Huzejfe
08-22-2007, 15:35 PM
Dove se upucuju samo Allahu s.w.t.a.
O ljudi, vi ste siromašni, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan. (Fatir, 15.)
..Allah je bogat, a vi ste siromašni. (Muhammed, 38.)
Mi se često možemo uvjeriti u postupke drugih ljudi, a i naše, koji svjedoče da je čovjek u dosta slučajeva skloniji da se prije obrati ljudima nego njihovom Gospodaru, bez čije dozvole oni nisu u stanju išta učiniti. Zar ne bi trebalo biti obrnuto, tj. da prije nego što zatražimo od ljudi, čija su vrata često zatvorena, uputimo dovu našem Gospodaru da nam pomogne i olakša naše potrebe, pa da se tek onda obratimo ljudima
Vjernik se uvijek nalazi ili u situaciji traženja, molbe i dova, ili u stanju zahvale. Često puta su nam potrebne mnoge stvari u životu kako bi nam on izgledao što bolje, i najpreče je da ih tražimo od našeg Gospodara, jer je On Uzvišeni jedino u stanju da se odazove našoj molbi. A kada nam se ispune dove, mi na tome zahvaljujemo i zato smo uvijek u jednom od ova dva stanja. Mjesec ramazan je mjesec Allahove milosti i period u kojem se primaju dove, pa je zbog toga neophodno da se podsjetimo na vrijednost dove i neke ad-abe vezane za dovu.
Nu'man ibn Bešir prenosi da je Allahov Poslanik, alejhi-s-selam, rekao: "Dova je ibadet", a potom je proučio: Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju ući će, sigurno, u Dže-hennem poniženi.' (El-Mu'minun, 60.) (Ebu Davud i Tirmizi) To znači da je dova vrsta ibadeta, odnosno onaj ko uputi dovu, pa makar mu se i ne uslišala, izvršio je jednu vrstu ibadeta i za to će imati nagradu. Čak islamski učenjaci kažu daje dova jedna od odabranij ih vrsta ibadeta jer se u njoj vjernik u pravom smislu ponizi pred Gospodarom i tada ta poniznost dostigne veliki ste-pen, a to se i traži od čovjeka-da uvijek iskazuje svoju poniznost i ovisnost o svome Gospodaru.
Mi se često možemo uvjeriti u postupke drugih ljudi, a i naše, koji svjedoče daje čovjek u dosta slučajeva skloniji da se prije obrati ljudima nego njihovom Gospodaru, bez čije dozvole oni nisu u stanju išta učiniti. Zar ne bi trebalo biti obrnuto, tj. da prije nego što tražimo od ljudi, čija su vrata često zatvorena, oputimo dovu našem Gospodaru da nam pomogne i olakša naše potrebe, pa da se nakon toga obratimo ljudima?! To nije ništa drugo do slabost ljudskog imana ijedna vrsta nemara prema Stvoritelju Svemogućem Koji se odaziva i uslišava dove Svojih iskrenih robova. O ljudi, vi ste siromašni, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan. (Fatir, 15.)
..Allah je bogat, a vi ste siromašni. (Muhammed, 38.)
Pored toga što mnogi zaboravljaju upućivati dovu svome Gospodaru i od Njega tražiti pomoć, ima i onih koji, na veliku žalost, svoje dove upućuje nekome mimo Allaha, vjerujući da im taj neko može pomoći. O neispravnosti ovog postupka ne treba posebno raspravljati jer je greška sasvim jasna; kako da stvorenja budu u stanju da se odazovu našim molbama, a već godinama su mrtvi i nisu u stanju ni samima sebi pomoći. Također, dokazi iz Kur'ana i Sunneta pokazuju neispravost takvog postupka: ..i ne dozivajte (davite) mimo Allaha nikoga. (El-Džinn, 18.) Pa tako učenjaci ehli sunneta ve-1-džemata kažu da nije dozvoljeno uputiti dovu nikome mimo Allaha, pa čak ni Poslaniku, alejhi-s-selam, jer ni on nije u stanju usliša-vati dove. To nije preneseno ni od prvih generacija, a daje iko preči da to sprovede u praksu bili su oni. Pa kako onda neko sebi daje za pravo tvrditi da neki evlija može da se odazove nečijoj dovi i da može ispuniti nečije želje, ako to nije u stanju Poslanik, alejhi-s-selam. A zabrana Kur'ana je sasvim jasna po ovom pitanju, kako smo to vidjeli u prethodno navedenom ajetu.
