennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno i viti. To je veliki uspjeh!"
I eto tako Uzvišeni Allah obradova ashabe koji vjerovaše i boriše se s Poslanikom (s.a.v.s.). Obeća im svako dobro, uspjeh i vječni boravak u džennetima. I četvorica prvih halifa su, bez sumnje, vjernici, koji su se borili uz Poslanika (s.a.v.s.), te i oni spadaju u one kojima je obećano svako dobro, uspjeh i vječni boravak u džennetu. A već ranije je jasno dokazana ispravnost njihove vladavine, te je u pogledu njih i ostalih ashaba (r.a.) sva*ka kritika neosnovana.
Uzvišeni Allah u suri El-Hadždž,41 kaže:
"One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu
obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih - a Allahu se na kraju sve vraća."
Eto tako su opisani muhadžiri, "koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani", a koji se pominju u 40. ajetu ove sure.
Opisujući te muhadžire, Uzvišeni Allah ističe da su to oni koji će kada im se da vlast na Zemlji, raditi četiri stvari: molitvu (namaz) će obavljati, zekjat udjeljivati, tražit da se čine dobra djela i odvraćat će od nevaljalih djela. Niko ne sumnja u to da je, četvorici prvih halifa, upravo Uzvišeni Allah dao vlast, da se baš u njihovo vrijeme Islam proširio, da se prethodni kur'anski opisi (četki stvari) odnosi i na njih. Dokazano je da su bili na is*pravnom putu, putu kojim je Uzvišeni Allah zadovoljan i da su sljedbenici i prijatelji Allahovog Poslanika (s.a.v.s.).

[dzemail]

5. Uzvišeni Allah u suri En-Nur, 55 kaže:
"Allah obećava da će one među vama koji budu vjero*vali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno strah bezbijednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i neće meni druge ravnim smatrati. A oni koji poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi griješnici."
Poruka je upućena vjernicima prisutnim u vrijeme njene objave. Riječ " postaviti namjesnicima" upućuje na to da će se obećanje ispuniti nakon Poslanika (s.a.v.s.), a poz*nato je da je on posljednji Allahov poslanik, poslije kojeg nema poslanika, što znači da se riječ " postaviti nam*jesnicima" odnosi na četvoricu imama i halifa poslije Poslanika (s.a.v.s.). Sve zamjenice u ovom ajetu se odnose na njih i došle su u množini, a stvarna množina se ne koristi za broj manji od tri1. Tako se dolazi do zaključka da broj imama i vladara kojima je obećana vlast nije manji od tri.
Riječi Uzvišenog " zacijelo ćemo vjeru njihovu učvrstiti" predstavljaju obećanje da će postići veliku t, veličinu i autoritet u svijetu. Danas niko ne sumnja u to da pvo obećanje ispunilo u slučaju prve trojice halifa: Ebu Bek-'Umera i 'Usmana (r .a.).
A riječi Uzvišenog " vjeru nji-koju im On želi"1, ukazuju da je Uzvišeni Allah zadovoljan vjerom koja će se pojaviti i pobijediti u njihovo vrijeme.
Zatim riječi Uzvišenog "i Mi će im sigurno strah bezbijednošću zamijeniti" sadrže obecanje da će ljudi u vrijeme njihove vladavine biti sigurni i straha lišeni. Da se je to obećanje ispunilo u vrijeme prve trojice halifa (r.a.), u to niko ne sumnja.
Allahove riječi " Oni će i samo Meni klanjati, i neće Meni druge ravnim smatrati" govore da će ljudi u njihovo vrijeme biti vjernici, a ne idolopoklonici.
I tako je ovaj ajet dokaz legitimnosti vodstva prve tvorice halifa (r.a.), a naročito prve trojice: Ebu Bekra, 'Umera 'Usmana Zun-Nurejn (r.a.), jer su se, upravo za vrijeme njihove Vladavine desila velika osvanja, država se ustabilila, vjera Učvrstila, a sigurnost koja je vladala u njihovo vrijeme nije post*ojala u vrijeme 'Alije (r.a.). Tako je dokazano da su šiitska Optuživanja prve trojice halifa i njihovih sljedbenika (r.a.), i iz*jave haridžija2 protiv 'Usmana i 'Alije (r.a.), neistinite i u suprot*nosti s tekstom Časnog Kur'ana. Na njih se ne osvrće i one nisu dokaz protiv većine sljedbenika Islama.
6. Uzvišeni Allah u suri El-Feth, 26 kaže:
"Kad su nevjernici srca svoja punili žarom, žarom pa-ganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svo*ga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog čega će postati pravi vjernici, - a oni jesu najpreči i najdostojniji za to -, a Allah sve zna." Zatim u 29. ajelu ove sure ka/e:
M li luluin
"Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allaho-vu nagradu."
Uzvišeni Allah za sljedbenike Muhammeda (s.a.v.s.) tvrdi da su vjernici, da smirenost koju je spustio dijele s Poslanikom, da su najpreči i najdostojniji da se pomenu po dobru, da je svako dobro nerazdvojno od njih. Zatim ih hvali, ističući da su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom i da se klanjaju i licem na tle padaju, želeći Allahovu nagradu i Njegovo zado*voljstvo. Prva četiri vladara su sljedbenici Muhammeda (s.a.v.s.) i na njih se odnosi ovaj opis i pohvala. Ko o njima ili onima koji su ih slijedili ima drugačije mišljenje, zaista, griješi i njegovo ubjeđenje je neispravno i oprečno tekstu Časnog Kur'ana.
7. Uzvišeni Allah u suri El-Hudžurat, 7 kaže:
"... ali, Allah je vama pravo vjerovanje omilio i u srci*ma vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raska-lašenost i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na pravom putu."
Iz ovog ajeta se razumije da su sljedbenici Muhammeda (s.a.v.s.) voljeli vjeru, mrzili nezahvalnost, raskalašenost i ne*poslušnost i da su bili na pravom putu. Ko o njima ima dru*gačije mišljenje griješi i ono se ne slaže s Časnim Kur'anom.
8. Uzvišeni Allah u suri El-Hašr, 8-9 kaže:
"I siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha i Poslanika Njegova po*mognu, - to su, zaista, pravi vjernici -, i onima koji su Medi*nu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svo*jim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni*ma koji se usčuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti."
Allah hvali muhudžirc ističući da se nisu iselili radi ovosvjetskih dobara, nego iz želje da Allahovu milost i naklonost lu, Njegovu vjeru i Poslanika pomognu i da su bili iskreni u 5ima i u djelima. Potom hvali ensarije koji vole muhadžire i koji im se doseljavaju, koji se vesele kada neko dobro zadesi f muhadžire i koji više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno.
Ovi opisi, bez sumnje, ukazuju na savršenu vjeru. Allah ivjedoči da su iskreni. Oni su Ebu Bekru (r.a.) govorili: "O hali-i Allahovog Poslanika". Te riječi su govorili iskreno. Zato treba iskreno priznati legitimitet njegove vladavine. Ko o njemu, o muhadžirima i ensarijama drugačije sudi njegov sud je pogrešan, a ideja loša i oprečna Časnom Kur'anu.
9. Uzvišeni Allah u suri Ali Imran, 110 kaže:
"Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: ite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u ta vjerujete."
Uzvišeni Allah hvali prijatelje Muhammeda (s.a.v.s.) go-5i da oni naređuju činjenje dobrih djela, da odvraćaju od ne-i da vjeruju u Allaha. I četvorica halifa se, bez sumnje, •Ubrajaju u njih. I onaj ko o njima misli drugačije je griješnik i Otvoreno se suprostavlja Časnom Kur'anu.

