Hadisi

[bosnjak]

Hasan, sin h.Alije, Alejhisselamov unuk r.a, pripovjeda: " Od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve selleme zapamtio sam slijedece rijeci: " Ostavi sve ono sto ti je sumnjivo(nisi siguran da li je halal ili haram), a drzi se onog sto ti nije sumnjivo.Zaista je iskrenost sigurnost, a laz je sumnjicavost."(Tirmizi,sahih)

[Recruit]

Originalno postirano od dzemail

[FONT="Arial Black"][/FONT] Sellam alejkum________________ Slucajno sam naiso na vas forum,citam nesto o hadisima pa bih i ja zeleo da dodam malo hadisa a to je u vezi porodice naseg poslanika Muhameda (salalahu alejhi ve sellam) __________ PALJENJE HAZRETI FATIMINE KUCE ____________

Nakon poslanikovog (s) preseljenja na ahiret, oni koji su culi ono sto je Allahov poslanik (s) naredio poput Ammar ibn Yasir, Abu-Dhar al-Ghifari, Miqdad, Salman al-Farsi, ibn-Abbas, al-Abbas, Utbah ibn abi Lahab, Bara ibn Azib, Ubay ibn Ka'b, Sa'd ibn Abi Waqqas ... itd, sakupise se u Fatiminoj (sa) kuci. Cak i Talha kao i al-Zubeir su u pocetku bili lojalni imamu Aliji (as), prikljucujuci se drugima u Fatiminoj (sa) kuci.
Oni su se okupili u Fatiminoj kuci, kao mjestu gdje su nasli pribjeziste nakon sto su se suprostavili odluci onih koji su u njihovoj odsutnosti izabrali Ebu Bekra za halifu.

I po autenticnim sunni hadisima u Sahih Buhariji je Omer bio upoznat da su se imam Ali (as) i njegovi sljedbenici suprostavljali izboru Ebu Bekra. To se vidi u Buharijinom hadisu 8:817. Hadis prenosi ibn Abbas i prilicno je dugacak, a ovaj citat mozemo naci na pocetku petog pasusa tog hadisa, a koji glasi:

(Omer je rekao) "... Bez sumnje smo nakon smrti poslanika bili informisani da se Ensarije neslagahu sa nama, i da se sakupise pod nadstresnicu plemena Bani Sa'da. Alija, Zubeir i oni koji su bili sa njima su nam se suprostavljali, dok su se Muhadziri skupili oko Ebu Bekra..."
Direktan link Sahih al-Bukhari, dio 8, knjiga 82, hadis 817

I drugi sunni istoricari prenose dogadjaj na dan Saqife:
Omer je rekao: Ali ibn abu Talib, Zubeiyr ibn Awwam i oni koji su bili sa njima se odvojise od nas (i sakupise se) u kuci Fatime, cerke Allahovog poslanika"
Sunni reference:
- Ahmad Ibn Hanbal, dio, str 55
- Sirah al-Nabawiyyah, od Ibn Hishama, dio 4, str 309
- History of Tabari (Arabic), dio 1, str 1822
- History of Tabari, Engleska verzija, dio 9, str 192

Takodje:
Trazili su da im daju beyya (zakletvu), medjutim Alija i al-Zubeyr su stajali po strani. Al-Zubeyr izvadi svoju sablju (iz korica) govoreci: "Ja je necu vratiti nazad dok prisjega ne bude data Aliji. "Kada ta vijest stize do Ebu Bekra i Omera, ovaj zadnji rece: "Sablju mu oduzmite, a njega kamenujte". Tvrdi se da je Omer otrcao (do vrata Fatimine kuce), lupajuci po njima silovito, i govreci im da oni milom ili silom moraju dati zakletvu.
Sunni referenca:
History of al-Tabari, Engleska verzija, dio 9, str 188-189

Zapitajmo se sada, kakav je to izbor halife tada bio. Izborom se inace smatra biranje gdje svaki musliman ima pravo da slobodno bira od predlozenih kandidata. Ukoliko neko ne zeli izabrati neku osobu, to ne znaci da se taj suprostavlja Allahu ili Njegovom poslaniku, zato jer niti su Allah, a niti njegov poslanik imenovali tu osobu, vec ju je imenovao neko iz naroda.

Izbor, u svom smislu bi trebao znaciti da se ne moze prisiljavati bilo kog muslimana da izabere jednu specificnu osobu. U suprotnom bi to bio izbor pod prinudom. Tada bi takav izbor izgubio svoj smisao, i izbor bi prerastao u diktaturu."
Poznato je da je poslanik (s) rekao: "Zakletva data silom nije valjana"

Pogledajmo sta je Omer uradio tih dana. Sunni istoricari prenose:
Kada je Omer dosao do vrati Fatimine kuce rekao je: "Tako mi Allaha, zapalit cu je (kucu) sa vama, ukoliko ne izadjete i date zakletvu na vjernost (Ebu Bekru)".
Sunni reference:
- History of Tabari (Arabic), dio 1, str 1118-1120
- History of Ibn Athir, dio 2, str 325
- al-Isti'ab, od Ibn Abd al-Barr, dio 3, str 975
- Tarikh al-Kulafa, od Ibn Qutaybah, dio 1, str 20
- al-Imamah wal-Siyasah, od Ibn Qutaybah, dio 1, str 19-20

Takodje:
"Omer Ibn al-Hatab je dosao do Alijeve kuce. Talha i Zubeir i jos neki od muhadzira su bili u kuci. Omer je povikao: Tako mi Boga ili ce svaki od vas izaci i poloziti prisjegu vjernosti, ili cu ja zapaliti ovu kucu". Al-Zubeir izadje sa isukanom sabljom. On se spotace (na nesto) i sablja mu ispade iz ruke tako da oni skocise na njega i zgrabise ga".
Sunni reference:
History of Tabari, Engleska verzija, dio 9, str 186-187

U fusnoti tog dogadjaja (na istoj strani Engleske verzije) nam prevodioc daje zanimljive podatke o pozadini tog dogadjaja.
Mada nam vremenski tok dogadjaja nije sasvim jasan, mi vidimo da je Alija i njegova grupa saznala o dogadjajima na Saqifi kao i sta se tamo desilo. Zbog toga se njegovi sljedbenici skupljaju u Fatiminoj kuci.
Ebu Bekr i Omer posve svjesni ozbiljnosti Alijevih tvrdnji i osjecajuci ozbiljnu prijetnju od njegovih sljedbenika, pozivaju ga u dzamiji da bi dao prisjegu vjernosti. Alija odbija, pa se tako kuca opkoljava sa naoruzanom vojskom predvodjenom Ebu Bekrom i Omerom, koji prijete da ce zapaliti kucu ukoliko Alija i njegovi sljedbenici odbiju da daju prisjegu vjernosti Ebu Bekru. Tada nastupi nasilje, a sto je rasrdilo Fatimu"
Pogledaj i: Ansab Ashraf, od al-Baladhuri, dio 1, str 582-586;
Tareekh Ya'qubi, dio 2, str 116;
al-Imamah wal-Siyasah, od Ibn Qutaybah, dio 1, str 19-20

