Jasna Ramčić dobitnica nagrade na SMOTRI BESJEDNIŠTVA MULTIMEDIJALNOG CENTRA 2008

Na smotri besjedništva, realizovane u petak i subotu navečer (21. i 22. marta 2008. godine) u Multimedijalnom centru Doma kulture u Novom Pazaru, predstavilo se četrnaest oratora. Pravo učešća imali su učenici srednjih škola i studenti, a cilj ove manifestacije istakla je, u svom obraćanju prisutnima na početku programa, koordinatorka programa tradicionalne kulture Hasna Ziljkić riječima: „Ja želim, prije svega, da pozdravim ove mlade ljude koji su večeras ovdje s ciljem da pokažu ono što znaju, da pokažu svoj talenat i iz ove oblasti, tj. besjedništva. Neka i vama bude drago zbog toga, jer... eto vam prilike da i vas čuju ovi malo stariji, za koje često kažete da mlade niko ne sluša.“ Gđica Ziljkić je kazala još i to da je ovo, istovremeno, i za njih test, misleći na učesnike u takmičenju, da se uvjere koliko rječju mogu uticati na misao, osjećanje, volju i radnju drugih ljudi. „Osim toga, mi, koji živimo na ovim prostorima, prilikom komunikacije skloni smo korišćenju izraza, ili bolje kazati žargona, koji nisu uobičajeni na drugim mjestima. Zato kažu i ovi u Beogradu, a i ovi u Sarajevu, da Pazarce odmah prepoznaju. Otuda je više nego ikada važno da se po pitanju lijepog govorništva što češće sastajemo i razmjenjujemo iskustva“ – istakla je ona.

Učesnici su svoju sposobnost i talenat na ovogodišnjoj smotri besjedništva pokazali izgovaranjem dva teksta: jedan koji je obavezan i drugi po slobodnom izboru učesnika. Što se tiče obaveznog teksta, prijavljeni učesnici su birali jedan od ponuđena četiri: po dva iz djela: „Pismo prijatelju“ (treće i četvrto pismo) autora Lucija Seneke i „Sokrat: Odbrana pred atinskim sudom“ (odlomci: VI i XXIX), zašto su imali više od deset dana da se pripreme, što je ovisilo od dana njihovog prijavljivanja. O nagradama za najbolje oratore odlučivao je žiri u sastavu: ispred Doma kulture „Oslobođenje“ doc. Džengis Redžepagić i Hasna Ziljkić, zatim Emira Kardović - ispred Narodne biblioteke „Dositej Obradović“ i novinar Senada Mušović – ispred Regionalne televizije Novi Pazar.

Prvu nagradu, koja je iznosila 5.000 dinara, dodijelio je domaćin ove manifestacije Dom kulture „Oslobođenje“ Jasni Ramčić, studentici Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Pazaru „za ubjedljiv scenski nastup, izuzetnu nadarenost za oratorstvo i suptilno prepoznavanje teksta“. Regionalna televizija Novi Pazar svoju nagradu, u iznosu od 3.000 dinara, dodijelila je Seadi Bogućanin, studentici Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Pazaru, dok je odluka biblioteke „Dositej Obradović“ bila da svoju nagradu, koja također iznosi 3.000 dinara, dodijeli Katarini Belić, učenici Gimnazije u Novom Pazaru.

Nagrada od 2.000 dinara, koju dodjeljuje štamparija „Merak“ Novi Pazar, pripala je Emini Krkušić, također učenici Gimnazije u Novom Pazaru. Svima četvero uručena su i priznanja.

Komentarišući samu manifestaciju, predsjednik žirija doc.Džengis Redžepagić je rekao: „Žiri je jednoglasno konstatovao da je manifestacija u potpunosti ispunila očekivanja i opravdala napore organizatora, tj. Doma kulture, u saradnji sa bibliotekom ’Dositej Obradović’, Regionalnom televizijom Novi Pazar i štamparijom ’Merak’. U konkurenciji velikog broja učesnika, koja je odisala kvalitetom i ubjedljivošću, i izrazitim talentom za besjedništvo, komisija je ipak odabrala četiri ulesnika koji su privukli posebnu pažnju svojom ubjedljivošću, scenskim nastupom i nadarenošću“.

Besjedništvo je postojalo još u prahistorijsko doba. Ono se pojavilo sa prvim pokušajem čovjeka da prikladnom usmenom rječju utiče na misao, osjećanje, volju i radnju drugih ljudi. Neposredni cilj besjedništva je da ubijedi, zadivi ili podstakne slušaoce. Ono uvijek zastupa, brani ili uzdiže svoga štićenika i stremi da mu osigura pobjedu, pa bio on čovjek, narod, ljudska rasa, pravda, istina, sloboda, ideologija itd. Besjedništvo je uvijek bilo i defanzivno i ofanzivno intelektualno oružje čovjeka i njegovih zajednica, i moćno im je pomoglo u njihovoj evoluciji i borbi za opstanak. Ono je i štit i mač. Ono je najplemenitije sredstvo za uticanje na ljude; plemenitije od novca, plemenitije od naređenja, jer utiče na ljude putem ubjeđivanja, a ne putem mita i prinude. Najveće besjede potiču iz najdubljih osjećanja i najuzvišenijih misli.