[dzemail]

Nekoliko izjava imama iz porodice 'Alije r .a.
1. U knjizi "Nehdžul belaga"1 koja je opće prihvaćena kod Siita stoje 'Alijine (r.a.) riječi: "Divna li je ta i ta osoba (a u dru*goj predaji: Vrijedan li je taj i taj): 1. Ispravio je krivo, 2. iz*liječio bolesno, 3. uspostavio Sunnet, 4. ostavio novotarije, 5. odselio čiste odjeće, 6. s malo nedostataka, 7. činio je dobro, 8. klonuo se zla, 9. neprestano bio Allahu pokoran, 10. i istinski Ga seje bojao"
Prema misljenju vecine komentatora (a medzu njima i
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
l) Nehdžul-belaga: (Književna metoda) je knjiga za koju siije tvrde da sadrži izreke 'Alije r.a.. Ne zna se je li te izreke sabrao Es-'Serif El-murtedi ili nje*gov brat Es-Serif Er -Redijj. Ez.-Zehebi u svojoj knjizi Mzanul-l'tidali kaže: "Ko pomno iščita Nehdžul belagu dolazi do čvrstog ubjedzenja da je ona laz na vladara pravovjernih,Aliju ibn Ebi Taliba r.a."
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-šiitskog pravnika Kemaluddina El-Bahranija1 ovaj se opis odno*si na Ebu Bekra Es-Siddika. Međutim, neki smatraju da se od*nosi na 'Umera. 'Alija (r.a.) je naveo deset osobina za Ebu Bekra Es-Siddika ili, pak, 'Umera (r.a.). I kada ih je 'Alija, nakon nji*hove smrti, ovako opisao, onda se uopšte ne može postaviti pi*tanje legitimiteta njihove vladavine poslije smrti Allahovog Pos*lanika (s.a.v.s.).
Od izjava 'Alije o Ebu Bekru Es-Siddiku i 'Umeru (r.a.) koje iznose neki komentatori knjige "Nehdžul-belaga" je i ova: "Tako mi Boga, njihovo mjesto u Islamu je veličanstveno. Ako ih zadesi nekakva nesreća, zadesila je i sam Islam. Neka ih prati Allahova milost i neka ih najljepšom nagradom nagradi za sve što su radili."
2. U knjizi "Kešful-gumme"2 koju je napisao jedan od vel*ikana šiitske sekte isna ašerije se navode riječi 'Alije ibn I'sa El-Erdebila3, stoji: "Upitan je Imam Ebu Dža'fer (Muhammed El-Bakir) da li je dozvoljeno ukrašavanje sablje? Odgovorio je: Da, ukrašavao ju je i Ebu Bekr Es-Siddik. Prenosioc dodade: "Zar tako? Imam je skočio sa svoga mjesta i povikao: Da, Es-Siddik!, da Es-Siddik!, da Es-Siddik!, i onaj ko za njega ne kaže 'Es-Siddik1 (iskreni), dabogda mu Allah ne primio djela ni na ovome niti na onome svijetu."
Autor knjige "El-Fusulul-muhimme"4 Muhammed ibn El-Hasan El.Hurr El-Amili, jedan od istaknutih učenjaka šiitske sekte isna ašerije, prenosi da su neki ljudi govorili loše o Ebu Bekru, 'Umeru i 'Usmanu (r.a.), pa im je Ebu Dža'fer Mu*hammed El Bakir rekao: 'Recite mi jeste li vi: '... muhadžiri koji su iz rodnog kraja svoga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost steknu, i Allaha-
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 1) Šiitski književnik i pravnik, umro 681. hidžretske, tj.1282. g.). Napisao je više knjiga od kojih je i Komentar Nehdžul belage. (El-E'alam: 7:336).
2) "Kesful-gumme" (Otklanjanje sumnji).4) "Važna poglavlju",
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
i Poslanika Njegova pomognu'?1 Odgovoriše: 'Ne, nismo'. A jeste li: 'oni koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; koji vole one koji im se doseljavaju'?2 Odgovoriše: 'Ne, nismo'. On im zatim reče: 'Vi ste, doista, daleko od toga da budete u jednoj od ove dvije grupe, a ja svjedočim da niste ni od onih za koje Uzvišeni Allah kaže: 'Oni koji poslije njih dolaze - govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernici*ma; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv'!3"
Riječima Ebu Dža'fer Muhammed Al Bakira (neka mu Uzvišeni Allah Svoju milost podari) je utvrđeno da je Ebu Bekr Es-Siddik (r.a.) dostojan nadimka "Es-Siddik" jer je, uistinu, bio pouzdan, iskren i pravedan, te da je onaj ko to osporava lažac i na ovome i na budućem svijetu. A onaj ko loše govori o Es-Siddiku, 'Umeru El-Faruku4 i 'Usmanu Zun Nurejnu (r.a.), ne spada u skupinu muslimana koje je Uzvišeni Allah pohvalio. Neka nas Allah sačuva od ružnog mišljenja o ashabima i moli*mo Ga da s ovog svijeta odselimo s ljubavlju prema njima. Amin.
Njihova druga sumnja:
"Autori hadiskih zbirki nisu lično vidjeli Poslanika (s.a.v.s.), niti mu'džize koje je činio, niti su čuli njegove riječi bez posrednika. Njegove riječi su do njih došle usmenom pre*dajom i to 100-150 g. poslije njegove smrti. Oni su ih nakon toga sakupili i oko pola odbacili jer su bile nepouzdane."
Odgovor:
Ogromna većina kršćana i jevreja, onih ranijih i ovih današnjih, usmene predaje cijeni jednako kao i pisane. I ne samo to, nego većina jevreja usmene predaje smatra potpunijim i vri-
1)(El-Hašr,8.).
2) (El-Ha$r, 9.)
3) (EI-HaSr, 10.)
4) Naziv za trećeg halifu. 'Umera r.a.. kolega ie dobio /.bou U7x>rne oraved-
jednijim od pisanih. Katolici usmene predaje smatraju jednako vrijednim kao i pisane i vjeruju da se i jedne i druge moraju prihvatiti i da se na njima temelji vjera.