Po vjerodostojnoj predaji se od Ebu Bekra prenosi da su nakon poslanikove (s) smrti, Alija i Zubeyir bili u Fatimnoj kuci radi konsultacija. Saznajuci za ovu informaciju, Omer se upucuje do Fatimine kuce i kaze:
"O poslanikova (s) cerko, nikog nisam volio koliko sam volio tvojeg oca, i nikog poslije njega ne volim koliko volim tebe, ali kunem se tako mi Allaha, ukoliko su se ovi ljudi okupili ovdje uz tebe, opet me ta moja ljubav nece sprijeciti da ti ne zapalim kucu."
Sunni reference:
- History of Tabari, o dogadjajima 11 godine po Hidzri
- al-Imamah wa al-Siyasah od Ibn Qutaybah, dio 1, pocetak knjige kao i str 19-20
- Izalatul Khilafa, od Shah Waliullah Muhaddith Dehlavi, dio 2, str 362
- Iqd al-Farid, od Ibn Abd Rabbah al-Malik, dio 2, poglavlje o Saqifi

u nastavku sa hadisima:
PALENJE HAZRETI FATIMINE KUCE

Takodje se prenosi:
Abu Bekr je rekao (na svojoj samrtnoj postelji): "Zelim da nisam pretresao Fatiminu kucu, i da nisam poslao ljude da je uznemiravaju, pa i ako bi to prouzrokovalo i rat ukoliko bi njeni ukucani nastavili da koriste njenu kucu kao zaklon."
Sunni references:
- History of Ya'qubi, dio 2, str 115-116
- Ansab Ashraf, od al-Baladhuri, dio 1, str 582,586

U istoriji se imenuju sljedece osobe medju one koji su napali na Fatiminu kucu, a da bi rastjerali narod koji se okupio tu:
- Umar ibn al-Khattab
- Khalid ibn Walid
- Abdurrahman ibn Ouf
- Thabit ibn Shammas
- Ziad ibn Labid
- Muhammad ibn Maslamah
- Salamah ibn Salem Ibn Waqash
- Salamah ibn Aslam
- Usaid ibn Hozair
- Zaid ibn Thabit

Poznati sunni alim Abu Mohammad Abdullah Ibn Muslim Ibn Qutaybah Daynuri u svojoj istoriji Halifa, poznatoj kao "al-Imamah wa al- Siyasah" prenosi:
Omer zatrazi drva, i obracajuci se narodu u kuci rece: "Kunem se Allahom u cijoj je ruci moj zivot, da ukoliko ne izadjete iz kuce, ja cu je zapaliti". Neki rekose Omeru da je Fatima u kuci. Omer rece: "Sta me briga ko je sve u kuci"
Sunni referenca:
al-Imamah wa al-Siyasah od Ibn Qutaybah, dio 1, str 3 i 19-20

Drugi sunni istoricar al-Baladhuri prenosi: Ebu Bekr zatrazi od Alija da ga podrzi, ali je Alija odbio, tada je Omer posao prema Alijevoj kuci sa pripaljenom bakljom. Pred vratima on susrete Fatimu koja mu rece: "Namjeravas li to zapaliti vrata moje kuce?" Omer rece: "Da, zato jer ce to ojacati vjeru koja nam je dosla preko tvojeg oca"
Sunni reference:
al-Ansab Ashraf, od al-Baladhuri, dio 1, str 582,586

Takodje alim Juhari u njegovoj knjizi kaze:
"Omer i jos nekoliko muslimana se uputise da bi zapalili Fatiminu kucu, kao i one u njoj koji su im se suprostavljali.
Ibn Shahna je izjavio isto, dodajuci "Da bi zapalili kucu i njene ukucane".

Nadalje, prenosi se:
Alija i Abbas su sjedeli u Fatiminoj kuci, a Ebu Bekr je rekao Omeru.: "Idi i dovedi ih, ukoliko odbiju - ubij ih". Omer prinija vatru do Fatimine kuce. Fatima dodje do vata i rece: "O sine Hatabov, dali si dosao da zapalis moju kucu, sa mnom i mojom djecom u njoj." Omer rece: "Da jesam, tako mi Allaha, ukoliko oni ne izadju i daju zakletvu poslanikovom halifi"
Sunni reference:
- Iqd al-Fareed, od Ibn Abd Rabb, poglavlje 3, str. 63
- al-Ghurar, od Ibn Khazaben, preneseno od Zayd Ibn Aslam

A sada, da pogledamo odgovor na ovu podvalu.

[Recruit]

Svi izadjose iz kuce osim imama Alija koji rece: "Zakleo sam se da necu napustati kucu sve dok ne sakupim Kur'an". Omer to neprihvati, ali Fatimino odbijanje ga prinudi da se povuce. On nagovarase Ebu Bekra da ispuni prijetnju saljuci mu Qunfuz-a (svojega roba) vise puta, ali bivase odbijen svaki put. Konacno, se Omer uputi sa grupom ljudi prema Fatiminoj kuci. Kada je ona cula njihove glasove, ona zaplaka uglas: "O moj oce, o Allahov poslanice, znaj kako Omer Ibn al-Hattab i Ebu Bekr ibn Ebi Quhafah postupaju prema nama nakon tebe, i kako se prema nama odnose".
Sunni alim Ahmad Ibn Abdul Aziz al-Jawhari u njegovoj knjizi "Saqifa", Abu Waleed Muhibbuddin Mohammad al-Shahnah al-Hanafi u njegovoj knjizi "Rawdhat al-Manadhir Fi Akhbaar al-Awayil wal-Aawaakhir", Ibn Abil Hadid u njegovoj knjizi "Sharh al-Nahj" kao i ostali su prenosili ovaj dogadjaj sa istim znacenjem.

Tako i uvazeni sunni istoricar Abul Hasan, Ali Ibn al-Husain al-Mas'udi u njegovoj knjizi 'Isbaat al-Wasiyyah' opisujujuci detaljno dogadjaj prenosi:
"Oni su opkolili Alija i zapalili vrata njegove kuce, izvlaceci njega napolju protiv njegove volje, i potiskujuci predvodnicu dzenetskih zena (hazreti Fatimu) izmedju vrati i zida su ubili Muhsina (sestomjesecnu bebu-djecaka kojeg je ona nosila u svojoj utrobi)"

Salahuddin Khalil al-Safadi, drugi sunni alim u svojoj knjizi 'Waafi al-Wafiyyaat' u odijeljku "A" prenoseci pogled Ibrahim Ibn Sayyar Ibn Hani al-Basri-a, poznatijeg kao Nidhaam, citira ga da je rekao:
"Na danu "Bay'aat" (davanju zakletve) Omer je udario Fatimu u stomak tako da je dijete u njenom stomaku umrlo."

Zamislimo samo kako se osjeca 18 godisnja zena koja je nakon toga prinudena da ide uz pomoc stapa za hodanje. Nevjerovatni surova dijela i mucenje su prouzrokovali da je hazreti Fatima al-Zehra zalosno rekla:
"Takve nesrece (jadi) su me spopale, da ako bi izasle na vidjelo po danu, ucinile bi da se napolju smrkne. Pala je na postelju dok nije tako kao sehid preselila zbog svih tih jada i zlostavljanja koje su je zadesile.

Za vrijeme njenih poslednjih dana, Ebu Bekr i Omer su trazili posrednistvo imama Alija da posjete tesko bolesnu hazreti Fatimu, kako citira Ibn Qutaybah: Ona okrenu svoje lice prema zidu kada su je posjetili, (a razlog za njihovo trazenje za pomirenjem je sjecanje na poslanikove rijeci da onaj koji je naljutio Fatimu, je naljutio poslanika") pa je na kraju Fatima rekla: "Allah i meleci su mi svjedoci da ja nisam zadovoljna svama, i da ste me naljtili. Kada budem susrela poslanika (saws) ja cu mu se zaliti na vas dvojicu"
(al-Imamah wa al-Siyasah, od Ibn Qutaybah, dio 1, str 14)

Iz istog razloga je zeljela da oni koji su je uvrijedili ne budu na njenoj dzenazi, pa da zato bude ukopana po noci. Al-Bukhari u svojem Sahihu potvrdjuje cinjenicu da je imam Ali ispunio tu Fatiminu zelju.
Al-Bukhari prenosi od Aishe:
.... Ona je bila ljuta na Ebu Bekra i drzala se podalje od njega, i nije govorila sa njim sve dok nije umrla. Ona je pozivela jos sest mjeseci od poslanikove smrti. Kada je umrla, njen muz 'Ali ju je ukopao po noci, ne informisuci Ebu Bekra, i rekao je da je dzenazu namaz izvrsio sam".
Sunni references:
- Sahih al-Bukhari dio 5, hadis 546
- Sahih al-Bukhari dio 4, hadis 325
Direktan link Sahih al-Bukhari, dio 5, knjiga 59, hadis 564

Koliko god da su kasnije pokusavali da lociraju njen mezar, nisu uspijevali. To je bilo poznato samo nekolicini osoba iz porodice imama 'Alija. I do danasnjih dana mezar poslanikove cerke je ostao nepoznat, a sto je jos jedan znak koji nam govori o njenom nezadovoljstvu sa pojedinim ashabima i zeljom da joj takvi ne prisustvuju dzenazi.

