Gorka pouka i čista optužba

Znanje kod Bošnjaka često pati od nesistematičnosti i neuvezanosti. Bošnjačko nacionalno vijeće Novi Pazar i Centar za bošnjačke studije iz Tutina, ali prije svih sociolog Esad Džudžević, “Zaustavljenim procesom” prekinuli su i demantovali tu neugodnu tradiciju i notornu činjenicu. Ne znam da li je izdavaču prilikom odabiranja naslova knjige inspiracija bio Franc Kafka i njegovi “Proces” i “Zamak”! Prilikom čitanja ove interesantne knjige mene je sve podsjetilo i na “Zamak” i na “Proces”. Djela u kojima se čovjek i sve ono što je ljudsko u njemu gube u birokratskim zavrzlamama beskrajnog “Procesa” smještenog u nerazmrsivim labirintima “Zamka”, kao metaforama stvarnog života.
U stručnom smislu ova knjiga/dokument na jedan specifičan način govori o odgovornosti birokratije: vojske, policije, politike, države Srbije za nepoštivanje osnovnih ljudskih prava jednog konstitutivnog naroda (koji je nakon “demokratskih promjena” u Srbiji proglašen nacionalnom manjinom) i za počinjene zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava. “Razvodnjavanje odgovornosti vodi do ničije odgovornosti i do ničije vlasti”, kaže Hannah Arendt. “Moral je prva žrtva ovog procesa”, dodao bi Arne Johan Vetlesen.
Politika uopće, a srbijanska pogotovo ne poznaje termine: moral, pravda, humanost i obzirnost. Namjerno ih ne poznaje samo da bi se zaustavio proces ostvarivanja osnovnih ljudskih i civilizacijskih prava Bošnjaka u Srbiji.
Šta to žele Bošnjaci Sandžaka u “Zaustavljenom procesu”, ali i u stvarnom životu kao njihovom stvarnom zamku i zaptu?
“Naš zajednički san jeste da kroz institucije sistema postignemo status kojim će sandžački Bošnjaci postati ravnopravni građani u ovoj zemlji i u kojem će Sandžak biti oaza mira, prosperiteta i mjesto susreta različitih kultura i tradicija.” Ovo je, u jednoj rečenici rečena, suština svih dokumenata, zahtjeva, pisama, deklaracija, obavještenja, odluka, prezentiranih u “Ostvarivanju prava sandžačkih Bošnjaka u Srbiji 2009-2011″. Sve je jednostavno i jasno. Međutim, ova me jednostavnost podsjetila na priču o faraonu i podaniku. Kada je jednom prilikom podanik došao faraonu, nakon što ga je ovaj pozvao da iznese svoje želje. Podanik je tom prilikom rekao faraonu: “Ja ne tražim ništa više nego da budem ravnopravan”. Pomenuti podanik više nikada nije imao priliku iznijeti neku svoju želju.
Na 256 stranica bosanske verzije i 160 stranica engleske verzije, ukupno 1 deklaracija, 24 dopisa, 6 poslaničkih pitanja, 2 obraćanja, 2 obavještenja, 3 odluke, 3 elaborata, 2 izvještaja, 11 odgovora, a koja se tiču: Učešća Bošnjaka u javnom životu; Nerasvijetljenih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava sandžačkih Bošnjaka; Službene upotrebe jezika i pisma; Obrazovanja na bosanskom jeziku, Kulturi; Informisanja na bosanskom jeziku.
Sve ono što je urađeno u periodu od dvije godine 2009.-2011., potkrijepljeno je dokumentom, dokazom i znakom.
Ovo nije ležernost, nedisciplina, podanički mentalitet, ćepenački patriotizam, politička i lokalna kratkovidost Bošnjaka Sandžaka. Knjiga “Zaustavljeni proces” je knjiga dokument. Dokaz da ovo nije nedostatak usvajanja pouka o genocidnom trajanju. Znak da se na osnovu principa reciprociteta, koji uzgred Bošnjaci veoma rijetko koriste, i zbog zaštite od nastavka procesa genocida, traži izlaz u “Matici Bosni i zaštitnici Turskoj”. (Mustafa Spahić je jednom prilikom rekao i napisao “da je uz Hrvatsku i Srbiju i Turska na granicama Bosne nikada ne bi bilo genocida nad Bošnjacima”).