[dzemail]

Stav jevreja spram usmenih predaja
Jevreji svoj vjerozakon dijele na dva dijela: Pisani koji nazivaju Tora i nepisani koji nazivaju 'Usmene predaje' koje su do njih došle putem učenjaka. Oni vjeruju daje Bog na brdu Tur objavio Musau a.s. obje ove vrste. Jedna vrsta je do njih doprla pisanim putem, a druga preko učenjaka koji su je prenosili s kol*jena na koljeno. Ove dvije vrste su kod njih na istom stupnju. Vjeruju da su obje od Boga i da se moraju prihvatiti. Međutim, nepisane predaje, većinom, stavljaju iznad pisanih, govoreći: '"Pisani zakonik' je manjkav i na mnogim mjestima nejasan, te bez usmenih predaja koje su jasnije, potpunije, i koje 'Pisani zakonik' pojašnjavaju i dopunjuju, nije dovoljan kao temelj vjere". Zato oni značenja 'Pisanog zakonika' (Tore) odbacuju kada se ne slažu s usmenim predajama.
Kod njih je postalo opštepoznato da zavjet uzet od sinova Izraelovih nije uzet zbog Pisanog zakonika, nego zbog usme*nog. I kao da su ovom varkom odbacili 'Pisani zakonik' i učinili usmene predaje osnovom svoje vjere. Božije riječi komcntariSu usklađujući ih s ovim predajama, iako su se one umnogome raz*likovale od pisanog Božijeg govora. Jevreji su, još u vrijeme 'Isaa a.s., toliko zastranili da su usmene predaje više cijenili nego pisane, pa ih je 'Isa a.s. ukorio zamjerujući im što iskrivlju*ju Božiji govor radi svog učenja. U njihovim knjigama stoji da su im usmene predaje njihovih prvaka draže od riječi Tevrata i da su jedni dijelovi Tevrata dobri, a drugi loši, dok su sve pre*daje njihovih prvaka dobre i bolje od riječi vjero vjesnika.
Iz ovih, i ostalih njima sličnih izjava se saznaje da oni Us*mene predaje cijene više nego 'Pisani zakonik', i da 'Pisani zako*nik' razumiju onako kako ga komentarišu usmene predaje. Kod njih je 'Pisani zaukonik' sličan mrtvom tijelu, a 'Usmene predaje' poput dušo u kojoj je život.
Oni govore: "Bog je Mojsiju dao Toru i naredio mu da je i i to je "Pisani zakonik", a poučio ga je i značenjima Tore lio mu da ih dostavi bez pisanja i to je 'Usmeni zakonik'. I Djsije je s ta dva zakonika sišao s brda i prenio ih, Aronu, OJici njegovih sinova i sedamdesetorici poglavara. Potom su li prenijeli ostalim Izrailićanima. Ove usmene predaje su se losile s koljena na koljeno dok ih nije počeo sakupljati Er-rij Juda Hakk Duš (Judas) oko 150. g. koji ih je uz velike Škoće sakupljao oko 40 godina. Zatim ih je zabilježio u koju je nazvao 'Misnah'. I ta 'Misnah' sadrži usmene pre-koje su prvaci sedamnaest stoljeća poslije smrti Musaa a.s. losili jedni drugima usmenim putem. Oni vjeruju da je sve 186 u njima nalazi od Boga, jednako kao i 'Pisani zakonik' i da [mora prihvatiti.
Jevrejski učenjaci su napisali dva komentara Misnahe, je*li trećem stoljeću (neki kažu u petom) u Kudsu, a drugi Stkom sedmog stoljeća u Babilonu i njega nazivaju Gemara, tj. savršena, jer vjeruju da su te dvije knjige savršen komentar osnovnog teksta Misnahe. 'Misnah i Gemara' sakupljene u jednu knjigu se nazivaju Talmud'. Radi razlikovanja se kaže: Tal-jud jeruzalemski i Talmud babilonski. Gemara je prepuna šljenih priča, ali je i pored toga cijenjena kod jevreja. Studi*ju je i kod svakog problema se njoj vraćaju uzimajući je za pu-jkaz. Jevreji danas vjeru uzimaju iz ta dva Talmuda koji su da*leko od Tevrata i ostalih vjerovjesničkih knjiga. A babilonski Talmud smatraju boljim od jeruzalemskog.
I kada jevreji usmene predaje prenošene sedamnaest stol*jeća stavljaju iznad Tevrata, znajući da su oni u tom periodu bili izloženi velikim kušnjama i krupnim nedaćama koje su dovele do uništenja njihovih pisanih knjiga i gubljenja lanca njihovih prenosilaca, a i pored toga te usmene predaje smatraju temeljom svojih ubjcđenja i svoje vjere, pa kako se onda može prigovarati muslimanima što uzimaju časne vjerovjesničke hadisc, sakupl*jene u knjige, jedno ili dva stoljeća nakon Poslanika (s.a.v.s.)?

