Na inicijativu Zaštitnika građana, u Beogradu je, prošlog četvrtka, održan sastanak sa predstavnicima nacionalnih savjeta, na temu „Problemi u obrazovanju na jezicima manjina“.
S obzirom da su se za ovo pitanje zainteresovali predstavnici ove, relativno nove institucije, očigledno je da u ostvarivanju legitimnog prava na izučavanje i upotrebu maternjeg jezika problema imaju i ostale manjinske zajednice, a ne samo Bošnjaci. To je potvrđeno svim onim što se na pomenutom sastanku moglo čuti.
Problemi u tzv. manjinskom obrazovanju su brojni i raznovrsni. Jedan od zajedničkih problema, na koji su predstavnici svih nacionalnih savjeta skrenuli pažnju, jeste status nastavnog predmeta „Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture“. Naime, pozitivnom zakonskom regulativom u oblasti obrazovanja predviđeno je da se obrazovni proces u sredinama u kojima žive manjinske zajednice odvija na maternjem jeziku te zajednice.
Ukoliko se nastava izvodi na srpskom jeziku, kao što je to slučaj kod nas, članom 5. Zakona o osnovnom obrazovanju na primjer, predviđeno je da se u školama koje pohađaju pripadnici manjine organizuje dvojezična nastava, ili da se makar kao poseban predmet izučavaju maternji jezik i nacionalna kultura. Pravilnicima koji imaju snagu podzakonskih akata, čijoj pripremi kumuje Zavod za unaprjeđivanje obrazovanja i vaspitanja u Beogradu, regulisan je način na koji će se maternji jezik izučavati, a to je zasad oblik izbornog predmeta, što manjinama ne odgovara.
Svi manjinski predstavnici bez izuzetka ponovili su zahtjev da maternji jezik mora imati status obaveznog predmeta, a nikako da ostane u grupi izbornih, kako je to sada važećim Pravilnikom propisano.
Predstavniku Zaštitnika građana, dr. Goranu Bašiću, predočeno je da je od Ministarstva prosvjete RS u više navrata traženo, i u pojedinačnim i u zajedničkom zahtjevu potpisanom od strane ovlašćenih predstavnika svih nacionalnih savjeta, da se izvrši izmjena Pravilnika o nastavnim programima i da se predmet Maternji jezik sa elementima nacionalne kulture svrsta u red obaveznih nastavnih predmeta, ali su na pojedinačne zahtjeve stizali negativni odgovori, a na zajednički zahtjev se čak nije ni odgovorilo.
Osim ovog, predstavnici Bošnjačkog nacionalnog vijeća iznijeli su i ostale probleme s kojima se Bošnjaci susreću u procesu nastave bosanskog jezika. Predsjednica Odbora za obrazovanje Muratka Fetahović je naglasila problem imenovanja jezika i izrazila protest protiv dosadašnje prakse Zavoda za unaprjeđivanje obrazovanja i vaspitanja koji priprema za objavljivanje nastavne programe dobijene od nacionalnih savjeta, pa se u slučaju programa za bosanski jezik ispred naziva „bosanski jezik“ svuda i uvijek dodaje „bošnjački jezik“, uprkos Zakonu o ratifikaciji Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima, koji u članu 3. pobraja deset manjinskih jezika na koje se primjenjuju odredbe Povelje, a među njima i „bosanski“ a ne „bošnjački“ jezik.
Na sastanku je, takođe, predočen i problem udžbenika za bosanski jezik. Bošnjaci su se do sada za udžbenike snalazili sami, kako su znali i umjeli, s obzirom da nadležne državne institucije nisu htjele da se o tome pobrinu, iako ih zakon na to obavezuje. Na sastanku je ponovo zatraženo da se takva praksa promijeni i da se za bošnjačku djecu obezbijede udžbenici pod istim uslovima kao i za svu drugu djecu. Da li će intervencija Zaštitnika građana, obećana i ovom prilikom, pomoći da bar neki od navedenih problema budu riješeni, ostaje tek da se vidi.