U “Zaustavljenom procesu” sve se radi javno i legitimno i u skladu sa zakonskim propisima. Komunikacija počinje sa “… Poštovani gospodine ministre, Molimo Vas da u skladu sa vašim ovlaštenjima i sa zakonom preduzmete odgovarajuće mjere kako bi se rasvijetlili i procesuirali odgovorni za ratne zločine\ Poštovani gospodine Rvović, Želim skrenuti Vašu pažnju\ Poštovani gospodine ministre, Obraćamo Vam se sa željom da izrazimo nezadovoljstvo…; Itd… Itd…
“Zaustavljeni proces” je proces protiv smutnje srbijanskog režima, koja je gora i od ubijanja 17.300 Bošnjaka Sandžaka žrtava organizovanog državnog vojno-policijskog terora samo u periodu u periodu 1992.-1995. Procentualno to je više od 10% ubijenih Bošnjaka Sandžaka. Gdje su ubijeni i protjerani Bošnjaci Sandžaka 1945.-1966; 1941.-1945; 1914-1918; 1804.-1878? “Sve je to bila, i sada je fizička realizacija dugogodišnjih političkih planova. Sve je to bila smišljena laž i mukla podvala. Sve nam se to sad cinično hihoće u okrvavljeno lice, ne bez manijakalnog zločinačkog užitka”, rekao bi Alija Isaković.
Ali, šta i kako dalje?
Samo slijep ne vidi da je agresija nastavljena brojnim drugačijim načinima, novim perfidijama, novim lažima, podvalama, novim vidovima neprijateljstva, novim Memorandumima. Memorandum SANU 2 još zvanično nije objavljen. Tek je u prvom čitanju kod srbijanske elite.
Poruka “Zaustavljenog procesa” je da Bošnjaci Sandžaka, kao i svi Bošnjaci, dodao bih, neće posezati za oblicima zla koji im se nude i neće projicirati zlo nikakvim svođenjem na ukupnost bilo koje nacije i bilo čije vjere. Na ovaj način Bošnjaci svoju krvavu realnost predočavaju novim domaćim i evropskim generacijama kao gorku pouku i čistu optužbu. I kao da ih čujem da poput Alije Isakovića 1993, kažu: “Ništa neće biti onakvim kakvim bijaše. Mora se sve ispočetka. Čisto i jasno kao sama priroda, bez licemjerja.” Ili poput Rešida Hafizovića iz 2011.: “Ne zatežite više Judin pokrov nad Bosnom kako krici Bošnjaka ne bi doprijeli do ušiju svijeta. Sa gorkom spoznajom mi smo prispjeli svijesti o tome kako nepodnošljiva lahkovjernost i zastrašujuće dječija naivnost bijaše u nama tokom krvave agresije kroz koju smo prošli.”
Knjiga “Zaustavljeni proces – Ostvarivanje prava sandžačkih Bošnjaka u Srbiji” i ono o čemu ona govori je stvarna slika Sandžaka, a ne Mevlid Jašarević. Mevlid je potrošena slika koju ni Sandžaklije ni Sarajlije, ni Krajišnici, ni Hercegovci, hoću reći svi Bošnjaci ne smatraju svojom.
“Zaustavljeni proces”, kao prirodna slika Bošnjaka govori o tome da je prošlo vrijeme kada su Bošnjake, a posebno Sandžaklije, definisali, crtali i slikali drugi. Bošnjaci skoro 200 godina ne uspijevaju da spoznaju sami sebe. Uvijek su čekali da ih drugi definiraju. Dugo je Bošnjacima predstavljalo čast da ih neko drugi zovne pod svoju zastavu. Jer svoje nisu imali. Mamili su ih dok ne odsluže. Drugi su im davali i određivali ime, jezik, teritorij, državu, himnu, zastavu. Sve ovo se ne daje. Za sve ovo se bori.
“Zaustavljeni proces” je knjiga o buđenju, uspravljanju i samospoznaji Bošnjaka. Čovjek mora spoznati prvo sebe da bi spoznao one druge, a i da bi drugi spoznali njega. Ovdje su i Bošnjaci i islam u njima ono što i jesu: miroljubivi, društveno korisni, uslužni, pravedni i oprezni, jer su naučili da ne mogu birati između dva dobra, nego da od tri zla biraju ono najmanje. Ili najveće?
“Zaustavljeni proces” nije knjiga o Bošnjacima, niti ja imam tapiju da zastupam njihove interese. “Zaustavljeni proces” nije knjiga ni o islamu. Niti sam ja ekspert za pitanja islama. “Zaustavljeni proces” je knjiga o ostvarivanju osnovnih ljudskih prava. A to su pravo na život, pravo na imetak, pravo na razmišljanje svojom glavom.
“Zaustavljeni proces – (Ne) ostvarivanje prava sandžačkih Bošnjaka u Srbiji” je knjiga – Krik – najponiženijeg naroda na tlu Evrope. Bošnjaka Srbije čiji glavni grad Novi Pazar ne može zauzeti svoje mjesto ni u vremenskoj prognozi državne televizije Srbije – RTS, kako bi to rekao Džemaludin Latić. Nešto mislim, a i šta će kada je i ta vremenska prognoza, kao i sve oko nje – iluzija, laž, obmana, mitologija.
(Autor je viši naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.)