[dzemail]

Stav većine kršćanskih prethodnika spram usmenih predaja
Jusi Bis u svojoj historiji kaže da je Clement u opisima apostola Jakoba naveo pripovjetke koje su, od očeva i djedova, do njega došle usmenom predajom. I o apostolu Ivanu je preno*sio pripovjetke čuvane pamćenjem. Clement je priznao da je us*mene pripovjetke prenosio od nekoliko učenjaka, jedan je Sirac u Grčkoj, drugi Ašurac na Istoku, treći Jevrej u Palestini. Međutim, učenjak od kojega je najviše usmenih predaja prenio, i nakon kojeg više nije tražio učenjaka, je učenjak skriven u Egip*tu.
Jusi Bis, takođe, navodi da je Erinijus bilježio sve što je do njega usmenim putem došlo od Polvcarpa1.1 crkva je preno*sila od Polycarpa, te se Erinijus ponosio što ne piše na papir nego je, još od ranih dana, uobičajio da sve pamti. On pominje: da je Eknapijus2 prolazeći kroz Malu Aziju, bodrio različite crkve da se čvrsto vežu za usmene predaje, ističući da je Bibis pisao sve usmene predaje koje su do njega doprle od vođa i nji*hovih sljedbenika, jer se riječima živih više okoristio nego knjigama; da je poznati historičar Hedžisi Bus, lahkim stilom, u pet knjiga napisao predaje o apostolima koje su do njega došle usmenom predajom; da su mnogi biskupi prihvatili usmene pre*daje o uskrsu, koje su im prenijele neke osobe, a koje su, zatim, biskupi unijeli u knjigu i poslali u crkve naredivši da ih ljudi prihvate; daje, sljedbenik apostolovih učenika, Clement Iskend-er Janus, na molbu prijatelja da prikupi usmene predaje koje je čuo od apostola, napisao knjigu o uskrsu.
Katolik John Milner je u svom desetom pismu upućenom Jamesu Brovvnu napisao da osnova katoličke vjere nisu samo pi*sane Bozi je riječi, već mnogo više od toga, ona obuhvata i pi-
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1) Izmirski biskup. (Tarihu kenisetil Mesih: str. 46.)
2) Biskup Antiikijc. Uhapsio gaje imperator Trajan i žestoko mučio na vrel*om ulju i vuni. komadajući njegovo tijelo, dok je bio joS u životu. Na kraju ih je bacio divlim zvijerima. (Tarihu kenisetil Mesihi 'alu vedžhil ihtisur: str.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- sane i usmene riječi, tj. Svete knjige ali i usmene predaje kojima crkva komentariše vjeru. Erinijus je objasnio daje za onoga ko traga za istinom najlakše da pregleda usmene predaje, jer iako su jezici naroda različiti, bit usmenih predaja je jedna.
Tako su usmene predaje apostola, prenošene s pokoljenja pokoljenje, sačuvane u rimskoj katoličkoj crkvi, jer su ih Stoli predali ljudima, a ljudi su ih predali katoličkoj crkvi.
Milner u istom pismu kaže da je Tertullien1 rekao: lovatori obično prihvataju Svete knjige, a odbacuju usmene aje kako bi slabe uhvatili u svoju mrežu, a u srednji sloj :ili sumnju, i mi takvima, zato, ne dopuštamo da u svojim emikama uzimaju Svete knjige kao dokaz. Od rasprave koja oslanja na Svete knjige nema druge koristi osim glavobolje i >va u stomaku, a ako se nešto i postigne, to je krnjavo, jer su propisi kršćanstva i njegovih ubjeđenja zbog kojih smo mi Itali kršćani, preneseni usmenim predajama."
Milner, takođe, navodi riječi Uridžina: "Nama ne priliči da ujemo ljudima koji prenose iz Svetih knjiga, a ostavimo us-Bne predaje koje nam nudi Božija crkva."
On nam od Basiliusa2 prenosi da se u crkvi čuvaju mnoge ie kao materijal za savjetovanje. Jedne su uzete iz Svetih jiga, a druge iz usmenih predaja. Njihova snaga u vjeri je jed-ca.
On, takođe, pominje daje Ibfans u odgovoru novatorima podsticao na upotrebu usmenih predaja, jer nije sve u Svetim knjigama.
Zatim navodi da je Chrvsostom rekao da apostoli nisu sve dostavili pisanim putem, nego su mnogo toga dostavili usmenim putem. I oba načina su značajna. Usmene predaje su temelj vjer*ovanja, i kada se nešto utvrdi usmenim putem, mi ne tražimo drugog dokaza.
Takođe napominje da je Ekstajn rekao da za neka pitanja-
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I) Tertullien: (150-240) Katolički sveStenik, rođen u Kurtagi, borio se protiv monaStva, napisao knjigu: "odgovor sljedbenicima novotarija".
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- ne postoji pisani oslonac, te se uzima iz usmenih predaja; jer mnoge nepisane stvari donosi Vrhovna crkva, i one nisu napi*sane.
Svećenik Er-Rebij Musa Kudsij je naveo mnoštvo događaja iz Svete knjige koji se ne razumiju bez usmenih preda*ja.
Ništa od ubjeđenja i vjerovanja kršćana se ne utvrđuje Indžilom, naprotiv, sve se uzima iz usmenih predaja, kao npr: da je Sin u biti ravan Ocu, daje Sveti Duh proizašao iz Oca i Sina, da Mesih ima dvojaku prirodu, a jednu suštinu; da ima dvije volje (ljudsku i božansku), daje nakon smrti ušao u džehennem i mnoga druga slična vjerovanja.
Dr Bright ističe da stvari koje predstavljaju uspjeh nisu sve zapisane, jer su apostoli jedne događaje prenijeli pisanjem, a druge usmenim putem. I teško onima koji ne prihvataju i jedne i druge, jer su usmene predaje u pitanjima vjerovanja oslonac i izvor ravan pisanim tekstovima.
Biskup Monik kaže daje usmena verzija vrijednija od pi*sane.
Dželenk Verthe tvrdi da se sva neslaganja u zakoniku rješavaju usmenim predajama, jer su one ključ rješenja za sve razmirice.
Biskup Mani Sik tvrdi da u vjeri postoji šest stotina stvari koje crkva propisuje, a one nisu nigdje u Svetoj knjizi pojašnjene, nego su uzete iz usmenih predaja.
Wiliam Mijur kaže da vjera starih kršćana u koju spadaju i ubjeđenja neophodna za spasenje, nije bila zapisana, nego je djeci i onima koji su željeli prihvatiti kršćanstvo prenošena us*menim putem.