Poslanikovo (s) misljenje o onim koji uvrijede Fatimu

Allahov poslanik (s) je cesto govorio:
"Fatima je dio mene, ko naljuti nju naljutio je mene"
Sunni references:
- Sahih al-Bukhari dio 5, hadis 061 kao i 111
- Sahih Muslim, odjeljak Fatiminih vrlina, dio 4, str 1904-5
Direktan link Sahih al-Bukhari, dio 5, knjiga 57, hadis 061

Al-Buhari i Muslim prenose da je Allahov poslanik (s) tvrdio da je Fatima najbolja od svih zena na svijetu
Pricala je Aisha:
Allahov poslanik je rekao Fatimi (koja je bila uplakana na njegovoj samrtnoj postelji): "Zar nisi zadovoljna da si predvodnica svih zena u dzenetu, ili predvodnica svih vjernica"
Direktan link Sahih al-Bukhari, dio 4, knjiga 56, hadis 819

Nadalje ibn Abbas prenosi:
Allahov poslanik (saws) je rekao: Cetiri zene su gospodarice svijeta: Merjema, Asiya (faraonova zena), Hatidza i Fatima. A najizvrsnija na svijetu od njih je Fatima."
Sunni references:
Ibn Asakir, ciirano u Tafsir al-Durr al-Manthoor"

Allah, Slavljen je on, kaze u Kur'anu:
Reci: "Ne trazim za ovo nikakvu drugu nagradu od vas, osim ljubavi prema mojoj familiji"
(Qur'an 42:23)

On takodje kaze:
Reci: "Kakvu god nagradu da zatražim od vas (za moje poslanstvo), nek ostane vama, mene ce nagraditi Allah, On nad svim bdi."
(Qur'an 34:47)

Gornja dva Kur'anska ajeta nedvosmisleno govore da je poslanik (s) po Allahovom naredjenju, trazio od naroda da vole njegovu familiju, kao da je to naredba od Allaha.
Sem toga, i da Allah nije trazio od nas da volimo poslanikovu familiju, ljubav prema njima bi i bez toga za nas opet bila korisna i dobra, jer ta "prava ljubav" trazi od nas da pratimo i da se pokoravamo cistim i bezgrjesnim clanovima poslanikove porodice, koji nam prenose poslanikov pravi sunnet.

Zalosno je da oni koji su tvrdili da su njegovi iskreni ashabi, da su nanijeli toliko strasnih muka njegovoj familiji, mada jos ni hefta (sedmica dana) nije bila prosla nakon poslanikovog preseljenja na ahiret.
Dali je to sto su oni uradili takva ljubav koju Allah trazi da pokazujemo poslanikovoj porodici?

Mislm da na ovo sa sunijske strane ne treba odgovarati, nema potrebe, jer je ova predaja izmišljena, bez obzira što se navodi u Kelzu-l-.Ummal od El Hindija, nego ćemo vidjeti šta kažu šijje u vezi ove i sličnih predaja.
Nije ovo ništa, ima i gorih predaja, tako na primjer, šijje spominju da su Aliju kada je odbio dati prisegu Ebu Bekru, ashabi ga svezali oko vrata i vukli po putu. Da, ima i ta predaja.
Međutim, ovakve predaje koje je naveo brat, na njih je odgovorio šittski dogmatičar Ibn Ebi Hadid, koji je uz mnogo pažnje i brige napisao najpoznatiji i najbolji komenatar na knjigu "Nehdžul belaga", koja je kod šijja među najpriznatijim knjigama. Pa tako ovaj učenjak šittski kaže u odgovoru na navedenu laž:"A što se tiče predaja koje navode neke šitke knjige, u kojima se spominje da su ashabi poslali Kunfuza do Fatimine kuće, pa da ju je on udario bičem po licu, tako d joj je ostao trag sve do njene smrti, pa da ju je Omer pritisnuo između vrata i zida njene kuće, a Fatima uzviknula:"O oče, o Poslaniče", pa da je ona odmah pobacila mrtvo dijete, pa da su im htjeli kuću zapaliti, i mnoge druge predaje. Kažem, da takve predaje nemaju nikave osnove niti utemeljenja kod nas (šijja), niti iko od nas to potvrđuje, niti iko od muhadisa zna za takve gnusne predaje". (Ibn Ebi Hadid, Š erh Nehdžul Belaga, 2/60).

Dakle, to je bio dokaz od strane šitskih učenjaka da su te i slične predaje lažne i da nemaju nikave osnove, a sad da vidimo i sunijjsku stranu, navest će mo samo dva vjerodostojna dokaza i oni će biti dovoljni.

[Recruit]

Predaju bilježi Imam Buhari od Ibn Mulikije da je čuo Ibn Abasa gdje kaže:"Kada je Omer r.a umro, stavili smo ga na krevet, a narod, među kojim sam bio i ja, okupio se oko Omera doveći Allahu za njega. U tom trenutku iznenadio me je čovjek, koji je naslonio svoj lakat na moje rame. Kad sam se okrenuo bio je to Ali b. Ebi Talib, koji je rekao:" Allah ti se smilovao o Omere! IZA SEBE NISI OSTAVIO NIKOGA KO BI VIŠ E OD MENE VOLIO DA SE SRETNE SA ALLAHOM S TVOJIM DJELIMA. Zaista sam se uvjek iskreno nadao da ćete Allah spojiti i učiniti sa tvoja dva druga (Poslanik i Ebu Bekr), jer mnogo puta sam čuo Poslanika, saws, gdje kaže:"Išli smo ja, Ebu Bekr i Omer, ušli smo ja, Ebu Bekr i Omer, izašli smo ja, Ebu Bekr i Omer". (Sahihu-l-Buhari, Menaqibu Omer 7/53).

Postavlja se pitanje, ako je Omer htio zapaliti Fatiminu kuću, te joj fizički nauditi, zar je moguće nakon svega toga da Alija dođe Omeru u kuću njegovu te da mu čini dovu za njega i spominje ga samo po dobru, a vidimo iz hadisa da je Alija bio ubjeđenja, da su Omerova djela bila najvrijednija, pa je želio da on takođe dođe pred Allaha s takvim djelima, i zar nije logičnije da mu uopšte ne dođe na dženazu, ili da mu kaže, nikada ti neću halaliti za sve ono što si uradio nakon Poslanikove smrti od moje žene Fatime i od nas Ehli Bejta........... Alija je došao do Omera jer ga je volio, a Omer mu nikada nije učinio nepravdu, niti nanio zlo, niti njemu niti Fatimi, a vidjeli smo gore da je volio takođe njihovu djecu Hasana Husejna, i da je se brinuo o njima. Da li ima danas na dunjaluku šijja ili oni koji ih slijepo slijede koji će reči" Neka se Allah smiluje Omeru, kao što je rekao Alija, predvodnik Ehli Bejta. NEMA. Nego oni rade suprotno, proklinju i psuju Omera, te hvale i uzdižu njegovog ubicu, prokletog obožavaoca vatre, (Allah ga unakazio na Sudnjem danu), Ebu Lu'leta Medžusiju. Pa tako kada govore ko je ubio Omera, uvjek kažu:"Ubio ga je perzijsku rob", a neče da kažu da je to bio vatropoklonik, medžusija i mušrik. I ne samo to, oni su ovog prokletnika, proglasili herojem, davajuči mu ime " Baba Š udža'ud-din", što znači "Otac hrabrosti u vjeri". Ali b. Muzahir, jedan od pouzdanih osoba kod šijja, prenosi od Ahmeda b. Ishaka El-Kummija El-Ahvesa, šitskog šejha, da je rekao:"Uistinu dan ubistva Omera b. Hataba, predstavlja za nas veliki praznik, dan dostojanstva, dan veličine i velikog čiščenja, dan blagodati i zabavljanja". (Lillahi summe Litarih, 127)