Allah voli onoga ko Mu dovu upućuje
U nekoliko ajeta sure El-Bekare (185.-187.), u jednoj cjelini govori se o mjesecu ramazanu i propisanosti posta i osnovnim propisima ovog odabranog ibadeta. Između tih ajeta spominje se ajet u kojem se naglašava dova: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu; odazivam se molbi mo-litelja kad Me zamoli... Učenjaci tefsira navode daje mudrost spominjanja dove među ajetima o postu ta da se želi nagovijestiti vjernicima da u ovom mubarek mjesecu naročitu pažnju posvete dovi i daje ne izostavljaju. Jedna od primljenih dova kod Allaha je i dova postača, kako nas uči Poslanik, alejhi-s-selam, a stoje zabilježeno u predaj i od Ibn Madže i Hakima, gdje se kaže: "Uistinu se postaču prilikom iftara uslišava, tj. ne odbija se njegova dova." Kao što smo rekli dova je ibadet, a Allah voli svaku vrstu ibadeta i voli one koji čine te ibadete. Pa tako Allah voli i onoga koji mu se često obraća i moli Ga za ono što mu je potrebno. To se može i razumjeti iz hadisi-kudsija u kojem Allah kaže: "O robovi Moji, svi ste vi u zabludi osim onoga koga Ja uputim, pa molite Me za uputu- Ja ću vas uputiti ! O robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim, pa tražite od Mene da vas nahranim- Ja ću vas nahraniti!!...." (Mus-lim). Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, alejhi-s-selam, rekao: "Ko ne moli Allaha, On se rasrdi na njega." (Buharija, "Fi edebil-mufred") U Kur'anu stoji: Gospodar vaš je rekao: 'Molite Me, Ja ću vam se odazvati. (Gafir, 60.) Mnogi ljudi se sjete svog Gospodara, odnosno da Njemu dovu upute i da od Njega zavise, samo onda kada imaju velike potrebe i kada ih tegobe dunjaluka pritisnu. Međutim, kada prođe njihova nevolja kao da nemaju svog Stvoritelja Kojem treba zahvaliti i pokoran Mu biti. To je suprotno onome čemu nas uči Poslanik, alejhi-s-selam, govoreći: "Znaj za Allaha kad si u izobilju, On će znati za tebe kad si u nevolji." To bi možda i bio odgovor na zapitkivanja i čuđenja pojedinih, zašto se naše dove ne uslišavaju i zašto ne vidimo jasnu pomoć od Allaha, nama koji smo na pravom putu. Razlog tome je, sigurno, što mi nismo ispunili preduvjete da bi se udovoljavalo našim potrebama, kako je rečeno u hadisu, jer mi često puta zaboravimo na Allaha kada nam je lijepo i kada koliko-toliko osjetimo snagu tijela i ljepotu uživanja dunjalučkih blagodati.
Razlog neprimanja dove
Od adaba dove koje spominju islamski učenjaci je i ustrajnost u dovi. Ovo smo posebno naveli iz razloga što je vrlo bitno napomenuti, jer mnogi dove možda jednom ili dva puta, pa ne vide rezultate svoje dove, pa onda po-sustanu, a to je baš ono što šejtan i želi- da vjernik izgubi nadu u Allahovu milost i da se počne oslanjati na nekoga mimo Allaha. Allahov Poslanik, alejhi-s-selam, kaže: "Allah, uistinu, voli one koji su uporni (neumorni) u dovi." Važno je i imati na umu da i vrijeme u kojem se čini dova ima značaja u primanju dove. Od vremena koja se spominju u sunnetu Allahovog Poslanika, alejhi-s-selam, u kojima je lijepo činiti dovu su: petkom pred zalazak sunca, kada pada kiša, u zadnjoj trećini noći, prilikom putovanja, prilikom posta, ako je čovjek bolestan, na sedždi itd..
Ponekad čovjek ili skupina ljudi iz želje da njihove dove, ili njihovo veličanje Allaha, budu što "zanosnije" podižu svoje glasove što je suprotno sunnetu Allahovog Poslanika, alejhi-s-selam, i edeba kojem nas uči Kur'an: ../ ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad namaz obavljaš.. (El-Isra, 110.) Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome... (El-'Araf, 55.) Ispominji Gospodara svoga u sebi. (El-'Araf,205.) Preneseno je od Poslanika, alejhi-s-selam: "Najbolji zikr je kada se Allah usamoći spominje, a najbolja opskrba je ona s kojom ječovjek zadovoljavan." (Ahmed)
Malo je danas muslimana koji vode brigu o izvoru svog imetka- odakle dolazi i na koji načinje zarađen i stečen, ili o hrani koju jedu i piću koje piju te odjeći koju oblače. Malo se računa o tome vodi, a Poslanik nas uči daje to jedna od zapreka uslišenja dove. U hadisu kojeg bilježi imam Muslim stoji: "...pa je nakon toga spomenuo čovjeka koji je dugo putovao, raščupane i prašnjave kose, ruku pruženih prema nebu: 'Gospodaru, Gospodaru', a on se hrani haramom, piće mu je haram, njegova odjeća je haram, othranjen je haramom, pa kako da mu se dova usliša?"