[dzemail]

I nakon što smo vidjeli da se jevreji i kršćani više oslanja*ju na usmene nego na pismene predaje, pa čemu onda napad na vjcrovjesničkc hadisc, kada se zna da je Poslanik (s.a.v.s.) re*kao: "Budile opre/.ni s mojim hadisom osim ako ste sigurni daje od mene, a ko na mene slaže neka pripremi sebi mjesto u vatri".1 1) Ovaj hadis prenose 62 ashaba, u medu njima su i destoricu kojima je Poslanik( s.a.v.s.) jos dok su bili u zivotu zagarantovao Dzenet.Hadis je mutevatir biljeze ga mnogi hadiski ucenjaci.(Fethul Bari:1:119)
---------------------------------------I ovaj hadis je mutevatir1, jer ga prenosi šezdeset i dva ashaba.
Zato je interes muslimana za pamćenje Časnog Kur'ana i vjerovjesnickih hadisa, još od prvog stoljeća, veći od interesa krcana za pamćenje njihovih svetih knjiga. Međutim, ashabi u svoje vrijeme nisu sabrali hadise iz nekoliko razloga, u koje spada potpuna predostrožnost da se riječi Poslanika (s.a.v.s.) ne pomješaju sa riječima Uzvišenog Allaha. Ali su ih zato tabiini2 posebnog redanja, bilježili u poglavljima fikha3, da bi ih, su bili na uredan način zabilježeni, prostudirala i vrijednovala generacija ljudi koji su došli poslije tabi'ina. Trud koji su uložili na izučavanju hadisa je bio ogroman, tako da se, u upoznavanju biografija prenosioca hadisa, njihove odanosti vjere i sposobnosti pamćenja, pojavila fenomenalna nauka. Svaki prenosiac hadisa je hadis navodio zajedno s lancem ljudi koji su ga i njega prenijeli, i koji seže do Poslanika (s.a.v.s.). Neki od tih hadisa prenose tri osobe. Svi hadisi se dijele na tri dijela: mutevatir, mešhur4 i ahad5.
Tvrdnje kritičara: "... oni su ih sakupili, a zatim oko pola odbbacili jer su bili nepouzdani" su neosnovane, jer prenosioci hadisa nisu odbacili ništa osim slabih hadisa, tj. one hadise koji nisu imali cjelovite lance prenosioca. Njihovo ostavljanje ne skodi. Svi sljedbenici Islama prihvataju sahih hadise6, iz pouz-
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Hadis kojeg, u svakoj generaciji lanca njegovih prenosioca, prenosi tako velik broj povjerljivih ljudi (najmanje 10), da razum zaključuje da je nemoguce da se svi slože u laži. I svaki prenosioc je morao lično čuti hadis od svog prethodnika.
2) Tabi'ini: Generacija ljudi koja je živjela neposredno poslije ashaba, koji nisu imali sreću vidjeti Poslanika (s.a.v.s.).
3) Fikh: Nauka koja se bavi islamskim pravom.
4) Mešhur: Opštepoznat hadis među učenima, ili pak i među običnim svije*tom, koji nije dostigao stepen mutevatir hadisa, i koga u svakoj generaciji prenosi najmanje tri osobe. U ovoj vrsti hadisa ima i vjerodostojnih i slabih i lažnih hadisa, jer se i jedni, i drugi i treći mogu raširiti medu svijetom.
5) Ahad: Hudis kojega prenosi obično jedna osoba u svakoj generaciji, i on je im manjem stepenu nego mutevatir.
6) Sahih hadis: Vjerodostojan hadis, je onaj hadis koji u svakoj generaciji prenose potpuno povjerlive i iskrene osobe,i koji nije oprecan hadisu koga prenose povjerlive osobe i u kojem nema nejasnoca.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
-danih hadiskih zbirki, a ne prihvataju hadise iz nepouzdanih zbirki, niti one koji se ne slažu sa sahih hadisima.
I tako postaje očito da niko nema pravo napadati sljedbe*nike Islama što prihvataju riječi svoga Vjerovjesnika (s.a.v.s.).
Da bi se shvatio stav kršćana po ovom pitanju, prikladno je navesti pripovijetku koju bilježi John Milner u svojoj knjizi koju je izdao 1838. g. u kojoj se kaže: "... daje francuska svetica John Dark1, izjavila da je ona ta žena koja se pominje u knjizi Ivanovo Otkrivenje (12:1-2) gdje se kaže:
"(1) Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. (2) Bila je trudna i 'vikala je u bo*lovima' i mukama 'rađanja'."
Ona je izjavila da je trudna Isusom. Slijedio ju je veliki broj kršćana. Bili su veoma radosni zbog te njene trudnoće, pa su od zlata i srebra pravili tanjire da s njima dočekaju "novorođenog boga".
Šejh Rahmetullah, kao opasku na ovu pripovijetku kaže: "Da lije ovo sretno novorođenče dostiglo božanski stepen poput njegovog oca ili ne?! Ako jeste, da li je, onda, vjera u trojstvo zamijenjena "četvorostvom" ili ne?! Zatim, je li naziv 'Otac' zamijenjen nazivom 'Djed', ili ne?! Pogledajte kako se ovim, i sličnim pričama poigrava umovima svećenika i njihovih poto*maka! I, konačno, ko je bio u ovakvom stanju i čiji razum je ovo prihvatao, nema pravo govoriti o Islamu, njegovom Kur'anu i njegovom Vjerovjesniku (s.a.v.s.).
Bože! Uputi nas na pravi put, i udalji nas od izmišljotina, zabluda i pretjerivanja!
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1) John Dark: Poznata je kao Djevica Urlijana, rođena je 1412. g.. Gatanjem se bavila od svoje 16. godine života, a zadobila je i sljedbenike. Osuđena je na doživotnu robiju, zbog vraćanja i otpadnitva od vjere, da bi, 1431. g. zbog toga bila spaljena, 1420. g. je proglušena sveticom, (El-Mevsua' El-Mujessere:str.608.)
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