DRUGI DOKAZ, DA GORE NAVEDENA PREDAJA NEMA VEZE SA STVARNOŠ ČU KOJA JE BILA NAKON POSLANIKOVE SMRTI, JESTE TA, DA JE ALIJA NAKON Š TO JE OMER POSTAO HALIFA, UDAO SVOJU I FATIMINU KČER UMMU KULSUM ZA OMERA. TAJ SLUČAJ SMO NAVELI GORE, I TO SU ZABILJEŽILE HAMAN SVE VAŽNIJE Š ITSKE KNJIGE HADISA I HISTORIJE, I ONI TAJ BRAK PRIZNAJU.

Bilježi Ibn Esir u Kamil fi Tarih i Ibn Kesir u El Bidaje Ve-n- Nihaje, da je Omar r.a prvo zaprosio Ummu Kulsum, kčerku Ebu Bekra, a bila je maloljetna, a Omer je brak sa njom sređivao preko Aiše, r.a, pa mu je Ummu Kulsum odgovorila:"Nemam potrebe za njim". A Aiša joj reče:"Ne želiš vladara pravovjernih"! Zatim ona reče:"Da, jer je on za mene grube naravi". Pa je Aiša. r.a poslala Amra b. Asa da mu kaže da neće, ali ga je on uputio na Ummu Kulsum, kčerku Fatime i Alije. Htio je se povezati s njom, zbog njenog srodstva sa Poslanikom, saws. Pa ju je Omer zaprosio od Alije, nakon ćega mu ju je Alija dao za ženu, a Omer je platio njen mehr (vjenčani dar) 10 000 dirhema. Ummu Kulsum rodila mu je Zejda i Rukaijju. (Kamil fi Tarih, 2/212, El Bidaje Ve Nihaje, 2/123).Postavlja se logično pitanje, kako je moguće da je Alija dao svoju kčerku i Fatiminu, za svoga najljučeg neprijatelja, koji je htio nad njima kuću zapaliti i koji je bio pritisnuo Fatimu između zida i vrata, s ciljem da je povrijedi, a sve to Alija je gledao?

Nemoguće, jer da je navedeno istina, nikada nebi došlo do ovoga braka, jer Alija je Omerovo punac, i dedo svoje unučadi, odnosno Omerove djece.

Pošto je Omer b. Hatab kod šijja, murted, munafik i naslinik, koji je udario Fatimu, te je htio živu zapaliti u njenoj kući, onda po nekoj zdravoj logici nemoguće je da Alija, iz čistog Ehli Bejta, dadne svoju kčerku za jednog takvog čovjeka, kao što je Omer!?

Dalje ovaj brat navodi isječak i mišljenje učenjaka Nu'aman Š ibli iz njegove knjige "El-Faruk" gdje kaže:"Sa Omerovom ljutinom i žustrom naravi takav čin ne bi bio u suprotnosti sa njegovom prirodom".

Prije svega samo da kažem, da Omer, r.a jest bio grub i ljut po svojoj prirodi, ali samo kada je bila u pitanju borba za pravdu, a ne za nanošenje štete nekome.

Brat najvjerovatnije nema navedenu knjigu iz koje je uzela citat, sigurno je uzela ovaj citat iz knjige koju je napisao neki šijja, s ciljem da ocrni Omera, jer na drugom mjestu u istoj knjizi ovaj učenjak drugačije govori za Omera i Aliju

Tako brate, navedeni učenjak Nu'aman Š ibli u istoimenoj knjizi "El-Faruk" pod naslovom koji glasi:"Riajetul-hukuk vel adab bejnel Al vel ashab", što u prevodu znači:"Briga o pravima i ponašanju između poslanikove porodice i ashaba", kaže:"Omer, r.a, ne bi prenočio s mišljenjem o izuzetno bitnim stvarima, a da se ne bi savjetovao sa Alijom, r.a, koji ga je izuzetno i mudro savjetovao i iskreno upučivao. On (Omer) je pokušao da ga postavi (Aliju) za vojskovođu u bici Nahavend, ali se Alija s tim nije složio. Kada je otputovao u Bejtu-l-Makdis, postavio ga je za svog namjesnika po svim pitanjima hilafeta u Medini. Obim solidarnosti između njih dvojice očituje se u slučaju kada ga je Alija, r.a oženio časnom Ummu Kulsum, koja je bila kčerka Fatime r.a." (El-Faruk, 49).

Dalje brat navodi citat da je Ebu Bekr na smrtnoj postelji rekao:"Želim da nisam pretresao Fatiminu kuću, i da nisam poslao ljude da je uznemiravaju..........., do kraja citata".

I onda brat ispod navodi da je to preuzeo iz Sunijjskog izvora (Sunni refernce), HISTORI OF YA'KUBI, odnosno Historija od Ja'kubija. ČUDNO!!!

KO JE JA'KUBI?

Njegovo ime je Ahmed b. Ebi Ja'kub b Ishak b. Dža'fer b. Vehb Abasi. Od stanovnika Bagdada. Š ITSKI HISTORIČAR I PO UBJEĐENJU Š IJJA IMAMIJJA.

Bio je pisar u Abasijskoj državi. Historiju islama prikazao je kroz šitsko imamijsko shvatanje. Tako u svojoj knjizi ne priznaje hilafet osim Aliji b. Ebi Talibu i njegovim sinovima i ko je iz njihove loze. Kada spominje period hilafeta Ebu Bekra, Omera i Osmana, ne dodaje nigdje riječ "Hilafet". Nije nikog od njih spomenuo a da nije iznio na njega gomilu laži i potvora, kako na njih tako i na ostale ashabe. Tako spominje veoma ružne stvari o Aiši, Halidu b. Velidu, Amru b. Asu i ostali ashabima. U svojoj knjizi (gore navedenoj) otkriva se njegova iskrenost i njegovo licimjerstvo, da je to bio jedan obični ulizica i čovjek od lične koristi. Pa tako kada govori o Emevijskim halifama, naziva ih kraljevima, a kada spominje Abasijske, onda upotrebljava riječ halife, jer je na taj način htio da se uliže njima, jer je radio kod njih kao pisar, a dok na drugom mjestu spominje kako je Abasijska država, zemlja mubareka (blagoslovljena).
Ova knjiga je prepuna laži i potvora, a njen način pisanja spada u najniže kategorije kvalitete pisanja ovakvih djela. Ali, njegova knjiga je poslužila orijentalistima i zapadnim historičarima da pljuju po islamu i ashabima, jer su za to imali njegovo djelo i dokaze iz njega. (Menhedž kitabetu-l-tarih islami, 432).

Dakle brate, taj citat nema nikave osnove, jer se nalazi u šitskom dijelu, a njegov autor je nepouzdan i nepovjerljiv, i on se kosi sa Ebu Bekrovim životom i njegovom odnosu prema Ehli Bejtu, kako smo već naveli gore.

Dalje brat navodi, imena ashaba koji su napali na Fatiminu kuću.