Jedan od poznatih islamskih učenjaka šejhu-1-islam Ibn Kajjim el-Dževzije o dovi kaže: "Dova je jedan od najjačih povoda za otklanjanje neprijatnosti i ostvarivanje želja, međutim, ponekad izostane njena djelotvornost zbog slabosti same dove ukoliko je to dova koju Allah ne voli, zbog nasilja i nepravde koju u sebi nosi, ili zbog slabosti srca i njegove odsutnosti, odnosno neusredsređenosti na Allaha za vrijeme dove, poput totalno olabavljenog luka iz koga se strijela mlitavo odapinje ili zbog prisustva zapreke uslišenju dove. Dova je jedan od najkorisnijih lijekova. Ona je oružje vjernika. Od Ibn Omera se prenosi da je Vjero vjesnik rekao: "Dova je korisna i za ono što je bilo i za ono što će se desiti, pa držite se dove, o robovi Allahovi." Zato se bojte Allaha i budite uporni u upućivanju dove svome Gospodaru."
Neki adabi prilikom dove
-Odabrati pohvaljeno vrijeme za dove,
-Uzeti abdest,
-Okrenuti se prema kibli,
- Početi dovu zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika,
-Ne moliti za nešto što je haram,
-Biti skrušena srca,
-Nadati se da će dova biti primljena,
-Ponoviti dovu dva ili tri puta,
-Završiti dovu salavatom na Poslanika, s.a.w.s.
Prof. Muhamed Ikanović
P.S.Bujrum ko god ima neku lijepu dovu nek je postira u ovoj temi.Nemora se kazati(nije neophodno)izvor ili ko je autor navedene dove.Vazno je samo da bude u skladu sa Islamom i serijatski prihvatljiva,a insallah hoce.
O ljudi, vi ste siromašni, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan. (Fatir, 15.)
..Allah je bogat, a vi ste siromašni. (Muhammed, 38.)
Mi se često možemo uvjeriti u postupke drugih ljudi, a i naše, koji svjedoče da je čovjek u dosta slučajeva skloniji da se prije obrati ljudima nego njihovom Gospodaru, bez čije dozvole oni nisu u stanju išta učiniti. Zar ne bi trebalo biti obrnuto, tj. da prije nego što zatražimo od ljudi, čija su vrata često zatvorena, uputimo dovu našem Gospodaru da nam pomogne i olakša naše potrebe, pa da se tek onda obratimo ljudima
Vjernik se uvijek nalazi ili u situaciji traženja, molbe i dova, ili u stanju zahvale. Često puta su nam potrebne mnoge stvari u životu kako bi nam on izgledao što bolje, i najpreče je da ih tražimo od našeg Gospodara, jer je On Uzvišeni jedino u stanju da se odazove našoj molbi. A kada nam se ispune dove, mi na tome zahvaljujemo i zato smo uvijek u jednom od ova dva stanja. Mjesec ramazan je mjesec Allahove milosti i period u kojem se primaju dove, pa je zbog toga neophodno da se podsjetimo na vrijednost dove i neke ad-abe vezane za dovu.
Nu'man ibn Bešir prenosi da je Allahov Poslanik, alejhi-s-selam, rekao: "Dova je ibadet", a potom je proučio: Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju ući će, sigurno, u Dže-hennem poniženi.' (El-Mu'minun, 60.) (Ebu Davud i Tirmizi) To znači da je dova vrsta ibadeta, odnosno onaj ko uputi dovu, pa makar mu se i ne uslišala, izvršio je jednu vrstu ibadeta i za to će imati nagradu. Čak islamski učenjaci kažu daje dova jedna od odabranij ih vrsta ibadeta jer se u njoj vjernik u pravom smislu ponizi pred Gospodarom i tada ta poniznost dostigne veliki ste-pen, a to se i traži od čovjeka-da uvijek iskazuje svoju poniznost i ovisnost o svome Gospodaru.