[dzemail]

Nastavlja Se ..............

[ihtus777]

Одлично !!!
Таман да ми кажеш које си оригинале користио за анализу.

Не знам да ли знате Мабуса,али његово копирање контрадицкија ме довело на овај форум.Ехе,тек сад видим одакле је црпио податке,но нема везе.Ја сам овдје па ћемо да видимо за даљше.

[urban OUT]

e samo bih te jednu stvar molio (pošto džemaila neće biti nadam se), da na početku napraviš diferencijaciju tema...

u onima u kojima se npr govori o Presvjetlom Isa alejhisselamu, da ne govoriš o nekim HRIŠĆANSKIM božanstvima!

eto imaš topice koje otvorio izvjesni nebojša (čije je plagijaćenje mene dovelo na ovaj forum), i tamo možemo raspravljati o tim rimsko-slavensko-jevropskim bogovima kao što je bogosin isus, dmitra, oziris...

ovdje, ako imaš nešto o Isa alejhisselamu, onda reci..
slobodno i provokativna pitanja dolaze u obzir, ali je ovaj metod -guranja vaših sujevjerija ipak razvoidnjavanje teme

pozdrav

[ihtus777]

Наравно да ћемо говорити о реалном Господу Христосу а не куранским фикцијама.

[urban OUT]

e jbg, sad te moramo banovati, zbog uvrijedljivog govora o Kuranu, nazivanje fikcijama itd

a baš sam htio da te razvalim sa fenomenom hristove ljubavi manifestovanom na Fatimi Orlović (i dr.) ... a posebnu mi je poslasticu prestavljao moj sljedeći text o bogu koji s*r* (prazni crijeva i sl)

[ihtus777]

Само колега да се разумијемо:правила форума колико ја знам су таква да се не вријеђају чланови форума.Ако ти се буде десило још једном да потегнеш увреду буди убијеђен да ја ћутати нећу.

[urban OUT]

pa ti uvrijedi mene (mada ne bih ti preoručio)
a tebe ili da izbrišeš post, ili izmijeniš, ili da te banuju

druga stvar, zašto si ti shvatio da ja mislim na hrišćanstvo, ja sam govorio o rimskom bogu mitra (rođenom 25 decembra) prije svega kada sam spomenuo paganska božanstva..

spominjanje isusa..
pa zar ne postoje mnoge i mnoge "verzije", zašto misliš da sam baš onog tvog (serb) prozivao??
možda sam mislio na verziju isusa koju forsiraju jehovini svjedoci


KURAN PAK KAO ALLAHOV GOVOR NEMA VERZIJA!!
u redu da si vehabijsko tumačenje nrp nazvao fikcijom, a ovako ipak izbriši, ili ban.
(uostalom to i nije neki problem kao što je problem prokletsva koje si time zakačio na sebe :D:D)

[ihtus777]

pa ti uvrijedi mene (mada ne bih ti preoručio)
a tebe ili da izbrišeš post, ili izmijeniš, ili da te banuju

А каво је то јуначење преко јавног...аоооооооооо



druga stvar, zašto si ti shvatio da ja mislim na hrišćanstvo, ja sam govorio o rimskom bogu mitra (rođenom 25 decembra) prije svega kada sam spomenuo paganska božanstva..

Колега,нисам ја во јадан небио.Што ниси узео Зевса или Ганиша него баш 25 децембар?Не смета мени 25 децембар али немој тако ниско да дискутујеш.


spominjanje isusa..
Pa zar ne postoje mnoge i mnoge "verzije", zašto misliš da sam baš onog tvog (serb) prozivao??
Možda sam mislio na verziju isusa koju forsiraju jehovini svjedoci

Којег мог?


kuran pak kao allahov govor nema verzija!!
U redu da si vehabijsko tumačenje nrp nazvao fikcijom, a ovako ipak izbriši, ili ban.
(uostalom to i nije neki problem kao što je problem prokletsva koje si time zakačio na sebe :d:d)

Избрисаћу кад дође администратор и види шта си ти написао па кад ти будеш измијенио пост онда ћу и ја.

Што се проклетства тиче:ево ми глас подрхтава од страха.

[urban OUT]

А каво је то јуначење преко јавног...аоооооооооо

šta li ti ovo:(
ne kontam??




Колега,нисам ја во јадан небио.Што ниси узео Зевса или Ганиша него баш 25 децембар?Не смета мени 25 децембар али немој тако ниско да дискутујеш.

eee
:lol:
o tome ti ja govorim !! nisam ja UZEO 25 DECEMBAR, nego ste vi prekopirali rimskog boga u lik Isaa sina čiste majke, koji je Duh Allahov i Riječ Njegova, a nije samoproglašeni bog, i čist je od toga čiji ste mu datum rođenja VI pripisali.. ....





