Švajcarsko nebo premalo za minarete

Prema zvaničnim rezultatima juče održanog referenduma, 57 odsto Švajcaraca glasalo je za zabranu izgradnje minareta u zemlji. To i nije neko veliko iznenađenje, komentariše Dojče vele.
Zagovornici zabrane minareta, koji su kampanju počeli u ljeto prošle godine, obraćali su se građanima koji su postajali sve nesigurniji tokom dvije decenije od kraja hladnog rata i čija je samosvijest pod sve većim znakom pitanja. Nestanak komunizma kao neprijatelja zvanično neutralna, u stvari oduvijek ka NATO okrenuta Švajcarska, još manje je preboljela od članica zapadnog vojnog saveza.
Jasan dokaz dezorijentisanosti i nesigurnosti zemlje jeste i neodlučnost političke klase u pogledu integracije u Evropsku uniju. Ispravke neodrživih istorijskih laži i problematične, pa i kriminalne prakse nakon 1989. godine, uglavnom pod spoljnim pritiskom, samo su pojačale nelagodnost. Primjera radi pomenimo pljačku jevrejskog novca prebačenog u vrijeme nacizma iz Njemačke od strane velikih švajcarskih banaka ili nedavno ublažavanje tajnosti uloga kada je riječ o onima koji bježe od plaćanja poreza u zemlji u kojoj žive.

Tu je i kolaps aviokompanije „Sviser“ i drugih simbola nacionalnog ponosa zbog gramzivosti ohole menadžerske klase. Svjetska ekonomska kriza ostavila je traga u alpskoj republici decenijama naviknutoj na blagostanje i sigurnost - narudžbina je sve manje, nezaposlenih sve više.
Medijski perfektna kampanja za zabranu minareta tako je uzdrmanim Švajcarcima pružila novu sliku neprijatelja. Ohrabreni jučerašnjim "uspjehom", inicijatori bi sada mogli zatražiti i zabranu džamija i islamskih kulturnih centara. Ima razloga da se strahuje da će biti napada na te institucije.

Uostalom, posljednjih nedjelja u Ženevi, gdje živi nekoliko desetina hiljada muslimana iz pedesetak zemalja, dva puta je demolirana najveća džamija u zemlji. Poslije tog žalosnog švajcarskog primera, netrpeljivost prema islamu i muslimanima mogla bi porasti i drugdje u Evropi.
Inicijativu protiv izgradnje muslimanskih verskih objekata pokrenula je nacionalno-konzervativna desnica u julu 2008. godine.
Cijela kontroverza u vezi sa izgradnjom minareta pokrenuta je još 2006. godine kada je muslimanska zajednica u Vengenu izgradila minaret sa odobrenjem suda, iako su se građani te opštine peticijom izjasnili protiv gradnje. Poslije toga javile su se desno orijentisane partije koje su tražile da se zabrani izgradnja minareta, koji prema njihovom mišljenju predstavljaju simbole moći u hrišćanskoj Švajcarskoj.
Još tada je počela prljava borba protiv minareta i to dijeljenjem letaka uvredljivog sadržaja koji su potom zabranjeni. Iako su i na desnoj političkoj margini postojali skeptici, svjesni da su preduzete akcije na rubu zakona, glasanje o zabrani izgradnje minareta nije moglo da se zaustavi. Nacionalno vijeće odobrilo je inicijativu desničara, a u svojoj odluci jasno je naznačilo da preporučuje da se prijedlog ne prihvati jer bi zabrana bila u suprotnosti sa načelima religijske slobode i tako bi diskriminisala dio građana.

Član parlamenta i ključni čovek u borbi protiv izgradnje džamija Urlih Šluer rekao je da su za njega minareti simbol šerijatskog zakona.
Minaret nije vjerski simbol, to je politički stav. To je pokušaj da se šerijatski zakon izjednači sa švajcarskim zakonom, a oni su u potpunoj kontradikciji - naveo je Šluer.
S druge strane, predsjednik Ciriške islamske asocijacije Taner Hatipoglu smatra da se ono što je počelo kao debata o vjerskoj slobodi, koristi da bi se izrazile predrasude prema muslimanima.