Prezentacija digitalne kolekcije Ahmed Gurbijevog Divana

U subotu, 9. jula 2011. godine od 19.30 sati, u čitaonici Narodne biblioteke “Dositej Obradović” u Novom Pazaru, biće predstavljena digitalna kolekcija Gurbijevog divana.
Narodna biblioteka „Dositej Obradović“ digitalizovala je Gurbijev divan sa željom da trajno sačuva od zaborava ovog izvanrednog pjesnika i širokoj naučnoj javnosti učini dostupnim njegovo djelo.
Digitalna kopija Gurbijevog divana dobijena je iz istanbulske biblioteke Atatürk Kitaplığı i po riječima njenih rukovodilaca, primjerak koji se čuva u ovoj instituciji jeste jedini primjerak ovog književnog bisera.
Derviš Ahmed Gurbi (XVIII vijek) sa svojim – vjerovatno jedinim – djelom po imenu Gurbijev Divan jedan je u nizu mnogobrojnih bošnjačkih divanskih pjesnika. U zvaničnim izvorima i službenim biografijama pisaca, o Gurbiju skoro da i nema nikakvih podataka, što u mnogome otežava izučavanje njegovog lika i djela. Svaki podatak u vezi Derviša Ahmeda, dobijen je isključivo iz njegovog djela.
Derviš Ahmed Gurbi Baba (1698/9-1771/72)
Ahmed Ali, ili pjesnički Derviš Ahmed Gurbi Baba, jedan je od najvećih divanskih pjesnika iz Novog Pazara, iz perioda osmanske uprave ovim područjem. Rođen je, krajem XVII stoljeća, u bogatoj novopazarskoj porodici, koja je u to vrijeme imala svoje spahiluke širom Balkana.[1]
S obzirom da veoma rano odlazi u Tursku, gdje će na svom spahijskom posjedu u Jedrenu provesti znatan dio života, Ahmed Ali ostaje trajno vezan za svoj rodni kraj, što će značajno uticati na njegov rad i stvaralaštvo. Nostalgija za zavičajem, po svoj prilici, uticala je da se u svojim književnim djelima potpisuje kao Gurbi, što u prijevodu znači „tuđinski“.
Prema većini istraživača, pripadao je bektašijskom derviškom redu, odnosno redu nakšibendija. Mnoge legende i anegdote pripisuju mu mističke osobine, kao i atribute sufijskog mislioca i filozofa, što potvrđuju stihovi iz njegove, vjerovatno jedine, poetske zbirke „Divan“, objavljene u Jedrenu, oko 1744. godine.[2]
Životni put Derviša Ahmeda Gurbi Babe (naziv Baba dodao sebi po povratku u rodni Novi Pazar) ispunjen je brojnim životnim nevoljama i iskušenjima, koje će pisac pretočiti i u svoje književno stvaralaštvo.
Svoja djela pisao je na turskom jeziku, a neke od njegovih pjesama prepisane su i nalaze se u rukopisnom kodeksu Nacionalne biblioteke u Beču, u kojem je prepisivač autora nazvao imenom Derviš Bektaši Gurbi Baba.
Pored poezije, pisao je i prozna djela od kojih je jedan dio do 1974. godine čuvan u jednoj derviškoj tekiji u Novom Pazaru. Veliki dio njegovog književnog stvaralašta, međutim, ostao je nedostupan javnosti, naučno neobrađen i neistražen.
Prema predanju, Derviš Ahmed Gurbi Baba je umro u Novom Pazaru, 1771/72. godine, u tekiji koja nosi njegovo ime i nalazi se u naselju Jošanica. U dvorištu te tekije Ahmed Gurbi je prvobitno i bio sahranjen, da bi mu poštovaoci njegovog djela podiglu turbe na mezarju Gazilar i tu prenijeli njegove posmrtne ostatke.
Na turbetu postoje dvije mermerne ploče, na kojima je, uz Gurbijevo, urezano i ime Derviš Kadir, za koga se vjeruje da je bio jedan od njegovih prvih saradnika i sljedbenika.

[1] Pozivajući se na biografiju iz Gurbijevog najznačajnijeg djela “Divan”,, u kojoj sam pisac tvrdi da je njegovo pisanje otpočeo „u Bosni“, 1135. godine po Hidžri (1722), kada je imao 25 godina starosti, dr. Redžep Škrijelj izvodi zaključak da je Derviš Gurbi Baba rođen u Novom Pazaru, 1698/99. godine.
[2] Jedini primjerak Gurbijevog “Divana”čuva se u Muzeju u Istanbulu.