Избрисаћу кад дође администратор и види шта си ти написао па кад ти будеш измијенио пост онда ћу и ја.

Што се проклетства тиче:ево ми глас подрхтава од страха.

odmah ću ja izmijenit text.
drugo, u vezi prokletstva sam ironično (mada i ozbiljno imam stav...)

NEGO NEK SMO DOŠLI NA MOJU TEMU: A TO JE ISUSIZACIJA RIMSKIH I DRUGIH BOGOVA, KOJE JE SAVLE IMENOVAO ISUSOM

[urban OUT]

molio bih te prije nego li mi pojasniš zbog čega se datrum rođenja isusa podudara sa "rimskim sinom božijim", izjasniš o editovanju koje sam napravio.

pojam plagijaćenje sam zadržao, jer si ga istog ti koristio u obraćanju mojem jaranu bosanjku

pozdrav
ps
naravno, očekujem i da ti edituješ riječ fikcija, jer je fikcija mišljenje, a Kuran nije mišljenje, nego Govor, i to ne ljudski i stvoreni, nego Allahov itd

[ihtus777]

То о чему ти говориш је опште познато.
Познато је да се БОЖИЋ није славио до 3-4 вијека.Да би се што боље одвојили Хришћани од пагана Црква је као супротност створила БОЖИЋ како би се што више људи извукло из паганштине и како би Хришћани били у мањем искушењу.Постојала је опасност да 25 децембра Хришћанин падне у искушење и оде на паганско славље али Црква је зато и створила БОЖИЋ.
Празник има саборски карактер а не формални.Форма празника се мијењала али је њихова суштина остајала иста и то је најбитније-да се има разлог да се дође у Цркву и да се људи окупе јер је Господ Христос рекао гдје су сабрана двојица или тројица у Његово име да је Он ту.

Ми ништа у Цркви нисмо измислили:слављењ Христоса као БОГА Сина потиче од самих Светих Апостола и њихових ученика,дакле,из првог вијека.

[ihtus777]

šta li ti ovo:(
o tome ti ja govorim !! Nisam ja uzeo 25 decembar, nego ste vi prekopirali rimskog boga u lik isaa sina čiste majke, koji je duh allahov i riječ njegova, a nije samoproglašeni bog, i čist je od toga čiji ste mu datum rođenja vi pripisali.. ....


Па нисмо ми измислили тај датум.До тог датума можеш доћи сабирањем мјесеци од дана када је Пресвета Богородица постала трудна.

[Halis]

То о чему ти говориш је опште познато.
Познато је да се БОЖИЋ није славио до 3-4 вијека.Да би се што боље одвојили Хришћани од пагана Црква је као супротност створила БОЖИЋ како би се што више људи извукло из паганштине и како би Хришћани били у мањем искушењу.Постојала је опасност да 25 децембра Хришћанин падне у искушење и оде на паганско славље али Црква је зато и створила БОЖИЋ.
Празник има саборски карактер а не формални.Форма празника се мијењала али је њихова суштина остајала иста и то је најбитније-да се има разлог да се дође у Цркву и да се људи окупе јер је Господ Христос рекао гдје су сабрана двојица или тројица у Његово име да је Он ту.

Ми ништа у Цркви нисмо измислили:слављењ Христоса као БОГА Сина потиче од самих Светих Апостола и њихових ученика,дакле,из првог вијека.

e fino ti kazem da ukocis, u dva pasusa kontradiktornost. Znaci crkva je smislia "veru" kako njoj odgovara."Stvorila" mada i to je diskutabilno ali nije nista izmislila :confused:

[ihtus777]

То сам намјерно ставио јер сам знао да ћеш то питати.
Да те ја питам:кад је Васкрс почео да се слави?

[urban OUT]

То о чему ти говориш је опште познато.
Познато је да се БОЖИЋ није славио до 3-4 вијека.

Па нисмо ми измислили тај датум.До тог датума можеш доћи сабирањем мјесеци од дана када је Пресвета Богородица постала трудна.

eto
mislim da moja ciljana grupa već shvata :)
dalja rasprava bi vodila do ispitivanja vjerodostojnosti izvora koji navode trudnoću presvete roborodice, najodabranije žene dotada, koja i rodi tog najodabranijeg roba do tada....

ali su ti izvori pouzdani, onoliko koliko su pouzdani Pavle, Savle i ostali koji nikada i nisu sreli Isusa, ali su doktrine rimskoga suijevjrja vješto pripisali i Isusu lično!!!

[urban OUT]

То сам намјерно ставио јер сам знао да ћеш то питати.
Да те ја питам:кад је Васкрс почео да се слави?

ma mislim da je sve počelo da se obilježava/slavi, tek kada su crkve uspostavljene..
a i ne interesuje nas plaho, ali eto reci

[ihtus777]

eto
mislim da moja ciljana grupa već shvata :)
dalja rasprava bi vodila do ispitivanja vjerodostojnosti izvora koji navode trudnoću presvete roborodice, najodabranije žene dotada, koja i rodi tog najodabranijeg roba do tada....

Ali su ti izvori pouzdani, onoliko koliko su pouzdani pavle, savle i ostali koji nikada i nisu sreli isusa, ali su doktrine rimskoga suijevjrja vješto pripisali i isusu lično!!!


Опет говориш неосновано.То је став Курана који поштујем али је нетачан.

[ihtus777]

ma mislim da je sve počelo da se obilježava/slavi, tek kada su crkve uspostavljene..
A i ne interesuje nas plaho, ali eto reci

Ја сам поставио ово питање да видим да ли знате да направите разлику између слављења нечега и слављења истог као празника.

Васкрс се славио управо тада као што си навео-кад се Црква васпоставила,од првог вијека.

[jare]

Ovaj se ponasa ljigavo, i spominje fikcije, tj vrijedja nas sve odreda, a ocekuje da ga neko postuje!??!?