Ova predaja se takođe nalazi u Tarih Ja'kubi i u El-Immame we Sijase, i ona nije vjerodostojna, a vidjeli smo gore i šitski stav po pitanju napada na Fatiminu kuću. Ovdje se spominju najbolji ashabi koji su nam prenijeli Kur'an i Sunnet, a to i jeste glavni cilj šijja. Njima je cilj da ocrne ashabe i to najbolje i najučenije, pa da mogu reči Kur'an i Sunnet koji su vam oni prenjeli nije ispravan, što ćemo vidjeti kasnije.

Samo ćemo onako spomenuti neke od ashaba, za koje se tvrdi da su učestvovali u napadu na Fatiminu kuću.
Za Omera, r.a već smo dokazali da je nemoguće da je on tu bio, Muhammed b. Meslema, za kojeg je Poslanik saws, rekao da će se sačuvati od svake fitne (Buhari), pa tako kada je izbila fitna između Alije i Aiše i Muavije, Muhamed b. Mesleme je bio neutralan, jer mu je tako Poslanik rekao, i oni koji su bili neutralni su bili najboljeg stava.

Zejd b. Sabit, r.a, subhanallah taj plemeniti pisar Objave, taj plemeniti pisar koji je za vrijeme Osmana, r.a čitav Kur'an koji mi danas imamo napisao, da jedan takav ashab čije je srce vezano za Kur'an, učestvije u napadu na kuću Poslanikove kčerke i da je zapali. La havle ve la kuvete illa billah.

[Recruit]

Takodje, u tekstu se navodi, kako ona to kaze " Sunitski istoricar Ibn Kutejbe", medjutim, Ibn Kutejbe nije bio sunitski istoricar vec pokvareni rafidija.

Navedeno historijsko dijelo "El-Immame we-Sijase" nije napisao sunitski ucenjak Ibn Qutajbah, Allah mu se smilovao, nego mu je to dijelo podvaljeno i na njega slagano i potvoreno da je on autor, a starija i savremenija istraživanja su dokazala da je autor neko drugi, a ne on.

Njegovo ime je Abdullah b. Muslim (213-270), bio je veliki alim Kur'ana, hadisa, i arapskog jezika, a kod svih hadiskih učenjaka on je pouzdan i povjerljiv (siqa).

Jedinu knjigu koju je napisao iz historije islama je "El-Mear'if". U njemu se nalazi historija poslanika, postanak svijeta, porijeklo arapa, sira, hilafet i završava se do vladavine abasijskog halife Mu'atesima.
On je veliki i veoma cijenjeni alim kod Ehli Sunneta. Za njega je rekao Es-Selefi:"Ibn Qutajbah je bio od povjerljivih i pouzdanih alima Ehli Sunneta." Ibn Hazm je rekao:"Ibn Qutajbah je pouzdana ličnost u vjeri i svome znanju". Slično je rekao i Hatib el-Bagdadi. A da autor knjige nije on, ovo su samo neki od dokaza:

1) Stara islamska ulema, koja je pisala biografije učenjaka, niti jedan od njih nigdje nije spomenuo, da je Ibn Qutajabah napisao gore navedenu knjigu, osim knjige "El-Mear'if", kao što sam i spomenuo.

2) Dok se čita knjiga, jasno se vidi da je Ibn Qutajbah, boravio u Š amu i Magribu, ali je dokazano da on nije nikada izlazio niti napuštao Bagdad, osim do Ed-Dinur, mjesto odakle je bio.

3) Način pisanja knjige se u potpunosti razlikuje od načina pisanja, koje je Ibn Qutajbah koristio u svojim ostalim knjigama koje su danas prisutne. Pa tako svaka njegova knjiga ima veoma duge uvode i predgovore, dok gore navedena knjiga imao samo tri reda uvoda.

4) Pisac knjige El-Imamme we Sijase (navodno Ibn Qutajbah), predaje prenosi od Ebi Lejle, kao da ga je sreo i od njega direktno uzeo. Kažem, da jeste bogdo, jer Ebu Lejla je Muhammed b. Abdurahman b. Ebi Lejla, fekih, kadija Kufe, bio je pouzdan, umro 148. god. po hidžri, a poznato je da je Ibn Qutajbah rođen 213, odnosno 65 godina nakon smrti Ebu Lejle, što znači da ga nikad nije ni sreo niti vidio.

5) Š ejhovi i ravije (prenosioci) od kojih Ibn Qutajbah obično prenosi i bilježi svoje predaje u ostalim svojim knjigama, ne spominju se u gore navedenoj knjizi, nego skroz neki lijevi nepoznati prenosioci.

6) Veliki dio predaja u knjizi došlo je putem, koji je apsolutno neprihvačen kod učenjaka hadisa, kao što je: ovo su spomenuli neki ljudi iz Egipta, ovo su nam pričali neki šejhovi iz Magriba, ovu su nam prenjeli od nekih šejhova, i ostale "REKLA-KAZALA", što je u predajama neprihvatljivo.

7) U navedenoj knjizi, Ibn Qutajbeh, prenosi od dvojice imama i alima iz Egipta, a poznato je da on nikada nije ušao u Egipat, niti je uzeo predaje od njih dvojice.

Kaže dr. Ali Nefi'a el-Ulijani:"Nakon što sam pročitao knjigu "El-Immame we Sijase", apsolutnog sam ubjeđenja, da je autor ove knjige, pokvareni rafidija (šijja), želeči da se ova knjiga pomiješa sa ostalim knjigama Ibn Qutejbe, jer je on bio na lijepom i dobrom glasu, kao borac Ehli Sunneta u Magribu, pa je zbog toga najvjerovatnije neko od rafidija Magriba ovo napisao i njemu podvalio, jer su mu ljudi vjerovali" (Akidetu Imam Ibn Qutajbah, 90).

Ovaj uvaženi dr. navodi slijedeće razloge, da je autor ove knjige šijja, a ne Ibn Qutajbah:

1) Navodi citat Alije, r.a kada se je obračao muhadžirima za hilafet rekavši:" O skupino muhadžira, ne oduzimajte pravo hilafeta od njegove porodice, jer wallahi o muhadžiri, mi smo najpreči da vladamo jer smo mi Ehlu Bejt, i mi smo preči od vas, i zato ne slijedite zabludu, kako ne bi skrenuli sa Allahova puta". (El-Immame we Sijase, 1/12). A poznata je ideologija šijja da hilafeta ne vide osim u Ehli Bejtu.

2) Autor ovog gnusnog djela opisuje ashabe na najgori mogući način, tako za Omera spominje da je kukavica, da je Sa'd b. Ebi Vekas zavidnik i pohlepan, zatim da se je Muhammed b. Mesleme naljutio na Aliju što je ubio židovskog vojnika Merhaba na Hajberu, da je Aiša naredila ubistvo Osmana, r.a i, a jednu od tih pokvarenih laži pročitali ste gore u vezi Ebu Bekra, Omera i Fatime. A poznato je da šijje haman sve ashabe preziru i na njih iznose laži i potvore, to se nalazi u njihovim knjigama i od toga oni ne bježe, a nemoguće je da jedan Ibn Qutajbah koji je bio učenjka Ehli Sunneta i kojeg sva ulema hvali, da piše ovakve gnusne laži na časne ashabe.

3) Autor navedene knjige spominje da je Muhtar b. Ebi Ubej (a, šijje znaju ko je on) ubijen od strane Musa'ba b. Zubejra, zbog toga što je se on pozivao da pripada Ehli Bejtu, a ne spominje njegovu zabludu jer je govorio da mu vahj (objava) dolazi. A šijje vole Muhtara, jer je navodno osvetio Husejna, r.a, dok u drugoj svojoj knjizi Ibn Qutajbah spominje da je Muhtar bio od onih koji si izašli na sultana i da je tvrdio da mu dolazi vahj.

4) Autor knjige piše o hilafetu Ebu Bekra, Omera i Osmana, samo 25 stranica, dok je o "Bitci oko deve" napisao 200. stranica.

