Intervju: Vojnički život Meha Omerovića

Potpredsjednik SDP i najbliži saradnik Rasima Ljajića, Meho Omerović otkriva za Kurir kako je kao vojnik JNA švercovao rakiju u valjevsku kasarnu.

Meho Omerović, potpredsjednik Sandžačke demokratske partije Rasima Ljajića, političko djelovanje započeo u valjevskoj kasarni “Žikica Jovanović Španac” kao najstariji vojnik i član Saveza socijalističke omladine. Iako je najviše vremena provodio držeći političku nastavu svojim klasićima, Meho se, ipak, najradije sjeća vojničkih vještina kao što su skrivanje piva u cijevi minobacača kalibra 120 mm i švercovanje rakije u kasarnu, naočigled dežurnog oficira.

- Na odsluženje vojnog roka otišao sam u maju 1985, sa 27 godina. Bio sam najstariji vojnik u valjevskoj kasarni “Žikica Jovanović Španac”. I pored toga što sam vojni rok služio kao artiljerac, tačnije nišandžija na minobacaču 120 mm, u čijoj smo cijevi krili flaše piva, najveći dio vremena proveo sam držeći politička predavanja vojnicima jer sam završio FPN, a već sam bio u Savezu socijalističke omladine. Uprkos tome što je vojni rok u moje vrijeme trajao godinu dana, kući sam otišao nešto ranije, jer sam imao 37 nagradnih dana koje sam stekao pobjedama u kvizovima, fudbalu, davanjem krvi i zamjenjivanjem oficira u držanju političke nastave - kaže vojnik Omerović, koji je političku snalažljivost pokazivao krijući skupe cigarete od vojnika grebatora.

- U vojsci sam mnogo pušio, dvije do tri kutije dnevno, a pošto vojnici vole da se grebu za cigare, u spoljnjem džepu sam držao “hercegovinu” za grebatore, a u unutrašnjem “zlatni vinston” za sebe - nastavlja Omerović.

Potpredsjednik SDP za Kurir otkriva kako je, zajedno s provjerenim drugarima, kažnjavao izdajnike, odnosno one vojnike od kojih su curile “povjerljive informacije”.

- Cinkaroše smo obično ignorisali, ali nisu bile rijetke ni operacije “ćebovanja” i sličnih metoda, kao što je stavljanje fosfora među nožne prste, koji bi se potom na čudan način zapalio - kaže artiljerac Meho.

Restoran u valjevskoj kasarni teško da može da se mjeri sa onim u Skupštini Srbije, ali potpredsjednik SDP tvrdi da nikad nije bio gladan.

- Najviše sam volio da jedem čuveni vojnički pasulj, dok spanać i sočivo nikako nisam mogao da smislim. Ipak, najveći problem je bio kako unijeti flašu rakije, a da to ne primjeti dežurni oficir, ali vremenom smo se i tu izvještili - otkriva Omerović, kome ni grupno kupanje s vojnicima nije predstavljalo problem.

- To mi je bilo sasvim normalno, jer sam se navikao na golaće pošto mi otac ima kuću u Ulcinju, nedaleko od nudističke plaže - zaključuje Meho Omerović.

Plejboj i ljubavna pisma

Meho Omerović priča kako je umjesto drugova koji za to nisu imali dara pisao ljubavna pisma njihovim djevojkama, ali i kako je postao nezvanični distributer Plejboja.
- U posjetu mi je dva puta mjesečno dolazila djevojka Snežana, moja sadašnja supruga, s kojom sam potom odlazio u hotel. Ona mi je čak davala trećinu svoje ljekarske plate. Drugovi iz spavaonice nisu mi na tome zavidjeli jer sam im po povratku u kasarnu donosio Plejboj, u kojem je na sredini bila duplerica s nekom golom ženskom, koja je poslije razgledanja završavala na unutrašnjoj strani vrata vojničkih kaseta. Pisao sam i ljubavna pisma njihovim djevojkama, na koja su one rado odgovarale - prisjeća se potpredsjednik SDP.