Urbane, njega nikad ne mozes dovest u poziciju da prihvati da je rekao nesto kontradiktorno. Njima je kontradiktornost osnov shvatanja svega, pocev od svete trojice do paganskih obicaja koje praktiriciraju u svojoj vjeri. Kad moze da vjeruje da je 1 isto sto i 3, i da ni iz cega izvuce zakljucak da je Sin Boziji Bog ustvari, onda mu nije tesko ni da ti kaze da to sto je izmisljeno je ustvari oduvjek postojalo.

Onim sto izvedoh u prvoj recenici ovaj se karakterise kao teska ljiga, i samim tim ne zasluzuje previse bilo cijeg vremena. Neka ga nek prosipa cirilicu sam ovuda...

[urban OUT]

ja sam kriv za fikcije..
mislim kafir je u svojem kufru kriv, ali ja sam prvi..

nadam se da je editovao????
a đe bi ono moje pitanje sa hranjenjem i pražnjenjem boga, ako more ihtus da mi pomogne

[ihtus777]

ovaj se ponasa ljigavo, i spominje fikcije, tj vrijedja nas sve odreda, a ocekuje da ga neko postuje!??!?

И ти оћеш да ја вас поштујем а онај момчић пише СПЦ666?


urbane, njega nikad ne mozes dovest u poziciju da prihvati da je rekao nesto kontradiktorno. Njima je kontradiktornost osnov shvatanja svega, pocev od svete trojice do paganskih obicaja koje praktiriciraju u svojoj vjeri. Kad moze da vjeruje da je 1 isto sto i 3, i da ni iz cega izvuce zakljucak da je sin boziji bog ustvari, onda mu nije tesko ni da ti kaze da to sto je izmisljeno je ustvari oduvjek postojalo.

И кад ти можеш да вјерујеш да је БОГ монада благо теби.

Ако тврдиш да смо ми покупили празнике од пагана онда ја могу са пуним историјским правом да тврдим да сте ви преузели учење од јеретика који су билои осуђени и од БОГА и од Цркве.

Арије-јеретик који је противно вјери почео да вјерује да је Христос створени БОГ и да није у суштини БОГ,што учи Ислам,Арије је био прије Ислама па онда ја тврдим да је Ислам вјеру преузео од Арија.
Духоборци-тврдили да Дух Свети није БОГ и био је осуђен на Другом Сабору.Ислам то исто тврди па онда је Ислам украо учење од духоборачке јереси.
Несторије-учио да Света и Пречиста Марија није Богородица већ Христородица-то и Ислам учи дакле Ислам је преузео вјеровање од јеретика Несторија.
Монофизити-учили да је Христос имао једну природу(божанску)муслимани уче да Господ Христос има једну природу(људску),дакле,аналогно супротно сте преузели учење јеретика монофизита.
Монотелити-јеретици који су тврдили да је Христос имао једну вољу μονοτελος-једновољац,аналогно обрнуто Ислам тврди да Господ Христос има једну вољу-људску.

Ми можемо овако у недоглед али вам препоручујем да се не играмо декларативних/конститутивних транспозиција него да се држимо фактичког стања.


onim sto izvedoh u prvoj recenici ovaj se karakterise kao teska ljiga, i samim tim ne zasluzuje previse bilo cijeg vremena. Neka ga nek prosipa cirilicu sam ovuda...

Долазећи на овај форум нисам никога увриједио.Увреде су почеле да пљуште са друге стране јер се на другој страни нема смисла за дијалог.Ја вјерујем да ће се наћи неко ко иоле познаје Хришћанство јер ако су вам докази поткријепљени као што су Ахмету Дидату или Закиру Наику онда вам је боље да не улазите у било какве дискусије.

[inš'Allah]

Долазећи на овај форум нисам никога увриједио.Увреде су почеле да пљуште са друге стране јер се на другој страни нема смисла за дијалог.Ја вјерујем да ће се наћи неко ко иоле познаје Хришћанство

Ja nevidim razlog zbog cega bi mi diskutovali sa tobom o Hriscanstvu,kad se sve vreme napada od tvoje strane Islam.
Pa vidis li ti?Ako mi raspravljamo sa tobom o Hriscanstvu i samo jednu negativnu kritiku uputimo,na racun Hriscanstva ti odmah pocnes da kritikujes Islam a upravo si kazes ovde da diskutujes o Hriscanstvu.
Pa zbog cega uza svakuse Hvatas Islama onda se Ja pitam ihtus777.


Ako si doso o Hriscanstvu da diskutujes ne diskutuj o drugom,sto nije u ovoj temi.
Zapamti jedno uvijek ima negativna i pozitivna kritika.
Ja tvrdim,opet,da ti nisi ovde da diskutujes nego da provociras pomalo.

Ovako se nevodi diskusija sad na jedno brdo sad na drugo.

[Deddha]

И кад ти можеш да вјерујеш да је БОГ монада благо теби.


I BLAGO TEBI:)
http://i30.tinypic.com/jrsl53.jpg

[ihtus777]

ako si doso o hriscanstvu da diskutujes ne diskutuj o drugom,sto nije u ovoj temi.
Zapamti jedno uvijek ima negativna i pozitivna kritika.
Ja tvrdim,opet,da ti nisi ovde da diskutujes nego da provociras pomalo.

Ovako se nevodi diskusija sad na jedno brdo sad na drugo.

Јесам ли ја отварао теме Ислам666?Или је неко одавде отворио тему СПЦ66?
Је ли то увреда?Сигурно није похвала.

[SpinMaster]

ljudi nemoj te da vrijedjate druge vjere nije to lijepo! Nismo uceni da tako radimo. Islam nam to ne dozvoljava!

[SpinMaster]

           666?



           .

                                  .

-                  ,  ,               .
-            .            .
-         -           .
-      ()       (),,      .
-          -,         -.

            /       .



      .                .                                   .

A i ti momak/devojko ukapi ko si ti da pricas o islamu nsesto! Islam je nasto prije i hriscansta i judaizma i paganizma. Islam je nastao od kako je prvi covek spusten/stvoren na zemlji za tvoju informaciju.