U čitaonici Biblioteke, u četvrtak 14. aprila 2011. godine, predstavljeno je djelo izuzetnog značaja za kulturnu istoriju Bošnjaka, monografija Fuada Baćićanina i Seada Šemsovića, Rukopisna ostavština Nazifa Šuševića. Ova impozantna publikacija, po riječima gostiju koji su te večeri govorili o njoj, projekat je pokrenut od strane Zavičajnog odjeljenja Narodne biblioteke „Dositej Obradović“, a koji je nakon dvije godine intenzivnog rada na proučavanju i prevođenju originalnih rukopisa dobio svoj konačan oblik u vidu izdanja gradske biblioteke.
O knjizi su pored autora govorili i dr. Ema Miljković Bojanić i književnik Asmir Kujović, a publici se obratio i Sabahudin Bako Šušević, unuk Nazifa Šuševića koji je i inicirao čitav projekat povjeravanjem svog blaga Zavičajnom odjeljenju gradske biblioteke.
Djelo koje je objavljeno po svim svjetskim standardima orijentalistike, od neprocjenjivog je značaja za kulturno nasljeđe Bošnjaka koje ima direktnu vezu sa osmanskim nasljeđem na ovim prostorima, a kojem tek predstoji proučavanje, riječi su profesorice Eme Miljković.
U svom izlaganju Asmir Kujović je približio publici motive iz poezije Nazifa Šuševića, i njenu višeslojenost koja kao i sva djela alhamijado književnosti sve poetske sadržaje obrađuje u religioznom duhu.
Autori Sead Šemsović i Fuad Baćićanin su se zahvalili svim saradnicima koji su učestovali u pripremi ovog izdanja, a mr. Šemsović se osvrnuo na početke alhamijado književnosti na ovim prostorima i dao prikaz postojećih alhamijado djela u korpusu literature Bošnjaka, koja postoje paralelno sa sevdalinkom i divanskom poezijom, istakavši značaj izučavanja ne tako velikog broja djela ovog žanra, što nije znak da ne postoje, već je znak za neophodnost istraživanja i izučavanja književnosti stvaraoca iz osmanskog perioda na prostoru Republike Srbije.
Inicijativa porodice Šušević koja je sačuvala rukopise pjesnika, kaligrafa, prevodioca i imama, Nazifa Šuševića i povjerila ih stručnim licima, urodila je plodom i visoko ocijenjeno djelo od strane stručne javnosti, vrijedno je svake pohvale i treba služiti kao primer za slične buduće poduhvate, riječi su Fuada Baćićanina, jednog od autora monografije.