I na kraju rekao je Sejid Mahmud Š ukri el-Alusi: "Od njihove taktike (šijja) jeste da gledaju i istražuju povjerljive alime Ehli Sunneta, pa ako nađu nekoga da odgovara imenom, prezimenom i nadimkom nekom od njih, napišu knjigu i podvale je njemu, odnosno pripišu je njemu. Kao npr. Es-Sedi, postoje dva alima istog imena, jedan je Es-Sedi Es-Sagir od poznatih lažljivaca i ubacivača hadisa, dok je Es-Sedi El-Kebir od pouzdanih alima Ehli Sunneta, isto tako IMAMO ABDULLAH B. KUTEJBAH, POKVARENI LAŽOV I RAFIDIJA, A IMAMO ABDULLAH B. MUSLIM B. KUTEJBAH PRIZNATI ALIM EHLI SUNNETA, PA ZBOG TOGA MOŽEMO SA SIGURNOŠ ĆU TVRDITI DA JE PISAC OVE KNJIGE IBN QUTAJBAH Š IJJA, A NE IBN QUTAJBAH SUNIJJA I POZNATI ALIM. (Muhtasar Tuhfetu-l-Isna Ašerije lil Alusi, 32).

[dzemail]

Originalno postirano od Recruit

Originalno postirano od dzemail
[FONT="Arial Black"][/FONT] Sellam alejkum________________ Slucajno sam naiso na vas forum,citam nesto o hadisima pa bih i ja zeleo da dodam malo hadisa a to je u vezi porodice naseg poslanika Muhameda (salalahu alejhi ve sellam) __________ PALJENJE HAZRETI FATIMINE KUCE ____________
itd,itd .......

Sve je uzalud to tvoje potvrdzivanje o ispravnosti nekih ashaba.Eto ja cu i dalje ipak tragati za ISTINOM prema Ehlul Bejtu.
Pa ti nastavi tvoju istragu,tvoje je pravo.

[lina]

http://www.youtube.com/watch?v=BXXxmxSxsCw

[lina]

U Buhariji i Muslimu se navodi predaja Enes b. Malika, r.a., da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Od predznaka Sudnjeg dana jeste povlacenje znanja i potvrdjivanja neznanja.”

Abdullaha b. Amra b. El - Asa, r.a., koji kaze: Cuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., gdje govori: “Uistinu Allah nece povuci znanje uzimajuci ga od Svojih robova, ali ce povuci znanje sa povlacenjem ucenih ljudi, tako da nece ostati ni jedan ucen covjek. Tada ce ljudi uzimati za vodje neznalice, koje ce pitati, a oni ce im donositi odredbe (fetve) bez znanja. Bice od onih koji su zalutali i kao takvi ce voditi ljude u zabludu.”

Prenosi se da je Huzejfe, r.a., da je govorio: Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,: “Islam ce se izlizati kao sto se izlize sav na kosulji. Nece se znati sta je to Post, niti sta je namaz, niti sta je hadz, niti sta je dobrocinstvo. Jedne noci ce se Allahova Knjiga - Kur’an uzdignuti te od nje, na Zemlji, nece ostati ni jedan ajet. Ostace samo jedna vrsta ljudi: Starije i iznemogle osobe, koje ce govoriti: Zatekli smo nase oceve da izgovaraju slijedece rijeci: (La ilahe illalah - Nema drugog boga osim Allaha), i mi ih izgovaramo.” Sile - Ebu Bekr, na to rece: Sta ce im koristiti rijeci (La ilahe illalah) a neznaju ni sta je namaz, ni sta je post, ni sta je hadz, ni sta je dobrocinstvo? Huzejfe, r.a., ne obrati paznju na njegovo pitanje. On ponovi pitanje tri puta. Tek na njegovo trece postavljanje pitanja, Huzejfe mu odgovori: O Sile! To ce ih zastititi od dzehennemske vatre, ponavljajuci to tri puta.

[dzemail]

Sestro Lina,danas skoro da nikome nije bitan znacaj jednog hadisa,nego ce svaki protumaciti na svoj nacin i dokazati da je u pravu.A to se prenesa "copy-paste",jedan od drugog ili je ista licnost sa razlicitim nikovima.
Medzutim mene jedno cudi,zasto niko ne shvata znacenje pogibije Muhammedove (saws) porodice.Tu ti ne treba mnogo filozofije pa da bi se shvatilo,zasto ta ista porodica,odstranjuje se sa Bozijeg puta.
Danas se to vidi,zar ne?

[lina]

moje misljenje je ko sto gore naevedoh hadise.Sve je vise muslimana a sve manje islama.Na predavanjima se vaznost pridaje pitanjima kao sto je hajz,i trudimo se da dokazemo ispravnost nasih nacina tumacenja i zivljenja vjere i neispravnost ostalih pravaca a srz i bit islama se zapostavila.Tako i ta casna porodica,nazalost.Skoro sam u Pazaru a i u Bosni trazila i jednu knjigu o toj casnoj porodici nema ni jedne jedine.Jedino sam uspjela da nadjem jednu kratku brosuricu sa nekim pricama.Al sam nasla u mullasadri,sitskoj organizaciji,koji veliku vaznost pridaju tom amanetu Poslanika(s).I kad kazes da nema ni jedne knjige,kaze ma ima nego nisu prevedene.Formalne stvari smo uzeli za bitne a bitne i srz zapostavili.
I one sto imas od saudijske uleme uglavnom se trude da opravdaju ponasenje Muavije i Jezida i da su imali opravdanje za njihovo ponasanje i dizanje sablje na ehlul-bejt tj.Aliju a.s (kazem alejhi selam jer nam je naredjeno da donosimo salavat i selam na Poslanika i njegovu casnu porodicu),koje nam je Poslanik ostavio na amanet ummetu.A njihovo tumacenje ovog sramnog cina,i negiranje opradanja njihovih nam potvrdjuje i ovaj casni ajet:

A ako se dvije grupe vjernika sukobe, tad međusobno izmirite obje. Pa ako jedna od dvije napadne drugu, tad se borite protiv one koja je napala, dok se ne povrati naredbi Allahovoj. Pa ako se povrati, tad izmirite međusobno obje jednako i budite pravedni. Uistinu! Allah voli pravedne.(49:9)

sto nam i potvrdjuje da je jedna od njih prekrsila Allahova naredjenja,i da ne mogu obije biti na haqu.
I da bi se ta istina zataskala i sakrila,pisu se romani i basne.


Al kazem vazda svako ce vjerovat onako kako mu Allah dozvoli da vjeruje.Koliko je nase traganje za znanjem iskrenije i u ime Allaha,tj. teznjom za Allahovim zadovoljstvom,On ce nam i pokazivat taj ispravni put kojim je On zadovoljan.

[dzemail]

Originalno postirano od lina

Koliko je nase traganje za znanjem iskrenije i u ime Allaha,tj. teznjom za Allahovim zadovoljstvom,On ce nam i pokazivat taj ispravni put kojim je On zadovoljan.

Insh'Allah i nadam se da ce ON svima pokazati taj ispravni put kao sto je bila ceznja Ehlul Bejta (as) za Allahovim zadovoljstvom ne zaleci svoj zivot i zivot svojih najdrazih.

[dzemail]

Mozda ce nam bit od pomoci par hadisa:

" kelimetulhaqq uride bihel-batil "

Šejh Ibnu Ašur rhm., kaže: Bilježi se da je Ibnu Sirin rhm., u povodu sekte haridžija rekao: „Haridžije su se povele za ajetima prijetnji i zastrašivanja (ajatul-ve'id), koji se odnose na mušrike/nevjernike, pa ih spustiše i primjeniše nad muslimanima, gdje su, zbog tog postupka, došli s bid'atom i novotarijom tekfira i proglašavanja muslimana nevjernikom zbog nekog grijeha kojeg čini. Haridžije su poručile Aliji r.a.: „Inil-hukmu illa lillah“ – „samo Allah polaže pravo na hukm/sud-vlast“ – našta je Alija r.a., odgovorio: „Riječi istine kojom se želi neistina!“ (Pogledaj: Tefsir el-Tahrir vel-Tenvir, 1/26.)