Mi se često možemo uvjeriti u postupke drugih ljudi, a i naše, koji svjedoče daje čovjek u dosta slučajeva skloniji da se prije obrati ljudima nego njihovom Gospodaru, bez čije dozvole oni nisu u stanju išta učiniti. Zar ne bi trebalo biti obrnuto, tj. da prije nego što tražimo od ljudi, čija su vrata često zatvorena, oputimo dovu našem Gospodaru da nam pomogne i olakša naše potrebe, pa da se nakon toga obratimo ljudima?! To nije ništa drugo do slabost ljudskog imana ijedna vrsta nemara prema Stvoritelju Svemogućem Koji se odaziva i uslišava dove Svojih iskrenih robova. O ljudi, vi ste siromašni, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan. (Fatir, 15.)
..Allah je bogat, a vi ste siromašni. (Muhammed, 38.)
Pored toga što mnogi zaboravljaju upućivati dovu svome Gospodaru i od Njega tražiti pomoć, ima i onih koji, na veliku žalost, svoje dove upućuje nekome mimo Allaha, vjerujući da im taj neko može pomoći. O neispravnosti ovog postupka ne treba posebno raspravljati jer je greška sasvim jasna; kako da stvorenja budu u stanju da se odazovu našim molbama, a već godinama su mrtvi i nisu u stanju ni samima sebi pomoći. Također, dokazi iz Kur'ana i Sunneta pokazuju neispravost takvog postupka: ..i ne dozivajte (davite) mimo Allaha nikoga. (El-Džinn, 18.) Pa tako učenjaci ehli sunneta ve-1-džemata kažu da nije dozvoljeno uputiti dovu nikome mimo Allaha, pa čak ni Poslaniku, alejhi-s-selam, jer ni on nije u stanju usliša-vati dove. To nije preneseno ni od prvih generacija, a daje iko preči da to sprovede u praksu bili su oni. Pa kako onda neko sebi daje za pravo tvrditi da neki evlija može da se odazove nečijoj dovi i da može ispuniti nečije želje, ako to nije u stanju Poslanik, alejhi-s-selam. A zabrana Kur'ana je sasvim jasna po ovom pitanju, kako smo to vidjeli u prethodno navedenom ajetu.
Allah voli onoga ko Mu dovu upućuje
U nekoliko ajeta sure El-Bekare (185.-187.), u jednoj cjelini govori se o mjesecu ramazanu i propisanosti posta i osnovnim propisima ovog odabranog ibadeta. Između tih ajeta spominje se ajet u kojem se naglašava dova: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu; odazivam se molbi mo-litelja kad Me zamoli... Učenjaci tefsira navode daje mudrost spominjanja dove među ajetima o postu ta da se želi nagovijestiti vjernicima da u ovom mubarek mjesecu naročitu pažnju posvete dovi i daje ne izostavljaju. Jedna od primljenih dova kod Allaha je i dova postača, kako nas uči Poslanik, alejhi-s-selam, a stoje zabilježeno u predaj i od Ibn Madže i Hakima, gdje se kaže: "Uistinu se postaču prilikom iftara uslišava, tj. ne odbija se njegova dova." Kao što smo rekli dova je ibadet, a Allah voli svaku vrstu ibadeta i voli one koji čine te ibadete. Pa tako Allah voli i onoga koji mu se često obraća i moli Ga za ono što mu je potrebno. To se može i razumjeti iz hadisi-kudsija u kojem Allah kaže: "O robovi Moji, svi ste vi u zabludi osim onoga koga Ja uputim, pa molite Me za uputu- Ja ću vas uputiti ! O robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim, pa tražite od Mene da vas nahranim- Ja ću vas nahraniti!!...." (Mus-lim). Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, alejhi-s-selam, rekao: "Ko ne moli Allaha, On se rasrdi na njega." (Buharija, "Fi edebil-mufred") U Kur'anu stoji: Gospodar vaš je rekao: 'Molite Me, Ja ću vam se odazvati. (Gafir, 60.) Mnogi ljudi se sjete svog Gospodara, odnosno da Njemu dovu upute i da od Njega zavise, samo onda kada imaju velike potrebe i kada ih tegobe dunjaluka pritisnu. Međutim, kada prođe njihova nevolja kao da nemaju svog Stvoritelja Kojem treba zahvaliti i pokoran Mu biti. To je suprotno onome čemu nas uči Poslanik, alejhi-s-selam, govoreći: "Znaj za Allaha kad si u izobilju, On će znati za tebe kad si u nevolji." To bi možda i bio odgovor na zapitkivanja i čuđenja pojedinih, zašto se naše dove ne uslišavaju i zašto ne vidimo jasnu pomoć od Allaha, nama koji smo na pravom putu. Razlog tome je, sigurno, što mi nismo ispunili preduvjete da bi se udovoljavalo našim potrebama, kako je rečeno u hadisu, jer mi često puta zaboravimo na Allaha kada nam je lijepo i kada koliko-toliko osjetimo snagu tijela i ljepotu uživanja dunjalučkih blagodati.