Imam el-San'ani rhm., navodi predaju od Abdurrezzaka koji kaže: Pričao nam je Ma'amer da je Katade rhm., u povodu Allahovih dž.š., riječi: „Hukm/sud-vlast, pripada samo Allahu, Uzvišenom, Velikom“ - rekao: Haridžije su rekle: „Samo Allah polaže pravo na hukm/sud-vlast“, našta je Alija r.a., odgovorio riječima: „Riječ istine kojima se hrani neistina!“ Ma'amer dalje nastavlja: Katade rhm., je rekao: „Tako mi Allaha, u ime riječi: „Samo Allah polaže pravo na hukm/sud-vlast“ - mnogo je harama ohalaljeno - mnogo je žena porobljeno, i mnogo imetka oduzeto i mnogo je ljudi pobijeno, i zbog tih riječi se mnogo bilo neposlušno Milostivom!“ (Pogledaj: Tefsirul-San'ani, 3/179.)

Imam el-Džessas rhm., kaže: „Alija r.a., je držao hutbu na minberu, u Kufi, kad haridžije, iz prikrajka džamije, zavikaše: „La hukme illa lillah“ – „Nema pravo na hukm/sud-vlast, niko osim Allaha“ – zbog čega Alija r.a., prekide sa hutbom i reče: „Riječ istine kojom se želi neistina!“ Polažete pravo na tri hakka kod nas: nećemo vam uskraćivati ratni plijen sve dok se budete borili zajedno s nama, i nećemo vam zabranjivati Allahove džamije da u njima Allahovo ime spominjete, i nećemo se boriti protivu vas sve dok ne otpočnete boriti se protivu nas!“ (Pogledaj: Ahkamul-Kur'an lil-Džessas, 2/323.)

Imam el-Kurtubi rhm., u komentaru ajeta: „A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti, jer Allah sve zna i o svemu je obavješten!“ (el-Nisa', 36.) – kaže: „U ovom ajetu je dokaz propisanosti i utemeljenosti „tahkima“ kao šeri'atske prakse, i nije istina ono što kažu haridžije: „Na tahkim ne polaže pravo niko osim Allah dž.š.“ – što su riječi istine ali kojima se za cilj imala laž i neistina!“ (Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 5/167.)

Imam el-Begavi rhm., u komentaru Allahovih dž.š., riječi: „Ako se dvije grupe vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli. 10. Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.“ (el-Hudžurat, 9-10.) - kaže: „Kod koga se nađu slijedeće tri stvari:

1. Malobrojnost i slabost. 2. Neimanje te'vila – pogrešnog tumačenja. 3. Neuspostavljanje novog imama.

... neće se u njih dirati izuzev ako prvi ne otpočnu s ratom i borbom, i sve dok ne diraju i ne ezijjete ostale muslimane. Ako počnu to raditi, imaće status drumskih razbojnika!

Bilježi se da je Alija r.a., čuo jednog čovjeka kako iz prikrajka džamije dovikuje: „La hukme illa lillah – nema niko pravo na hukm/sud-vlast, mimo Allaha“ – pa Alija r.a., reče: „Riječ istine kojom se želi neistina! Vi imate tri hakka/prava, kod nas: nećemo vam braniti Allahove mesdžide i džamije da u njima spominjete Allahovo dž.š., ime, i nećemo vam uskraćivati udio u ratnome plijenu sve dok bude učestvovali zajedno s nama u džihadu i nećemo vas prvi dirati.“ (Pogledaj: Tefsirul-Begavi, 1/341.)

Imam el-Šehristani rhm., kaže: Prve haridžije su bile specifične po dvjema stvarima:

1. Bid'at u imametu tj. dozvolili su da imam/halifa može biti i neko ko nije iz plemena Kurejš ili bilo ko koga oni, na osnovu svoga mišljenja, postave. Onaj koga oni, na osnovu svoga mišljenja, postave i prema ljudima se ponaša onako kako mu oni zacrtaju od sprovedbe pravde i klonjenja od nepravde – ta osoba je imam, i ko god ustane protivu takvog imama treba se boriti protivu njega, a ako promijeni svoj pravac i odstupi od hakka i pravde - obaveza je skinuti ga ili ubiti. Na osnovu navedenog, haridžije su sekta koja se najviše u svojoj praksi služila analogijom i kijasom, i smatraju pravno-utemeljenim to da je ispravno i ako nikako nema imama nigdje na svijetu, ili ako se je u potrebi za imamom da to može biti ili rob ili slobodnjak ili nabatejac ili kurejšija itd..

2. Alija je pogriješio u tahkimu/arbitraži, jer je hukm i sud prepustio ljudima a znamo da samo Allah dž.š., polaže pravo na hukm i sud! Ovim riječima su slagali na Aliju r.a., sa dvije strane:

a.) Hukm/sud je prepustio ljudima – što nije istina, a pogotovo kada se zna da su ga sami oni natjerali na to!

b.) Prepuštanje suda ljudima je dozvoljeno jer su ljudi ti koji su hakimun/hukkam tj. vladari ili sudije u ovakvim pitanjima.

Zbog svega ovoga je Alija r.a., rekao: „Riječ istine kojom se želi neistina!“ - ( kelimetulhaq uride bihel-batil ).

Da bude stvar još gore, haridžije se nisu zadržale samo na ovoj grešci, već su sa te greške prešli na tekfir (proglašenje muslimana nevjernikom), prizivajući prokletsvo na Aliju r.a..

Alija r.a., se borio protivu:

1. Nakisina – kojima nije plijenio imovinu niti im je robio žene i djecu. 2. Kasitina – kojima nije plijenio imovinu niti im je robio žene i djecu. 3. Marikina – kojima je plijenio imovinu i kojima je robio žene i djecu.

Haridžije su spominjale Osmana r.a., po lošem, i loše su govorili o učesnicima bitke kod Džemela i o učesnicima bitke na Siffinu. Alija r.a., ih je skolio kod Nehrevana i tu ih je do nogu dotukao. Od njih je preteklo samo desetoro a od muslimana je šehidilo samo desetoro.

Od te desetorice haridžija koji su pretekli:

- Dvojica su otišli za Oman. - Dvojica su otišli za Kerman. - Dvojica su otišli za Sidžistan. - Dvojica su otišli za Arabiju. - Dvojica su otišla za Jemen.

Zbog njih se kasnije nanovo formiraju haridžijski pravci i sekte u navedenim oblastima u kojima postoje i do današnjih dana.“ (Pogledaj: el-Milel vel-Nihal, 1/114.)

Hafiz Ahmed el-Hikemi rhm., navodi predaju od Katade a on od Ebu Se'id el-Hudrija r.a., i Enes b. Malika r.a., koji kažu da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „U mom ummetu će se desiti razilaženje i sektaštvo – ljudi koji će zboriti pravo ali će raditi krivo! Učiće Kur'an ali im grla neće prelaziti. Neko od vas bi potcijenio svoj namaz u odnosu na njihov namaz, i svoj post u odnosu na njihov post. Ispadaće iz vjere kao što strijela probada svoju metu nakon čega se neće moći povratiti nazad sve dok ne postanu još gori neg' što su bili! To su najgora stvorenja likom i ponašanjem. Blago li se onom ko ih pobije! Pozivaju ostale ljude Allahovoj knjizi – a sami je se ne pridržavaju. Ko se protivu njih bori – Allaha dž.š., je preči. Rekoše: Allahov Poslaniče, kako ćemo ih prepoznati? Reče: Tahlik – obrijanost!“ (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Ahmed u Musnedu, br.13362., Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.16480.) (Me'aridžul-Kabul, 3/1178.)