Razlog neprimanja dove
Od adaba dove koje spominju islamski učenjaci je i ustrajnost u dovi. Ovo smo posebno naveli iz razloga što je vrlo bitno napomenuti, jer mnogi dove možda jednom ili dva puta, pa ne vide rezultate svoje dove, pa onda po-sustanu, a to je baš ono što šejtan i želi- da vjernik izgubi nadu u Allahovu milost i da se počne oslanjati na nekoga mimo Allaha. Allahov Poslanik, alejhi-s-selam, kaže: "Allah, uistinu, voli one koji su uporni (neumorni) u dovi." Važno je i imati na umu da i vrijeme u kojem se čini dova ima značaja u primanju dove. Od vremena koja se spominju u sunnetu Allahovog Poslanika, alejhi-s-selam, u kojima je lijepo činiti dovu su: petkom pred zalazak sunca, kada pada kiša, u zadnjoj trećini noći, prilikom putovanja, prilikom posta, ako je čovjek bolestan, na sedždi itd..
Ponekad čovjek ili skupina ljudi iz želje da njihove dove, ili njihovo veličanje Allaha, budu što "zanosnije" podižu svoje glasove što je suprotno sunnetu Allahovog Poslanika, alejhi-s-selam, i edeba kojem nas uči Kur'an: ../ ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad namaz obavljaš.. (El-Isra, 110.) Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome... (El-'Araf, 55.) Ispominji Gospodara svoga u sebi. (El-'Araf,205.) Preneseno je od Poslanika, alejhi-s-selam: "Najbolji zikr je kada se Allah usamoći spominje, a najbolja opskrba je ona s kojom ječovjek zadovoljavan." (Ahmed)
Malo je danas muslimana koji vode brigu o izvoru svog imetka- odakle dolazi i na koji načinje zarađen i stečen, ili o hrani koju jedu i piću koje piju te odjeći koju oblače. Malo se računa o tome vodi, a Poslanik nas uči daje to jedna od zapreka uslišenja dove. U hadisu kojeg bilježi imam Muslim stoji: "...pa je nakon toga spomenuo čovjeka koji je dugo putovao, raščupane i prašnjave kose, ruku pruženih prema nebu: 'Gospodaru, Gospodaru', a on se hrani haramom, piće mu je haram, njegova odjeća je haram, othranjen je haramom, pa kako da mu se dova usliša?"
Jedan od poznatih islamskih učenjaka šejhu-1-islam Ibn Kajjim el-Dževzije o dovi kaže: "Dova je jedan od najjačih povoda za otklanjanje neprijatnosti i ostvarivanje želja, međutim, ponekad izostane njena djelotvornost zbog slabosti same dove ukoliko je to dova koju Allah ne voli, zbog nasilja i nepravde koju u sebi nosi, ili zbog slabosti srca i njegove odsutnosti, odnosno neusredsređenosti na Allaha za vrijeme dove, poput totalno olabavljenog luka iz koga se strijela mlitavo odapinje ili zbog prisustva zapreke uslišenju dove. Dova je jedan od najkorisnijih lijekova. Ona je oružje vjernika. Od Ibn Omera se prenosi da je Vjero vjesnik rekao: "Dova je korisna i za ono što je bilo i za ono što će se desiti, pa držite se dove, o robovi Allahovi." Zato se bojte Allaha i budite uporni u upućivanju dove svome Gospodaru."
Neki adabi prilikom dove
-Odabrati pohvaljeno vrijeme za dove,
-Uzeti abdest,
-Okrenuti se prema kibli,
- Početi dovu zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika,
-Ne moliti za nešto što je haram,
-Biti skrušena srca,
-Nadati se da će dova biti primljena,
-Ponoviti dovu dva ili tri puta,
-Završiti dovu salavatom na Poslanika, s.a.w.s.
Prof. Muhamed Ikanović
P.S.Bujrum ko god ima neku lijepu dovu nek je postira u ovoj temi.Nemora se kazati(nije neophodno)izvor ili ko je autor navedene dove.Vazno je samo da bude u skladu sa Islamom i serijatski prihvatljiva,a insallah hoce.