Imam el-Adžurri rhm., kaže: „Haridžije se javljaju još za života Poslanika s.a.w.s., i oni su Osmanove r.a., ubice i oni su ustanici protivu Alije b. Ebi Taliba r.a.. Nisu bili zadovoljni njegovom vladavinom, pa su rekli: „La hukme illa lillah“ – „Hukm/sud-vlast, pripada samo Allahu dž.š.“ – na šta je Alija r.a., odgovorio riječima: „Riječ istine kojom se želi neistina!“ Alija r.a., se protivu njih borio, pa ga je Allah dž.š., i počastio pobjedom, a i Poslanik s.a.w.s., je već odprije obradovao velikom nagradom one koji budu od strane njih ubijeni ili pak budu ubili nekog od njih. S Alijom r.a., su u borbama protivu haridžija učestvovali i ashabi r.a., tako da je Alijina r.a., sablja zakon za haridžije sve do Sudnjega dana!“ (Pogledaj: Kitabul-Šeri'ah, 1/29.)

Imam 'Abdurrezzak rhm., bilježi od Katade rhm., da je Alija r.a., kada je čuo riječi haridžija-muhakkima, upitao: Ko su ovi? Bi mu rečeno: To su karije – učači Kur'ana. Alija r.a., reče: Naprotiv, to su dokoni mahaničari (hajjabun-'ajjabun). Bi mu rečeno: Oni govore i tvrde da hukm/sud-vlast, pripada samo Allahu dž.š.! Alija r.a., reče: To je riječ istine kojom se pomaže neistina! Katade rhm., dalje kaže: Kada ih je Alija r.a., pobijedio, neki čovjek reče: Hvala Allahu koji ih je uništio i nas od njih odmorio. Kad to ču, Alija r.a., reče: Nipošto! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ima ih još u kičmama ljudi; još ih nisu majke zanijele, a zadnji od njih će krasti i otimati ljudima odjeću!“ (Pogledaj: Musannef Abdurrezzak, br.18655.)

[lina]

Od K’ab ibn Udžreta se prenosi da je rekao: „Jedne prilike je jedan čovjek prošao pored Poslanik a.s. dok je bio sa ashabima pa su ashabi primjetili na njemu čvrstinu i snagu, što ih je zadivilo pa su rekli: Allahov poslaniče, kako bi bilo fino kada bi ovakav čovjek bio na Allahovom putu. Pa je Allahov Poslanik a.s. kazao: Ako je taj čovjek izašao da bi se borio da priušti opskrbu svojoj maloj djeci, on je na Allahovom putu. Ako je izašao da bi svojim ostarjelim roditeljima koji nisu u mogučnosti da sebi priušte, priuštio i donio im opskrbu on je i tad na Allahovom putu. A ako bude izašao zbog sebe i svoje potrebe da ne bi tražio od drugoga i tad je na Allahovom putu. A ako bude izašao radi toga da ga ljudi vide da bi se oholio i pretvarao, on je na putu šejtana.“ (Bilježi Et-Taberani)

[esmeraldaa]

Prava tema za prave stvari

Ibn 'Abbas r.a. kazuje da Allahov Poslanik s.a.v.s. prenosi od Uzvišenog Allaha i kaže: "Uzvišeni Allah je odredio šta je dobro, a šta je zlo, i objasnio: ko naumi da ucini dobro djelo, pa ga ne ucini, Allah mu ga upiše kao da ga je i ucinio, a ko naumi da ucini dobro i ucini ga, Allah mu upiše nagradu od deset do sedam stotina puta, ili još mnogo vecu. Ko naumi da ucini loše djelo, pa ga ne ucini, Allah mu to upiše kao dobro djelo, a ko naumi da ucini loše djelo i ucini ga, Allah mu upiše samo jedno loše djelo." Bilježe Buhari i Muslim.

[bosnjak]

[Mrvica]

Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., kaže da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s.,kad je rekao:
“Allah neće uništiti nauku njenim povlačenjem između ljudi, nego će nauku povući putem povlačenja učenih ljudi. I kada nestane učenih, svijet će za poglavare brati neznalice, koje će narod pitati, a oni će davati fetve bez ikakvog znanja. Tako će oni sami srljati u propast i druge zavoditi.“

[Mrvica]

Ebu Hurejre, r.a. prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao:
„Uzvišeni Allah kaže: Ja sam tamo gdje Moj rob zamisli i Ja sam uz njega kada Me spomene. Ako Me spomene u sebi, Ja ga spomenem u sebi, a ako Me spomene u skupu, Ja ga spomenem u skupu odabranijem od njegovog.
Ako mi se približi koliko jedan predalj, Ja mu se približim koliko lakat. Ako Mi se približi lakat, Ja mu se približim hvat. Ako Mi u susret krene idući, Ja krenem njemu trčeći.“
Buhari (Muslim, Tirmizi i Ibn Madže)

[lina]

Doći će teška vremena u kojima će biti dosta sebičnosti i davanja prednosti onome ko to ne zaslužuje, na što ukazuje slijedeća predaja od Usejda ibn Hudajra, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. jednom prilikom rekao Ensarijama:" Zaista ćete poslije mene vidjeti sebičnost i bespravno davanje prednsoti. Oni upitaše: - Pa šta nam naređuješ, o Poslaniče. On reće: - Budite strpljivi sve dok me ne sretnete kod havda ( vrela ) na Sudnjem danu."

[bosnjak]

Prenosi se da je Huzejfe ibn El Jemam r.a. rekao: ljudi su pitali
Božijeg Poslanika a.s. o dobru, a ja sam ga, bojeći se da me ne stigne
kakvo zlo, pitao o zlu:
...
- Božiji Poslaniče! Mi smo bili u džahilijjetu i zlu pa nam je Allah
poslao ovo dobro! Da li će nakon ovog dobra ponovo biti zla?

''Hoće'' - odgovorio je Poslanik a.s.

A hoće li poslije tog zla opet biti dobra? -upitao sam.

''Hoće, ali stanje se neće potpuno pročistiti'' - odgovorio je on.

Po čemu će se to vidjeti? - upitao sam.

On je odgovorio: ''Vidjet ćeš ljude koji ne postupaju po mom sunnetu,
već slijede običaje koji nisu naši. Neke njihove postupke ćeš odobravati
a neke ne!''

Ja sam dalje upitao: A hoće li poslije tog dobra ponovo biti zla?

''Hoće! To su pozivatelji ( da'ije, koji stoje ) na džehennemskim
vratima! Ko im se odazove bacaće ga u Džehennem!''

- Božiji Poslaniče opiši nam ih! -rekao sam

''Da! Biće to ljudi iz našeg naroda, koji će našim jezikom govoriti!''

-Božiji Poslaniče, ako to dočekam šta da radim?

''Drži se muslimanskog džemata i njihovog imama'' -odgovorio je Poslanik
a.s.

Upitao sam: A ako ne bude među muslimanima džemata ni imama?

Poslanik a.s. odgovori: '' IZOLIRAJ SE OD SVIH FRAKCIJA, MAKAR SE ZUBIMA
DRŽAO ZA KORIJEN NEKOG DRVETA I OSTAO TAKO DOK TI NE DOĐE SMRT''.

( Muslim )

[tayfur]

El-Bezzar, Ebu Ja'la i Hakim prenose od hazreti Alije radijallahu anhu da je rekao:
"Božiji Poslanik sallallahu alejhi ve sellem pozvao me jednom i rekao:
'Alija, ti pri sebi imaš nešto isaovsko-njega su jevreji toliko prezirali da su mu i majku potvorli, dok su ga kršćani prihvatili s takvom ljubavlju da su ga uzdigli na položaj koji mu ne pripada!'
Prema tome, dvije vrste ljudi će u pogledu mene nastradati: oni koji me budu pretjerano veličali, više nego što zaslužujem, i oni koji me budu mrzili pa ih mržnja prema meni navede da o meni izmišljaju potvore!'"